Aristokratske mudrosti

da, zato dizu ustanke i vjeruju pobunjenike
priznaj da si previse zavidan da bi priznao da ima bilo ko bolji od tebe

U kom domenu? :) Negde nema da ih ja znam.
A boljih ima mnogo u raznim domenima i meni ne smeta, jer nisam zainteresovan.
A ti uopste nisi shvatio sta sam ti napisao.

Aristokratija nema mudrost, ako ne racunamo lukavost, beskrupuloznost i intelegenciju za iskoriscavanje ljudi.

Mudrost nije ogranicena stalezom iako se bezlicni, kratkopametni trude da je prisvoje i sebe reklamiraju kao branitelja staleza.:)

O tome tek nemam dobro misljenje.
 
In the nature everything is equipped for struggle and dangers. Even the different colors among birds are there to demonstrate the ability to differ colors. A spiritual ability, not a thing in itself. Man shall be trained for war, and woman for the recreation of the warrior: all else is folly.
 
Ja mislio ode tema pod lock. Aristokrata je danas sifra za slobodnog covjeka, posto je sistem ropskih vrijednosti (sazaljenje/saosjecanje) zavladao, a neceg treceg nema.
Neiskvaren mladic je prije svega neko ko se ne odrice vrijednosti slobodnog covjeka. Kojem novac nije najvisa vrijednost. Sazaljenje je, s druge strane, zasnovano na zaljenju, odnosno na bolu, patnji, a sve patnje i bolovi se mogu odstraniti pomocu novaca, barem privremeno. Zato je rob uvijek materijalista, i svi materijalisti su robovi. Sad treba prezivjeti period propasti pojma drzave, a pokusati ojacati kao privatnik, jer se ocekuje da ce i drzava biti privatizovana, i pri svemu tome ostati cistog obraza. Kad propadne ropska drzava, ponovo bi trebala zazivjeti aristokratija i sloboda, odnosno neiskvarenost i nepotkupljivost.
 
23737929_1927034954285605_4832543524808547615_o.jpg
 
Pa onda blagoslovi me ti mirno oko, sto bez zavisti moze da gleda i najvecu srecu!

"So segne mich denn, du ruhiges Auge, das ohne Neid auch ein allzugrosses Glück sehen kann!"

Da li je mir povezan sa nezavidnoscu i da li su uspaljeni i uspjenusani moderni ljudi po nuznosti zavidni i nesretni? Jer zavist potice iz prijekora prema samom sebi.
 
Sa gornjeg linka, gdje se kaze da aristokrate ne pokazuju osjecanja, jer im ionako niko ne moze i nece pomoci potice od svijesti da se svi dogadjaji desavaju po nuznosti, i oni iz proslosti i oni iz buducnosti, i da za proslim ne vrijedi zaliti, jer se ne moze izmijeniti, kao sto se ni buduce nece moci izmijeniti, nego ce se desiti upravo onako kako bude moralo. A da moranje postoji o tome svjedoci i sposobnost predvidjanja. S tim da se razlikuju tri stava po pitanju desavanja:

1. Cini ono sto zelis uvijek da cinis (vrlina),
2. Cini ono sto zelis da tebi drugi cine (pomaganje, moral),
3. Zali za onim sto si ucinio ili nisi ucinio. Ili zali za onim sto se desilo drugima ili im se nije desilo (sud neuspjelih, robova).
 
264.

Iz duše čoveka ne da se izbrisati ono što su njegovi preci najradije i najpostojanije činili: ako su možda bili revnosne štediše i pribor nekog pisaćeg stola i kase, skromni i jednostavni u svojim prohtevima, skromni i u svojim vrlinama; ili ako su živeli naviknuti na zapovedanje od jutra do mraka, skloni grubim zadovoljstvima i uz to možda još grubljim dužnostima i odgovornostima; ili ako su, najzad, bilo kad žrtvovali stara preimućstva rođenja i poseda da bi živeli samo za svoju veru — za svoga "boga" — kao ljudi neumoljive i osetljive savesti koja će pocrveneti pred svakim posredovanjem. Sasvim je nemogućno da čovek u svom telu nema svojstva i naklonosti svojih roditelja i pradedova, ma koliko spoljni izgled govorio protiv toga. To je problem rase. Ako se, recimo, ponešto zna o roditeljima dopušten je i zaključak o detetu: neka odvratna neumerenost, neka potajna zavist, nezgrapno prisvajanje prava — kako su već ove tri osobine bile oduvek svojstvene pravom tipu plebejca — nešto od toga mora preći na dete isto tako sigurno kao i pokvarena krv; a uz pomoć najboljeg vaspitanja i obrazovanja postići će se jedino to da se takvo nasleđe prikrije. A šta drugo i hoće današnje vaspitanje i obrazovanje! U našem vrlo narodskom, hoću reći plebejskom veku, "vaspitanje" i "obrazovanje" moraju u suštini biti veština obmanjivanja — obmanjivanja o poreklu, o nasleđenom plebejstvu u duši i telu. Vaspitač koji bi danas propovedao pre svega istinoljubivost i koji bi svojim vaspitanicima stalno dovikivao "budite istiniti, budite prirodni, budite ono što jeste!" - čak bi i takav vrli i bezazleni magarac naučio posle izvesnog vremena da se maši one Horacijeve furca* da bi naturam expellere:** s kakvim uspehom? "Svetina" usque recurret.***

* Vile, rogulje.
** Prognao prirodu.
*** Uvek se vraća.

Hmmm, demantuje me Nietzsche prilicno. No, diskutabilno bi bilo kako bi se dijete ponasalo ako bi zivjelo odvojeno od rulje i odgajalo se u otmjenijim krugovima. Cak i ako bi se uzela zena koja bi iznijela tudji embrion.
 

Back
Top