- Poruka
- 3.083
Verujem da su to iskusenja. Da nas Bog stavlja na razlicite zadatke i puteve sa odredjenim razlogom. Svako od nas nosi svoj krst i prolazi kroz stradanja na putu do spasenja. Malo neastrolosko vidjenje.
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ја верујем у управо супротно. Астрологија у својој сржи носи мисао која се подудара са учењем из предодређења или предестинације. Учење по којем је човек потчињен Вољи Господа, који се не пита ни за шта у животу, који се просто наводи силама и креће путевима које му Виша Сила постави, се слаже са суштином Астрологије. Суштина Астрологије се крије у тумачењу судбине - настојању астролога да на основу проучене прошлости садржане у натусовој карти, одгонетне шта ће му се десити у будућности, зато што се прошлост кроз садашњост надовезује на будућност, сва три времена су део једног контиуума.Verujem da su to iskusenja. Da nas Bog stavlja na razlicite zadatke i puteve sa odredjenim razlogom. Svako od nas nosi svoj krst i prolazi kroz stradanja na putu do spasenja. Malo neastrolosko vidjenje.
meni je nespojivo takođeKako spojiti astrologiju i hrišćanskog boga?!
Zar stvarno verujete da neki bog misli o vama i bira za vas?
Ja se ne dam toj vrsti utehe.
Kao da su ljudi slepi i ne vide da svet je džungla.
Нема директне везе.meni je nespojivo takođe
Al mnogi to rade
A neki su mi dali i vrlo logična objašnjenja
No pojam KARMA nikakve veze sa božanstvima nema
Или тзв. четири знака Јеванђелиста, који по Рудолфу Штајнеру, представљају фазе у еволуцијском спиритуалном развоју човека.Te 4 zveri su 4 elementa-4 fiksna znaka
Karma je zakon uzroka i posledice koji ne utiče samo na ponovna rođenja već i na ceo život pojedinca
Reinkarnacija (ponovo u mesu-telu) je verovanje u seobu duše
''Sudbina stvarno postoji, ali ne za svakoga. Većina ljudi su odvojeni od svoje sudbine i žive samo pod uticajem Zakona Slučajnosti. Sudbina je rezultat planetarnih uticaja koji su u odgovarajućoj vezi sa tipom čovjeka. Govorićemo o tome kasnije. U međuvremenu morate shvatiti jednu stvar. Čovjek može da ima sudbinu koja odgovara njegovom tipu ali u praksi, on je nikada nema. To je usljed toga što se sudbina čovjeka odnosi samo na jedan njegov dio, tj. njegovu suštinu (istinsko Ja).
Jedno malo dijete još uvijek nema ličnost. Ono je ono što ono stvarno jeste. Ono je suština. Njegove želje, ukusi, ono što ono voli ili ne voli, sve to izražava njegovo biće onakvim kavo ono jeste.”
Međutim, čim se počne sa njegovim tzv. ‘obrazovanjem’, ličnost počinje da raste. Ličnost se obrazuje dijelom namjernim uticanjima drugih ljudi, odnosno, ‘obrazovanjem,’ a dijelom i spontanim oponašanjem njih od strane samog djeteta. U obrazovanju ličnosti veliku ulogu igra i ‘pružanje otpora’ ljudima iz svoje okoline u pokušaju da se očuva ono što je stvarno ‘svoje’ i što je ‘istinsko’.
Suština je istina u čovjeku; ličnost je laž. Proporcionalno sa razvojem ličnosti, čovjekova suština se manifestuje sve rjeđe i rjeđe i često se događa da ta njegova suština zaustavi svoj razvoj u veoma ranom dobu tako da više ne raste.
Vrlo često se događa da suština jednog odraslog čovjeka, čak i onog koji je veoma inteligentan u onom smislu koji se pod tim danas podrazumjeva, veoma obrazovanog čovjeka, prestane sa svojim rastom na nivou djeteta starosti od 5 do 6 godina. To znači da sve što mi u tom čovjeku vidimo, nije ‘njegovo lično.
"Ono što je stvarno njegovo lično svojsvo, tj. njegova suština, ona se obično manifestuje samo u obliku njegovih instikata i najednostavnijih emocija. Međutim, postoje slučajevi kada se čovjekova suština razvija paralelno sa njegovom ličnošću. Ovi slučajevi predstavljaju vaoma rijetke izuzetke, pogotovo u okolnostima civilizovanog života.”
Suština ima više šanse da se razvije kod ljudi koji žive bliže prirodi, u teškim životnim uslovima i koji se nalaze u jednoj stalnoj opasnosti i bitci za opstanak.
Međutim, po pravilu, ličnost kod takvih osoba je veoma malo razvijena. Oni imaju više onoga što je njihovo lično od onoga što ‘nije njihovo’, tj. fali im obrazovanje i kultura.
Kultura stvara ličnost i istovremeno je produkt i rezultat ličnosti. Mi ne možemo da pojmimo da je cijeli naš život, sve ono što nazivamo ‘civilizacijom’, sve ono što smatramo pod naukom, filozofijom, umjetnošću i politikom, stvoreno od strane ljudskih ličnosti, tj. od strane onoga u njima, što u suštini ‘nije njihovo’.
Taj elemenat tj. ono što ‘nije suštinski njihovo’, razlikuje se od onoga što ‘jeste njihovo’ po samoj činjenici da se ono može izgubiti, izmjeniti ili oduzeti od njih, na vještački način.
Postoje načini da se eksperimentalno verificira veza između ličnosti i suštine. U istočnjačkim školama postoje metode uz pomoć kojih je moguće odvojiti čovjekovu suštinu od njegove ličnosti. Za te svrhe oni ponekad koriste hipnozu, nekad specijalne narkotike ili određene vrste vježbi.''
''Karma nije samo nagrada i kazna za učinjena djela, to je jednostavno zakon uzroka i posljedice. Nitko ne biva kažnjen zbog svojih grijeha - nagrada i kazna izviru iz njega samoga. Nagrada i kazna proističu iz posljedica koje proizlaze iz naših djelovanja, nastojanja i težnji. Ne rađa se duša u zemaljski život protiv svoje volje, želja za zemaljskim životom daje poticaj ponovnog rođenja. Dakle svatko tko se ponovno rodio nije se vratio protiv svoje volje, naprotiv. Onaj koji se vraća žudi za ispunjenjem svojih želja, a one nestaju kada se ta žudnja zadovolji ili smiri. To vrijedi za sve razine postojanja. Karma je automatska, tu nema pogađanja ili subjektivnosti. Sve što činim ostavlja tragove koji donose rezultate, dobre ili loše. Karma može predstavljati okove vezivanja i sredstvo oslobođenja (iako ne isključuje zamisao Božje milosti).
Kanna je moralni i etički prirodni zakon, jedan od mnogih drugih prirodnih zakona, utemeljen u naravnom zakonu (Božjoj volji prema Maharishiju). Kao što nam prirodne znanosti omogućavaju da razumijemo funkcioniranje prirode, tako nam kozmički moralni zakon karme može pomoći razumijevanju reda u moralnom i etičkom svemiru.
Reinkarnacija nam pomaže razumjeti kako borba u biološkom razvoju ima svoj duplikat u borbi za moralni razvoj. Karmičko načelo se može shvatiti kao borba za moralni razvoj, a u biološkom razvoju kao borba u smislu preživljavanja najboljeg, najjačeg i najsposobnijeg. Preživljavanje najboljeg u moralnom smislu je u rastu ljubavi prema bližnjem, suosjećaju, blagosti i opraštanju te unutrašnjoj i izvanjskoj samospoznaji.
Saznanje da žanjemo što smo posijali, sada ili milijune života kasnije, je istovrsno sa saznanjem o ljudskoj slobodi izbora. Iz života u život, ja sam sam stvorio zatvor iz kojeg se moram sam izvući. Prema tome, iako je karmičko načelo bezosjećajno i neizbježno poput zakona fizike mi ipak nismo bespomoćno zarobljeni u njezinom zahvatu. Svojim djelovanjem stalno stvaramo novu karmu i trošimo staru. Naš je zadatak da se je oslobodimo tako da je transcendiramo - a to je stanje u kojem ne stvaramo novu, a oslobodili smo se okova stare karme. Oslobođenje nije stvaranje bolje i povoljnije kanne, već izlazak iz polja djelovanja (karme).
Učenje karme, reinkarnacije i oslobođenja naglašava važnost uloge pojedinca. Moja karma je samo moja, to je moja kazna i moja nagrada. Izlazak iz polja kanne rezultat je mog nastojanja. Sigurno trebam pomoć učitelja, ali ja sam sam odgovoran za ono što sam sada i odgovoran za ono što ću biti. Površno izgleda kao da nemam izbora, moram odraditi stvorenu karmu. Ali svaki čovjek ima slobodu izbora - rast ili propast.
Proces cjelokupnog duhovnog razvoja može se shvatiti kao čišćenje: čistimo se od svega što nas vezuje za karmu, a iako čišćenje može biti bolno, čistoća donosi sreću, a oslobođenje blaženstvo.
Da bi se vratio u svoje prvobitno božansko stanje jedinstva (yoga), čovjek valja spoznati sebe, svoju pravu narav. Za to postoje dva osnovna puta:
(1) putem ciklusa stalnog rađanja i umiranja, nakon dugog niza života,
sakupljena je mudrost koja dovodi do samospoznaje ili
(2) za života aktualnog tijela redovitom vježbom transcendiranja svih razina postojanja
(tijelo, duh i duša) čovjek se utvrđuje na razini bez promjena, razini najunutarnijeg sebstva, bitka, almana - prosvjetljenje. Pomoću predane meditacije i znanja, prakse i teorije, moguće je prekinuti ciklus reinkarnacije i postati svjestan, a to je cilj života, vlastite božanske naravi za vrijeme tekuće reinkarnacije na zemlji. To stanje mudraci nazivaju oslobođenje, mokša, nitya samadhi, prosvjetljenje, kozmička svijest, unio mistica, spokoj duše, nirvana i si.''
Kako spojiti astrologiju i hrišćanskog boga?!
Zar stvarno verujete da neki bog misli o vama i bira za vas?
Ja se ne dam toj vrsti utehe.
Kao da su ljudi slepi i ne vide da svet je džungla.
Чим би прошла кроз портал (црквена врата), и ушла у манастир, патосирала би се. Позлило би јој, онесвестила би се (не могу некрсти да апсорбују енергију из храма), морали би попови да је шамарају и поливају ладном водом, како би дошла себи.Pa svrati nekada u neki manastir i videćeš koliko astrologije tu ima ili definiši jednostavne tekstove Biblije.
Мислиш - исток-запад.Crkve se uvek grade zapad (portal) -istok (apsida-oltar) da gledaju prema Jerusalimu
U kupoli je uvek glava Hrista Pantokratora(Svevladara)
У то сам се лично уверио, када сам присуствовао литургији у цркви Ставе (надомак Ваљева) и Милешеви.Kažu da ako je neko pod uticajem negativnih entiteta-neće moći da izdrži da stoji tamo
Не мора само сферни облик да игра улогу приликом акумулирања енергије (или трансформације енергије - преображаја негативне у позитивну).Ima i do sfernog oblika kupole koje akumulira enetgiju
Moj stan je star i plafoni su ogromni a zidovi bukvalno debeli pola metraМислиш - исток-запад.
Да, олтар као есенција, срж, као најсакралнији и најважнији део храма (код Источњачког обреда или Православља) је окренут ка Истоку.
Исток - место са којег излази Сунце, Сунце као извор виталности и живота даје (симболички) енергију средишту храма (олтару) када се врши служба/ритуал. Обасјава све присутне.
А фигура Христа Пантократора сигнификује присутност Узвишеног. Пошто је Он на Врху, он самим тим све Посматра (каналише и усмерава енергију), даље - Христ (као и остали свеци) има Ореол око главе (још једна паралела са Сунцем), то га изједначава са очинском фигуром (фигура Оца је најчешће у астрологији представљена Сунцем) у породици која се стара о својим укућанима - жени, деци, итд...
У то сам се лично уверио, када сам присуствовао литургији у цркви Ставе (надомак Ваљева) и Милешеви.
У Стави је двоје људи када је ушло у објект, после неких пет минута, попадало ко снопље, а у Милешеви је неки лик само нервозно шетао, мрмљао себи у браду, и на крају сумануто изјурио из манастира. Отац ми је причао када је био у посети манастиру Острог, да одређени људи нису могли да прођу чак ни кроз портал.
Занимљиво би било причати о томе како нпр. добри људи или људи са позитивном енергијом се лоше осећају на местима која су кармички неисправна, која су проклета, која су била попришта ратних катастрофа, кланица, итд...
Не мора само сферни облик да игра улогу приликом акумулирања енергије (или трансформације енергије - преображаја негативне у позитивну).
Погледај старе станове у Београду. Сви имају високе плафоне. Док сам живео у улици Максима Горког, нарочито у летњим периодима, нисам имао проблема са врућином. Топлота иде горе, висок плафон усисава топлоту, тако да сам без икакве климе, сасвим нормално функционисао.
Да, Београд се у скорије време није суочавао са таквом врућином.Ali iznad te temperature kao sada na primer,je isto ko i svuda- nepodnošljivo
Планетарни показатељи за нечију издржљивост, за нечију стабилност, снагу, па и адаптибилност, када се суочава са непријатним околностима или се налази на непријатном месту су:A i ja se osećam vrlo neprijatno na energetski lošim mestima
E sad da li mi je energija pozitivna ili sam samo hipersenzitivna od konjukcije Meseca i Vladara u Ribama