Novac, prokleti novac

GiovannaD

Primećen član
Poruka
940
Živim sa mamom i sestrom. Moja majka i novac, to je najgori mogući spoj koji postoji. Ne u smislu troškarenja, nego baš suprotno - u smislu štekanja. Moja majka konstantno ima strah da ćemo ostati bez para, stalno gura u štek, samo s vremena na vreme kupi neke jeftine gluposti jer su jeftine isl.

Vrlo je bitno da napomenem da ja imam platu, majka ima platu, sestra pravi neke skripte tako da i ona ima para plus ćale nam daje sasvim finu svotu svakog meseca (i ako to suštinski nije u obavezi, ali ćale mi je potpuno fer i kul).

Para nemamo da bacamo (i da imamo, zašto bi bacali?), nismo buržuji, ali za jedan sasvim pristojan život srednjestaleški, gde ti ne manjka ni za šta - ima. Zaista, samo da čovek bude zahvalan, ništa drugo.

Ali njoj to ne ide u glavu, koliko god joj sestra i ja objašnjavale. Recimo 20 dana zaredom u radnji kupujemo kravica jogurt. Onda je pukne jedan dan i kupi u drugoj radnji neki boktepitakoji samo jer je od 3 L i na akciji (a pritom je odvratan i samo ga ona pije). Ili, recimo, sestra i ja joj kažemo da ne kupuje detrdžent za sudove neki bezveze jer se potroši za manje od mesec dana i objasnimo joj da ako uzme onaj malko skuplji, npr Fairy, on će nam trajati 3 meseca.

E sad... Još jedna ružna strana je što je stipsa samo za druge. Sestra i ja je zezamo sa rečenicom koju je rekla 100x "kupiću makar digla s deviznog". Ok, ja sam sad zaposlena, sad mi ne treba, ali pre toga i tokom škole... Ne sećam se kad mi je poslednji put nešto kupila, ni meni ni sestri, sem kad npr baš pukne totalno recimo patika. A ćale... Ćale nam je uvek davao pare, ma pita te samo "jel imaš džeparac neki, da ti dam još?". Znači, neka šminka ili neka kafa sa drugaricom, nešto za šta se daje detetu džeparac, moja majka je na sve to duvala i prevrtala očima. Kao trn u oko.

Meni je sasvim okej ćerki dati džeparac da kupi neku kozmetiku, jer devojke to vole, kasnije žene. I sasvim mi je okej dati svom sinu da ode na pivo ili neku utakmicu sa svojim drugarima. Nikakvo iživljavanje, samo neke normalne stvari...

Dakle, kako sa mojom majkom, imate li neki savet? Ovo je horor. Čim se spomenu samo pare - horor. Otac na uplati na račun 2. u emsecu nego 4. - to su odmah njemu poslate nadrndane poruke.

Ja jedino da se odselim. :hahaha:
 
Treba je razumeti, ti si bila dete devedesetih, a ona se odlicno toga seca, i to je ostavilo traga. Mi ne mozemo ni da zamislimo kakav je stres bio nasim roditeljima tih godina, kada ti je plata bila 1 marku a treba 4-5 gladnih usta da nahranis....

Ne opravdavam to ponasanje, bilo je tako i u mojoj primarnoj porodici, ali razumem tu generaciju sto su takvi. Zayebanije stvari su prosli od nas.
 
Živim sa mamom i sestrom. Moja majka i novac, to je najgori mogući spoj koji postoji. Ne u smislu troškarenja, nego baš suprotno - u smislu štekanja. Moja majka konstantno ima strah da ćemo ostati bez para, stalno gura u štek, samo s vremena na vreme kupi neke jeftine gluposti jer su jeftine isl.

Vrlo je bitno da napomenem da ja imam platu, majka ima platu, sestra pravi neke skripte tako da i ona ima para plus ćale nam daje sasvim finu svotu svakog meseca (i ako to suštinski nije u obavezi, ali ćale mi je potpuno fer i kul).

Para nemamo da bacamo (i da imamo, zašto bi bacali?), nismo buržuji, ali za jedan sasvim pristojan život srednjestaleški, gde ti ne manjka ni za šta - ima. Zaista, samo da čovek bude zahvalan, ništa drugo.

Ali njoj to ne ide u glavu, koliko god joj sestra i ja objašnjavale. Recimo 20 dana zaredom u radnji kupujemo kravica jogurt. Onda je pukne jedan dan i kupi u drugoj radnji neki boktepitakoji samo jer je od 3 L i na akciji (a pritom je odvratan i samo ga ona pije). Ili, recimo, sestra i ja joj kažemo da ne kupuje detrdžent za sudove neki bezveze jer se potroši za manje od mesec dana i objasnimo joj da ako uzme onaj malko skuplji, npr Fairy, on će nam trajati 3 meseca.

E sad... Još jedna ružna strana je što je stipsa samo za druge. Sestra i ja je zezamo sa rečenicom koju je rekla 100x "kupiću makar digla s deviznog". Ok, ja sam sad zaposlena, sad mi ne treba, ali pre toga i tokom škole... Ne sećam se kad mi je poslednji put nešto kupila, ni meni ni sestri, sem kad npr baš pukne totalno recimo patika. A ćale... Ćale nam je uvek davao pare, ma pita te samo "jel imaš džeparac neki, da ti dam još?". Znači, neka šminka ili neka kafa sa drugaricom, nešto za šta se daje detetu džeparac, moja majka je na sve to duvala i prevrtala očima. Kao trn u oko.

Meni je sasvim okej ćerki dati džeparac da kupi neku kozmetiku, jer devojke to vole, kasnije žene. I sasvim mi je okej dati svom sinu da ode na pivo ili neku utakmicu sa svojim drugarima. Nikakvo iživljavanje, samo neke normalne stvari...

Dakle, kako sa mojom majkom, imate li neki savet? Ovo je horor. Čim se spomenu samo pare - horor. Otac na uplati na račun 2. u emsecu nego 4. - to su odmah njemu poslate nadrndane poruke.

Ja jedino da se odselim. :hahaha:

Msm, sta te briga, stipsa je sebi ... imas svoju platu i trosi je kako zelis
 
To je bukvalno strah od prezivljenog...
E sad,ako sam te razumeo,na sebe ne zali?A za sve ostalo je pirocanac?
Onda je to samozivost.I nije samo razlog pare,ako resis da zivis sama,to sve koliko god se vi salili na taj racun je psiholoski pritisak.
 
Ja sad ne kapiram. Ako imaš svoju platu i mama kupi jogurt koji se tebi ne sviđa, ti onda kupiš onaj koji ti se sviđa. Pa svako pije svoje.
Ako mama kupuje za sve, a ti platu trošiš na džeparac, onda je mama ta koja treba da se žali.

Upravo tako.
I dodala bih da smo mi, cim bi nasle posao, odmah pocele da dajemo pare u kucu, znaci ili se plati neki racun ili deo mesecne kupovine ili vec nesto... ali u kucnom budzetu se moralo ucestvovati.
Doduse, to je mama radila posle sa srednjom sestrom i sa mnom verovatno da bi ispala fer prema najstarijoj koja je devedesetih napustila faks da bi se zaposlila i pomogla joj da prezivimo.
No, tim pre, mislim da je to divna lekcija o odgovornosti.
 
Dajem i ja u kuću, naravno. Al' kažem vam, to je konstantno neki grč. Npr. pred kraj meseca imamo pare i ja joj to kažem, da ne bi brinula, a ona zivka drugarice i priča im "E draga, nema se para,strašno, sledeće nedelje ima da gulimo sladak kupus bez mesa". To je bogohuljenje, nezahvalnost, kad imaš a kukaš drugome da nemaš. Jednako me nervira i kad neko ima pa se razmeće, i kad ima a kuka da nema.

- - - - - - - - - -

Ja ne volim. Zadnji put su me sminkali na maskenbalu u cetrvtom osnovne. A pivo uvek moze. Samo da nije domace. Imam osecaj da cete se ti i sestra, jednog dana kad keve vise ne bude, poklati oko tog njenog steka koji sad toliko kudis.

A dobro, to je stvar ukusa sad... Ali svakome će trebati neki džeparac za nešto.
Što bih se klala sa sestrom oko toga? To je idiotski.

- - - - - - - - - -

Код нас је други проблем, трошим као блесава па после кубурим. Нешто не разумем баш те тешке стипсе, чему паника ако сви радите.

Čisto tripovanje.

- - - - - - - - - -

Ja sad ne kapiram. Ako imaš svoju platu i mama kupi jogurt koji se tebi ne sviđa, ti onda kupiš onaj koji ti se sviđa. Pa svako pije svoje.
Ako mama kupuje za sve, a ti platu trošiš na džeparac, onda je mama ta koja treba da se žali.

Majka čim legne plata dobija od mene kovertu za kućni budžet da rasporedi kako ona 'oće, a još na to par hiljada na kuću potrošim ja po svom izboru. :)

Besmisleno je kupovati jogurt na jogurt, hleb na hleb. Ako se razgovara sa ukućanima i ustanovi da se ima para da pijemo taj i taj jogurt i jedemo neki određeni hleb, jer mozemo to da priustimo - to je to. Ovo su njeni povremeni napadi neke izmišljenje nemaštine.
 
Živim sa mamom i sestrom. Moja majka i novac, to je najgori mogući spoj koji postoji. Ne u smislu troškarenja, nego baš suprotno - u smislu štekanja. Moja majka konstantno ima strah da ćemo ostati bez para, stalno gura u štek, samo s vremena na vreme kupi neke jeftine gluposti jer su jeftine isl.

Vrlo je bitno da napomenem da ja imam platu, majka ima platu, sestra pravi neke skripte tako da i ona ima para plus ćale nam daje sasvim finu svotu svakog meseca (i ako to suštinski nije u obavezi, ali ćale mi je potpuno fer i kul).

Para nemamo da bacamo (i da imamo, zašto bi bacali?), nismo buržuji, ali za jedan sasvim pristojan život srednjestaleški, gde ti ne manjka ni za šta - ima. Zaista, samo da čovek bude zahvalan, ništa drugo.

Ali njoj to ne ide u glavu, koliko god joj sestra i ja objašnjavale. Recimo 20 dana zaredom u radnji kupujemo kravica jogurt. Onda je pukne jedan dan i kupi u drugoj radnji neki boktepitakoji samo jer je od 3 L i na akciji (a pritom je odvratan i samo ga ona pije). Ili, recimo, sestra i ja joj kažemo da ne kupuje detrdžent za sudove neki bezveze jer se potroši za manje od mesec dana i objasnimo joj da ako uzme onaj malko skuplji, npr Fairy, on će nam trajati 3 meseca.

E sad... Još jedna ružna strana je što je stipsa samo za druge. Sestra i ja je zezamo sa rečenicom koju je rekla 100x "kupiću makar digla s deviznog". Ok, ja sam sad zaposlena, sad mi ne treba, ali pre toga i tokom škole... Ne sećam se kad mi je poslednji put nešto kupila, ni meni ni sestri, sem kad npr baš pukne totalno recimo patika. A ćale... Ćale nam je uvek davao pare, ma pita te samo "jel imaš džeparac neki, da ti dam još?". Znači, neka šminka ili neka kafa sa drugaricom, nešto za šta se daje detetu džeparac, moja majka je na sve to duvala i prevrtala očima. Kao trn u oko.

Meni je sasvim okej ćerki dati džeparac da kupi neku kozmetiku, jer devojke to vole, kasnije žene. I sasvim mi je okej dati svom sinu da ode na pivo ili neku utakmicu sa svojim drugarima. Nikakvo iživljavanje, samo neke normalne stvari...

Dakle, kako sa mojom majkom, imate li neki savet? Ovo je horor. Čim se spomenu samo pare - horor. Otac na uplati na račun 2. u emsecu nego 4. - to su odmah njemu poslate nadrndane poruke.

Ja jedino da se odselim. :hahaha:

I vas troje ne mozete s jednom glistom da se izborite,kladim se da je visoka metar 60
 
To je posledica dugogodisnjeg bedaka u drzavi i htela ti to ili ne da prihvatis,mozda se ona s razlogom brine.Ovde nista nije sigurno i trajno,pa ni njena,ni tvoja plata.Probaj da ti njoj priustis neku sitnicu,pokloncic,nesto za nju licno...Nekada ti i sestra zajedno pa da vidi kako nije strasno potrositi neki dinar i na djindjuve sto kaze nas narod ako ce te to barem malo usreciti.Mozda tada skapira da bi trebala da bude manje zabrinuta i da ona uzvrati nekim gestom paznje.
 
Živim sa mamom i sestrom. Moja majka i novac, to je najgori mogući spoj koji postoji. Ne u smislu troškarenja, nego baš suprotno - u smislu štekanja. Moja majka konstantno ima strah da ćemo ostati bez para, stalno gura u štek, samo s vremena na vreme kupi neke jeftine gluposti jer su jeftine isl.

Vrlo je bitno da napomenem da ja imam platu, majka ima platu, sestra pravi neke skripte tako da i ona ima para plus ćale nam daje sasvim finu svotu svakog meseca (i ako to suštinski nije u obavezi, ali ćale mi je potpuno fer i kul).

Para nemamo da bacamo (i da imamo, zašto bi bacali?), nismo buržuji, ali za jedan sasvim pristojan život srednjestaleški, gde ti ne manjka ni za šta - ima. Zaista, samo da čovek bude zahvalan, ništa drugo.

Ali njoj to ne ide u glavu, koliko god joj sestra i ja objašnjavale. Recimo 20 dana zaredom u radnji kupujemo kravica jogurt. Onda je pukne jedan dan i kupi u drugoj radnji neki boktepitakoji samo jer je od 3 L i na akciji (a pritom je odvratan i samo ga ona pije). Ili, recimo, sestra i ja joj kažemo da ne kupuje detrdžent za sudove neki bezveze jer se potroši za manje od mesec dana i objasnimo joj da ako uzme onaj malko skuplji, npr Fairy, on će nam trajati 3 meseca.

E sad... Još jedna ružna strana je što je stipsa samo za druge. Sestra i ja je zezamo sa rečenicom koju je rekla 100x "kupiću makar digla s deviznog". Ok, ja sam sad zaposlena, sad mi ne treba, ali pre toga i tokom škole... Ne sećam se kad mi je poslednji put nešto kupila, ni meni ni sestri, sem kad npr baš pukne totalno recimo patika. A ćale... Ćale nam je uvek davao pare, ma pita te samo "jel imaš džeparac neki, da ti dam još?". Znači, neka šminka ili neka kafa sa drugaricom, nešto za šta se daje detetu džeparac, moja majka je na sve to duvala i prevrtala očima. Kao trn u oko.

Meni je sasvim okej ćerki dati džeparac da kupi neku kozmetiku, jer devojke to vole, kasnije žene. I sasvim mi je okej dati svom sinu da ode na pivo ili neku utakmicu sa svojim drugarima. Nikakvo iživljavanje, samo neke normalne stvari...

Dakle, kako sa mojom majkom, imate li neki savet? Ovo je horor. Čim se spomenu samo pare - horor. Otac na uplati na račun 2. u emsecu nego 4. - to su odmah njemu poslate nadrndane poruke.

Ja jedino da se odselim. :hahaha:

Znao sam jednog sa najvecom kucom na Karaburmi.To nije bila cak ni kuca, nego zgrada, pa je ipak ceprko po kontejnerima kad je ostario.A imao penziju ko tri necije plate.To je prokleto!
 
Treba je razumeti, ti si bila dete devedesetih, a ona se odlicno toga seca,.
:ok: slično nešto sam htela da napišem...majka se u suštini boji siromaštva,jer taj neki period koji je preživela su joj bile lekcija.
nije to toliko ni loše-imati neki štek i uvek gurati novac,jer nedaj Bože da krene kako ne treba-para će biti.I moja mama je po prilično štedljiva.
ja u stvari više ne podnosim ono kada ljudi čuvaju stvari od pre 35 godina i koje kakve gluposti-nego kad majka brižno štedi.
 

Back
Top