Definišite - slobodu !

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Najkraća i najistinitija definicija slobode, od koje istinitija ne postoji, glasi:

SLOBODA JE OKOLNOST U KOJIJ ŽIVOT MOŽE NEOMETANO DA SE PRETAČE KROZ SVOJA TRI PRIRODNA OBLIKA I STANJA.

Obrazloženje:

Kao prvo treba shvatiti da život (život je sve što postoji) postoji sam po sebi, kao svoj razlog uzuok i svrha. Da bi mogao da ispuni ova tri uslova postgojanja, mora naizmenično da ih ispunjava jedan iza drugog, kružno i naizmenično. To podrazumeva, da život, nužno mora, bez početka i kraja, da postoji po načinu večitog pretakanja kroz svoja tri prirodna oblika i stanja. Život se na taj način večito ponavlja i tako večito samoodržava. Ovo prirodno pravilo je istovremeno i logičko, sa značenjem Osnovnog Prirodnog Zakona postojanja. Ono je ujedno i jedina mogućnost da u beskrajnom nebeskom prostoru postoji NEŠTO, a ne NIŠTA. Dakle, sve što postoji, od najmanje materijalne čestice, pa do Univerzuma kao celine, postoji tako što se večito pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja. Primera na kojima ovo prirodno pravilo i zakon trojednog ponavljanjaje može da se proveri, je bezbroj. Apsolutno, sve što postoji ili se dešava, može da posluži kao primer. Srce u grudima čoveka postoji tako što jedne i iste radnje uvek iznova ponavlja. Pluća isto tako dišu. Želudac tako uvek iznova se puni i prazni. Te radnje uvek počinju iz stanja mirovanja, koje se zatim dižu i razvijaju dok ne dostignu svoj vrhunac i maksimum, zatim padaje i ponovo završavaju u stanju mirovanje, Kao na primer čovek što noću mora da miruje, spava i odmara se, zatim u juto ustaje radi i umara se dok se ne umori, a zatim se postepeno upušta, smiruje i na veče ponovo ide u krevet da spava i da se odmara. I ceo ljudski vek je takođe podeljen u tri prirodna oblika i stanja. Život pre rođenja u duhovnom svetu, zatim rođenje i razvoj i na kraju starost smrt i raspad tela i ponovvo vraćanje u duhovni svet do nove inkarnacije. Jedan od slikovitih primera trojednog pobvljanja su "jaje-pile-koka". Biljni svet takođe uvek iznova prolazi kroz svoja tri prirodna oblika i stanja. Zimi spava, u preoleće se budi i razvija, a u jesen sazreva, suši i pada. Voda u morima miruje, zatim se kao vodena para diže u nebo, postje oblak i na kraju kao kiša pada i ponovo vraća u more da se odmara. ITD. ITD.

I kad na pravi raničin razumemo da život ne može da postoji na drugi način, već da se stalno ponavlja po načinu večitog pretakanja kroz svoja tri prirodna oblika i stanja, onda je jasno da SLOBODA NE MOŽE DA ZNAČI , NITI BUDE, BILO ŠTA DRUGO DO OKOLNOST U KOJOJ ŽIVOT MOŽE NEOMETANO DA SE PRETAČE KROZ SVOJA TRI PRIRODNA OBLIKA I STANJA. Pa bi onda za čovekovo srce u grudima sloboda bila okolnost u kojoj ono može bez ometanja slobodno da kuca; za pluća sloboda je okolnost u kojoj mogu bez ometanja da dišu; za želudac sloboda je okolonost u kojoj on može bez ometanja uvek iznova da se puni i prazni; za čoveka sloboda je okolnost u kojoj on može svaki dan pre podne da radi i umara se, posle podne da se odmara i relaksira, a noću spava i odmara; za vodu mora, sloboda je okolnost da uvek iznova može da se isparava i de u nebo i postaje oblak, a zatima kao kiša pada i kao reka da se vraća ponovo u more, da miruje i da se odmara; Za svet biljaka sloboda je da mogu zimi da se odmaraju, u proleće da rastu i sazrevaju, a u jesen se suše i zimi miruju i odmaraju. ITD ITD.

Da bi do kraja razumeli šta je sloboda, još treba da se objasni koja je to UNIVERZALNA OKOLNOST I PRAVILO KOJE IMA ZNAČENJE SLOBODE, koje važi za apsolutno sve moguće vrste i oblike pretakanja života kroz njegova tri prirodna oblika i stanja.

Imajući na umu da svako pretakanje kroz tri prirodna oblika i stanja podrazumeva naizmenično ponavljanje kretanja i rada, koje uvek iznova počinje i završava, to je razumljivo da OKOLNOST U KOJOJ ŽIVOT MOŽE NEOMETANO DA SE PRETAČE KROZ SVOJA TRI PRIRODNA OBLIKA I STANJA, MOŽE DA BUDE SAMO i ISKLJUČIVO ORGANIZOVANO I HARMONIOČNO KRETANJE I RAD, a nikako HAOTIČNO I NEORGANIZOVANO. Dakle, dok organizovano i harmonično kretanje i rad IMA ZNAČENJE SLOBODE, suprotno njemu, neorganizovano i haotično NEMA ZNAČENJE SLOBODE. To je razlog zašto se sveukupna evolucija materije i života svodi isključivo na prelazak iz haotičnog i neorganizovanog kretanja i rada, na organizovano i harmonično. Odnosno, to je razlog zašto se sveukupna evolucija materije i života svodi isključivo na stvaranje materijalnih formi - atoma, nebeskih tela, sistema nebeskih tela, jednoćelijskih organizama, te tela višećelijskih organizama, tj. tela biljaka, životinja i ljudi, koje su sve od reda isključivo i samo organiozvani i harmonični oblici kretanja i rada žive i svesne materije koja sve ove materijalne forme svojim, samoponavljajućiom kretanjem i radom gradi.

I na kraju, ako ste sve ovo na pravi način razumeli, lako ćete da razumete i to da čovek još uvek nije u potpunosti slobodno biće, iz razloga što čovečanstvo još uvek nije dostiglo vrhun ac svog razvoja i postalo harmonična i visoko organizovana ekonomska zajednica svih ljudi, koja podrazumeva totalno jedin svo sveta, mir red uzajamno pomaganje među ljudima i pre svega, pravednu podelu rada i rezultata rada. Do sada su to sprečavano politički, verskim, nacionalnim i klasnim svetskim podelama i nepravedni društveni i ekonomskim porecima: robovljasničkim, feudalnim, komunističkim i kapitalističkim, koji su tokom istorije čovelanstva, kao i danas, bili glavni uzroci svih svetskih ratova, revolucija, ljudskog stradanja, bede i siromaštva. Ovi poreci nemaju značenje slobide. Ovi poreci, sa svojim političkim, verskim, nacionalnim i klasnim podelama i nepravednom svetskom podelom rada i rezultata rada, ljudsku neslobodu i dan-danas uzrokuju.

 
Sloboda od i sloboda za...
Društvenu slobodu je izrazio Ruso Društvenim ugovorom kojim pojedinac prihvata ,kako pravnu
slobodu tako i slobodu obaveza...
Idealistima je to sloboda misli,ali...Indijski filozof Krišnamurti je to lepo objasnio:
„Само неинтелигентан дух врши избор у животу… Истински интелигентан човек не може имати избора, јер његов дух може бити свестан једино онога што је истинито, па према томе може да се одлучи једино за пут истине. Избор му је једноставно немогућ. Само неразуман дух има слободу воље.”
Iz toga proizilazi da čovek tek u sveznanju (koje može biti samo božansko-oboženo!) dostiže istinitost i znanje o primeni svoje volje.
Teološki,bogovi koji su sveznajući,nisu slobodni već slede nužnost istine!I njihovo delovanje je s one strane dobra i zla!
Po tome je slobodan samo ludonja u Lazi!Njegove misli su slobodne!? Na žalost našu i nisu najčešće...
Primeri prisile su česti i na ovom forumu i podforumu filozofije u slučajevima kad "filozofi" istrajavaju na jednom učenju!
Ta prisila ograničava um na jednu ,subjektocentrićnu "istinu",dok je istina samo sveukupna i mogao bi je znati samo neki Weltgeist
Hegelov (svetski duh) ili Sveti duh (Sent Spirit) ili Prana...
Nadmoć zla (koje je daleko brojnije) nad dobrom čini da svako dlobodno delovanje i od i za ide ka zlu,ako se ne drži istine!
Ova,presudna, mana ili teškoća subjektocentrićnosti,ograničava subjekt na društvenu slobodu Društvenog ugovora koja je ograničena moralom društva s kojim
društveni ugovor čini.Kršenjem morala tog društva ,ugrožava slobode drugih članova istog društva.
Inače se slažem s Hegelovom opservacijom da je lična sloboda apstraktna zamisao.
 
Definisati slobodu tako da bude prihvatljiva i razumljiva za svakog ponaosob malo je zahtevnije nego što se može reći u jednoj rečenici.
Zašto?
Zato što mi kao Bića/Duše jesmo u evolucionom procesu svoje svesti gde za svaki naš 'stupanj' svesti postoje izvesni, odgovarajući, stupnjevi ili stepeni slobode.
Prvi, uslovno rečeno, možemo nazvati fizičku slobodu gde učimo pribaviti slobodu ili je dati drugima da nas neko fizički ne maltretira ili ne ograničava, ali da i mi sami druge ne ugnjetavamo na isti način.
Drugi je da naučimo dati ili obezbediti za sebe psihičku slobodu koja znači da jedni drugima ne namećemo svoja viđenja i razumevanja života ili način kako bi neko trebao da ide kroz život...
...................................
Naravno da možemo stepenovati još neke nivoe a sve iz razloga da mi kao Biće polako učimo da jednoga dana dosegnemo i ovladamo najvišim stepenom slobode koji je jednako validan u ovom svetu kao i u bilo kom drugom, kako u negativnom polu kreacije, tako i u pozitivnom polu kreacije a to su svetovi čiste svesti - odnosno svetovi u kojima nema materije, energije, prostora i vremena.

Da bismo dosegli ovaj najviši stadijum slobode koji nam daje mogućnost putovanja po svojoj volji u svim svetovima i univerzumima, kako u nižem tako i u višem polu kreacije neophodno je da dosegnemo stanje potpune nepristrasnosti, koje garantuje naš najviši stepen odgovornosti, samodiscipline ali i ljubavi i svesti. U takvom stanju mi se povinujemo zakonima onog sveta u koji uđemo nezavisno što, u novom stanju svesti ujedno posedujemo i ogromnu moć.
Ovo kaže da se od nas traži da među velikima budemo veliki a među malima da budemo mali, među moćnima da budemo moćmi a među slabima da pokazujemo iste vrline. U protivnom narušili bismo balans u datom svetu koji je neophodan za normalno funkcionisanje i odvijanje procesa zbog kojeg je taj svet i kreiran.

Ono najvažnije u svemu jeste da prvi moramo garantovati slobdu drugima ako je sami želimo imati za sebe (upravo ono što čovečanstvo još ne sagledava). Onog trenutka kada je drugima uskratimo, makar i u najmanjoj mikronskoj veličini, u tom istom trenutku mi smo sebi uskratili slobodu.
Sve mora funkcionisati u balansu i treba znati da čak ni haos nije bez svoje mere balansa, jer kada toga ne bi bilo onda bi i najmanji haos ubrzo obuhvatio sve svetove i univerzume i urušio bi ih.
Neophodno je razlikovati način funkcionisanja svetova od slobode koju umaju Bića - ono što mi jesmo.
Proces reinkarnacije nije večit za jedno Biće, a to znači ni za sve nas, zato što on počinje onog trenutka kada iz svetova čiste svesti uđemo u svetove materije, energije, prostora i vremena i traje sve dok ne dosegnemo najvišu realizaciju ili stanje čiste svesti kada prekidamo dalji proces inkarniranja i reinkarniranja i vraćamo se u svetove čiste svesti. (To je naravno moguće ostvariti još u ovom životu ako za to osetimo potrebu i na tome radimo.)
Sa time je naše školovanje završeno i počinjemo život iskusnog i zrelog Bića koje se lati neke od obaveza jer je sada sposobno da samostalno radi u korodinaciji sa svima oko sebe i sa Samim Kreatorom koji je daleko iznad svetova nižeg pola kreacije.
Tada, na kraju svega, umemo i radimo u lancu subordinacije koji se, svakako, poštuje a naša svest nam kaže da drugačije i nije moguće.

Sloboda i odgovornost idu zajedno, ruku pod ruku.
 
Luise,zar ne primećuješ da društveni način bitisanja ogranićava slobodu ,slobodama drugih subjekata?
Čak i bogovi ili Bog ili tvoj Kreator su neslobodni od istine!A neslobodnoi su i od nas,jer i prema nama imaju nekih obaveza koje su vid prisile-
moraju se izvršiti čak i kad se negiraju ili ignorišu!
Tako da moje slaganje s Hegelom o apstraktnosti ideje o slobodi nije bez veze...:hvala:

- - - - - - - - - -

Drugim rečima:"Bekstvo od svega"(escape from everything) je apstraktna zamisao-"iz te kože se ne može"...:lol:
 
Слобода је кад ниси везан или на други начин физички спутан.

Свако друго значење речи слобода је "у преносном смислу"
и изведено из овог
који се односи на нашу физичку слободу.
 
Luise,zar ne primećuješ da društveni način bitisanja ogranićava slobodu ,slobodama drugih subjekata?
Čak i bogovi ili Bog ili tvoj Kreator su neslobodni od istine!A neslobodnoi su i od nas,jer i prema nama imaju nekih obaveza koje su vid prisile-
moraju se izvršiti čak i kad se negiraju ili ignorišu!
Tako da moje slaganje s Hegelom o apstraktnosti ideje o slobodi nije bez veze...:hvala:

- - - - - - - - - -

Drugim rečima:"Bekstvo od svega"(escape from everything) je apstraktna zamisao-"iz te kože se ne može"...:lol:

Šefe,
Ovaj svet sa društvima u njemu svih boja i karaktera nije mesto gde smo došli da imamo slobodu već da učimo da je drugima dajemo i da je stičemo za sebe.
Najviši stadijum slobode možemo steći čak i ako se u ovom društvu zateknemo u zatvoru sa bukagijama na nogama, ako je recimo došao neko da nas orobi.
Slobodu najvišeg stadijuma možemo imati samo sa svešću odgovarajućeg nivoa. Svest koju čak niti možemo upoređivati sa humanom svesti...

Podsetiću te na primer Sokrata i primera kojeg si baš ti isticao vezano za njegovog prijatelja koji je hteo da mu kaže za ponašanje njegove supruge.

Vidiš, naša humana svest može osuditi njega ili nju ili oboje zato što se to činilo, zato što se to tolerisalo. Međutim, on je, pod uslovom da je to bio istiniti događaj, pokazao način kako to vidi i deluje jedna uzvišena svest, svest koja daje punu slobodu i koja ima punu slobodu.
Mi nismo ničiji vlasnici niti ičiji nasilnici i punu slobodu moramo dati. Tu slobodu garantuje naša svest i naša ljubav preema životu u celini. U tom stadijumu nas ne vode emocije, nagoni, čula niti um. U tom stanju svesti vodimo mi, Biće/Duša.
Do tog stanja svest se stiže prolaskom kroz mnoga iskustva, mnoge testove (ili, kako to zovu religije, mnoga iskušenja). Prolazi se ono što za humanu svest nije shvatljivo. Dati i najvećem neprijatelju slobodu pa i najvećem ubici oprostiti - iako će i sam morati da prođe ono sa čime će ga teretiti duhovni zakoni.
Ima mnogo toga što naša humana svest nije nikada razmatrala a ovde i nismo da bismo učili o svemu tome, Aktivni život je tu da nas stavi kroz sve moguće lekcije i iskustva.
Uistinu, mogu, bez izbegavanja pisati par kolometara, ali nema svrhe tome.
Zato prihvatajmo ono što možemo i onako kako je nama prihvatljivo i trenutno zdravorazumno. Bilo da nam je na srcu Hegel, Kant, Sokrat ili neko koga filozofija i ne prepoznaje kao značajnog za razmatranje.

Ispričaću primer jednog kolege koji je svom kolegi svojevremeno objašnjavao neke stvari o kojima i ja ovde kažem po koju reč. Onda je jednoga dana taj njegov kolega zatražio da pročita jednu od knjiga. Ovaj mu je dao sav srećan da će iz toga nešto biti shvaćeno. Inače je taj njegov kolega bio profesor na univerzizetu.
Sutradan je došao sa knjigom uz reči. "Pročitao sam je noćas. Ova knjiga je voda, daj mi neku teži, neku najtežu." Moj kolega se malo razmislio, odabrao knjigu od 400 strana i dao mu uz reči, "Sama knjiga neće biti teška dok je čitaš, ali njena druga strana je ta koja nosi težinu. Tu drugu stranu možeš upoznati ako odradiš duhovnu vežbu posle čitanja knjige."
Profesor je uzeo knjigu i otišao kući. Sutradan se nije pojavio a nije ni dan iza toga. Tek trećeg dana je došao vidno uzbuđen i više preplašen. Pričao je moj kolega kako je njegov profesor sada bio bez one intelektualističke teatralnosti da svojim umom ima nadmoć nad drugim ljudima.
Umesto teatralnosti postavio je pitanje, "Da li ću ja da umrem?" "Profesore, tako ga je zvao iako su kolege sa studija, zašto bi ti da umreš?" Onda je profesor ispričao priču.
"Znaš i ova knjiga je voda i nju sam pročitao za jednu noć, ali onaj drugi deo kako si rekao, rađenje duhovne vežbe nije bilo takvo. Seo sam odraditi duhovnu vežbu i onda kao da me nešto udicom uhvatilo za moje Treće Oko i izvuklo iz tela. Moje telo je ostalo da sedi na stolici dok sam se ja našao u nekoj džungli. U toj džungli iznad gore leteli su ratni helikopteri tražeći da me vide kroz krošnje drveča i pucaju na mene. Bežao sam, ali iza svakog drveta čekala je po neka ogromna zmija koja me mogla celog progutati. Iza svakog ugla stajala bi po neka zver koja bi me proždrla. Iatako sam ja bežao iako sam bio svestan da je moje telo na stolici. Proveo sam sedam sati u toj jurnjavi sve dok se nisam vratio u svoje telo." Onda je ponovio pitanje, "Nego reci ti meni hoću li ja da umrem?"
"Ma ne profesore, nećeš ti umerti. Daleko od toga, ti si se samo sučelio sa svojim stanjem svesti."
Uistinu, većina intelektualaca je u čutnim stanjima svesti iz kojih misle da mnogo toga ili da sve znaju.

Dodajem, naše stanje svesti je naše jedino bogatstvo i naše stanje svesti je naša nejveća svetinja i naše stanje svesti nama garantuje slobodu onda kada ga ispunimo ljubavlju kakvu je imao Sokrat, kakvu su imali Pitagora, Zaratustra i još mnogo, mnogo drugih koji su prošli sve što je trebalo proći i stati na bastion slobode i ljubavi. Nešto što čeka svakog od nas bilo u ovom životu bilo u nekom od narednih.
 
Poslednja izmena:
Luise,zar ne primećuješ da društveni način bitisanja ogranićava slobodu ,slobodama drugih subjekata?
Čak i bogovi ili Bog ili tvoj Kreator su neslobodni od istine!A neslobodnoi su i od nas,jer i prema nama imaju nekih obaveza koje su vid prisile-
moraju se izvršiti čak i kad se negiraju ili ignorišu!
Tako da moje slaganje s Hegelom o apstraktnosti ideje o slobodi nije bez veze...:hvala:

- - - - - - - - - -

Drugim rečima:"Bekstvo od svega"(escape from everything) je apstraktna zamisao-"iz te kože se ne može"...:lol:

Niko, naravno, nije u celokupnom ljudskom stvaralastvu ( tu mislim i na tehniku i nauku, pored ostalog, zbog tebe ) vise raspravljao o pojmu slobode od filozofa. To jeste bitno filozofski pojam.

E, sad !

Mrzi me, trenutno da polemisem, ali me interesuje jedno - gde je to Hegel rekao da je sloboda apstraktan pojam, ili tacnije, otkud se ti slazes sa Hegelovim misljenjem " o apstraktnosti ideje o slobodi " ?!

Inace, za postavljaca teme, samo da primetim, da je jedan drugi filozof, Sartr, svojevremeno raspravljajuci o tom problemu rekao ( parafraziram, valjda ) - hteti apsolutnu slobodu, znaci jedan vid zlonamernosti.

Mislim, mnogo je toga receno o slobodi. U filozofiji, dabome.:)
 
DRAGOLJUB:

1. Društvenu slobodu je izrazio Ruso Društvenim ugovorom kojim pojedinac prihvata ,kako pravnu
slobodu tako i slobodu obaveza...
2.Idealistima je to sloboda misli,ali...Indijski filozof Krišnamurti je to lepo objasnio: ...
3. Inače se slažem s Hegelovom opservacijom da je lična sloboda apstraktna zamisao.

E, moj Dragoljube! Pogledaj gore napred moju definiciju slobode i njeno obrazloženje. To je neoboriva, najtačnija i najistinitija definicija slobode koju je ikada iko dao ili će dati. Ona se temelji na Jedinstvenom prirodnom zakonu po kojem sve postoji i po kojem sve svoju slobodu ostvaruje i sa ovom definicijom bih mogao da doktoriram filozofiju na bilo kom svetskom fakultetu filozofije. To je moja vlastita definicija slobode, izašla iz mog vlastitog uma i to je dokaz moje inteligencije.

A pogledaj kako si ti pokušao da dokažeš svoju inteligenciju. Prvo si citirao bezveznu Rusoovu, pa Krišnamurtijevu i na kraju Hegelovu definiciju slobode, od kojih ni jedna blage veze sa zdravom pameću, ni inteligencijom nema, a sam nisi dovoljno inteligentan da daš svoju vlastitu.

Ali ne očajavaj. Ja za tebe imam recept kako da inteligenciju popraviš. Svako jutro čim ustaneš, i na veče neposredno pred spavanje, obavezno udari "7" puta glavom u zid. :dash: I to radi tako neprekidno "7" meseci i "7" dana i efekat neće izostati. I tek kad ovu terapiju završiš, dođi na ovaj forum, napiši nešto filozofsko, ali da bude tvoje vlastito, ne citirano tuđe, da proverimo da li ti se inteligencija povećala.

 
Poslednja izmena:
Niko, naravno, nije u celokupnom ljudskom stvaralastvu ( tu mislim i na tehniku i nauku, pored ostalog, zbog tebe ) vise raspravljao o pojmu slobode od filozofa. To jeste bitno filozofski pojam.

E, sad !

Mrzi me, trenutno da polemisem, ali me interesuje jedno - gde je to Hegel rekao da je sloboda apstraktan pojam, ili tacnije, otkud se ti slazes sa Hegelovim misljenjem " o apstraktnosti ideje o slobodi " ?!

Inace, za postavljaca teme, samo da primetim, da je jedan drugi filozof, Sartr, svojevremeno raspravljajuci o tom problemu rekao ( parafraziram, valjda ) - hteti apsolutnu slobodu, znaci jedan vid zlonamernosti.

Mislim, mnogo je toga receno o slobodi. U filozofiji, dabome.:)


zašto zlonamernost ?
pod apsolutnom slobodom podrazumevam oslobođenjem svih stega, kako društvenih tako i psihičkih(psiholoških, unutrašnjih)
u smislu zavisnosti od svojih slabosti i 'demona'
 
LOUIS KRSTIĆ:

Definisati slobodu tako da bude prihvatljiva i razumljiva za svakog ponaosob malo je zahtevnije nego što se može reći u jednoj rečenici.
Zašto?
Zato što mi kao Bića/Duše jesmo u evolucionom procesu svoje svesti gde za svaki naš 'stupanj' svesti postoje izvesni, odgovarajući, stupnjevi ili stepeni slobode.

Naši stupnjevi razvoja, Luise, nisu različiti stupnjevi ili stepeni slobode, nego različiti stupnjevi ili stepeni naših različitih pogrešnih i neuspelih pokušaja dostizanja slobode. Od kojih su svi posledica našeg neznanja jedinog mogućeg, ispravnog i prirodnog poimanja slobode i načina kako ona jedino može da se dostigne. Da ljudi još uvek pojma nemaju šta je sloboda, dokaz je da niti i jedan čovek na planeti još uvek nije u potpunosti dostigao svoju slobodu. Čak ni najbogatiji ljudi sveta, na nivou trenutnog svetskog poimanja slobode, kada su svi ubeđeni da sloboda samo pomoću materijalnog blaga može da se dostigne, nisu slobodni, već žive u strahu. U strahu da svoje bogatstvo ne izgube, pa su prinuđeni tokom celog života na razne, najčešće nepoštene i rizične načine, da ga i stiču i brane. To je suština trenutnog svetskog društvenog i ekonomskog poretka koji se gradi i održava upravo na pogrešnom poimanju slobode, u kojem ni jedan čovek, bio on siromašan ili bogat, nije slobodno biće. Pokušaji svih svetskih folozofa da definišu pojam slobode do danas su bili neuspešni, prosto iz razloga opšteg svetskog neznanja o tome šta su materija i život i priroda, kako i zašto postoje, po kojim zakonima i sa kojim smislom i svrhom. Bez tog znanja ljudi, niti mogu definisati slobodu, niiti napraviti valjan svetski društveni i ekonomski poredak, niti dostići najviši mogući oblik slobode. Zato, svi koji ne poznaju logiku po kojoj postoje materija, život i priroda i po kojoj teče njihova evolucija, ne treba uopšte ni da se bave definiranjem slobode.

 
Poslednja izmena:
YUMA:

pod apsolutnom slobodom podrazumevam oslobođenjem svih stega, kako društvenih tako i psihičkih (psiholoških, unutrašnjih) u smislu zavisnosti od svojih slabosti i 'demona'

Da bi dostigao takav, apsolutan oblik slobode, kad si oslobođen od svega, moraš da se ubiješ.

A ako slobodu ne želiš da ostvariš pomoću smrti, već pomoću života, e, onda moraš da se povinuješ zakonima života, tj. zakonima zavisnosti od svega.
 
Poslednja izmena:
YUMA:



Da bi dostigao takav, apsolutan oblik slobode, kad si oslobođen od svega, moraš da se ubiješ.

A ako slobodu ne želiš da ostvariš pomoću smrti, već pomoću života, e, onda moraš da se povinuješ zakonima života, tj. zakonima zavisnosti od svega.


da, tu se dolazi do one krajnje tačke neminovnosti zarad slobode,
ali pošto svakog čoveka i čeka ta neminovnost(kad-tad) i ne mislim na samoubistvo nego prirodnu smrt onda je to besmisleno
jer ćeš kad tad biti slobodon

poenta je naći tu apsolutnu slobodu još za života...ako je to moguće
 
YUMA:

poenta je naći tu apsolutnu slobodu još za života...ako je to moguće

Ako želiš još za života da nađeš apsolutnu slobodu, ona se potrudi i počnio da radiš na uspostavljanju pravednog svetskog društvenog i ekonomskog poretka.

Pročitaj pažljivo i sa razumevanjem moju definiciju slobode, gore, moj post br.4. u ovoj temi. Po ovoj definiciji, sloboda je: okolnost neometanog pretakanja života kroz njegova tri prirodna oblika i stanja. U svakom od ovih stanja sloboda se na različite načine i shvata i ostvaruje. Kad tvoja pluča, na primer, izdahnu, u tom trenutku sloboda za njih je okolnost u kojoj će moći ponovo da udahnu. A kad udahnu, sloboda za njih je okolnost u kojoj će moći ponovo bez ometanja da izdahnu. U jutro, kada si naspavan i odmoran, sloboda je okolnost koja ti omogućuje da ustaneš, krećeš se, nešto radiš i trošiš životnu energiju. A kad je tokom dana potrošiš, sloboda je okolnost da imaš gde da legneš, zaspiš i odmoriš se. Za jaje, sloboda je okolnost u kojoj može da se razvije u pile. A za pile, sloboda je okolnost da može da se razvije u koku. A za koku, sloboda je da ima pevca, da je pogazi, da bi mogla da snese novo oploženo jaje. Za čoveka, kada umre i ode na onaj svet, sloboda je okolnost u kojoj će moći da pronađe majku koja će da ga rodi. A kad se rodi, sloboda je okolnost u kojoj će moći normalno da živi i dostigne starost. Ta okolnost za sve ljude je jedinstveni, ravnopravni svetski društveni i ekonomski poredak, sa pravednom podelom rada i rezultata rada. Poredak bez svetskih političkih, verskih, nacionalnih i klasnih podela, bez pohlepe, ratova, revolucija, siromaštva, patnje i prevermene nasilne smrti. A kad čovek ostari i iznemogne da dalje živi, sloboda se traži u oslobađanju od života i u smrti. Onako kako je moja baba pred kraj života često znala da kaže: "Daj bože smrti da iz zla isprti".

Kako god okreneš, jedina logična, ispravna i univerzalna definicija slobode, koja je u skladu sa univerzalnim Zakonom po kojem sve postoji i sve se dešava, a to je večito pretakanje života kroz njegova TRI priodna oblika i stanja, glasi: SLOBODA JE OKOLNOST U KOJOJ ŽIVOT MOŽE NEOMETANO DA SE PRETAČE KROZ SVOJA TRI PRIRIDNA OBLIKA I STANJA.

Sve druge i drugačije definicije slobode, koje može bilo ko da smisli su "tandara-mandara".

 
...
Sartr је svojevremeno raspravljajuci o tom problemu rekao
- hteti apsolutnu slobodu, znaci jedan vid zlonamernosti.
...

Сартр је као и већина замлата промашио,
јер,
да је Творац хтео да ми имамо бесконачну слободу
не би измислио силу земљине теже,
већ би нас пустио да бесловесно лутамо беспућима свемира ...

Али хтео је да будемо блиски,
шта ћеш сам - у слободи ?!

Наша слобода је ограничена
и та нам ограниченост прија !!!
 
KNJAZ MILOŠ:

Ако ти је за утеху
то и ја мислим о мојој дефиницији слободе !

Jedno je misliti ili izmišljati pojmove i definicije bez znanja zakona i logike po kojoj postoji stvarnost koju poimamo i definišemo i to je ono što zovemo imenom "filozofija". To može svako i to je ono što ti i svi vi drugi radite, o bilo čemu da je ovde reč i to je ono što ima značenje verovanja.

A sasvim drugo je poznavati zakone i logiku po kojoj stvarnost postoji i u skladu sa tom logikom i zakonima imenovati, objašnjavati i defisistai stvarnost, jer to je ono što zovemo imenom "nauka". To je upravo ono što ja radim, što nije verovanje, već iskustveno proverljivo i logički objašnjivo i razumljivo znanje.

Prema tome, to što se tvoja definicija svesti razlikuje od moje i što ti za svoju definiciju veruješ da je ispravna, a ne znaš, to je tebi za utehu, a ne meni.
 
Šta smatrate pod - Apsolutnom slobodom ?

Koje su alternative ?

У појавом свету слободе нема. Потпуно си подвргнут нужности. И ту не мислим на државне законе којима се ограничавају нечије слободе, него на суштинско одсуство слободе појединца у деловању. То је једна од истина која је дефинитивно разоткривена у филозофији али како каже Шопенхауер:

Za problem slobode volje i problem odnosa između idealnog i realnog - zdravi, ali sirovi razum, ne samo što je nekompetentan, nego čak ima neku odlučujuću prirodnu sklonost ka zabludi, i za odvraćanje od nje potrebna je jedna mnogo naprednija filozofija. Što se tiče saznavanja njemu je, naime, zaista prirodno da suviše priipiše objektu, otuda su mu potrebni Lok i Kant da bi pokazali koliko mnogo od toga potiče od subjekta.
Takva jedna razumu prirodna naopakost u spekulativnim istraživanjima ne sme nas, ipak, čuditi, budući da je on prvobitno određen samo za praktičke, a nipošto za spekulativne ciljeve.

Ипак, онај ко уме да мисли довољно је да прочита ових неколико реченица којима сам то учење о неслободи воље парафразирао и да се дефинитвно увери да нема слободу померити мали прст.

https://forum.krstarica.com/entry.php/7319-Sloboda-volje

Са друге стране, може схватити да иако смо у емпиријском свету, у појави, подвргнути нужности, у ствари по себи или у суштини изван појаве, апсолутно смо слободни!

И то покреће размишања пред којима се људски разум сусреће са трансцендентним питањима како је нешто апсолутно слсободно могло да западне у стање у каквом смо сада.

" Koje su to fatalnosti koje leze sa one strane svakog iskustva , a koje su volju stavile u tu krajnje nezgodnu alternativu da se javlja kao svet u kome vladaju patnja i smrt, to jest kako je mogla volja izvan saznanja zapasti u ovako jadno stanje u kome je sada?"

Шопенхауер
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top