i samo promena se vecno vraca.
Pogledajte prilog 452709
Možda će to izgledati jasnije ako kažemo;
U ovom svetu jedina konstanta su promene.
A da bi nam bilo jasnije pogledajmo neophodnost za tu konstantu:
Ovaj svet nije ništa drugo do li trenažni poligon ili škola za nas Bića (Duše) gde neprekidno kroz mnogobrojna i raznovrsna iskustva ekspandiramo svoju svest (i naravno nezaobilaznu ljubav) kako bismo jednoga dana dosegli onu svest koja će svakom od nas pojedinačno omogućiti da se vratimo u svetove čiste svesti i ljubavi. Jer, ne zaboravimo, svest je isključivo duhovna veličina. Ona nema ništa zajedničko sa umom iako je um u ovim svetovima neophodan za naš trening i realizaciju.
Vreme objektivno ne postoji,postoji samo sada! Prošlost je naše sećanje sada,čitanje zapisa sada ili prisustvo svesti neke druge senzacije sada,a budućnost je naše predviđanje razvoja sada!
Kretanje i promene su moždani proizvodi prelivanja neurotransmitera na način kako i osećanja preplavljuju...
Dešavanja su skokovita i samo u našoj moždanoj percepciji objedinjujemo skokovite promene pozicija u skupovima kvanata.
Šefe, tebe ubediše drugi da postoji jedino SADA a ti ga tako bukvalno shvatio pa ga trpaš i tamo gde treba i gde mu nije mesto bez sagledavanja suštine.
Mi kao čisto Biće (Duša) egzistiramo u svetu gde nema ni vremena niti prostora, ovde za nas, kao Bića (Duše) takođe vreme i prostor ne igraju nikakvu ulogu i uvek živimo u trenutku SADA.
Ali i pored toga ovaj svet ne može operisdati i davati nam odgovarajuće životne lekcije bez sagledavanja njegove realnosti i samog vremena, prostora, materije i energije. Um, tvoj, moj i svakog drugog ne može funkcionisati bez ređanja događaja na toj liniji koju zovemo vreme. Naša niža svest il inaša dnevno funkcionalna svest, koju još zovemo niže "ja" ili ego svest ne bi znala da li smo prvo jeli pa onda otišli na posao ili smo prvo legli pa onda jeli. Linija vremena je u ovom svetu i te kako realnost, osim ako neko ne želi da, pritešnjen svojim egom, prihvati tu realnost pa smišlja vrtoglavicu vlastitog uma.
Umeće življenja u trenutku zvanog SADA je kvalitet koji dosegnemo kroz odgovarajući duhovni trening a tada se mogu događati stvari koje su za našu ego svest neprihvatljive. Npr. možemo krenuti iz Novog sada u 8:00 na aerodrom u Beogradu za let koji je u 8:00 i stignemo na vreme a da pri tome ništa nije nedostajalo našem mirnom i opuštenom lalinskom načinu uživanja. Pa čak i da iskapimo jedno pivce na aerodromu - ako pijemo, naravno.
Deca dok su još mala dok još uvek ne ušeme svoj um sa vremenom bukvalno žive sa kvalitetom življenja "sada i ovde". Njihova pažnja nikako nije izvan datog trenutka i ne brinu za ono što je bilo ili što će biti.
Taj način življenja je neophodan, i realan, za svakog onog ko je duhovno dovoljno uzdignut jer taj način življenja obezbeđuje da se pojedinac uvek oseća i srećnim i ispunjenim i zadovoljnim. Takav pojedinac ne mari za ono što je prošlo, jer stvarno ništa nikada nije prošlo za njega kao Biće. Ali, ne budimo navedeni da se ubeđujemo, jer takav način viđenja je moguć samo kada se realizuje svest koja daleko nadmašuje humani svest. Tada gledamo na ovaj život iz jedne čisto duhovne perspektive ili iz pozicije čiste svesti kada je i sama naša niža priroda prožeta visokim i čistim vibracijama same suštine života.