PROBLEMI SA MUZEM U TRUDNOCI

likica1

Početnik
Poruka
3
Zelim da naglasim da mi je mnogo lakse da svoj problem podelim sa vama ovde,mozda bas zato sto vas ne poznajem.Strucno misljenje cu svakako potraziti kad budem dosla do para za seansu kod psihijatra. Unapred cenim svaki vas iskren odgovor jer mi je zaista potrebna pomoc ili barem smernica. Ovako..U braku sam nesto manje od dve godine,imam dete od godinu ipo dana sa svojim muzem.Vec smo imali situacije i situacije koje su se zavrsavale njegovim nasiljem prema meni cesto i fizickim. Svaki put sm odlazila od kuce i dolazila kod svojih roditelja koji su takve situacije pokusavali da smire pozivajuci ga na rucak i pokusavajuci da racionalno rese problem.Nikad nije upalilo,tacnije bilo je kratkog trajanja. prosle godine podnela sam krivicnu prijavu za nasilje u porodice i tuzbu za razvod braka,dete je tokom procesa vidjao u kontrolisanim uslovima u centru za socijalni rad.Odbijao je bracno savetovanje i bilo kakav razgovor sa psihologom.Postupak se dosta oduzio a mi smo se zbog deteta vidjali sve cesce i na kraju pomirila,ja sam povukla tuzbu za nasilje i tuzbu za razvod braka.Vracamo se da zivimo kod njega i sve funkcionise super.Februara ove godine ponovo ostajem trudna,ponovo pocinju verbalne rasprave i mogu reci psihicko maltretiranje.Napomenula bih da sam u proslosti patila od depresije i zbog toga cak bila hospitalizovana kraci period i on mi je u tom periodu bio najveca podrska.E sad svaki put ali bukvalno svaki kada mu nesto ne odgovara prica mi kako sam luda,toponicarka i td. uz podsmevanje i razne provokacije.Sve to kulminira pre 4 dana kada me yakljucava u kucu i ne pusta da izadjem zato sto sam resila da odem na par dana kod mojih i sklonim se od svih uvreda i ponizavanja,Bogu hvala dete mi je vec bilo kod majke tog dana.Molim ga da mi otvori vrata,on mi se smeje i prica kako sam ja luda ali kako ce mi on pomoci,dodiruje me rukama po licu kao psihopata iz filmova dok drhtim i molim ga samo da mi otvori vrata u 6.mesecu trudnoce,uzimam telefon kako bih pozvala policiju,on mi razbija mobilni i fixni kako ne bih mogla nikoga da kontaktiram.Sigurna sam da sam u tom trenutku dobila panicni napad jer vise nisam mogla lepo ni da disem,rukom razbijam staklo na ulaznim vratima kako bih vrata otvorila sa spoljne strane i uzasno se isecem,krv na sve strane.Ni tada mi ne otvara vec mi otvara prozor visokog prizemlja i kaze skaci i ja zaista skacem i trcim i sve snage prema komsinici.Zena mi otvara vrata i kaze kako je sve cula i obavestila policiju da nista ne brinem,odlazim na hirurgiju potpuno sama gde mi siju ruku bez anestezije zbog trudnoce..tamo dolazi policija sa kojom odlazim u sup i dajem izjavu.Izrecena mu je privremena mera zabrane prilaska i komunikacije sa mnom narednih mesec dana.Ja sam sada kod svojih roditelja od kojih nemam nikakvu podrsku,sta vise majka mi kaze zovi muza da te vodi kuci..Uzasno se lose osecam,nervozna sam,placem..ne mogu da prestanem da analiziram celu situaciju sa njim.Usadio mi je u glavu da sam ja uvek za sve kriva i da sam sve to zasluzila,mnogo se stidim na neki nacin dok ovo pisem..stidim se jer nemam hrabrosti da presecem.Bojim se i za dete u stomaku,nenormalan stres dozivljava zajedno sa mnom..Ako je koja od vas imala ili cula za slicnu situaciju molim vas podelite sa mnom svoja iskustva..
 
U Srbiji se to resava na drugaciji nacin. Jel imas bracu, drugove i prijatelje koji mogu da ga ugrobare? Ne mislim bas ubiju al tako lepo prebiju da narednih 6 meseci jede na cevcicu? Nazalost, ono sto ti niko nece reci a psiholozi, psihijatri i razni savetnici samo uzeti pare, je to da se nasilje resava nasiljem. Muskarac koji fizicki i psihicki zlostavlja zenu ili dete nece prestati to da radi ma koliko obecavao i koliko ti to zelela.
Dakle, moj savet ti je da ovo sto si ovde napisala kazes nekom ko moze da stane u tvoju odbranu i ko nema problema da udje u fizicki obracun sa doticnim likom a da to nije policija koju boli ona stvar. Sud takodje nece nista uraditi jer papir o zabrani prilaska nije magican stit koji ce te zastititi.
 
Uzmi u obzir da je to njeno vidjenje situacije dakle subjektivno i dato od osobe koja vec ima istoriju shiz fiks ideja i suludih nauma.
Komsija je prosle godine naglavacke pedalirao zenu iz stana jer je skontao da se ova u njegovom odsustvu kljuka sa tabletama svih boja i ukusa:roll: i da mu smesta svakojake gadosti
Dakle dzankerka okorela ali pritajena.Lik inace kamiondzija koji samo vikendom dodje kuci je njene ispade stalno trpio i pravdao ih trudnocom i zenskim ludim fazama.
Kesha je uvek imala nista radila nije on kao pas umoran dodje za vikend i tada pocinju nevolje unistavala ga je cas je histericna cas depresivna pa sve lepo pa onda horor.
Lik se izbezumio nema pojma o cemu se radi slao je na svakojake seanse banje i odmore.
Nikad je ne bi navatao da joj nije provalio stek u kom je drzala svoju prirucnu apoteku.
Kad mi je pokazao sta je pronasao bio sam iznenadjen arsenalom sa kojim se "pucala"
Hebote koje je ona combinacije imala pa to je ludilo miksala je antidepresive i pichila se pun gas.
Njeni su hteli da je vrate ali lik nije hteo vise ni da cuje za nju.
Na kraju je zavrsila na psihijatriji a posle toga u ludari u Kovinu.
 
Iako mi ova konkretna prica deluje kao izmisljena, nikada, ali nikada necu uspeti da ukapiram zasto iko ikoga trpi.:roll:

Posle prvog znaka nasilja (nebitno da li je fizicko ili psihicko nasilje), oteras ga u tri lepe, izbacis iz stana (ako je tvoj stan) ili odes lepo (ako zivite u njegovom stanu) i nikada se ne vratis, nikada ne cujes, nikada rec ne progovoris sa budalom.

Svaka druga opcija je pokopavanje sebe. Svaki oprosteni samar ce da dovede do sledeceg.
 
Najgore u svemu tome je to sto u takvim situacijama neki ljudi nemaju gde da odu, cak ni kod roditelja, prinudjeni su da trpe nasilje. Takve osobe mogu veoma lako da skrenu, osecaju se usamljeno, samo na ovom svetu, kad i roditelji ne zele da pomognu nego salju svoju decu u propast. Tuga tuga.

Savet ti je moj da se razvedes od tog coveka i nikad mu se vise ne vratis (ako je sve to istina sto pricas) ma koliko god te je molio. Jednom te udario, opet ce. Po ovome sto si ti opisala on je zreo za psihijatriju, bolestan je. Bolje se udalji od njega na vreme nego kad bude bilo kasno...znas nasta mislim.

Za pocetak pricaj sa tvojima i reci da ne mozes da trpis vise i da hoces da se vratis kod njih.
 
Uzmi u obzir da je to njeno vidjenje situacije dakle subjektivno i dato od osobe koja vec ima istoriju shiz fiks ideja i suludih nauma.
Komsija je prosle godine naglavacke pedalirao zenu iz stana jer je skontao da se ova u njegovom odsustvu kljuka sa tabletama svih boja i ukusa:roll: i da mu smesta svakojake gadosti
Dakle dzankerka okorela ali pritajena.Lik inace kamiondzija koji samo vikendom dodje kuci je njene ispade stalno trpio i pravdao ih trudnocom i zenskim ludim fazama.
Kesha je uvek imala nista radila nije on kao pas umoran dodje za vikend i tada pocinju nevolje unistavala ga je cas je histericna cas depresivna pa sve lepo pa onda horor.
Lik se izbezumio nema pojma o cemu se radi slao je na svakojake seanse banje i odmore.
Nikad je ne bi navatao da joj nije provalio stek u kom je drzala svoju prirucnu apoteku.
Kad mi je pokazao sta je pronasao bio sam iznenadjen arsenalom sa kojim se "pucala"
Hebote koje je ona combinacije imala pa to je ludilo miksala je antidepresive i pichila se pun gas.
Njeni su hteli da je vrate ali lik nije hteo vise ni da cuje za nju.
Na kraju je zavrsila na psihijatriji a posle toga u ludari u Kovinu.

Kovinka. Pola beogradjanki guta lekove ili piju. Jedna je skocila ispred splava na jednog mladica kada se njegova grupa pobila sa njenom. Visila mu na ledjima, cupala kosu i zabijala prste u oci. Pijana bila i jos se hvalila sa tim.

Mladi su pukli, drustvo nam je degenerisano. Muskarci otisli u homoseksualnost i papucarstvo, devojke u prostituciju, skupljanje pasa sa ulica ili u pice i lekove.
 
Zelim da naglasim da mi je mnogo lakse da svoj problem podelim sa vama ovde,mozda bas zato sto vas ne poznajem.Strucno misljenje cu svakako potraziti kad budem dosla do para za seansu kod psihijatra. Unapred cenim svaki vas iskren odgovor jer mi je zaista potrebna pomoc ili barem smernica. Ovako..U braku sam nesto manje od dve godine,imam dete od godinu ipo dana sa svojim muzem.Vec smo imali situacije i situacije koje su se zavrsavale njegovim nasiljem prema meni cesto i fizickim. Svaki put sm odlazila od kuce i dolazila kod svojih roditelja koji su takve situacije pokusavali da smire pozivajuci ga na rucak i pokusavajuci da racionalno rese problem.Nikad nije upalilo,tacnije bilo je kratkog trajanja. prosle godine podnela sam krivicnu prijavu za nasilje u porodice i tuzbu za razvod braka,dete je tokom procesa vidjao u kontrolisanim uslovima u centru za socijalni rad.Odbijao je bracno savetovanje i bilo kakav razgovor sa psihologom.Postupak se dosta oduzio a mi smo se zbog deteta vidjali sve cesce i na kraju pomirila,ja sam povukla tuzbu za nasilje i tuzbu za razvod braka.Vracamo se da zivimo kod njega i sve funkcionise super.Februara ove godine ponovo ostajem trudna,ponovo pocinju verbalne rasprave i mogu reci psihicko maltretiranje.Napomenula bih da sam u proslosti patila od depresije i zbog toga cak bila hospitalizovana kraci period i on mi je u tom periodu bio najveca podrska.E sad svaki put ali bukvalno svaki kada mu nesto ne odgovara prica mi kako sam luda,toponicarka i td. uz podsmevanje i razne provokacije.Sve to kulminira pre 4 dana kada me yakljucava u kucu i ne pusta da izadjem zato sto sam resila da odem na par dana kod mojih i sklonim se od svih uvreda i ponizavanja,Bogu hvala dete mi je vec bilo kod majke tog dana.Molim ga da mi otvori vrata,on mi se smeje i prica kako sam ja luda ali kako ce mi on pomoci,dodiruje me rukama po licu kao psihopata iz filmova dok drhtim i molim ga samo da mi otvori vrata u 6.mesecu trudnoce,uzimam telefon kako bih pozvala policiju,on mi razbija mobilni i fixni kako ne bih mogla nikoga da kontaktiram.Sigurna sam da sam u tom trenutku dobila panicni napad jer vise nisam mogla lepo ni da disem,rukom razbijam staklo na ulaznim vratima kako bih vrata otvorila sa spoljne strane i uzasno se isecem,krv na sve strane.Ni tada mi ne otvara vec mi otvara prozor visokog prizemlja i kaze skaci i ja zaista skacem i trcim i sve snage prema komsinici.Zena mi otvara vrata i kaze kako je sve cula i obavestila policiju da nista ne brinem,odlazim na hirurgiju potpuno sama gde mi siju ruku bez anestezije zbog trudnoce..tamo dolazi policija sa kojom odlazim u sup i dajem izjavu.Izrecena mu je privremena mera zabrane prilaska i komunikacije sa mnom narednih mesec dana.Ja sam sada kod svojih roditelja od kojih nemam nikakvu podrsku,sta vise majka mi kaze zovi muza da te vodi kuci..Uzasno se lose osecam,nervozna sam,placem..ne mogu da prestanem da analiziram celu situaciju sa njim.Usadio mi je u glavu da sam ja uvek za sve kriva i da sam sve to zasluzila,mnogo se stidim na neki nacin dok ovo pisem..stidim se jer nemam hrabrosti da presecem.Bojim se i za dete u stomaku,nenormalan stres dozivljava zajedno sa mnom..Ako je koja od vas imala ili cula za slicnu situaciju molim vas podelite sa mnom svoja iskustva..

On je nasilnik i nasilnik će ostati. Ostavi ga ako misliš dobro sebi i svojoj deci.
Pusti ga da viđa decu - ako je prema deci drugačiji nego prema tebi. Ne zbog njega, nego zbog dece. Ali ako viđa decu, to ne znači da mora da viđa tebe. Nemoj ti da ga viđaš.
Učini sve što možeš da se osamostališ, ne samo od muža nego i od roditelja.
Obavezno idi kod psihijatra. On će ti dati bolji savet nego svi forumi i svi prijatelji i rođaci zajedno.
Ono što ti psihijatar kaže da radiš - to uradi i ne odstupaj nimalo, ma koliko da ti zvučalo glupo ili nelogično. Ne zaboravi da si ti bolesna i da tvoje poimanje stvarnosti nije realno.

Najbitnije od svega - idi odmah kod psihijatra.
 
Zelim da naglasim da mi je mnogo lakse da svoj problem podelim sa vama ovde,mozda bas zato sto vas ne poznajem.Strucno misljenje cu svakako potraziti kad budem dosla do para za seansu kod psihijatra. Unapred cenim svaki vas iskren odgovor jer mi je zaista potrebna pomoc ili barem smernica. Ovako..U braku sam nesto manje od dve godine,imam dete od godinu ipo dana sa svojim muzem.Vec smo imali situacije i situacije koje su se zavrsavale njegovim nasiljem prema meni cesto i fizickim. Svaki put sm odlazila od kuce i dolazila kod svojih roditelja koji su takve situacije pokusavali da smire pozivajuci ga na rucak i pokusavajuci da racionalno rese problem.Nikad nije upalilo,tacnije bilo je kratkog trajanja. prosle godine podnela sam krivicnu prijavu za nasilje u porodice i tuzbu za razvod braka,dete je tokom procesa vidjao u kontrolisanim uslovima u centru za socijalni rad.Odbijao je bracno savetovanje i bilo kakav razgovor sa psihologom.Postupak se dosta oduzio a mi smo se zbog deteta vidjali sve cesce i na kraju pomirila,ja sam povukla tuzbu za nasilje i tuzbu za razvod braka.Vracamo se da zivimo kod njega i sve funkcionise super.Februara ove godine ponovo ostajem trudna,ponovo pocinju verbalne rasprave i mogu reci psihicko maltretiranje.Napomenula bih da sam u proslosti patila od depresije i zbog toga cak bila hospitalizovana kraci period i on mi je u tom periodu bio najveca podrska.E sad svaki put ali bukvalno svaki kada mu nesto ne odgovara prica mi kako sam luda,toponicarka i td. uz podsmevanje i razne provokacije.Sve to kulminira pre 4 dana kada me yakljucava u kucu i ne pusta da izadjem zato sto sam resila da odem na par dana kod mojih i sklonim se od svih uvreda i ponizavanja,Bogu hvala dete mi je vec bilo kod majke tog dana.Molim ga da mi otvori vrata,on mi se smeje i prica kako sam ja luda ali kako ce mi on pomoci,dodiruje me rukama po licu kao psihopata iz filmova dok drhtim i molim ga samo da mi otvori vrata u 6.mesecu trudnoce,uzimam telefon kako bih pozvala policiju,on mi razbija mobilni i fixni kako ne bih mogla nikoga da kontaktiram.Sigurna sam da sam u tom trenutku dobila panicni napad jer vise nisam mogla lepo ni da disem,rukom razbijam staklo na ulaznim vratima kako bih vrata otvorila sa spoljne strane i uzasno se isecem,krv na sve strane.Ni tada mi ne otvara vec mi otvara prozor visokog prizemlja i kaze skaci i ja zaista skacem i trcim i sve snage prema komsinici.Zena mi otvara vrata i kaze kako je sve cula i obavestila policiju da nista ne brinem,odlazim na hirurgiju potpuno sama gde mi siju ruku bez anestezije zbog trudnoce..tamo dolazi policija sa kojom odlazim u sup i dajem izjavu.Izrecena mu je privremena mera zabrane prilaska i komunikacije sa mnom narednih mesec dana.Ja sam sada kod svojih roditelja od kojih nemam nikakvu podrsku,sta vise majka mi kaze zovi muza da te vodi kuci..Uzasno se lose osecam,nervozna sam,placem..ne mogu da prestanem da analiziram celu situaciju sa njim.Usadio mi je u glavu da sam ja uvek za sve kriva i da sam sve to zasluzila,mnogo se stidim na neki nacin dok ovo pisem..stidim se jer nemam hrabrosti da presecem.Bojim se i za dete u stomaku,nenormalan stres dozivljava zajedno sa mnom..Ako je koja od vas imala ili cula za slicnu situaciju molim vas podelite sa mnom svoja iskustva..

koliko jos puta treba da se opeces,koliko dece treba da uvalis u ista sranja,kako mozes da dodirnes takvog retarda i napravis drugo dete s njim,da li si tu glupost od majke nasledila koja te salje opet njemu
 
Zelim da naglasim da mi je mnogo lakse da svoj problem podelim sa vama ovde,mozda bas zato sto vas ne poznajem.Strucno misljenje cu svakako potraziti kad budem dosla do para za seansu kod psihijatra. Unapred cenim svaki vas iskren odgovor jer mi je zaista potrebna pomoc ili barem smernica. Ovako..U braku sam nesto manje od dve godine,imam dete od godinu ipo dana sa svojim muzem.Vec smo imali situacije i situacije koje su se zavrsavale njegovim nasiljem prema meni cesto i fizickim. Svaki put sm odlazila od kuce i dolazila kod svojih roditelja koji su takve situacije pokusavali da smire pozivajuci ga na rucak i pokusavajuci da racionalno rese problem.Nikad nije upalilo,tacnije bilo je kratkog trajanja. prosle godine podnela sam krivicnu prijavu za nasilje u porodice i tuzbu za razvod braka,dete je tokom procesa vidjao u kontrolisanim uslovima u centru za socijalni rad.Odbijao je bracno savetovanje i bilo kakav razgovor sa psihologom.Postupak se dosta oduzio a mi smo se zbog deteta vidjali sve cesce i na kraju pomirila,ja sam povukla tuzbu za nasilje i tuzbu za razvod braka.Vracamo se da zivimo kod njega i sve funkcionise super.Februara ove godine ponovo ostajem trudna,ponovo pocinju verbalne rasprave i mogu reci psihicko maltretiranje.Napomenula bih da sam u proslosti patila od depresije i zbog toga cak bila hospitalizovana kraci period i on mi je u tom periodu bio najveca podrska.E sad svaki put ali bukvalno svaki kada mu nesto ne odgovara prica mi kako sam luda,toponicarka i td. uz podsmevanje i razne provokacije.Sve to kulminira pre 4 dana kada me yakljucava u kucu i ne pusta da izadjem zato sto sam resila da odem na par dana kod mojih i sklonim se od svih uvreda i ponizavanja,Bogu hvala dete mi je vec bilo kod majke tog dana.Molim ga da mi otvori vrata,on mi se smeje i prica kako sam ja luda ali kako ce mi on pomoci,dodiruje me rukama po licu kao psihopata iz filmova dok drhtim i molim ga samo da mi otvori vrata u 6.mesecu trudnoce,uzimam telefon kako bih pozvala policiju,on mi razbija mobilni i fixni kako ne bih mogla nikoga da kontaktiram.Sigurna sam da sam u tom trenutku dobila panicni napad jer vise nisam mogla lepo ni da disem,rukom razbijam staklo na ulaznim vratima kako bih vrata otvorila sa spoljne strane i uzasno se isecem,krv na sve strane.Ni tada mi ne otvara vec mi otvara prozor visokog prizemlja i kaze skaci i ja zaista skacem i trcim i sve snage prema komsinici.Zena mi otvara vrata i kaze kako je sve cula i obavestila policiju da nista ne brinem,odlazim na hirurgiju potpuno sama gde mi siju ruku bez anestezije zbog trudnoce..tamo dolazi policija sa kojom odlazim u sup i dajem izjavu.Izrecena mu je privremena mera zabrane prilaska i komunikacije sa mnom narednih mesec dana.Ja sam sada kod svojih roditelja od kojih nemam nikakvu podrsku,sta vise majka mi kaze zovi muza da te vodi kuci..Uzasno se lose osecam,nervozna sam,placem..ne mogu da prestanem da analiziram celu situaciju sa njim.Usadio mi je u glavu da sam ja uvek za sve kriva i da sam sve to zasluzila,mnogo se stidim na neki nacin dok ovo pisem..stidim se jer nemam hrabrosti da presecem.Bojim se i za dete u stomaku,nenormalan stres dozivljava zajedno sa mnom..Ako je koja od vas imala ili cula za slicnu situaciju molim vas podelite sa mnom svoja iskustva..

Vrzino kolo. Dešava se...
Jeste mi zanimljiv taj fenomen kad se roditelji ne zauzmu za ćerku već gledaju da "pravedno" raspodele krivicu, da glade odnose.
Redovno kad joj je samopouzdanje skrckano, kad je žena neodlučna, kad ne ume sama da zaštiti sebe već uleće u iste probleme, onda se čak i roditelji koji su bili zaštitnički nastrojeni povlače i gledaju kako da sa što manje petljancija reše problem za koji je već izvesno kako će svejedno rešiti.

Batali patološku krivicu i preuzmi odgovornost. Treba ti pomoć, teško da čovek može sam da se ispetlja iz tog vrzinog kola, a sad u ponor vučeš i decu. Njima će tek trebati terapije da zaborave na očevo nasilje i tvoja praštanja.

Ne čekaj da skupljaš pare već pravac kod lekara. Prosto dešava se, ljude snađu problemi koje prevazilaze njihove sposobnosti, samo je razlika u tome kad ljudi shvate da treba da se čupaju i traže pomoć.
 
Poslednja izmena:
Vrzino kolo. Dešava se...
Jeste mi zanimljiv taj fenomen kad se roditelji ne zauzmu za ćerku već gledaju da "pravedno" raspodele krivicu, da glade odnose.
Redovno kad joj je samopouzdanje skrckano, kad je žena neodlučna, kad ne ume sama da zaštiti sebe već uleće u iste probleme, onda se čak i roditelji koji su bili zaštitnički nastrojeni povlače i gledaju kako da sa što manje petljancija reše problem za koji je već izvesno kako će svejedno rešiti.

Batali patološku krivicu i preuzmi odgovornost. Treba ti pomoć, teško da čovek može sam da se ispetlja iz tog vrzinog kola, a sad u ponor vučeš i decu. Njima će tek trebati terapije da zaborave na očevo nasilje i tvoja praštanja.

Ne čekaj da skupljaš pare već pravac kod lekara. Prosto dešava se, ljude snađu problemi koje prevazilaze njihove sposobnosti, samo je razlika u tome kad ljudi shvate da treba da se čupaju i traže pomoć.

а ти све њој верујеш на "часну пионирску" ко зна шта је све изоставила да нам исприча
 
а ти све њој верујеш на "часну пионирску" ко зна шта је све изоставила да нам исприча

Verujem. Upravo ovakvi roditelji kao što su njeni, kruti, dominantni, naprave od svoje dece buduće žrtve porodičnog nasilja jer žene ne umeju na pravi način da se obračunaju sa nasilnikom pre nego što dođe do ovakvih stvari. Učene su da se povlače pred jačim.

Uostalom, potpuno je nebitno da li ima tu još nešto što nije rečeno. Veza je davno narušena, nije moguće popraviti je, biće sve gore i treba izvlačiti najbolje iz situacije. Pristojan razvod, dobar odnos dece sa oba roditelja i sačuvan mir i zdravlje svakome u porodici. Verujem da sa uzurbukanim hormonima zbog trudnoće i cele ove situacije to sve deluje vrlo komplikovano.
 
Najgore u svemu tome je to sto u takvim situacijama neki ljudi nemaju gde da odu, cak ni kod roditelja, prinudjeni su da trpe nasilje. Takve osobe mogu veoma lako da skrenu, osecaju se usamljeno, samo na ovom svetu, kad i roditelji ne zele da pomognu nego salju svoju decu u propast. Tuga tuga.

Savet ti je moj da se razvedes od tog coveka i nikad mu se vise ne vratis (ako je sve to istina sto pricas) ma koliko god te je molio. Jednom te udario, opet ce. Po ovome sto si ti opisala on je zreo za psihijatriju, bolestan je. Bolje se udalji od njega na vreme nego kad bude bilo kasno...znas nasta mislim.

Za pocetak pricaj sa tvojima i reci da ne mozes da trpis vise i da hoces da se vratis kod njih.
oni koji imaju takav odnos sa roditeljima da nemaju gde da se vrate kod roditelja su upravo od strane tih roditelja vaspitavani da su niko i nista i to je mnogo jaci razlog sto trpe sve i svasta nego sama cinjenica da trenutno nemaju ekonomsku podrsku

- - - - - - - - - -

Zelim da naglasim da mi je mnogo lakse da svoj problem podelim sa vama ovde,mozda bas zato sto vas ne poznajem.Strucno misljenje cu svakako potraziti kad budem dosla do para za seansu kod psihijatra. Unapred cenim svaki vas iskren odgovor jer mi je zaista potrebna pomoc ili barem smernica. Ovako..U braku sam nesto manje od dve godine,imam dete od godinu ipo dana sa svojim muzem.Vec smo imali situacije i situacije koje su se zavrsavale njegovim nasiljem prema meni cesto i fizickim. Svaki put sm odlazila od kuce i dolazila kod svojih roditelja koji su takve situacije pokusavali da smire pozivajuci ga na rucak i pokusavajuci da racionalno rese problem.Nikad nije upalilo,tacnije bilo je kratkog trajanja. prosle godine podnela sam krivicnu prijavu za nasilje u porodice i tuzbu za razvod braka,dete je tokom procesa vidjao u kontrolisanim uslovima u centru za socijalni rad.Odbijao je bracno savetovanje i bilo kakav razgovor sa psihologom.Postupak se dosta oduzio a mi smo se zbog deteta vidjali sve cesce i na kraju pomirila,ja sam povukla tuzbu za nasilje i tuzbu za razvod braka.Vracamo se da zivimo kod njega i sve funkcionise super.Februara ove godine ponovo ostajem trudna,ponovo pocinju verbalne rasprave i mogu reci psihicko maltretiranje.Napomenula bih da sam u proslosti patila od depresije i zbog toga cak bila hospitalizovana kraci period i on mi je u tom periodu bio najveca podrska.E sad svaki put ali bukvalno svaki kada mu nesto ne odgovara prica mi kako sam luda,toponicarka i td. uz podsmevanje i razne provokacije.Sve to kulminira pre 4 dana kada me yakljucava u kucu i ne pusta da izadjem zato sto sam resila da odem na par dana kod mojih i sklonim se od svih uvreda i ponizavanja,Bogu hvala dete mi je vec bilo kod majke tog dana.Molim ga da mi otvori vrata,on mi se smeje i prica kako sam ja luda ali kako ce mi on pomoci,dodiruje me rukama po licu kao psihopata iz filmova dok drhtim i molim ga samo da mi otvori vrata u 6.mesecu trudnoce,uzimam telefon kako bih pozvala policiju,on mi razbija mobilni i fixni kako ne bih mogla nikoga da kontaktiram.Sigurna sam da sam u tom trenutku dobila panicni napad jer vise nisam mogla lepo ni da disem,rukom razbijam staklo na ulaznim vratima kako bih vrata otvorila sa spoljne strane i uzasno se isecem,krv na sve strane.Ni tada mi ne otvara vec mi otvara prozor visokog prizemlja i kaze skaci i ja zaista skacem i trcim i sve snage prema komsinici.Zena mi otvara vrata i kaze kako je sve cula i obavestila policiju da nista ne brinem,odlazim na hirurgiju potpuno sama gde mi siju ruku bez anestezije zbog trudnoce..tamo dolazi policija sa kojom odlazim u sup i dajem izjavu.Izrecena mu je privremena mera zabrane prilaska i komunikacije sa mnom narednih mesec dana.Ja sam sada kod svojih roditelja od kojih nemam nikakvu podrsku,sta vise majka mi kaze zovi muza da te vodi kuci..Uzasno se lose osecam,nervozna sam,placem..ne mogu da prestanem da analiziram celu situaciju sa njim.Usadio mi je u glavu da sam ja uvek za sve kriva i da sam sve to zasluzila,mnogo se stidim na neki nacin dok ovo pisem..stidim se jer nemam hrabrosti da presecem.Bojim se i za dete u stomaku,nenormalan stres dozivljava zajedno sa mnom..Ako je koja od vas imala ili cula za slicnu situaciju molim vas podelite sa mnom svoja iskustva..
normalan covek ne vraca svoje dete u takvu situaciju cak ni da samo trazi, a kamo li da oni to iniciraju i jos se to naziva racionalnim resenjem!!!

- - - - - - - - - -

Iako mi ova konkretna prica deluje kao izmisljena, nikada, ali nikada necu uspeti da ukapiram zasto iko ikoga trpi.:roll:

Posle prvog znaka nasilja (nebitno da li je fizicko ili psihicko nasilje), oteras ga u tri lepe, izbacis iz stana (ako je tvoj stan) ili odes lepo (ako zivite u njegovom stanu) i nikada se ne vratis, nikada ne cujes, nikada rec ne progovoris sa budalom.

Svaka druga opcija je pokopavanje sebe. Svaki oprosteni samar ce da dovede do sledeceg.
oni koji to trpe su tako vaspitani i koliko god da je nasilnik odgovoran za situaciju, zrtva je saucesnik, a jos vise zrtvini roditelji

sto je najgore, posle rastanka od jednog nasilnika (ako do toga dodje), verovatno ce i sledeci biti slican

ko sve vaspitava decu, stravicno, to je zlocin koji se ne vidi i ne kaznjava, to kad naucis svoje dete da treba da trpi i bude otirac



- - - - - - - - - -

Vrzino kolo. Dešava se...
Jeste mi zanimljiv taj fenomen kad se roditelji ne zauzmu za ćerku već gledaju da "pravedno" raspodele krivicu, da glade odnose.
Redovno kad joj je samopouzdanje skrckano
, kad je žena neodlučna, kad ne ume sama da zaštiti sebe već uleće u iste probleme, onda se čak i roditelji koji su bili zaštitnički nastrojeni povlače i gledaju kako da sa što manje petljancija reše problem za koji je već izvesno kako će svejedno rešiti.

Batali patološku krivicu i preuzmi odgovornost. Treba ti pomoć, teško da čovek može sam da se ispetlja iz tog vrzinog kola, a sad u ponor vučeš i decu. Njima će tek trebati terapije da zaborave na očevo nasilje i tvoja praštanja.

Ne čekaj da skupljaš pare već pravac kod lekara. Prosto dešava se, ljude snađu problemi koje prevazilaze njihove sposobnosti, samo je razlika u tome kad ljudi shvate da treba da se čupaju i traže pomoć.
pa upravo zbog njih i nema samopouzdanja

- - - - - - - - - -

Verujem. Upravo ovakvi roditelji kao što su njeni, kruti, dominantni, naprave od svoje dece buduće žrtve porodičnog nasilja jer žene ne umeju na pravi način da se obračunaju sa nasilnikom pre nego što dođe do ovakvih stvari. Učene su da se povlače pred jačim.

Uostalom, potpuno je nebitno da li ima tu još nešto što nije rečeno. Veza je davno narušena, nije moguće popraviti je, biće sve gore i treba izvlačiti najbolje iz situacije. Pristojan razvod, dobar odnos dece sa oba roditelja i sačuvan mir i zdravlje svakome u porodici. Verujem da sa uzurbukanim hormonima zbog trudnoće i cele ove situacije to sve deluje vrlo komplikovano.
roditelji mogu da budu i kruti i dominantni, ali ako vole dete i znaju sta rade, razvice kod njega samopostovanje, a ovo su roditelji koji u sustini ne vole svoje dete

- - - - - - - - - -

а ти све њој верујеш на "часну пионирску" ко зна шта је све изоставила да нам исприча
nije ni bitno da li je prica istinita, niti da li je kompletna, odnos sa bilo kakvim nasiljem je bolestan i tu nema pomoci, osim da se sto pre zavrsi
 
Teško je tu dat eki pametan savet.Neke žene odmah zatraže razvod kad shate da njihovim muževima nasilje nije strane ali mnoge žene ili većina polazeći od pretpostavke da neće moći da nađu drugog ili boljeg muža što verovatno često jeste tačno,pristaju da budu žrtve nasilja.odnosno da povremeno dobiajju batine od svojih muževa.Neke žene se uzdaju da će im muškarci promeniiti.Te nade nisu bez ikakvog osnova ali nerealno je očekivati da ta sklonost ka nasilju drastičnije izgubi na intezitetu pre kasnih četdrsetih ili početka pedesetih.
 
Teško je tu dat eki pametan savet.Neke žene odmah zatraže razvod kad shate da njihovim muževima nasilje nije strane ali mnoge žene ili većina polazeći od pretpostavke da neće moći da nađu drugog ili boljeg muža što verovatno često jeste tačno,pristaju da budu žrtve nasilja.odnosno da povremeno dobiajju batine od svojih muževa.Neke žene se uzdaju da će im muškarci promeniiti.Te nade nisu bez ikakvog osnova ali nerealno je očekivati da ta sklonost ka nasilju drastičnije izgubi na intezitetu pre kasnih četdrsetih ili početka pedesetih.
te nade su bez ikakvog osnova
 
nazalost, tako je i nazalost ona od tog saznanja nece imati koristi, osim mozda da prestane da se zavarava da je njihovo ponasanje po bilo kom osnovu moguce opravdati
nece se promeniti ni muz ni oni i to je strasno saznanje, ali sto pre toga postane svesna, pre ce pokusati da nadje bilo kakvo drugo resenje
sada je najopasnije da ceka da neko od njih uvidi svoju gresku i da se eventualno promeni, jer do toga sigurno nece doci, a gubi se dragoceno vreme
 
Нека се врати у стан својих родитеља и нека је уопште не буде брига шта ти чобани кажу.

Има ваљда своју собу из које је у брак отишла.

Ако јој нешто кажу у смислу повратка мужу, нека их отера у *****.

- - - - - - - - - -

Како потлачених људи има, то је језиво. Сад, не знам да ли ми се више гади она и њена тупавост или све остало што читам.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Нека се врати у стан својих родитеља и нека је уопште не буде брига шта ти чобани кажу.

Има ваљда своју собу из које је у брак отишла.

Ако јој нешто кажу у смислу повратка мужу, нека их отера у *****.

- - - - - - - - - -

Како потлачених људи има, то је језиво. Сад, не знам да ли ми се више гади она и њена тупавост или све остало што читам.
Ovo sto pises je potpuno nemoguce u slucaju da je roditelji ne podrzavaju. Niti ima nacina da ih natera da je prime ako ne zele, niti ima sanse da ih otera u***** jer su je ocigledno vaspitavali da ih postuje, ali ne i da postuje sebe

kako moze da ti se gadi neko ko je isprogramiran da bude zrtva?
meni je zao

- - - - - - - - - -

Zelim da naglasim da mi je mnogo lakse da svoj problem podelim sa vama ovde,mozda bas zato sto vas ne poznajem.Strucno misljenje cu svakako potraziti kad budem dosla do para za seansu kod psihijatra.
nemoj ni da skupljas ni da trosis pare na psihijatra, jer je jedino sto je razumno uciniti u tvom slucaju da sto pre odes od takvog muza kako znas u umes

- - - - - - - - - -

.Vec smo imali situacije i situacije koje su se zavrsavale njegovim nasiljem prema meni cesto i fizickim. Svaki put sm odlazila od kuce i dolazila kod svojih roditelja koji su takve situacije pokusavali da smire pozivajuci ga na rucak i pokusavajuci da racionalno rese problem.
!!!!! ovo nije miroljubiv pristup da se pronadje racionalno resenje vec uzasan nemar prema sopstvenoj cerki i unucetu!!!!!
 

Back
Top