Poezija koju smo napisali za nase ljubavnike/ljubavnice, muzeve/zene, jebace/jebacice

gost 392895

Ističe se
Poruka
2.430
Evo danasnje, to je za mog visemesecnog jebaca.

Umirali smo danju,
radjali se u podne
i plasili decu svojim strasnim kricima u pradskozorje
Dosegnuo me je dan u kojem sam sahranila jednog uplasenog mrtvaka,
nasu ljubav i delove sebe, pretvorila ih u prah
Zombiji ce pretvoriti Zemlju u Zombilend na sudnji dan
dunula sam u tebe i osetio si damare svog do kicme utisnutog srca
a ja mesam pepeo sa vatrom, srebrom i vizantijskom plavom bojom
u zelji da se iskobeljam dana,
u kojem kisnem zakopana u zivo blato i oplakujem svoj polet,
dan koji traje vecnost i zarobljena sam u njemu kao zrno peska u pescanom satu,
tada sam sahranila svoju sposobnost da volim.
Od tada nanosim vetrove na vetrenjace koje kao da su cigre koje ne mogu da utihnu,
prate nas odjeci violina u ritmu tanga,
tupo skripe po tvom znojavom celu
Tutnji vojska po krevetu dok ga drmusamo nasim plecima,
a kroz mene bije ledeni potok
svih kisa jesenjih koje sam izlila
i u zrcalu ne prepoznajem vise linije i pokrete svoga tela
 
evo nešto, od pre nekoliko godina
######

Prokleo sam te vučjim očima,
ostavio ti trag da vidiš
odraz gde si bivala,
gde si snivala,
zašto je ovaj svet goreo,
a ja sam i dalje ujedao Mesec
obrastao koprivama,
gledao noćne ptice
što čuvaju naše znakove…
samo naše…

Kruni se ta bleda svetiljka
na nebeskom svodu,
gleda kako ti jutro uzima
sjaj iz oka,
a ti odevena u odoru zore
ideš prema horizontu
tamo me čekaš,
a znaš da tamo neću biti…

Ulična svetla trepere,
odavno je prošla ponoć,
treba zaspati, treba usniti…opet…
 
Jos jednu sam mu napisala

Degradacija:od coveka do neandertalca

Degradirali smo dragi, oboje
Pod nebom prepunog ptica koje beze od nas u neka toplija jutra
Od ljubavi do usnulih pokreta tela
Strast kroja razara domove i stvara prigusene zvuke u noci
Degradirali smo

Pod dlanom koji ljubis ne tece vise krv zlatousnih jarebica, ne tece nista
Ta ruka koja ti se pruza tako zanosno, a ti je ispijas
Modri i curi u zelenoj vodi mojih nadanja
Dok nam jastuk miluje zamrznute obraze
Lazem te tihe otkucaje u noci
Nedosanjanih snova ugusenih u tami

Mamim ti osmeh u treptaju tmine
Izvijam te sa lakocom u zaglusujucem zadovoljstvu
Ali ne umem,
Ne umem da te volim vise, dragi

Igram za tebe nevidjene poljske filmove
Nove note dodiruju ti nago telo
Osecas moj ukus u svojim usnama
Ali rekoh ti, degradirali smo
Ne umem vise da te volim dragi

Jedna devojcica cezne za tvojim recima i drhti pod jorganom
Jedna plavooka isfrustrirana zenica sniva tvoj povratak
I dok gledam tvoj siguran osmeh u kutku moga stana mislim
Pravi smo neandertalci, dragi
 
e sad, ovo baš i nije za nikog, ovo sam pisao sebi
ako se računa i to :neutral:

2012-ta

##########

Pisao sam nekad kako vatra može progutati svoj plamen,
kako može sagoreti sebe samu, do kostiju, do srži tvrdog Kalcijuma.
Elementi se menjaju, kombinuju, stvaraju izotope svojih magnovenja,
poniru u svoje jezgro, drobe se i opet niču iz pepela Feniksa.
A mnogo tona crne zemlje prekrije naša telesa, naše meso…naše obraze.

Gledao sam čoveka kako skida mulj sa tih obraza pre nego što su ga spustili u jamu.

Povorka je stajala nemo iznad njegovog kovčega, pritajena čekala da kapne
koja mrvica kiše i spere blato ispod njegovih noktiju okaljanih grebanjem.
Rekoh ‘nemo’, ali neki su se smejali, neko nije shvatao ovaj čin kao oprost,
trzaj jedinke Univerzuma koji želi da ode čist preko svoga blata.

Upravo cepam listove dnevnika umrljane mastilom očaja ovog jadnika.
Kao da čujem zahvalnost i pokor, a mislio sam da sam od onih što je velik i jak,
sam pod zvezdama…jedinstven u svome bolu. Nisam bio jedini.

Škripanje konopaca, pesma naricaljki, miris tamjana, i poneka grudva suve zemlje.

Deluje mračno, deluje sumorno..ali takav je život prijatelji moji.
 
e sad, ovo baš i nije za nikog, ovo sam pisao sebi
ako se računa i to :neutral:

2012-ta

##########

Pisao sam nekad kako vatra može progutati svoj plamen,
kako može sagoreti sebe samu, do kostiju, do srži tvrdog Kalcijuma.
Elementi se menjaju, kombinuju, stvaraju izotope svojih magnovenja,
poniru u svoje jezgro, drobe se i opet niču iz pepela Feniksa.
A mnogo tona crne zemlje prekrije naša telesa, naše meso…naše obraze.

Gledao sam čoveka kako skida mulj sa tih obraza pre nego što su ga spustili u jamu.

Povorka je stajala nemo iznad njegovog kovčega, pritajena čekala da kapne
koja mrvica kiše i spere blato ispod njegovih noktiju okaljanih grebanjem.
Rekoh ‘nemo’, ali neki su se smejali, neko nije shvatao ovaj čin kao oprost,
trzaj jedinke Univerzuma koji želi da ode čist preko svoga blata.

Upravo cepam listove dnevnika umrljane mastilom očaja ovog jadnika.
Kao da čujem zahvalnost i pokor, a mislio sam da sam od onih što je velik i jak,
sam pod zvezdama…jedinstven u svome bolu. Nisam bio jedini.

Škripanje konopaca, pesma naricaljki, miris tamjana, i poneka grudva suve zemlje.

Deluje mračno, deluje sumorno..ali takav je život prijatelji moji.

Svetska!
 
Radi me inspiracija

Nedostajanje

Semafori su menjali neprekidno svoja svetla
Ulice su se povijale
Drveca ne prestajala da rastu
Deca su zaboravila kako da placu
Omadjijana ljubavlju koju sam ti pruzala

Voda se pretapala u burbon
Knjige nisu prestajale da vrte listove
Vode su potekle pustinjama
Ljudi su prestajali da vrse zlocine
Kada bi culi uspavanku koju sam ti pevala

Disalo se i u vodi
Ribe su plivale vazduhom
Zvona nisu prestajala da zvone u crkvama
Dascice su se ugradjivale po putu
Kako bih mogla da ti pridjem i poljubim

Od kako je umrla nasa ljubav
San mi se ne javlja na oci
Gradovi mi beze pod nogama
Izbegavaju vlati trave
I nedostajem sama sebi
 
Rekla si da teram sve po mome
a opet si zaboravila kondome:hahaha:
sad preostaje samo sobu bez veze platit :(
i podvijenog repa kuci se vratit:rotf:

Iskreno i prakticno, sledeci put kupi vise kondoma i usreci je do kraja. Saosecam sa tobom, bas gadan trip. Mada ne razumem cicu, ja bih te naterala u tri ujutru da ides u trafiku da kupis kondome. Nije humano izbaciti nekoga napolje.:)

- - - - - - - - - -

a izvini nije te isterala, pa zamoli tvoja riba nekog finog mladica da joj kupi kondome, ili jos bolje ti, razumeju ljudi to.
 
Evo danasnje, to je za mog visemesecnog jebaca.

Umirali smo danju,
radjali se u podne
i plasili decu svojim strasnim kricima u pradskozorje
Dosegnuo me je dan u kojem sam sahranila jednog uplasenog mrtvaka,
nasu ljubav i delove sebe, pretvorila ih u prah
Zombiji ce pretvoriti Zemlju u Zombilend na sudnji dan
dunula sam u tebe i osetio si damare svog do kicme utisnutog srca
a ja mesam pepeo sa vatrom, srebrom i vizantijskom plavom bojom
u zelji da se iskobeljam dana,
u kojem kisnem zakopana u zivo blato i oplakujem svoj polet,
dan koji traje vecnost i zarobljena sam u njemu kao zrno peska u pescanom satu,
tada sam sahranila svoju sposobnost da volim.
Od tada nanosim vetrove na vetrenjace koje kao da su cigre koje ne mogu da utihnu,
prate nas odjeci violina u ritmu tanga,
tupo skripe po tvom znojavom celu
Tutnji vojska po krevetu dok ga drmusamo nasim plecima,
a kroz mene bije ledeni potok
svih kisa jesenjih koje sam izlila
i u zrcalu ne prepoznajem vise linije i pokrete svoga tela
kaces za nas da mu kazes
 
Za Marka, losa je, previse je nabiojena emocijama

Vecna stanica

bezim od tebe ka tudjim usnama
da pronadjem zaborav, da pronadjem delic tebe
izgubim se u tudjim plecima gonjena osecajem prilagodjavanja
i pronadjem sebe pri odlasku
jer nadjem tebe u sebi

ti odlasci nisu vredni zapazanja jer se tada susretnem sa tobom umislima
proleti mi film koji smo ziveli i tako smo se i osecali
i mislima te mazim i volim
brinem o tebi kao nekada
milujem te i cuvam ko kap vode na dlanu

sve ostalo prolazi kao vozovi
odu da bi se vratili
a ja jos stojim zakopana na stanici sa koje sam te otpratila
i cekam da se vratis iz neke daleke zemlje,
meni nepoznate jer te ne mogu naci
 
Jedan Haiku: :cool:


Da su tvoj ćaća i moj ćaća
stavili kondom kad su trebali
nebi bilo šanse nikake dušo
da bi se mi ovde sad ebali.

:rumenko:

hit!:heart:

- - - - - - - - - -

stavila sam prvo temu na romantiku, osim sto su obrisali, a stvarno je bila na mestu, niko nije znao pisat. ipak smo mi sa ljisa najgeniozniji, najljepsi, najsexiji i najbolji jebaci. ***** ih sve druge, nisu ni za *******.
 

Back
Top