Kojim izbeglicama iz Sirije biste dali državljanstvo?

Koju bliskoistočnu populaciju bi Srbija trebala da prima?

  • Nijednu

  • Hrišćane

  • Jazide

  • Alavite

  • Kurde

  • Šiite

  • Sunite

  • Sve

  • Druzi


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.

Lex et Honor

Primećen član
Poruka
748
Kolone izbeglica sa Bliskog Istoka već tri godine prolaze kroz našu zemlju na putu ka zapadnoj Evropi.
U početku su bile priče da bi Srbija mogla neke izbeglice koje to budu želele da nastani u Srbiji, pogotovo o opustelim selima gde bi se navodno poboljšala demografska situacija.
Određeni deo Bliskoistočana trenutno boravi po raznim azilantskim centrima širom Srbijie. Međutim, smatram da bi bila katastrofa dati im državljanstvo. Koja je god zemlja judeo-hrišćanskog nasleđa naseljavala Bliskoistočne sunite, grdno se pokajala.
Međutim, mišljenja sam da bi Srbija mogla (čak bi bilo i poželjno) naseliti na svojoj teritoriji bliskoistočne hrišćane koji trenutno trpe jezivi genocid širom Egipta, Sirije, Iraka, Jordana... http://thehill.com/blogs/pundits-bl...st-christians-suffer-genocide-while-the-world

Ovi hrišćani su miroljubive naravi, mahom pravoslavci koji bi se vrlo brzo integrisali u srpsko društvo a državu Srbiju smatrali svojom domovinom. Imaju pozitivan prirodni priraštaj, navikli da žive u teškim uslovima i seoskim ili manje urbanim sredinama gde se bave zanatima i poljoprivredom. Upravo je to ono što nam fali - ljudi, s obzirom da smo u demografskoj katastrofi koja će za par decenija izazvati užasan ekonomski kolaps, seljaci i male zanatske manufakture.

Postoji mogućnost da se nasele i Jazidi, zatim Alaviti (najprogresivnija grupa šiitskog islama), čak i Kurdi...

Kakav je vaš stav po ovom pitanju? Trebamo li naseljavati bliskoistočane i ako da - koje etničke i verske grupe?
 
Poslednja izmena:
Zar prije toga ne bi trebalo da se razmisli o mjerama za povecanje nataliteta, stimuliranja mladih po osnovu stanogradnje

Da, ali izbeglička kriza traje sad pa se pitanje na to odnosi. Na izbeglice konkretno.
Lično smatram, čak i da nemamo problem sa demografijom, da Srbija ima moralnu obavezu pomoći BI hrišćanima tako što će ih za stalno ili za privremeno naseliti na svojoj teritoriji. Kao što je svojevremeno bila utočište Belogardejcima.
 
Da, ali izbeglička kriza traje sad pa se pitanje na to odnosi. Na izbeglice konkretno.
Lično smatram, čak i da nemamo problem sa demografijom, da Srbija ima moralnu obavezu pomoći BI hrišćanima tako što će ih za stalno ili za privremeno naseliti na svojoj teritoriji. Kao što je svojevremeno bila utočište Belogardejcima.

Izbjeglicka kriza je pocela pozivom Merkelove, a ima osnovu u planu muslimanskog naseljavanja Evrope!
Kolone mladih, zdravih muskaraca prije se mogu nazvati okupacijom nego izbjeglistvom!
Ako vec dijelis prave izbjeglice po vjeri, da dodam da je malo hriscana izbjeglo iz Sirije u odnosu na brojcanu zastupljenost u populaciji!
 
Kolone izbeglica sa Bliskog Istoka već tri godine prolaze kroz našu zemlju na putu ka zapadnoj Evropi.
U početku su bile priče da bi Srbija mogla neke izbeglice koje to budu želele da nastani u Srbiji, pogotovo o opustelim selima gde bi se navodno poboljšala demografska situacija.
Određeni deo Bliskoistočana trenutno boravi po raznim azilantskim centrima širom Srbijie. Međutim, smatram da bi bila katastrofa dati im državljanstvo. Koja je god zemlja judeo-hrišćanskog nasleđa naseljavala Bliskoistočne sunite, grdno se pokajala.
Međutim, mišljenja sam da bi Srbija mogla (čak bi bilo i poželjno) naseliti na svojoj teritoriji bliskoistočne hrišćane koji trenutno trpe jezivi genocid širom Egipta, Sirije, Iraka, Jordana... http://thehill.com/blogs/pundits-bl...st-christians-suffer-genocide-while-the-world

Ovi hrišćani su miroljubive naravi, mahom pravoslavci koji bi se vrlo brzo integrisali u srpsko društvo a državu Srbiju smatrali svojom domovinom. Imaju pozitivan prirodni priraštaj, navikli da žive u teškim uslovima i seoskim ili manje urbanim sredinama gde se bave zanatima i poljoprivredom. Upravo je to ono što nam fali - ljudi, s obzirom da smo u demografskoj katastrofi koja će za par decenija izazvati užasan ekonomski kolaps, seljaci i male zanatske manufakture.

Postoji mogućnost da se nasele i Jazidi, zatim Alaviti (najprogresivnija grupa šiitskog islama), čak i Kurdi...

Kakav je vaš stav po ovom pitanju? Trebamo li naseljavati bliskoistočane i ako da - koje etničke i verske grupe?

Ne...

- - - - - - - - - -

svima koji nacrtaju velikog vožda

:hahaha:
 
Izbjeglicka kriza je pocela pozivom Merkelove, a ima osnovu u planu muslimanskog naseljavanja Evrope!
Kolone mladih, zdravih muskaraca prije se mogu nazvati okupacijom nego izbjeglistvom!
Ako vec dijelis prave izbjeglice po vjeri, da dodam da je malo hriscana izbjeglo iz Sirije u odnosu na brojcanu zastupljenost u populaciji!

Ok, ako je tako sve što si rekao. Međutim, trenutno se događa genocid nad BI hrišćanima i Jazidima, a umalo nad Alavitima i ostalim Šiitima. Ako Srbija može mnogima od njih da pruži krov nad glavom ili bar sigurno utočište od nekih budućih "ISIS-a" onda bi to mogla da uradi, pogotovo što nama treba stanovništvo koje bi bilo lojalno i plus fertilno. Siguran sam da bi bar 100.000-200.000 hrišćana ili jazida pristalo da se naseli na opustela, rubna područja Srbije.

Nije malo izbeglica izbeglo iz Sirije, naprotiv. Poprilično ih je! Mada, većina hrišćana iz Sirije se sklonila u alavitska (šiitska) područja gde komanduje Asad u Siriji ili iračka vlada u Iraku. Pitanje je kako tamo žive. Kuće su im razorene, sve... Mnogi su zarobljeni. U Mosulu, kad je bio ISIS, hrišćani su masakrirani i imali su opciju - smrt ili da platite glavarinu.

Ako vec dijelis prave izbjeglice po vjeri
Samo isključujem sunite, jer se nisu pokazali kao lojalno i integrativno stanovništvo. Njihov plemenski mentalitet proistekao iz specifičnog plemenskog uređenja im onemogućava integraciju. Mnogi hrišćani, jazidi i šiiti takođe žive u plemenima, ali ni blizu na način kao suni Arapi ili Afganistanci. Tu čak ni Kuran nije problem, već sam unutrašnji duh sunitskih Arapa.
 
Poslednja izmena:
Ако неко има стабилан посао, може да издржава себе и евентуалну породицу, релативно течно говори српски језик, поседује одређено познавање српске културе и прихвата српски начин живота и планира да у Србији остане, онда он и треба да има држављанство.
 
Kolone izbeglica sa Bliskog Istoka već tri godine prolaze kroz našu zemlju na putu ka zapadnoj Evropi.
U početku su bile priče da bi Srbija mogla neke izbeglice koje to budu želele da nastani u Srbiji, pogotovo o opustelim selima gde bi se navodno poboljšala demografska situacija.
Određeni deo Bliskoistočana trenutno boravi po raznim azilantskim centrima širom Srbijie. Međutim, smatram da bi bila katastrofa dati im državljanstvo. Koja je god zemlja judeo-hrišćanskog nasleđa naseljavala Bliskoistočne sunite, grdno se pokajala.
Međutim, mišljenja sam da bi Srbija mogla (čak bi bilo i poželjno) naseliti na svojoj teritoriji bliskoistočne hrišćane koji trenutno trpe jezivi genocid širom Egipta, Sirije, Iraka, Jordana... http://thehill.com/blogs/pundits-bl...st-christians-suffer-genocide-while-the-world

Ovi hrišćani su miroljubive naravi, mahom pravoslavci koji bi se vrlo brzo integrisali u srpsko društvo a državu Srbiju smatrali svojom domovinom. Imaju pozitivan prirodni priraštaj, navikli da žive u teškim uslovima i seoskim ili manje urbanim sredinama gde se bave zanatima i poljoprivredom. Upravo je to ono što nam fali - ljudi, s obzirom da smo u demografskoj katastrofi koja će za par decenija izazvati užasan ekonomski kolaps, seljaci i male zanatske manufakture.

Postoji mogućnost da se nasele i Jazidi, zatim Alaviti (najprogresivnija grupa šiitskog islama), čak i Kurdi...

Kakav je vaš stav po ovom pitanju? Trebamo li naseljavati bliskoistočane i ako da - koje etničke i verske grupe?

Nisam siguran da su hrišćani sa bliskog istoka pravi za nas. Da su valjali ne bi ih proterali odande. Opet, nezavisno od vere treba primiti ljude koji nešto vrede.
 
Прогони хришћана на Блиском истоку

Русија са зебњом прати судбину хришћана Блиског истока, истичући да су они жртве правог геноцида. Иза прогона хришћана стоје екстремистичке групе исламиста, али руски аналитичари сматрају да су разлози ових дешавања дубљи и крију се у фундаменталним основама савременог друштва, а један од важних фактора је и „арапско пролеће”.

На трагичну ситуацију у којој су се нашли хришћани Блиског истока скрећу пажњу различите организације за заштиту људских права, многи функционери и представници хришћанске заједнице. Према подацима руских дипломата, у свету је прогонима изложено од 150 до 200 милиона хришћана.
Егзодус хришћана

Најтеже је хришћанима Ирака, Либије и Сирије. Говорећи о ситуацији у којој се они налазе, предстојатељ Руске православне цркве патријарх Кирил изјавио је да су они изложени геноциду.

Пема подацима које износи организација Aid to te Church in Need, хришћани масовно напуштају земље Блиског истока и Северне Африке, које су колевка хришћанске вере, јер им екстремистичке групе угрожавају живот.

Поменута организација је израчунала да у Ираку, на пример, кроз пет година неће уопште бити хришћана ако се нешто не промени. У тој земљи се њихов број од почетка 2000-их до 2014. године смањио 10 пута. Сада их има свега 150.000.

У Сирији је пре почетка грађанског рата 2011. године живело око 2 милиона хришћана, али је половина у наредне две године напустила земљу. Медији саопштавају да су у Либији сурови прогони хришћана честа појава. Прогоне их исламисти који су дошли на власт после свргавања пуковника Гадафија.
Утицај „арапског пролећа”

Многи сматрају да је живот хришћана на Блиском истоку и у Северној Африци посебно постао тежак после догађаја везаних за такозвано „арапско пролеће” 2011. године, тј. после таласа револуција против „ауторитарних режима” који је захватио земље овог региона. Та „демократизација” је изазвала заоштравање међуконфесионалних сукоба.

У недавно објављеном извештају експертског центра Светског руског народног сабора, грађанске организације која ради под патронатом Руске православне цркве, говори се о „трагичним метаморфозама” антиауторитарних револуција у Либији и Египту, о свргавању ауторитарног режима у Ираку и грађанском рату у Сирији. Како се истиче у документу, сви ти догађаји су се одиграли уз помоћ мешања споља у покушају да се земљама овог региона наметну вредности западне политичке културе.

Аутори извештаја сматрају да је то имало трагичне последице по верске мањине, и конкретно по хришћане. „Трансплантација парламентарних модела управљања на традиционално тло [ових земаља]... из корена мења положај верских мањина”, сматрају експерти Светског руског народног сабора. „Њихови представници се у новим околностима не третирају као ’усвојена браћа’ која припадају истој породици, него као представници супарничке странке. Третирају се као непомирљива конкуренција коју треба потиснути из дотичног социјума, и потиснути је физички”. Екстремни исламизам и конкретно покрет „Исламска држава” постаје инструмент репресија против хришћана.
Напори Русије

Русија покушава да се некако заузме за хришћане Блиског истока – скретањем пажње на тај проблем на угледним међународним трибинама. О потреби заштите блискоисточних хришћана говориле су и руске дипломате на седници Савета УН за људска права крајем јуна. Делегати Руске Федерације су довели у везу прогоне хришћана у свету са положајем хришћана у европским земљама. Представник Русије је изјавио да су многе државе Европе „кренуле путем одбацивања својих корена, пре свега хришћанских вредности, на којима се темељи европска цивилизација”.

По мишљењу директора Института за националну стратегију Михаила Ремизова, оно што се дешава са хришћанима на Блиском истоку умногоме је последица промена у савременом западном друштву. То друштво се фрагментира под утицајем глобализма, претварајући се у конгломерат разједињених мањина. Појава екстремног исламизма у облику „Исламске државе”, који тежи стварању тоталног и тоталитарног калифата, у великој мери је реакција на тај процес.

Nisam siguran da su hrišćani sa bliskog istoka pravi za nas. Da su valjali ne bi ih proterali odande. Opet, nezavisno od vere treba primiti ljude koji nešto vrede.
Po tome valjaju samo sunitski Arapi i to oni koji simpatiziraju ISIS, pošto oni sigurno nisu proterani.
 
Прогони хришћана на Блиском истоку

Русија са зебњом прати судбину хришћана Блиског истока, истичући да су они жртве правог геноцида. Иза прогона хришћана стоје екстремистичке групе исламиста, али руски аналитичари сматрају да су разлози ових дешавања дубљи и крију се у фундаменталним основама савременог друштва, а један од важних фактора је и „арапско пролеће”.

На трагичну ситуацију у којој су се нашли хришћани Блиског истока скрећу пажњу различите организације за заштиту људских права, многи функционери и представници хришћанске заједнице. Према подацима руских дипломата, у свету је прогонима изложено од 150 до 200 милиона хришћана.
Егзодус хришћана

Најтеже је хришћанима Ирака, Либије и Сирије. Говорећи о ситуацији у којој се они налазе, предстојатељ Руске православне цркве патријарх Кирил изјавио је да су они изложени геноциду.

Пема подацима које износи организација Aid to te Church in Need, хришћани масовно напуштају земље Блиског истока и Северне Африке, које су колевка хришћанске вере, јер им екстремистичке групе угрожавају живот.

Поменута организација је израчунала да у Ираку, на пример, кроз пет година неће уопште бити хришћана ако се нешто не промени. У тој земљи се њихов број од почетка 2000-их до 2014. године смањио 10 пута. Сада их има свега 150.000.

У Сирији је пре почетка грађанског рата 2011. године живело око 2 милиона хришћана, али је половина у наредне две године напустила земљу. Медији саопштавају да су у Либији сурови прогони хришћана честа појава. Прогоне их исламисти који су дошли на власт после свргавања пуковника Гадафија.
Утицај „арапског пролећа”

Многи сматрају да је живот хришћана на Блиском истоку и у Северној Африци посебно постао тежак после догађаја везаних за такозвано „арапско пролеће” 2011. године, тј. после таласа револуција против „ауторитарних режима” који је захватио земље овог региона. Та „демократизација” је изазвала заоштравање међуконфесионалних сукоба.

У недавно објављеном извештају експертског центра Светског руског народног сабора, грађанске организације која ради под патронатом Руске православне цркве, говори се о „трагичним метаморфозама” антиауторитарних револуција у Либији и Египту, о свргавању ауторитарног режима у Ираку и грађанском рату у Сирији. Како се истиче у документу, сви ти догађаји су се одиграли уз помоћ мешања споља у покушају да се земљама овог региона наметну вредности западне политичке културе.

Аутори извештаја сматрају да је то имало трагичне последице по верске мањине, и конкретно по хришћане. „Трансплантација парламентарних модела управљања на традиционално тло [ових земаља]... из корена мења положај верских мањина”, сматрају експерти Светског руског народног сабора. „Њихови представници се у новим околностима не третирају као ’усвојена браћа’ која припадају истој породици, него као представници супарничке странке. Третирају се као непомирљива конкуренција коју треба потиснути из дотичног социјума, и потиснути је физички”. Екстремни исламизам и конкретно покрет „Исламска држава” постаје инструмент репресија против хришћана.
Напори Русије

Русија покушава да се некако заузме за хришћане Блиског истока – скретањем пажње на тај проблем на угледним међународним трибинама. О потреби заштите блискоисточних хришћана говориле су и руске дипломате на седници Савета УН за људска права крајем јуна. Делегати Руске Федерације су довели у везу прогоне хришћана у свету са положајем хришћана у европским земљама. Представник Русије је изјавио да су многе државе Европе „кренуле путем одбацивања својих корена, пре свега хришћанских вредности, на којима се темељи европска цивилизација”.

По мишљењу директора Института за националну стратегију Михаила Ремизова, оно што се дешава са хришћанима на Блиском истоку умногоме је последица промена у савременом западном друштву. То друштво се фрагментира под утицајем глобализма, претварајући се у конгломерат разједињених мањина. Појава екстремног исламизма у облику „Исламске државе”, који тежи стварању тоталног и тоталитарног калифата, у великој мери је реакција на тај процес.


Po tome valjaju samo sunitski Arapi i to oni koji simpatiziraju ISIS, pošto oni sigurno nisu proterani.

Beže i suniti, beže ljudi nezavisno od vere. Nisam mislio da kažem kako je ISIS u pravu što je proterao ljude, već istorijski gledano kako je moguće da su hrišćani uvek bili žrtve, kako je moguće da nisu dali otpor, da li su oni zaista valjali ako su ih tako lako suniti preobratili, proterali ili pobili. A bili su većina tamo u jednom istorijskom periodu.
 
Nisam za njihovo naseljavanje ovde pa cak ni hriscana jer nisu beli a ako bi se oni ovde nastanili za stalno sigruno da bi doslo do mesanja. Nije resenje ni da se nasele na neko odredjeno podrucje jer ce posle nekog vremena verovatno traziti nezavisnost. Vec imamo primer sa naseljavanjem tudjinaca (siptara) na ove prostore i to nije donelo nista dobro.
 
tenor.gif
 
Nisam za njihovo naseljavanje ovde pa cak ni hriscana jer nisu beli a ako bi se oni ovde nastanili za stalno sigruno da bi doslo do mesanja. Nije resenje ni da se nasele na neko odredjeno podrucje jer ce posle nekog vremena verovatno traziti nezavisnost. Vec imamo primer sa naseljavanjem tudjinaca (siptara) na ove prostore i to nije donelo nista dobro.

Koja je to pravoslavna manjina ikad trazila nezavisnost.

Oni su ili totalno integrisani Vlasi naprimer ili su se cak totalno asimilirali ko Cincari, Grci Armenci.

Srbija nikad nije imala problem da integrise pravoslavni zivalj.
 
Koja je to pravoslavna manjina ikad trazila nezavisnost.

Oni su ili totalno integrisani Vlasi naprimer ili su se cak totalno asimilirali ko Cincari, Grci Armenci.

Srbija nikad nije imala problem da integrise pravoslavni zivalj.

Pa nije nijedna ali samo zato sto je neki narod pravoslavan ne znaci da cemo biti u dobrim odnosima sa njima, pogledaj samo Bugare, pravoslavni a uvek na suprotnim stranama. Kako god, naseljavanje nekog dalekog naroda ne moze da donese nista dobro.

- - - - - - - - - -

Čokalije i Smrdogorci

E da, na njih sam zaboravila.
 

Back
Top