Mislim, ako se gledaju suštine(!), onda oke, ajde da kažemo da je jedan Bog, ali:
Ako si pročitala moje objašnjenje o postojanju kao apsolutu, o Svijesti kao znanju-o-sebi-apsolutu I Umu kao singularnoj projektovanoj tački koja još uvijek zadržava vrijednost apsoluta, a kroz koju stoga nastaje univerzum, stoga i sve u univerzumu, mogla bi vidjeti da je to ono što se u pravoslavnom hrišćastvu smatra 'Jednim sa tri lica'. Pošto je, kako vidite, intelektu čovjeka skoro pa nemoguće predstaviti Boga kroz čiste apstrakcije i pojmove kao što to ja činim, religija ga predstavlja onako kako bi 'praktični' razum čovjeka mogao to da zamisli. Stoga, Nije u pitanju nikakav otac i sin niti sveti duh, već su u pitanju tri aspekta apsoluta. A pošto je apsolut ono što istinsko Ja jeste onda su to tri aspekta Sebe. Međutim, jednom kada znamo šta je šta jedino tad i možemo shvatiti čitavu priču, istinu na koju ukazuje ili pak skretanje od istine koje se tad samo odvaja od te apsoutne matrice.
- - - - - - - - - -
1. kad je Isus bio na Zemlji, pa se javljao Sveti Duh koji mu je Otac istovremeno... Znači li to da je Isus govorio sam sa sobom?
Prvo: Isus i Hrist nisu jedno. Isus je 'čovjek' koji je postao Hrist prosvjetljenjem istine 'u sebi'. Međutim, hrišćanstvo obrće i okreće istinu te kaže da je Isus otelotvoreni Hrist. Tu leži obrt, vješto smišljena prevara manipulatora. Zašto? Kada se kaže da je Hrist otelotvoren u tijelu Isusa, onda se smatra da Isus kao čovjek nikada i nije postojao već da je on Bog, (jedinorodni sin Boga) koji je već od samog začeća prisutan u tom tijelu, otelotvoren. Ako je tako onda svi jesmo. Vidiš, sve što se reklo za Isusa (osim što je Lazara vratio iz mrtvih) ta djela u manjoj ili većoj mjeri može da čini i svako od nas koji je kroz prosvjetljenje 'otelotvorio' taj 'Sveti duh' u sebi. Naravno, priča o Lazaru je dodatno izmišljena da bi u glavama vjernika totalno odvojila 'otelotvorenog Hrista-Isusa od ostatka prosvijetljenih). To će kasnije biti baza svim protjerivanjima, jer se upravo zbog te premise stvaraju ubjeđenja da su svi drugi koji pričaju o Bogu (oni koji znaju istinu) lažne 'mesije'. na taj ančin se dogma štiti od mogućeg razotkrivanja laži koje su vješto protkane između redoba koji ukazuju na istine. Vjernik, u neznanju povjeruje, jer mu riječi koje ukazuju na istine odzvanjaju i bude osjećaj du su mu iznutra poznate (iako ih još nije osvijestio u sebi, već sluti). Šta se dešava kad se pojavi neko ko otkrije zamku i manipulaciju pokazuju nam primjeri iz istorije. U 'božije ime' su na lomačama palili svakoga koji je imao drugačiju verziju postojanja od oficijalne verzije Crkve. Pravoslavna crkva nije imala inkvizitore ali je za sigurno imala svoj način kako da zaštiti dogmu od nepoželjnih interpretacija.
Isus i Hrist nisu jedno te isto. Isus je iskustvo apsoluta kao čovjeka, dok je Hrist (po toj doktrini) Um univerzuma, koji još uvijek ima svojstva Boga, iako sam (kao pojava) više nije Bog. Bog je samo Jedan, to je aposlut koji zna Sebe kao Jedno iz svih mogućih kvaliteta. Ti kvaliteti jedino Sviješću, Svetim duhom, mogu sebe potvrditi Bogom. Svijest (Sveti duh) je ništa drugo do apsolutno-'sveto', sve-(j)e-to)-znanje-o-sebi-postojanju.
Da je Isus otelotvoreni Hrist (Um univerzuma u tijelu čovjeka) on ne bi morao da odrasta u tom tijelu, niti da bude rođen od 'majke', od žene, jer sa tom božanskom moći i sposobnostima Hrist može da načini tijelo po volji, kao u javljanju apsotolima. Ali čitava priča o rođenju je stvorena da se čovjeku, koji kroz apstraktne pojmove ne može shvatiti postojanje, približi ideja o apsolutnosti postojanja. Na taj način i praktični razum čovjeka može zamišljati otelotvorenje, tačnije prosvjetljenje apsolutnog znanja, inače bi Isusovo prosvjetljenje bilo smatrano aktom magije i ezoterije a ne božanskim činom. dakle ne bi moglo biti odvojeno od iskustava svih prosvijetljenih.
Kad se nekome 'javi' Sveti duh', šta to uistinu znači?
To znači da se u njegovoj svjesnosti pojavilo znanje koje mu do tada nije bilo poznato, a koje sobom oplemenjuje, oslobađa taj duh od zabluda, otkriva mu istine o sebi kao postojanju, Životu. Sveti duh se ne pojavljuje izvan nas već u nama. To je zato što smo 'MI' (apsolut koji jej sveprisutan) jedini nosioci vrijednosti postojanja, te niko i ništa drugo do naše JA ne može prihvatiti apsolutna-znanja-o-sebi.
Međutim, davanjem titule Hrista samo Isusu, religijska dogma oduzima apsolutnost od onoga koji se doživljava postojećim-sveprisutnim u svim ljudima i daje je samo jednom 'čovjeku', trećem licu, koje ne postoji nigdje drugdje do u Bibliji koju je smislio razum manipulatora.
- - - - - - - - - -
2. ako gledamo suštine, i našu ljudsku suštinu... Znači li to da postoji samo jedan jedini čovek možda (suštinski gledano) kojeg je Bog stvorio jer je bio sam? Ne znam da li ste gledali kratak film na tu temu, zove se "The Egg". Sjajna ideja, preporučujem.
Ne, to uopšte ne znači tako. Suštinski gledano postoji ideja o čovjeku, a potencijali te ideje nisu ograničeni jednim oblikom i jednom svjesnošću.
Ono što bi to suštinski moglo da znači jeste da svaki kvalitet apsoluta, jeste apsolut, stoga kao apsolut doživljava sebe kroz svako postojeće iskustvo. Ne, to nije isti čovjek koji se doživljava kao svi ljudi i sva stvorenja, uključujući i u niverzum i multiverzum, to je taj apsolutni kvalitet koje sebe potvrđuje apsoutnim svojim JA (Sviješću, tj. znanjem-o-sebi-apsolutu). Još samo treba znati šta to uistinu znači 'apsolut' i kako postojanje sebe zna apsolutom.
Evo, neću vas ostaviti u tami:
Apsolut je svojstvo Jednote, sveprisutnosti, sveznanja samog postojanja. Jedini način da vam (onima koji i sami niste doživjeli sebe apsolutom) to približim jeste da vam to približim kroz asocijaciju. Zašto? Zato što je apsolut bestjelesan, besprostoran, bezvremen, stoga je nemoguće na njega uprijeti prstom. Dakle asocijacija neka budu deset prstiju naših ruku.
Ako zamislimo (naglašavam zamislimo) da su naših 10 prstiju uistinu 10 kvaliteta koji su apsoutni, šta to znači? To znači da svaki prst u sebi sadrži svaki drugi prst. Oni nisu odvojeni već su uvijek Jedno, bez obzira iz kojeg prsta sebe gledali, uvijek su to isto JEDNO. Ti prsti su apsolutni sadržioci kao i apsolutno sadržani u toj Jednini, ali samo zahvaljući apsolutnom znanju-o-sebi (Svetom duhu-Svijesti, koja svakom prstu potvrđuje apsolutno isto, apsolutnu istinu; da taj prst jeste i sadržilac svih drugih kao i da je i sadržan u svima njima), ti prsti mogu i da doživljavaju sebe apsolutnim. U suprotnom, kada nema Svijesti o sebi-apsolutu, nema ni znanja, stoga ni doživljaja apsolutnosti. Tada su volja i pažnja sadržioca i sadržanog individualizovane, a to znači da je Svijest nestala, a njihova Svjesnost-o-postajućem-sebi-stvorenju je tad u funkciji.
(Apsolut Sviješću isključuje Svjesnost i obrnuto. Tačnije ili imaš Svijest ili imaš Svjesnost. Kad imaš Svijest Bog si. Kad imaš Svjesnost stvorenje si, pa makar to stvorenje bilo i sam Sin božiji.)
Naravno, slike koje možete zamisliti na račun prstiju koje već poznajete jesu slike koje je vaš razum već individualizovao, dakle individualizovao je znanja (Jastvo) o svakom prstu ponaosob (Ja) i na račun te percepcije tog Jastva kroz um (tačnije razum) stvorio čulnu projekciju već stvorene percepcije odvojenih prstiju. To je već znak da je volja i pažnja odvojena od sebe, kao svega-što-jest i usmjerena u projekciju mogućnosti. Bog je potisnut u zaborav a razumom tad apsolut opaža projektovana znanja (Jastvo) da bi ih iz jedne inicijalne tačke (Ja-subjekta) percipirao svojim izabranim objektima. Čula koja su dio tog razuma nam pomažu i omogućavaju materijalizaciju percepcije. Znam, imat' ćete i problem postaviti sve prste u jedan i tako dalje, jer je za logiku ljudskog razuma nemoguće da pobije samu sebe. Logički, svaki prst jeste odvojena cjelina, kao što GiovannaD reče: postoji ljudska vrsta ali u njoj su milioni različitih ljudi. To je logički zaključak njenog ljudskog razuma. Apsolutna istina o ljudima je drugačija. Apsolutna istina jeste da svi ti milioni ljudi postoje kao takvi samo u njenoj svjesnosti i služe joj da svoju individualizovanu poziciju odvoji od projekcije drugih individualizovanih pozicija te na taj način doživi sebe-čovjeka kao autentilno iskustvo. Ipak, njena svjesnost, koja je samo odraz stanja projekcije njene percepcije iz date individualizovane pozicije, je nastala njenim intelektom koji je osvijestio njenu percepciju, opažajući ono što je već oformljeno njenim individualnim razumom. To takođe znači da nije dovoljno samo biti svjestan da postoje deset prstiju kao odvojene autentično projektvane cjeline, već treba imati u vidu i kako su te autentične projekcije odvojenih cjelina postale. Za to je potrebno da se svjesnost oplemeni apsolutnim znanjima. Oplemenjivanje se vrši INTUICIJOM. Potpuna oplemenjenost jeste potpuno prosvjetljenje sebe-postojanja kao apsoluta.
, to je tri. 
