Zasad,prema Ustavu Republike Srbije imamo nerazdvojenu od zakonodavne vlasti sudsku vlast jer predsednika Kasacionog suda
i članove Visokog saveta sudstva bira Narodna Skupština Republike Srbije.
Da li je ispravno razmišljanje da o izboru tih sudskih tela treba da odlučuje i manjina naroda Republike te da u tom smislu treba menjati Ustav ili je ovakav izbor najvažnijih sudskih funkcija zadovoljavajuć i efikasan?
- - - - - - - - - -
Nisam postavio ovu temu na pdf politika jer ne smatram posetioce tog pdfa naročito kompetentnim,dok filozofi itekako
treba da utiču na osvajanje pravilnog pristupa osnovama političkog sistema naše Republike.
Naravno,vođen dobrim filozofskim osnovama Platonove Države koja se i danas izučava i na Pravnom,ali i na drugim fakultetima.
Sva loša rešenja i dela rezultat su takođe nečijih dobrih namera.
Pa ipak, da bi se unapredila sudska vlast neophodno je prvo unaprediti pojedinca - unaprediti ili ekspandirati svest pojedinca.
Dok se to ne dogodi sa pojedincem (većinom pojedinaca), gotovo da nema mogućnosti da se nešto učini za sudsku vlast, za prava ljudi, za ekonomiju, za bilo šta drugo...
Negde krajem sedamdesetih ili početkom osamdesetih tadašnjoj Jugoslaviji uslovljen je zajam za revitalizaciju privrede izglasavanjem Zakona o zaštiti žena. Uistinu, taj zakon je izglasan i kao takav je ostao da postoji samo na papiru.
Zašto?
Vrlo jednostavno, za novi zakon nisu bili sazreli ni muškarci ali ni same žene. Ni jedna ni druga strana nije osetila potrebu za njim.
Kada bi žena prijavila muža za nasilje u porodici policajci bi umesto intervencije samo podstakli muža da treba da se zna ko je gazda u kući. Ako bi slučaj ipak dospeo do sudija, a sudija bude g-đa žena, ona bi dala gotovo isto tumačenje, 'žena treba da ostane žena.'
Tek negde u godinama posle raspada Jugoslavije žene te bivše zemlje su se udružile i počele tražiti svoja prava jer je kod njih počelo buđenje, a naravno i kod muškaraca, pa promene u sudstvu ali i u javnom životu su se počele događati.
Sve ovo rekoh samo da bismo sagledali da nije moguće nametati bilo kakve promene na bolje (napredak) na bilo kom polju u bilo kojoj zemlji ako u dotičnoj zemlji promene nisu počele da se temeljitije odvijaju u samom pojedincu a svest vidljivije ekspandira po određenom pitanju. Tada sama potreba rađa inicijativu i rađaju se i zakonske promene....
Za ovo nije potrebna velika mudrost samo ako pogledamo nekoliko promena koje su lakše uočljive - inače manjih i većih promena po mnogobrojnim detaljima života ima i započinju, razvijaju se i/ili završavaju gotovo svakodnevno. Za živo čudo, većina nas većinu tih promena niti primeti niti oseti u sebi samima.
Pa ipak, promene se odvijaju a mi, možda na žalost a možda i na sreću, menjamo se brzinom puža.
Kada se unutarnje promene dogode u većini ljudi onda se promena odvije i u spoljašnom svetu, u praksi, i to postane prirodno kao što svakoga jutra izroni sunce iza brda. Ono staro brzo zaboravimo a novo zaživi kao da je oduvek bilo sa nama i u nama.