Uloga jugoslovenske elite u holokaustu?

Jankez11

Zainteresovan član
Poruka
164
Beogradjani nisu ni pruzali otpor okupatoru poput gradjana u nekim drugim evropskim gradovima. Stavise bili su izuzetno lojalni. Cast izuzecima. Okupacija ne moze da bude opravdanje za ponasanje srpske gradjanske elite tokom okupacije.

Srpski sudovi i sudije (koji su vukli autoritet jos iz knezevine i kraljevine Srbije) poslusno su izvrsavali uredbe vlade kojom je predsedavao srpski i jugoslovenski general i u kojoj su sedeli mnogi srpski intelektualci koji su karijere zapocinjali jos u knezevini. Tako su sudovi i sudije bez trunke zadrske donosile resenja o oduzimanju stanova, preduzeca, diploma, pokretne imovine Jevrejima. Beogradski univerzitet im je ponistio diplome. Esnafi, strukovna udruzenja (poput advokatske komore), bolnice, privredna komora su izbacivali Jevreje sa posla i oduzimali im licence. I na kraju pripadnici srpske i jugoslovenske vojske i zandarmerije su ih predavali Nemcima.

Ko bi se suprostavio takvom ponasanju srpske elite snosio bi strasne posledice. Doziveo bi istu sudbinu kao i Jevreji. Kad je cuveni intelektualac i profesor etike Milos Djuric odbio da potpise Apel srpskom narodu (ciji je autor bio Vladimir Velmar Jankovic, otac Svetlane Velmar Jankovic), kolege su ga molile da potpise. On je svom kolegi i prijatelju odgovorio - dragi prijatelju ti predajes cemane a ja etiku.Uhapsen je, oteran na Banjicu, izbacen sa fakulteta... Samo cudom nije streljan. Slicnu sudbinu je imala i Isidora Sekulic i ostali koji su odbili da potpisu taj proglas. Za to vreme je profesor univerziteta Milutin Milankovic, inace blizak crkvi, napisao i objavio knjigu po kojoj ga i danas pamtimo. Centrala za humor i Zanka Stokic su posebna prica. Ona je izjavila na sudjenju da joj je bila duznost da zabavlja narod. Nije se izjasnila kako je uspevala da prica viceve dok su njene komsije i prijatelji Jevreji nestajali preko noci. Tako da o nekoj nevinosti srpske gradjanske klase i intelektualaca nema ni reci.

Po oslobodjenju Beograda oktobra 1944. Partizani su svakako doprineli nestanku gradjanske klase u Beogradu, ali i postupci te iste su doprineli njenom urusavanju i kolapsu.
 
Odmah po uspostavljanju vlasti krajem aprila i pocetkom maja, lokalni oci su po nalogu okupacionih vlasti zabranili trgovcima da robu i ostale usluge pruzaju Jevrejima, a sto se tice hrane Jevreji su morali da sacekaju da prvo Srbi kupe, pa tek onda oni. Ko bi se oglusio o ovu uredbu bio bi drakonski kaznjen. Kako trgovac tako i sam Jevrejin. Mere su sprovodili i kontrolisali srpski zandari.

Iako je ovoj populaciji prakticno onemoguceno poslovanje, acimoviceva, pa kasnije i nediceva vlast im je zabranila da zatvaraju lokale, otpustaju radnike, i naravno naplacivala im porez. Sve u cilju ekonomskog iznurivanja. To se sprovodilo sve do same deportacije.
 
juden-verboten.jpg


Slika sa Beogradskih ulica 1941. godine. Ostalim gradjanima nije smetalo da se komotno voze tramvajem. Istovremeno u nekim evropskim gradovima nejevrejski gradjani su zbog solidarisanja sa svojim komsijama, prijateljima i sradnicima Jevrejima i protivljenja merama lokalnih i okupacionih vlasti na svoju odecu kacili zutu traku da sa Davidom zvezdom.
 
Beogradjani nisu ni pruzali otpor okupatoru poput gradjana u nekim drugim evropskim gradovima. Stavise bili su izuzetno lojalni. Cast izuzecima. Okupacija ne moze da bude opravdanje za ponasanje srpske gradjanske elite tokom okupacije.
У којим другим европским градовима, Загребу?
Ко спада у ту елиту краљ, влада, српски интелектуалци, официри?
 
Zanimljiva tema, samo se nadam da nece skrenuti u neka dnevnopoliticka prepucavanja. Ova tema sa jedne strane, s pravom kritikuje stanovnike vecih gradova sto nisu pruzali otpor okupatoru. Ali tokom Drugog svetskog rata, u zemljama koje su pokorene, skoro nigde u urbanim sredinama nije postojao oruzani otpor okupatoru. To ne znaci da nije bilo delovanja pokreta otpora u tim gradovima, ali borbe nisu vodjene u njima. Ako je igde bilo sanse da se suprotstavis superiornijoj armiji, to je po ruralnim delovima, u zasedama, gde jedinice mogu biti mobilne.

U svojoj porodici imam primere gde je bilo otpora. Od ocevog oca (mog rodjenog dede), njegov rodjeni brat je odveden na prinudni rad u Nemacku. Ziveo je na Crvenom krstu, bio je u nekoj komunistickoj celiji koja je prenosila poruke itd. Uglavnom neki kurirski posao. Taj moj deda, po kojem sam dobio ime, poginuo je na prinudnom radu u Hamburgu tokom saveznickog bombardovanja. Od mog rodjaka deda bio je predratni trgovac. Ubrzo po oslobodjenju partizani ga hapse kao i vecinu drugih trgovaca i pripremaju za streljanje. Spasavaju ga neki komandiri sa kojima je saradjivao, jer je pod sifrovanim imenom obezbedjivao kad god je mogao hranu i drugu robu partizanima. Posle rata nije sacuvao biznis, ali sacuvao je glavu. Covek inace rodjen na Cuburi.

Gledao sam nedavno neku emisiju o srpskom pozoristu tokom okupacije Beograda. Pozorisne trupe, medju kojima su neki kasnije poznati glumci, pravili su niz humanitarnih predstava. Novac je isao za nase zarobljenike koji su bili na prinudnom radu u Nemackoj, kao i za Srbe koji su izbegli iz NDH. Veliki broj tih ljudi je kasnije optuzen da je saradjivao sa okupatorom i da ih je uveseljavao tokom rata umesto da se bori. Deo njih je bio na Sremskom frontu i na taj nacin okajao "grehe".

Ipak, u istoj emisiji sam gledao i tu drugu stranu medalje, gde neka stara glumica (ne secam se imena, nije opste poznata), nakon setnog secanja kako su sjajno glumili tokom rata izgovara brutalnu recenicu "i onda su sa planina dosli partizani..." u onom najgorem kontekstu. Sto se mene tice sramota.

U sustini, kada se gledaju druge velike prestonice pod okupatorom, Pariz, Brisel, Kopenhagen, Prag, Bratislava, zaista ne vidim da je negde bilo vecih oruzanih borbi, odnosno oruzanog otpora. Jedini veci otpor je onaj ustanak u Varsavi koji je usledio nakon sto se Crvena armija priblizila tom gradu. Stavise, u mnogim navedenim gradovima, posebno na zapadu, prilicno su lagodno gledali na citavu situaciju, jer Nemci nisu provodili onakav teror kakav je zabelezen na podrucju Balkana i Istocne Evrope.

Holandjani su tek tokom operacije Market Garden stali uz rame sa Englezima, a kada je operacija propala, usled blokade Nemacke usledila je velika glad. Ono sto se secam da su u tih nekoliko dana koliko su bili slobodni pod Englezima, Holandjani sprovodili sopstvenu pravdu. Znam da su sve zene i prostitutke koje su se davale Nemcima sisali na celavo i sramotili, dok su belezena i ubistva.

Kada sudimo sebi, sudimo u odnosu na situaciju koja je vladala u to vreme na citavom kontinentu. Nismo mi bili van tih desavanja, stavise, teror koji je vrsen nad nasim narodom skoro da je ubio bilo kakvu zelju za borbom.
 
Zanimljiva tema, samo se nadam da nece skrenuti u neka dnevnopoliticka prepucavanja. Ova tema sa jedne strane, s pravom kritikuje stanovnike vecih gradova sto nisu pruzali otpor okupatoru. Ali tokom Drugog svetskog rata, u zemljama koje su pokorene, skoro nigde u urbanim sredinama nije postojao oruzani otpor okupatoru. To ne znaci da nije bilo delovanja pokreta otpora u tim gradovima, ali borbe nisu vodjene u njima. Ako je igde bilo sanse da se suprotstavis superiornijoj armiji, to je po ruralnim delovima, u zasedama, gde jedinice mogu biti mobilne.

U svojoj porodici imam primere gde je bilo otpora. Od ocevog oca (mog rodjenog dede), njegov rodjeni brat je odveden na prinudni rad u Nemacku. Ziveo je na Crvenom krstu, bio je u nekoj komunistickoj celiji koja je prenosila poruke itd. Uglavnom neki kurirski posao. Taj moj deda, po kojem sam dobio ime, poginuo je na prinudnom radu u Hamburgu tokom saveznickog bombardovanja. Od mog rodjaka deda bio je predratni trgovac. Ubrzo po oslobodjenju partizani ga hapse kao i vecinu drugih trgovaca i pripremaju za streljanje. Spasavaju ga neki komandiri sa kojima je saradjivao, jer je pod sifrovanim imenom obezbedjivao kad god je mogao hranu i drugu robu partizanima. Posle rata nije sacuvao biznis, ali sacuvao je glavu. Covek inace rodjen na Cuburi.

Gledao sam nedavno neku emisiju o srpskom pozoristu tokom okupacije Beograda. Pozorisne trupe, medju kojima su neki kasnije poznati glumci, pravili su niz humanitarnih predstava. Novac je isao za nase zarobljenike koji su bili na prinudnom radu u Nemackoj, kao i za Srbe koji su izbegli iz NDH. Veliki broj tih ljudi je kasnije optuzen da je saradjivao sa okupatorom i da ih je uveseljavao tokom rata umesto da se bori. Deo njih je bio na Sremskom frontu i na taj nacin okajao "grehe".

Ipak, u istoj emisiji sam gledao i tu drugu stranu medalje, gde neka stara glumica (ne secam se imena, nije opste poznata), nakon setnog secanja kako su sjajno glumili tokom rata izgovara brutalnu recenicu "i onda su sa planina dosli partizani..." u onom najgorem kontekstu. Sto se mene tice sramota.

U sustini, kada se gledaju druge velike prestonice pod okupatorom, Pariz, Brisel, Kopenhagen, Prag, Bratislava, zaista ne vidim da je negde bilo vecih oruzanih borbi, odnosno oruzanog otpora. Jedini veci otpor je onaj ustanak u Varsavi koji je usledio nakon sto se Crvena armija priblizila tom gradu. Stavise, u mnogim navedenim gradovima, posebno na zapadu, prilicno su lagodno gledali na citavu situaciju, jer Nemci nisu provodili onakav teror kakav je zabelezen na podrucju Balkana i Istocne Evrope.

Holandjani su tek tokom operacije Market Garden stali uz rame sa Englezima, a kada je operacija propala, usled blokade Nemacke usledila je velika glad. Ono sto se secam da su u tih nekoliko dana koliko su bili slobodni pod Englezima, Holandjani sprovodili sopstvenu pravdu. Znam da su sve zene i prostitutke koje su se davale Nemcima sisali na celavo i sramotili, dok su belezena i ubistva.

Kada sudimo sebi, sudimo u odnosu na situaciju koja je vladala u to vreme na citavom kontinentu. Nismo mi bili van tih desavanja, stavise, teror koji je vrsen nad nasim narodom skoro da je ubio bilo kakvu zelju za borbom.

Naravno da nisam mislio na oruzani, vec gradjanski otpor. Tu pre svega mislim na Prag, Varsavu, Kopenhagen, Amsterdam, Brisel, pa i na Pariz. Sa druge strane mozemo slobodno da stavimo gradove poput Beograda, Zagreba, Kijev, Lviv...
 
Daj mi primer gradjanskog otpora u tim gradovima. I imaj na umu, Nemci nisu masovno streljali civilno stanovnistvo u tim zemljama. Beograd nikako ne moze da se stavi uz rame sa gradovima koje si nabrojoao, to je sramotna tvrdnja. Gradjanski otpor u Kopenhagenu je bio strajk u fabrikama, koji je resavan uz neka minimalna hapsenja i zastrasivanja. Slicno da se dogodi bilo gde u ondasnjoj Srbiji rezultira logorom i najverovatnije streljanjem. Mislim da je citav danski pokret otpora u Drugom svetskom ratu imao nesto vise od 1.000 poginulih. Slicno je i Belgija i Norveska i Holandija. Cifre su smesne i to citav pokret otpora. Na teritoriji tadasnje Jugoslavije imas vise od milion i po mrtvih. Nisi uspostavio ozbiljne kriterijume da uporedjujes neke stvari.
 
Logično je da elita ne pruža otpor, po logici stvari oni su ti koji su na bilo koji način osigurali neke povlastice i privilegije i svaka velika promena može da im to ugrozi. U ljudskoj prirodi je da čuva stečeno, pa po cenu ličnog dostojanstva i gaženja moralnih načela.

A naša elita je relativo slabih korena, uglavnom uvek izložena nekim promenama, gotova da nema tri generacije u kontinutetu koje su mogle izgraditi neke moralne kodekse a da nisu bili prinudjeni da ih ruše.

A tek ova poslednja... pogledajte samo tu strukturu, sve gologuzo, boso, gladno i žedno došlo sa nekog kamenjara, još nosi gen "nišanjenja" na tudje, kako oteti, zgrabiti...
 
Daj mi primer gradjanskog otpora u tim gradovima. I imaj na umu, Nemci nisu masovno streljali civilno stanovnistvo u tim zemljama. Beograd nikako ne moze da se stavi uz rame sa gradovima koje si nabrojoao, to je sramotna tvrdnja. Gradjanski otpor u Kopenhagenu je bio strajk u fabrikama, koji je resavan uz neka minimalna hapsenja i zastrasivanja. Slicno da se dogodi bilo gde u ondasnjoj Srbiji rezultira logorom i najverovatnije streljanjem. Mislim da je citav danski pokret otpora u Drugom svetskom ratu imao nesto vise od 1.000 poginulih. Slicno je i Belgija i Norveska i Holandija. Cifre su smesne i to citav pokret otpora. Na teritoriji tadasnje Jugoslavije imas vise od milion i po mrtvih. Nisi uspostavio ozbiljne kriterijume da uporedjujes neke stvari.

Na ovim prostorima su se odvijale bar pet prica. Okupacija, borba protiv okupatora, gradjanski rat , holokaust, komunisticka revolucija... Svakako svaka za sebe je bila tragicna i odnela je veliki broj zrtava. No, ovde je rec o porivima sudija, advokata, profesorima univerziteta... koji su zapocinjali karijere u knezevini i kraljevini Srbiji, skolovali se na najsvetlijim tradicijama ovog naroda, preziveli Prvi svetski rat i Albansku golgotu, da se bez zadrske i moralne odgovornosti stave pod vlast nediceve vlade i sprovode njene antisemitske uredbe. Cekam odobrenje autora i urednika pojedinih medija za odobrenje da koristim delove knjiga i clanaka.
 
Poslednja izmena:
Na ovim prostorima su se odvijale bar pet prica. Okupacija, borba protiv okupatora, gradjanski rat , holokaust, komunisticka revolucija... Svakako svaka za sebe je bila tragicna i odnela je veliki broj zrtava. No, ovde je rec o porivima sudija, advokata, profesorima univerziteta... koji su zapocinjali karijere u knezevini i kraljevini Srbiji, skolovali se na najsvetlijim tradicijama ovog naroda, preziveli Prvi svetski rat i Albansku golgotu, da se bez zadrske i moralne odgovornosti stave pod vlast nediceve vlade i sprovode njene antisemitske uredbe. Cekam odobrenje autora i urednika pojedinih medija za odobrenje da koristim delove knjiga i clanaka.

Ok, ali onda je naslov trabalo da glasi "Uloga srpske INTELEKTUALNE elite u holokaustu". Bilo bi ispravnije, ali ponovo ne bi bilo realno, jer svojim necinjenjem, elita nije ucestvovala, ne na taj nacin kakav pokusava da se prezentuje. Malo je bilo srpskih intelektualaca koji su podrzavali okupaciju i poteze Nediceve vlade. To sto nisu cinili nista moglo bi da se tumaci i da nisu bili sposobni ili da nisu bili hrabri, ali ne i da su bili saucesnici. Jer po toj osnovi bukvalno svaki gradjanin koji nije bio u cetnicima ili partizanima je mogao da se tretira kao saucesnik. Ako je bilo onih intelektualaca koji su ucestvovali u tome, onda je naravno za svaku osudu i sramotu. Ali ne moze neko ko je bio inzenjer i ko je tokom okupacije gradio porusene puteve, ili neko ko je radio svoj posao u muzeju, da se proglasi saucesnikom.
 
Kako je moguce da fini komsija, koji je kupovao robu kod svog komsije Jevrejina, nabavljao knjige za sebe i decu, pio kafu sa komsijom trgovcem, preko noci se promeni i postane zver koja ce bez moralne zadrke da uhapsi, otme, otera u logor na pogubljenje svoje komsije i saradnike judejske vere. Banalnost zla?
 
Isto ne treba zaboraviti da je sam Beograd bio divljački bombardovan iako je bio proglašen za nebranjenim gradom,rekama izbeglica iz zapadnih krajeva nije bilo zabranjeno da ulaze u Beograd(kao na primer 1995),već su svi oni zbrinuti od strane Beograđana isto tako ne treba smetnuti sa uma da je Srbija bila jedina zemlja u okupiranoj Evropi gde su Nemci vršili odmazdu 100 za jednoga ubijenog nemca a 50 za ranjenog
Da pitam postavljača teme,po toj nakaradnoj logici,zašto jevreji nisu pružali neki aktivniji otpor nacistima nego su mirno išli u gasne komore i sarađivali su sa istim!??
 
Poslednja izmena:
Ok, ali onda je naslov trabalo da glasi "Uloga srpske INTELEKTUALNE elite u holokaustu". Bilo bi ispravnije, ali ponovo ne bi bilo realno, jer svojim necinjenjem, elita nije ucestvovala, ne na taj nacin kakav pokusava da se prezentuje. Malo je bilo srpskih intelektualaca koji su podrzavali okupaciju i poteze Nediceve vlade. To sto nisu cinili nista moglo bi da se tumaci i da nisu bili sposobni ili da nisu bili hrabri, ali ne i da su bili saucesnici. Jer po toj osnovi bukvalno svaki gradjanin koji nije bio u cetnicima ili partizanima je mogao da se tretira kao saucesnik. Ako je bilo onih intelektualaca koji su ucestvovali u tome, onda je naravno za svaku osudu i sramotu. Ali ne moze neko ko je bio inzenjer i ko je tokom okupacije gradio porusene puteve, ili neko ko je radio svoj posao u muzeju, da se proglasi saucesnikom.

Da parafraziram i necinjene je vece zlo od cinjenja. kad sam napisao elita mislio sam bas elita. Oficiri, advokati, industrijalci, trgovci nisu intelektualna elita, vec gradjanska. A takodje su ucestvovali aktivno u sprovodjenju uredbi. Pojedini industrijalci i trgovci su bez pardona prisvojili jevrejsku imovinu i upisali je na svoje ime. I ti inzinjeri i ili kustusi ili glumci... davali su privid normalnosti pod okupacijom. Da li je to saucesnistvo?
 
Da pitam postavljača teme,po toj nakaradnoj logici,zašto jevreji nisu pružali neki aktivniji otpor nacistima nego su mirno išli u gasne komore i sarađivali su sa istim!??

Ne samo aktivni već i pasivni otpor. To je zato što su sarađivali sa okupatorom. Njihova uloga u holokaustu je ogromna.
Ti jevrejski službenici, lekari, bankari, bakalničari, prodavci i kupci na veliko i malo ne samo da se nisu pobunili već su mirno radili svoj posao dok su druge hapsili i odvodili u logor. Nikom od njih ne pade na pamet da pocepaju i bace žutu zvezdu koje su im prišili nacisti.
 
Poslednja izmena:
Da, Beograd je bio divljacki bombardovan aprila 1941. godine, ali je takodje divljacki bombardovana i Varsava. Ne, Beograd nije bio proglasen nebranjenim gradom. To je jos jedna od nasih zabluda. U stampi od 3, 4, 5, pa i 6. aprila sprovode se vezbe i kaze da ce prilikom pocetka ratnih akcija gradovi Jugoslavije, pa i Beograd biti proglaseni otvorenim gradovima. Pogledaj dnevnu stampu iz tog perioda. Pa u pojedinim drzavama bila su unistavana citava sela sa kompletnim stanovnistvom, zar ne? Ubijali su sve. Od beba pa do staraca. Zrtve nemacke odmazde su se brojale u hiljadama i desetinama hiljada. Ovde je tema o srpskoj eliti, a ne o jevrejskoj eliti. Ta tema i danas potresa jevrejske intelektualne krugove u Izraelu i sire, a tekst Hane Arendt o banalnosti zla, optuzivsi izvesni deo jevrejske elite za necinjenje i poziv na uzdrzanost, dovela do usijanja u Izraelu. Ovde je rec o coveku koji ima Karadjordjevu zvezdu, Belog orla, Albansku spomenicu koji se stavio u sluzbi okupatora i kvislinske vlade.
 
Kako je moguce da fini komsija, koji je kupovao robu kod svog komsije Jevrejina, nabavljao knjige za sebe i decu, pio kafu sa komsijom trgovcem, preko noci se promeni i postane zver koja ce bez moralne zadrke da uhapsi, otme, otera u logor na pogubljenje svoje komsije i saradnike judejske vere. Banalnost zla?

Cekaj bre covece, oni koji su kupovali robu od Jevreja nisu isti koji su ih hapsili i streljali. Ti ili nemas neki realan pogled na stvari ili ne znam u cemu je poenta. U jednom trenutku pricasa o eliti, u drugom o obicnom narodu. Svi oni koji su na bilo koji nacin saradjivali sa okupatorom, pa i oni koji nisu a za koje se sumnjalo da jesu, odmah posle rata su streljani. Za sve te koji su na bilo koji nacin potkazivali nekog, ucinilo bilo sta protiv sopstvenog naroda (ubrajajuci tu i Jevreje j Rome i sve druge koji su bili meta nacista), nemam trunku simpatija niti opravdanja. Ali to su pojedinacni primeri, bilo ih je bukvalno u svakoj zemlji koja je bila obuhvacena ratom, odnosno pokorena od strane Nemacke. Nigde taj mali deo okupatorskog aparata nije srusio sliku o odredjenoj zemlji kao antifasistickoj. Pojedinacnih primera ima da se zgadis. Kao sto ima i primera neverovatne hrabrosti.

Mislim da si doneo ekstremne zakljucke iz situacije koja je vladala svuda u Evropi. Ne uzimas u obzir nasu specificnost, gde smo i pored pretnje fizickog unistenja kao naroda, mi imali dva pokreta otpora, koja su izmedju ostalog ratovali i izmedju sebe. Analiziraj pokrete otpora u zapadnim zemljama, videces koliko je to smesno, od akcija koje su sprovodili, do zrtava koje su pretrpeli, a posebno po reakciji Nemaca koji se nisu ni nesto posebno zamarali njima.

Zaista bi trebalo prvo da sam sa sobom resis, da li mislis na stanovnike Beograda, na deo stanovnika, na intelektualnu, obrazovnu ili sveukupno gradjansku elitu. I pored toga, sta god da izdvojis gresis. Pojedinacne primere ces naci uvek, ali neces uspeti da citavu elitu svrstas u saucesnike holokaustu.

Inace, ja sam potomak partizana. Pomenuo sam sa oceve strane kako je bilo, sa majcine rodjeni deda prvoborac, baba se prikljucila parttizanima 1942. godine Oboje sa Radan planine, gde su Bugari cinili nezapamcena zverstva. Niko od nih nije bio ideoloski komunista, vec ljudi koji su se prikljucili prvoj vojsci koja se borila protiv okupatora. Nemam nekog ideoloskog razloga da branim ili da napadam gradjansku elitu. Samo kazem, da nije citava elita, kao sto je predstavljeno nakon Drugog svetskog rata. Posebno nije tacna cinjenica da je u Beogradu bilo kao u Zagrebu ili nekim mestima koje si nabrojao, a nije kao recimo u Parizu ili Kopenhagenu itd. Takve tvrdnje su sumanute.

Inace takve tvrdnje se mogu cuti i kada je u pitanju cetnicki pokret. Neko pokusava da diskredituje citav pokret otpora jer su postojali elementi koji su saradjivali sa okupatorom. U svojoj sustini cetnicki pokret je bio antifasisticki i oslobodilacki i pojedinci koji su saradjivali sa Nemcima, ne mogu da diskredituju citav pokret. Tako ni pojedinci koji su u Beogradu i drugim mestima saradjivali sa okupatorom ne mogu da bace ljagu na citavu gradjansku elitu prestonice, a kamoli na sve njene gradjane.
 
Pogledajte prilog 450588

Slika sa Beogradskih ulica 1941. godine. Ostalim gradjanima nije smetalo da se komotno voze tramvajem. Istovremeno u nekim evropskim gradovima nejevrejski gradjani su zbog solidarisanja sa svojim komsijama, prijateljima i sradnicima Jevrejima i protivljenja merama lokalnih i okupacionih vlasti na svoju odecu kacili zutu traku da sa Davidom zvezdom.

Koji je izvor ove slike?
 
Nisam ovde mislio na obicnog coveka koji kupuje, vec na izvrsioca dela. Naravno, glupo je otpuzivati celu elitu ili ceo narod. Zapoceo sam temu o fenomenu, koji naravno nije autohton, koji se desavao i drugim narodima. I dok drugi narodi se zakasljaju i pocvrne na spominjanje ovog fenomena, potomci izvrsioca potrazuju i deo imovine stecen tokom okupacije, traze rehabilitaciju predstavljaju svoje pretke kao zrtve, opste javno mnenje je ubedjeno da su oni zrtve i jednom recju se negira postojanje ovog fenomena u nasem drustvu.
 

Back
Top