Život poslije smrti je nemoguć, tvrdi poznati fizičar

Putanje uopste nije zagonetka, radi se o musko i zenskom i zna se cemu to vodi, :)

Ne mora da znaci. Znas kako kazu, i milostinja je greh ako su ti misli gresne/ako ocekujes neki interes/.

Neka te to ne brine, Zoran Jov, tj. njegov klon Insomnija i ne zna bolje, to mu je vrhunski domet, dalje ni makac. On ima dva avatara, a treci mu je nedavno obrisan.

Ih, kad bi mi sve brige bile ko ova bila bih najbezbriznija osoba na svetu.
Jel' to i tebe 'korigovao' :)
 
A trebalo bi i da definisemo sta je to smrt, a sta zivot.

Za ateiste je smrt vracanje bica u nebice, u nepostojanje, a zivot je ovaj nas telesni, privremeni zivot.

Za Hriscane ne postoji vracanje u nebice, nego dusa nakon razlucenja od tela nastavlja da postoji, samo je pitanje kako. Tako Hriscani razlikuju duhovnu smrt i duhovni zivot. Duhovna smrt je "muka vecna", a duhovni zivot je "mir i radost u Duhu Svetome".
 
A trebalo bi i da definisemo sta je to smrt, a sta zivot.

Za ateiste je smrt vracanje bica u nebice, u nepostojanje, a zivot je ovaj nas telesni, privremeni zivot.

Za Hriscane ne postoji vracanje u nebice, nego dusa nakon razlucenja od tela nastavlja da postoji, samo je pitanje kako. Tako Hriscani razlikuju duhovnu smrt i duhovni zivot. Duhovna smrt je "muka vecna", a duhovni zivot je "mir i radost u Duhu Svetome".

Baš ovako razmišljaju savremeni tanatofobi.
Duša ne postoji, osim ako se ne misli na ljudska osećanja. Smrt je kraj. To je neminovan proces u čitavoj živoj prirodi.
 
A trebalo bi i da definisemo sta je to smrt, a sta zivot.

Za ateiste je smrt vracanje bica u nebice, u nepostojanje, a zivot je ovaj nas telesni, privremeni zivot.

Za Hriscane ne postoji vracanje u nebice, nego dusa nakon razlucenja od tela nastavlja da postoji, samo je pitanje kako. Tako Hriscani razlikuju duhovnu smrt i duhovni zivot. Duhovna smrt je "muka vecna", a duhovni zivot je "mir i radost u Duhu Svetome".

Ceka u 'cekaonici' da dobije novu tvar/haljine.
 
Baš ovako razmišljaju savremeni tanatofobi.
Duša ne postoji, osim ako se ne misli na ljudska osećanja. Smrt je kraj. To je neminovan proces u čitavoj živoj prirodi.
Uh, ko je smislio ovako ruznu rec, ovako besmislen pojam ? Isto kao i rec "mrtvacnica". Grozne reci, tako morbidne, kao da su smisljene u slavu smrti.

Nego, Stnco, objasni nam ovu besmislenu rec. Kako to "tanatofobi" ? To bi znacilo da je strah od smrti kod ljudi neracionalan, neopravdan. Ali ima li sta uzasnije, strasnije i odvratnije od smrti ? Ima li sta groznije za bilo kog psihicki normalnog coveka, nego da umre ili da mu umre neko od bliskih ljudi ? Zamisli - mrtav, si, jedu te crvi, trulis u grobu, tvoj mozak, tvoje oci su se pretvorile u smrdljivu sluzavu masu, nesnosan smrad se siri od tvog tela... Ili zamislimo npr. majku kojoj je umro sin. Kako ona da se ponasa u takvoj situaciji ? Da ga mirno sahrani i kaze: "Ma necu da budem "tanatofob", to je samo smrt, prirodna stvar." ? Uzas ! Izvini, ali ja nikakvu logiku ne vidim u ateistickom nacinu razmisljanja. Samo surovost, hladnocu.

Osim ovoga, postavlja se jos jedno, po mom misljenju vaznije pitanje. Ako se zivot svakog coveka svodi na to: rodi se, jedi, pij, kaki, produzi vrstu i na kraju crkni kao da nikad nisi ni postojao tj. prozivi svoj zivot kao zivotinja - gde je onda tu ikakav smisao zivota ? Tako tuzno i depresivno. Nije ni cudo sto su u danasnje vreme samoubistva tako ucestala.

Jos jedno pitanje nadolazi - ako je covek samo visokorazvijena zivotinja, zasto uopste ima mogucnost da se zapita o nekom svom uzvisenijem smislu postojanja ?

I kako se uopste prihvatanje smrti kao neceg sasvim normalnog, nuznog, bezazlenog uopste uklapa u vasu teoriju evolucije u koju se prosto kunete, kad po toj teoriji sve evoluira i usavrsava se bas zeljom za opstankom, tj. zeljom za zivotom, pa oni koji se grcevitije bore za zivot opstaju, a ovi drugi izumiru ?

Eto, toliko mi je besmislen ateizam.

Inace, u zivot posle smrti se veruje ne iz razloga sto neko zeli da veruje, nego sto ljudi imaju duhovno iskustvo koje ih uverava da se smrcu tela ne zavrsava i postojanje coveka.
 
Uh, ko je smislio ovako ruznu rec, ovako besmislen pojam ? Isto kao i rec "mrtvacnica". Grozne reci, tako morbidne, kao da su smisljene u slavu smrti.

Nego, Stnco, objasni nam ovu besmislenu rec. Kako to "tanatofobi" ? To bi znacilo da je strah od smrti kod ljudi neracionalan, neopravdan. Ali ima li sta uzasnije, strasnije i odvratnije od smrti ? Ima li sta groznije za bilo kog psihicki normalnog coveka, nego da umre ili da mu umre neko od bliskih ljudi ? Zamisli - mrtav, si, jedu te crvi, trulis u grobu, tvoj mozak, tvoje oci su se pretvorile u smrdljivu sluzavu masu, nesnosan smrad se siri od tvog tela... Ili zamislimo npr. majku kojoj je umro sin. Kako ona da se ponasa u takvoj situaciji ? Da ga mirno sahrani i kaze: "Ma necu da budem "tanatofob", to je samo smrt, prirodna stvar." ? Uzas ! Izvini, ali ja nikakvu logiku ne vidim u ateistickom nacinu razmisljanja. Samo surovost, hladnocu.

Osim ovoga, postavlja se jos jedno, po mom misljenju vaznije pitanje. Ako se zivot svakog coveka svodi na to: rodi se, jedi, pij, kaki, produzi vrstu i na kraju crkni kao da nikad nisi ni postojao tj. prozivi svoj zivot kao zivotinja - gde je onda tu ikakav smisao zivota ? Tako tuzno i depresivno. Nije ni cudo sto su u danasnje vreme samoubistva tako ucestala.

Jos jedno pitanje nadolazi - ako je covek samo visokorazvijena zivotinja, zasto uopste ima mogucnost da se zapita o nekom svom uzvisenijem smislu postojanja ?

I kako se uopste prihvatanje smrti kao neceg sasvim normalnog, nuznog, bezazlenog uopste uklapa u vasu teoriju evolucije u koju se prosto kunete, kad po toj teoriji sve evoluira i usavrsava se bas zeljom za opstankom, tj. zeljom za zivotom, pa oni koji se grcevitije bore za zivot opstaju, a ovi drugi izumiru ?

Eto, toliko mi je besmislen ateizam.

Inace, u zivot posle smrti se veruje ne iz razloga sto neko zeli da veruje, nego sto ljudi imaju duhovno iskustvo koje ih uverava da se smrcu tela ne zavrsava i postojanje coveka.
Živim ljudima se svašta dešava u klempi...
Kognicije se brkaju s emocijama,a emocije s lucidnim idejama i intuitivnim predosećanjima...:manikir:
Nisu baš delovi kore mozga tako striktno odvojeni-dopiru i transmiteri i elektrolitska dejstva iz dela u deo korteksa...
Da li si ikad prisustvovala obdukciji?
Ja jesam i uverio sam se koliko je ljudski organizam složen i komplikovan...
Da li ga je evolucija takvog izgradila ili je kreiran-nema značaja,ali je važno jedno:Sve funkcije tog divnog i složenog
organizma su popadale i nema šanse da se ikad više vrate jer se odvijaju ubrzani procesi propadanja tkiva i njihova nepovratna
urušavanja u ugljovodonike koji više nikad ne mogu biti isti organizam!
Konstatacijom smrti ,živi ljudi,medikusi,iskustveno presuđuju da se vitalne funkcije više neće vratiti. Ni sam Bog tu ne može ništa...:sad2:
 

Back
Top