Q. in perpetuum hibernum

Stara legenda
Poruka
87.649
To je bila popularna teorija u 19. stolecu, da je Srbin bio naziv za sve Slovene, Safarik i mnogi drugi su je podrzavali. Problem sa tom teorijom je u tome sto,a ko me secanje dobro sluzi, mozda ima dva istorijska izvora koja idu tome u prilog, s tim sto se naravno vremenom mozda pojavi jos neki.

Ako se dobro secam, imamo svega jedan jedini - anonimnog geografa. Tako da mi nije jasno na sta tacno Mrkalj misli kada govori o mnogima.

Medjutim, vredi napomenuti da je moguce da tu nije o Srbima uopste, kao su neke kolege na forumu ukazale.
 
Мислим да је Добровски и оне Прокопијеве Споре, што се "шире спорадично" сматрао за искварени назив Срба...И то је поодавно одбачено. Вернадски је, још у међуратном периоду, предложио аланске Спале које помиње Прокопијев савременик Јорданес и који су оставили неке називе по Украјини, чини ми се...има још тумачења...
 
Pa da taj, ali i Dalimilove hronike mislim da se tu mogu uvrstiti.

Interesantno je da se kaže kako je Dalimil radio po Nestoru (ako se dobro sećam), ali su mu svi Sloveni zajedno - Srbi, pa je očigledno postojala neka narativna tradicija da su svi Sloveni Srbi. Dakle, ne od 19. veka. Dalimil je 13. vek. Ali sve je to negde nestalo.
 
Pa da taj, ali i Dalimilove hronike mislim da se tu mogu uvrstiti.

Da, viidiš, tu češku hroniku nisam imao na umu kada sam kucao ovo.

Spominju se u stihovima Srbi koji se iz Azije doseljavaju kod Grka i nastanjuju na jadranskom primorju, sve do Rima, te se spominje srpski jezik uz zemlju Hrvata, Posle toga više nema takvih pominjanja vezano za slovenske narode, tako da mislim da se možemo zapitati može li se nesumnjivo utvrditi i da je srpski etnonim bio sveobuhvatni za sve Slovene?

Meni više liči da bi ovo moglo biti eventualni svedok o starosti srpskog etnonima, a ne da je bio široko rasprostranjen; ali i to je pretpostavka sa izuzetno velikom rezervom, posebno jer je ovo delo nastalo u XIV stoleću, a ovde govori o događajima mnogo vekova u prošlosti. Nijedan izvor nije autorov nije poznat ovde, niti je do sada pronađen, pored naravno Svetog pisma.

Česi smatraju da je ova legenda originalna konstrukcija autora hronike. Porazmislimo malo logično; ako imamo na umu da se Vavilonija nalazi u Međurečju na Bliskom istoku, koje je locirano jugositočno od naših zemalja, onda je sasvim jasno da će najjužniji obronci slovenskih zemalja biti prva nastanjena područja.
U tom smislu onima koji interpetiraju hroniku kao potencijalni ukazatelj nešto drugačijeg obrasca doseljavanja to ne mora biti nikakav dokaz za tako nešto, ukoliko je posledica puke geografske lokacije Vavilona - da se Vavilon nalazi kojim slučajem kod Novgoroda, tradicija bi krenula od pribaltičkog područja, verovatno.

Mislim da bi u takvom kontekstu trebalo posmatrati i te Srbe što se doseljavaju kod grčkih zemalja. Zbog toga (pored pomenutog problema u izvorima) smatram da nije moguće uzeti ovaj podatak kao pouzdani dokaz da bi srpski etnonim bio u prošlosti šire raspostranjen po Slovenstvu.
Jer, obrati pažnju Sloveni kod Vavilonske kule nisu Srbi; oni postaju Srbi tek u vreme seobe na Balkan. Takođe, baš kao što imamo dva spomena srpska u slučaju Južnih Slovena, srpski se etnonim pominje još dva puta u slučaju Polapskih Slovena, gde takođe imamo Srbe kao jedan značajni politički činilac. Slučajnost? Ne bih rekao.

Moramo stvari analizirati i mozak uključiti. Ako bismo sve prihvatali bukvalno, ispalo bi da su Srbi poreklom iz crnačke Afrike po bukvalnom čitanju jedne od hronika...
 
Poslednja izmena:
Славене, мислим да губимо из вида једну кључну ствар. Неко, у првој половини 14. века, у далекој Чешкој (без обзира на релативни проксимитет Лужичких Срба), помиње Србе и има о њима штошта да каже. То је, верујем, можда и од већег значај од онога што је Далимил имао да каже, и потеже за собом низ питања. Важних питања која, несхватљиво, наизглед нико не поставља.
 
Славене, мислим да губимо из вида једну кључну ствар. Неко, у првој половини 14. века, у далекој Чешкој (без обзира на релативни проксимитет Лужичких Срба), помиње Србе и има о њима штошта да каже. То је, верујем, можда и од већег значај од онога што је Далимил имао да каже, и потеже за собом низ питања. Важних питања која, несхватљиво, наизглед нико не поставља.

Pa haeul, ja ne potcenjujem ni na koji način to. To je naravno vrlo dragocen podatak, te ga treba podrobno proučiti i vrlo ceniti (ako se ne varam to je prvi češki pisani izvor koji spominje južne Srbe).

No, da nisi možda malčice preterao sa štošta? Nepoznati autor samo kaže da su se Srbi doselili u balkanska područja nedaleko od Grka, te za Hrvatsku kaže da je srpska zemlja. To je bukvalno sve; u kompletnoj hronici nema više ni indirektnih delova koji se odnose na Srbe.
 
Ako ovako restriktivno tumacimo ove hronike, ispada da su Hrvati deo Srba, a ako tumacimo malo ekstenzivnije "Srbin" je naziv koji je recimo alternativan sa imenom "Sloven", ali u oba slucaju prati onaj Nesterov narativ da su Sloveni dosli na sever sa ovih prostora.
Mislim da to sto je genetika pokazala da mi sa Luzickim Srbima nemam skoro pa i nikakve genetske povezanosti, na nekakav posredan nacin, ako nista drugo, ozivela teoriju da je "Srbin" isprava bio mnogo siri i stariji naziv medju Slovenima.
 
Ako ovako restriktivno tumacimo ove hronike, ispada da su Hrvati deo Srba, a ako tumacimo malo ekstenzivnije "Srbin" je naziv koji je recimo alternativan sa imenom "Sloven", ali u oba slucaju prati onaj Nesterov narativ da su Sloveni dosli na sever sa ovih prostora.
Mislim da to sto je genetika pokazala da mi sa Luzickim Srbima nemam skoro pa i nikakve genetske povezanosti, na nekakav posredan nacin, ako nista drugo, ozivela teoriju da je "Srbin" isprava bio mnogo siri i stariji naziv medju Slovenima.

Problem u takvom čitanju leži u tome što različiti navodi i izvori dopuštaju njihovu interpretaciju kao sinonim za opšte Slovenstvo. Npr. u Miersuae Chronicon Sloveni su Poljaci, tj. može se izvesti da je nekada opšte i zajedničko ime za sve Slovene bilo - poljsko.

Postoje hronike koje predatiraju njoj, tako da treba potražiti izvore koji su poslužili tzv. 'Dalimilu'. Kozma Praški, direktni prethodnik, koji piše u prvoj četvrtini XII stoleća, ne pominje ovaj podatak; zapravo, on Srbe uopšte ni ne pominje, sem Severnih, niti se od njega mogu precizniji podaci o slovenskim migracijama pročitati. U poljskim hronikama, neke od kojih su bile poznate i autoru hronike o kojoj govorimo, imamo i Čeha, pa i poreklo iz Hrvatske, ali nigde Srba u tom kontekstu; najstariji poljski izvori za Srbe štaviše uopšte ni ne znaju (dok, primerice, znaju za Hrvatsku).

Što se tiče ruskih hronika, sa rezervom bih upotrebio termin sa ovih prostora, zato što se tu ipak radi o Panoniji. No, ono što se nikako ne može preskočiti, jeste određena sličnost između hronika koje su nastajale iz različitih područja - ruskog i poljskog - vide Panoniju kao drevnu pradomovinu Slovena. Tako pored ruske Povesti minulih leta imamo Velikopoljsku hroniku s kraja XIII stoleća. U njoj ide ovako:

Chronica Poloniae maioris:
Scribitur enim in vetustissimis codicibus, quod Pannonia sit mater et origo omnium Slavonicarum nationum. Pan enim juxta Graecam et Slavorum interpretationem dicitur 'totum habens'. Et juxta hoc dicitur Pan in Slavonia major dominus [..] Omnes enim domini Pan appelantur [..] et hine Pannonii a pan dicti, et hii Pannonii a pan dicti, a Jano, nepote Japhet ortum habere dicuntur. [..] Ex his itaque Pannoniis tres fratres filii Pan, principis Pannoniorum, nati fuere; quorum primogenitus Lech, alter Rus, tercius Czech, nomina habuerunt...

Hronika velikopoljska:
Jer zapisano je u drevnim knjigama da je Panonija majka i kolevka svih Slovena. Zapravo, na grčkom i slovenskom, 'pan' označava 'onoga ko drži sve'. I tako, 'pan' u Slavoniji znači 'veliki gospodar' [..] Svi gospodari nazovu se 'panovima' [..] I za ove Panonce, nazvani po 'panu', kaže se da vuku poreklo od Jana, unuka Jafeta. [..] I tako, od ovih Panonaca, trojica je braće, sinovi Pana, gospodara Panonaca, rođeno: prvorođeni Leh, drugi Rus i treći nazvan Čeh.

Ovo je jedna od dve tradicije o poreklu Slovena koja se nalazi u hronici. Postoji još jeda i po njoj su svi Sloveni potomci eponimnog praoca Slovena, koji je narodu dao ime.

Hronika, je inače, prepuna interesantnog baratanja etimologijom. Dalmacija je nastala od dala macz, zato što je dobijena od majke (mati je dala sinu deo njenog kraljevstva i postavila ga za kralja na jugu, u Dalmaciji, zemlji od mati darovanoj); ime Raške dolazi od raci, što znači krdo konja.

Vredi napomenuti i da su po ovoj hronici Poljska, Češka, Rutenija i Panonija prve slovenske zemlje, dok su one južno od Save i Dunava, kasnije osnovane (slično tradiciji očuvanoj kod Rusa).

Očigledno je da sve ove tradicije Severnih Slovena treba posmatrati skupa, odnosno da imaju zajedničke izvore, koji u preplitanju i umnožavanju prepisivanja i uključivanja različitih verzija mogu postajati jasnijim. .
Velikopoljska hronika je najstariji očuvani izvor koji definiše Panoniju kao drevnu pradomovinu Starih Slovena.
 
Poslednja izmena:
Interesantno je da se kaže kako je Dalimil radio po Nestoru (ako se dobro sećam), ali su mu svi Sloveni zajedno - Srbi, pa je očigledno postojala neka narativna tradicija da su svi Sloveni Srbi. Dakle, ne od 19. veka. Dalimil je 13. vek. Ali sve je to negde nestalo.

S obzirom da je ruska hroničarska tradicija nešto mlađa od zapadnoslovenskih, biće da je upotreba izvora išla u obrnutom smeru.

No, na šta si ovde mislio:

Dakle, još jednom na ovoj temi ti ponavljam, svi Sloveni su, prema mnogim izvorima, imali pre imena Sloveni, zajedničko ime - Srbi.

Da li si mislio na samo dva pomenuta izvora, ili na još nešto?
 
Lepo je videti da je istorijska nauka ostala na novou Safarika. :mrgreen:
Jesu li Slaveni isto sto i Srbi? Jesu, ako potpadaju pod poistovecivanje - slicnosti jezika. Sve ostalo, teska posla.
Kad govorimo o razlicitim kulturama...

Pa, Kelti su vekovima kolonizovali danasnja tzv. slovenska prostranstva. Iz te mesavine, i danasnji jezici. Skordi, keva. :whistling:
Kelti su kolonizovali i nazovi Ruska prostranstva; zadnji put, Vagri, s Baltika; opet, Vendi.

Ako su Cesi govorili o Srbiji, nisu mislili samo na danasnju Srbiju, vec na prostranstva u kojima su ziveli Srbi. U njihovom slucaju, imali su na umu Nemacko - Poljsko -Cesko..prostranstvo...mozda i ono koje se prostiralo ka jugu Evrope. Stvar za diskusiju.

Smaram me da pominjem opise Venda koji su napadali u rimsko doba na nase prostore i na istorodne Vende.
Svi Vendi su sebe zvali Srbi.

Slovenska mitologija je podudarna sa Vedskom. Dakle, Indija.
Da li su nasi preci mislili na prokletu Indiju... ili Vindiju... sad, stvar je vere u oralnu tradiciju.
Premda sam po prirodi oprezan, ostavljam mesta verovanju u cuda.

Mozda sam i ja cudo! :)
Primedba priredjivaca: cudo, ne - cuma! :worth:
 
Pa haeul, ja ne potcenjujem ni na koji način to. To je naravno vrlo dragocen podatak, te ga treba podrobno proučiti i vrlo ceniti (ako se ne varam to je prvi češki pisani izvor koji spominje južne Srbe).

No, da nisi možda malčice preterao sa štošta? Nepoznati autor samo kaže da su se Srbi doselili u balkanska područja nedaleko od Grka, te za Hrvatsku kaže da je srpska zemlja. To je bukvalno sve; u kompletnoj hronici nema više ni indirektnih delova koji se odnose na Srbe.
Лош избор речи. 'Штошта' понекад неразмишљајућу употребим као синоним за 'нешто', иако заправо значи 'пуно шта'.

Дакле, имао је нешто да каже - и то мало више него што наводиш. С обзиром на удаљеност и слабе везе међу нашим народима, то је прилично занимљив податак.
 
Лош избор речи. 'Штошта' понекад неразмишљајућу употребим као синоним за 'нешто', иако заправо значи 'пуно шта'.

Дакле, имао је нешто да каже - и то мало више него што наводиш. С обзиром на удаљеност и слабе везе међу нашим народима, то је прилично занимљив податак.

Daleko je bitnije od Dalimila obraditi i proći za sada vrlo slabe hronike (kao npr. Chronicon Slavorum) i stare izvore kao što su arabljanski spisi, koji u domaćoj istoriografiji ostaju jedva dotaknuti, govorimo li o Al-Masudiju ili nekom drugom. Mnogo je tu štiva o Srbima i uopšteno Slovenima...
 
Daleko je bitnije od Dalimila obraditi i proći za sada vrlo slabe hronike (kao npr. Chronicon Slavorum) i stare izvore kao što su arabljanski spisi, koji u domaćoj istoriografiji ostaju jedva dotaknuti, govorimo li o Al-Masudiju ili nekom drugom. Mnogo je tu štiva o Srbima i uopšteno Slovenima...
Слажем се. Нажалост, ми нисмо обрадили ни добар део још увек доступних историјских извора који би могли расветлити поједине аспекте наше историје.

Сетимо с само колико је уништено 6. априла 1941. Збирка турских докумената о Србији је била тек делимично проучена. Масудијева дела неће тек тако нестати, али доста тога другог може. У међувремену, ми дремамо.
 
Poslednja izmena:
Колико ја схватам, порекло Срба (а и Хрвата) се своди на три делова: Иранци (за етнониме), Припјат (за језик) и асимилација (за генетику и број становништва).

To vazi samo ako su Serboi bili Iranci i od njih dolazi ime. ali ima i drugih varijanta.

1.) Serboi su ustvari Sloveni koji Rimljane pogresno smatraju Irancima, setimo se Germana koji je tek Cezar prepoznao kao zasebnu grupu.

2.) Serboi i srpsko ime nema veze jednim za drugom.

3.) Srbin i Hrvat su stara naziva koji sebi daju narodi razlicitih porekla koji nemaju veze jednim za drugim. Kao sto Huni zbog prestiza su se zvali svakakvi narodi koji mozda nisu imali veze za prahunima. Mozda Srbin i Hrvat znaci samo narod i tako su se razni narodi tako nazvali.
 
To vazi samo ako su Serboi bili Iranci i od njih dolazi ime. ali ima i drugih varijanta.

1.) Serboi su ustvari Sloveni koji Rimljane pogresno smatraju Irancima, setimo se Germana koji je tek Cezar prepoznao kao zasebnu grupu.

2.) Serboi i srpsko ime nema veze jednim za drugom.

3.) Srbin i Hrvat su stara naziva koji sebi daju narodi razlicitih porekla koji nemaju veze jednim za drugim. Kao sto Huni zbog prestiza su se zvali svakakvi narodi koji mozda nisu imali veze za prahunima. Mozda Srbin i Hrvat znaci samo narod i tako su se razni narodi tako nazvali.

У реду. :)
 
Dobro, Slavene, valjda bi trebalo da izneseš na čemu temeljiš svoju pretpostavku o neslovenskom poreklu Srba (Porfirogenitovih?)?

Zapravo, to ne može biti dalje od istine. Posle svih ovih godina, drastično sam izmenio mišljenja u vezi sijaset činjenica i sve je to došlo sa slušanja raznih predavanja, učešća u svakojakim verbalnim komunikacijama na večerama, u kafanama, kao i na ovom Forumu Krstarice. Zapravo, rekao bih da sam tako i najpametnije stvari naučio, koje su ujedno uticale na podosta transformaciju mog mišljenja i formiranje određenih stavova. Npr. na forum Krstarice ovaj ja sam došao sa ubeđenjem da je srpski etnonim možda bio opšte prihvaćen etnonim za slovensku rasu u neka najstarija vremena, te da je to njegovo poreklo, a upravo učešće na ovom forumu i prepiska sa njegovim učenim članovima me je razuverila da je to preterano verovatan ishod, te da možda čak treba tražiti poreklo srpskog etnonima i izvan slovenskog podneblja.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Dobro, Slavene, valjda bi trebalo da izneseš na čemu temeljiš svoju pretpostavku o neslovenskom poreklu Srba (Porfirogenitovih?)?

Lično, najviše me je tu inspirisao Tibor Živković, koji je bio na tragu razmišljanja da bi poreklo Srba (isto kao i Hrvata) trebalo tražiti izvan slovenskog etnosa. Zapravo, možda je pomalo i neprecizno reći da je bio samo tih razmišljanja, jerbo on gotovo potpunim ubeđenjem o tome priča. Tu kažem jer u prvom redu imam na umu njegovo citiranje arapskog putopisca iz X stoleća koji narod Bohemije (iza koje bi trebalo krije Porfirogenitova Bojka) opisuje da je uglavnom crnomanjast, sa vrlo retkom pojavom riđokosih, te kombinovanje to sa Porfirogenitovim podatkom o tome da su zakavkaski Serboti 'crna deca'.

Iako je ovo izvođenje potencijalne boje kose malčice naklapanje sa svrhom da se potvrdi određena teorija, Živkovićeva opaska da bi razmišljanja pokojnog poljskog arheoantropologa Tadeuša Sulimirskog danas bila još utemeljenija stoji. Evo relevantnih stranica od Sulimirskog, koje su ponukale Živkovića u ovom smeru:

190-fc52071e4d.jpg

191-98e476c8a9.jpg


Sulimirski je ovde, naravno, prilično posvećen Sarmatima, tako da se bavio njihovim istraživanjem i dokumentovanjem u svakom smislu ali slika koju prikazuje je vrlo interesantna. Ovde treba dodati Serbote koji žive u području između Kavkaza i Azova, tj. prema Alanima, a za koje Sulimirski nije znao, a za koje doznajemo iz O ceremonijama.

Po Živkoviću Serboti bi bili odličan kandidat za potomke onih Serba za koje znaju Plinije u prvom i Klaudije Ptolemej u trećem stoleću. Mnogi su narodi bili pokrenuti kada su Huni naišli, a tako nešto ne bi bilo uobičajeno da se desilo upravo ovim sarmatskim Srbima, jer je već poznato da se to desilo Alanima. Seoba i učvršćenje u predbalkanskoj domovini Srba bi trebalo da se desila negde tokom V stoleća, jer Vibijus Sekvester beleži da Lab razdvaja Srbe i Sveve.

Ako mene pitaš iskreno, za mene bi tu bilo previše slučajnosti, odnosno smatram da se iza Vibijusovih Srba zaista kriju preci Polapskih Srba, kao i da su Plinijevi i Ptolemejevi Serbi, za koje nemamo niti jedan jedini razlog da smeštamo u okvire predslovenskih etnija (ma gde bila pradomovina Starih Slovena - uključiv i, recimo Podunavlju - zapravo posebno tada), po svemu sudeći preci Porfirogenitovih Serbota.

Na već postavljenoj stranici može se videti jedna vrlo interesantna mapa; evo još jedne sa iduće stranice:

192-9f47832cf1.jpg


U ovoj teoriji, po mom mišljenju, ima daleko više od pokušaja spajanja zapadno-slovenskih i istočno-alanskih Srba igrom reči. Tibor Živković je tako npr. smatrao da su Srbi imali određene drugačije društvene karakteristike, koje ih razdvajaju od (ostalih) Slovena. Alani su bili vrlo organizovani borci, uspešni konjanici vični ratovanju; Al-Masudi početkom X stoleća opisuje kako su Srbi bili strašni ratnici od kojih se svi ostali Sloveni boje. Primena bugarskog modela seobe na Slovenski jug objasnila bi mnogo šta, uključiv i posebno fenomen istorijskog uspeha balkanskih Srba da, slično Bugarima, stvore organizovaju i uspešnu državu na ovim prostorima. Na kraju krajeva, kada je završen proces objedinjavanja Južnih Slovena, pored Bugara i Srba na Balkanskom poluostrvo jedino su još se Hrvati našli uspešnim ostaviti svoje istorijsko ime (relativno, zbog Ugara; fenomen Bosne je unikad koji je proizišao iz određenih geoistorijskih specifičnosti).

Ukoliko se otvorimo mogućnosti ovakvog gledišta na najraniji proces etnogeneze (Južnih) Srba, javljaju se i potencijalni odgovori na neka interesantna istorijska pitanja i stvari potencijalno postaju dosta jasnije - odgovor na pitanje zbog čega se romejski car Iraklije, ili neki njegov prethodnik ili naslednik, odlučio zatraživanje podrške (u vreme rasula Avara, koji su trebali da iskontrolišu Slovene) baš kod jednog takvog naroda kao što su Srbi - jedne jake vojske okupljene oko vrhovnoga vladara na čelu vojničke rodovske aristokratije, sa dugogodišnjim iskustvom vojevanja; veterane iz vremena sukobljavanja sa germanskim plemenima, čiji su preci stradavali na Katalaunskim poljima u borbama protiv snaga Flavija Ajcija 451. godine.
 
Poslednja izmena:
Lično, najviše me je tu inspirisao Tibor Živković, koji je bio na tragu razmišljanja da bi poreklo Srba (isto kao i Hrvata) trebalo tražiti izvan slovenskog etnosa. Zapravo, možda je pomalo i neprecizno reći da je bio samo tih razmišljanja, jerbo on gotovo potpunim ubeđenjem o tome priča. Tu kažem jer u prvom redu imam na umu njegovo citiranje arapskog putopisca iz X stoleća koji narod Bohemije (iza koje bi trebalo krije Porfirogenitova Bojka) opisuje da je uglavnom crnomanjast, sa vrlo retkom pojavom riđokosih, te kombinovanje to sa Porfirogenitovim podatkom o tome da su zakavkaski Serboti 'crna deca'.

Iako je ovo izvođenje potencijalne boje kose malčice naklapanje sa svrhom da se potvrdi određena teorija, Živkovićeva opaska da bi razmišljanja pokojnog poljskog arheoantropologa Tadeuša Sulimirskog danas bila još utemeljenija stoji. Evo relevantnih stranica od Sulimirskog, koje su ponukale Živkovića u ovom smeru:



Sulimirski je ovde, naravno, prilično posvećen Sarmatima, tako da se bavio njihovim istraživanjem i dokumentovanjem u svakom smislu ali slika koju prikazuje je vrlo interesantna. Ovde treba dodati Serbote koji žive u području između Kavkaza i Azova, tj. prema Alanima, a za koje Sulimirski nije znao, a za koje doznajemo iz O ceremonijama.

Po Živkoviću Serboti bi bili odličan kandidat za potomke onih Serba za koje znaju Plinije u prvom i Klaudije Ptolemej u trećem stoleću. Mnogi su narodi bili pokrenuti kada su Huni naišli, a tako nešto ne bi bilo uobičajeno da se desilo upravo ovim sarmatskim Srbima, jer je već poznato da se to desilo Alanima. Seoba i učvršćenje u predbalkanskoj domovini Srba bi trebalo da se desila negde tokom V stoleća, jer Vibijus Sekvester beleži da Lab razdvaja Srbe i Sveve.

Ako mene pitaš iskreno, za mene bi tu bilo previše slučajnosti, odnosno smatram da se iza Vibijusovih Srba zaista kriju preci Polapskih Srba, kao i da su Plinijevi i Ptolemejevi Serbi, za koje nemamo niti jedan jedini razlog da smeštamo u okvire predslovenskih etnija (ma gde bila pradomovina Starih Slovena - uključiv i, recimo Podunavlju - zapravo posebno tada), po svemu sudeći preci Porfirogenitovih Serbota.

Na već postavljenoj stranici može se videti jedna vrlo interesantna mapa; evo još jedne sa iduće stranice:


U ovoj teoriji, po mom mišljenju, ima daleko više od pokušaja spajanja zapadno-slovenskih i istočno-alanskih Srba igrom reči. Tibor Živković je tako npr. smatrao da su Srbi imali određene drugačije društvene karakteristike, koje ih razdvajaju od (ostalih) Slovena. Alani su bili vrlo organizovani borci, uspešni konjanici vični ratovanju; Al-Masudi početkom X stoleća opisuje kako su Srbi bili strašni ratnici od kojih se svi ostali Sloveni boje. Primena bugarskog modela seobe na Slovenski jug objasnila bi mnogo šta, uključiv i posebno fenomen istorijskog uspeha balkanskih Srba da, slično Bugarima, stvore organizovaju i uspešnu državu na ovim prostorima. Na kraju krajeva, kada je završen proces objedinjavanja Južnih Slovena, pored Bugara i Srba na Balkanskom poluostrvo jedino su još se Hrvati našli uspešnim ostaviti svoje istorijsko ime (relativno, zbog Ugara; fenomen Bosne je unikad koji je proizišao iz određenih geoistorijskih specifičnosti).

Ukoliko se otvorimo mogućnosti ovakvog gledišta na najraniji proces etnogeneze (Južnih) Srba, javljaju se i potencijalni odgovori na neka interesantna istorijska pitanja i stvari potencijalno postaju dosta jasnije - odgovor na pitanje zbog čega se romejski car Iraklije, ili neki njegov prethodnik ili naslednik, odlučio zatraživanje podrške baš kod jednog takvog naroda kao što su Srbi - jedne jake vojske okupljene oko vrhovnoga vladara na čelu vojničke rodovske aristokratije, sa dugogodišnjim iskustvom vojevanja; veterane iz vremena sukobljavanja sa germanskim plemenima, čiji su preci stradavali na Katalaunskim poljima u borbama protiv snaga Flavija Ajcija 451. godine.


Doza hipotetike (kako kažeš, slučajnog) prevelika je i za moj ukus. To je teren za likove kao Vandalija.

U moru neizvesnosti pokušavam da pronađem nešto konkretno, čvrsto. Zvučim ko mlada udovica. :mrgreen: Na stranu šala, što bi gosn. kolega diskutant rekao - dokaz. Narativne povestice, etimologija, dobrim delom arheologija - sve je to po velom hipotetske višeuslovljensti. Ono što ne laže je toponomstika, jezik, genetika i relevantna arheologija

Vratiću se ovom tvom osvrtu još koji put. Hvala ti za njega..
 
Doza hipotetike (kako kažeš, slučajnog) prevelika je i za moj ukus. To je teren za likove kao Vandalija.

U moru neizvesnosti pokušavam da pronađem nešto konkretno, čvrsto. Zvučim ko mlada udovica. :mrgreen: Na stranu šala, što bi gosn. kolega diskutant rekao - dokaz. Narativne povestice, etimologija, dobrim delom arheologija - sve je to po velom hipotetske višeuslovljensti. Ono što ne laže je toponomstika, jezik, genetika i relevantna arheologija

Vratiću se ovom tvom osvrtu još koji put. Hvala ti za njega..

Dok je izvesno da je ponegde Tibor Živković znao i da debelo omaši, a katkad da se služi raznim argumentima kako bi dao više značaja određenim tvrdnjama (na primeru boje kose kod Čeha i, navodno, Serbota) mislim da je krajnje neukusno na takav ga način porediti sa Vandalijom. Živković je jedan od najizvrsnijih forumaša iz Srbije koji je na internetu pisao o istorijskim temama, ako ne i (za sada) najbolji.

Ako si pogledao šta piše Sulimirski (te pogledao i karte koje donosi), o arheoantropologiji i toponomastici (ovo potonje posebno) upravo se ovde i radi.
 

Back
Top