Aristokratske mudrosti

Strah je emocija. Recimo hodas sumom i odjednom nailazis na medveda. Koja je tvoja reakcija? Strah naravno. Predvidjas da ce doci do odredjene nezeljene posledice, tj. da ces umreti, ukoliko ne preduzmes nesto. Strah te motivise da uradis nesto sto bi ti pomoglo da izbegnes predvidjenu nezeljenu posledicu. Ti sad meni ovde kazes da je strah, buduci da je emocija, znak nerazumevanja situacije. Znaci, uopste ne trebas da se plasis medveda vec trebas da se ponasas kao da ga nema, da budes ravnodusan, da mirno hodas pored njega, drugim recima, da ga pustis da te pojede. Umesto tog nekog krutog nacina razmisljanja po kojem je odredjena pojava uvek dobra ili uvek losa ja smatram da su stvari, barem neke stvari, uslovno dobre ili lose tj. nekad su dobre a nekad lose, sve zavisno od situacije. Takozvana "emocionalna inteligencija" pomaze da razumes sta stoji iza tvojih emocija tj. zasto se osecas onako kako se osecas. Konkretno u ovom primeru sa medvedom to bi znacilo da razumes zasto se plasis tj. koje nezeljene posledice zelis da izbegnes + zasto smatras da ce do njih doci.
 
Kad nekog spopadne panika, jedini nacin da ga trgnes je da mu odvalis samarcinu. Nista nisam trazio da se ne reaguje, strah sprecava brzu i efikasnu reakciju. Zato su kukavice prezrene, jer ne znaju da se odbrane, a hrabri savladjuju strah.

Moderni ljudi bivaju savladani sazaljenjem jer nisu sposobni da savladaju strahove, a oni rastu usled porasta kulture. U prevodu, sto je covjek vise rase, to on saldu mogucih posledica nekog cina dodaje sve veci broj stvari, gubitaka, bolova. Ako ga medvjed pojede on time gubi i vikendicu i kucu i auto i jahtu itd, a to mnogo vise boli nego kad crva zgazi auto.

Situacija ce biti rijesena ionako u zavisnosti od tvog postupka, a ne od onog sto ti osjecas. Ako previse zelis da pobijedis u nekoj utakmici, sagorices i neces moci mirno da djelujes. Izgubices utakmicu. Uvijek je mir taj koji donosi superiornost, i u ratu i u sportu. Zato je dovoljno da covjek poznaje sve ratne situacije da dobije rat, jer kad neprijatelj vidi kako zapovjednik neke vojske sjedi mirno u sedlu (ili seta se mirno po ratistu, kao Napoleon) on je samim tim savladao neprijatelja i natjerao njegovu ruku da se zatrese. Prvi koji zadrhti gubi bitku.
 
Cim se krijes u religioznoj gomili dometi ti nisu za spominjanje. Ali dometi se sticu od djetinjstva. Ako nisi odgajan da htijes nesto veliko i visoko, ne znam odakle ces crpiti motivaciju da to i dostignes. Tako da, ako zelimo motivaciju, onda ce nam trebati i uzori medju izvrsnim ljudima. A izvrsni ljudi nisu se nikad bunili samo da bi se osjecali ljudima. Tvoja najveca hrabrost hakime je da postavis pitanje od kojeg mislis da ce nekog spopasti nesigurnost.
 
Nije to hrabrost nego talenat. Tebi upravo to nedostaje.
Kada sedis udobno zavaljen u fotelji, sa slusalicama u usima i ekranom u ocima, jedino za sta si sposoban je da prezivas vidjeno i odslusano.
Ali to vidjeno i odslusano nikada nisu stvarnost, pa i proizvod prezivanja ne moze biti zadovoljavajuci.

Izaci iz udobnosti, iz stabilnosti, iz mirovanja, mora naterati coveka da balansira da ne bi pao. Da razmislja o sebi. To je put.
 
Nateraš li čoveka da izađe iz svoje udobnosti i mira, na koje je navikao, upućuješ ga na zlu i okrutnu borbu.
E, onda umire bog, a preživljava snaga, lukavstvo, dobro snalaženje u okrutnosti i zlobi...

Ta "zla i okrutna borba" se zove život. Ne valja ga prespavati.
Ako celog života držiš dete, nikada neće prohodati. Ako ne skineš pomoćne točkove nikada nećeš naučiti da voziš biciklu.
Život je rast. Onaj ko ne raste mora se nekada zapitati da li je živ.

Napustiti udobnost i sigurnost stomaka znači roditi se, živeti.

- - - - - - - - - -

Ali život nije samo zla i okrutna borba. Naprotiv. Čaša žuči ište čašu meda.
 
Nije to hrabrost nego talenat. Tebi upravo to nedostaje.
Kada sedis udobno zavaljen u fotelji, sa slusalicama u usima i ekranom u ocima, jedino za sta si sposoban je da prezivas vidjeno i odslusano.
Ali to vidjeno i odslusano nikada nisu stvarnost, pa i proizvod prezivanja ne moze biti zadovoljavajuci.

Izaci iz udobnosti, iz stabilnosti, iz mirovanja, mora naterati coveka da balansira da ne bi pao. Da razmislja o sebi. To je put.

Ima li ista gluplje nego Nicea optuziti da je konzumeras koji sjedi ispred TV-a? Ima li ista gluplje od socijaliste kojem je konzumeras pojam jer ne shvata njegovu opustenost?
 
Rece Zaratustra:
Vi još ne potražiste sebe: a nađoste mene. Tako čine svi verni; stoga tako malo i vredi sve verovanje. Sada vas pozivam da mene izgubite a da sebe nađete; i tek kad me se budete svi odrekli vratiću vam se opet.
 
Definicija najboljeg covjeka - aristokrate.

Najbolji covjek je onaj koji je uspio donijeti slavu svom narodu ili drustvu u kojem zivi. Time sto je odbranio ili osvetio svoj narod time je ucinio dobro djelo ne samo jednom covjeku nego svima, i utoliko je djelo koje je ucinio moralnije. Svakako je bitno i da su gubici na minimumu, da to nije pirova pobjeda, jer onda nema ko da joj se raduje, nedostaje onaj kome je ucinjeno dobro djelo.
Zato se komunisticko-partizanski ratovi tesko mogu nazvati slavnim i moralnim.

A onaj koji je na neki nacin smanjio gubitke, bez da je nanio gubitke neprijatelju, takodje zasluzuje epitet slavnog covjeka. Radi se o casti koju je ucinio svojim sugradjanima. Cast je nepovredivost. Slava je, dakle, kad mnogi ljudi priznaju da si im ucinio cast, njima i njihovim porodicama. Time su oni iskazali postovanje tvom moralnom cinu.

Kad neko ucini neko slavno djelo, on po starim obicajima dobija odredjenu nagradu, obicno u zemljisnom posjedu, time dobija takodje i priliku da se broj clanova njegove porodice umnozi. Za njega vise ne vazi zakon prezivljavanja, on postaje privilegovan, kao kod starih Grka gdje je potomstvo tog covjeka dva koljena unaprijed dobivalo dozivotno izdrzavanje.

Medjutim, u jednom demokratskom drustvu, koje je zavidno i koje mrzi najbolje ljude, ovakvi ljudi ne dobijaju privilegije, nego su prepusteni sebi i eventualno se mogu osloniti na postovaoce starih drustvenih uredjenja. Recimo, braca Popov koji su dali odredjeni doprinos borbi protiv Nijemaca nisu nikad vise dolazili u Jugoslaviju, zato sto su tamo slavna djela i najbolji ljudi omrazeni. Svakako da su najbolji ljudi oni koji su generacijama donosili cast svom narodu, a to su onda svakako aristokrate viseg ranga.

Obicni ljudi, zavidljivci, demokrate i socijalisti, ce pokusati da stave na glavu moralni poredak i tvrdice da je materijalni status i povlastice koje neki ljudi imaju uzrok tome da su neki ljudi provikani, te da su oni obicni manipulatori i varalice, a sustina je zapravo da su socijalisti i demokrate varalice koje zele da se obezbijede, svoju bijedu da preskoce.
 
Prvo: Niko se ovde nikom ne nada ! Ovo je Forum.

Drugo: da bi bilo šta postalo navika, treba ponavljati i od tog ponavljanja ta navika može biti svesna ili nesvesna. Dakle stečeni refleksi - neki kažu da ljudi nemaju instinkte već nagone. Instikti su urođeni i ne treba pčela ili mrav da ih ponavlja da bi se stekli. Ti instinkti su upisani kao okidači.. A običaji bi trebali da budu svesna navika, jer negovanje svesnih navika (aksiologije) je kultura.

- - -

Definicija najboljeg covjeka - aristokrate.

Najbolji covjek je onaj koji je uspio donijeti slavu svom narodu ili drustvu u kojem zivi. Time sto je odbranio ili osvetio svoj narod time je ucinio dobro djelo ne samo jednom covjeku nego svima, i utoliko je djelo koje je ucinio moralnije. Svakako je bitno i da su gubici na minimumu, da to nije pirova pobjeda, jer onda nema ko da joj se raduje, nedostaje onaj kome je ucinjeno dobro djelo.
Zato se komunisticko-partizanski ratovi tesko mogu nazvati slavnim i moralnim.

A onaj koji je na neki nacin smanjio gubitke, bez da je nanio gubitke neprijatelju, takodje zasluzuje epitet slavnog covjeka. Radi se o casti koju je ucinio svojim sugradjanima. Cast je nepovredivost. Slava je, dakle, kad mnogi ljudi priznaju da si im ucinio cast, njima i njihovim porodicama. Time su oni iskazali postovanje tvom moralnom cinu.

Kad neko ucini neko slavno djelo, on po starim obicajima dobija odredjenu nagradu, obicno u zemljisnom posjedu, time dobija takodje i priliku da se broj clanova njegove porodice umnozi. Za njega vise ne vazi zakon prezivljavanja, on postaje privilegovan, kao kod starih Grka gdje je potomstvo tog covjeka dva koljena unaprijed dobivalo dozivotno izdrzavanje.

Medjutim, u jednom demokratskom drustvu, koje je zavidno i koje mrzi najbolje ljude, ovakvi ljudi ne dobijaju privilegije, nego su prepusteni sebi i eventualno se mogu osloniti na postovaoce starih drustvenih uredjenja. Recimo, braca Popov koji su dali odredjeni doprinos borbi protiv Nijemaca nisu nikad vise dolazili u Jugoslaviju, zato sto su tamo slavna djela i najbolji ljudi omrazeni. Svakako da su najbolji ljudi oni koji su generacijama donosili cast svom narodu, a to su onda svakako aristokrate viseg ranga.

Obicni ljudi, zavidljivci, demokrate i socijalisti, ce pokusati da stave na glavu moralni poredak i tvrdice da je materijalni status i povlastice koje neki ljudi imaju uzrok tome da su neki ljudi provikani, te da su oni obicni manipulatori i varalice, a sustina je zapravo da su socijalisti i demokrate varalice koje zele da se obezbijede, svoju bijedu da preskoce.
Za ovo se slažem ...
 
Poslednja izmena:
To je vase osnovno neznanje koje je uzelo maha u realnom svijetu pa ste kulturu zamijenili obrazovanjem, tako da je meni internet poslednje utociste za kulturu a vama svima mjesto odstupanja od zvanicne prakse, ustvari dekadencije. Vi ocigledno ne vidite u svemu dekadenciju, nego samo u pojedinostima, a ja vidim drukcije - internet je slamka za vadjenje iz gofana. Dakle, tesko je objasniti dekadentima obicaje ratovanja i karakter nekog naroda koji npr u zlu se ne ponizi niti se u dobru uzvisuje. A to su sve nesvjesni obicaji - izraz snage - koje im niko nije svjesno utkao. Zato se i kaze da su morali izraz biologije, odnosno snage o zdravlja, a ne gena i hemije.
 
To je vase osnovno neznanje koje je uzelo maha u realnom svijetu pa ste kulturu zamijenili obrazovanjem, tako da je meni internet poslednje utociste za kulturu a vama svima mjesto odstupanja od zvanicne prakse, ustvari dekadencije. Vi ocigledno ne vidite u svemu dekadenciju, nego samo u pojedinostima, a ja vidim drukcije - internet je slamka za vadjenje iz gofana. Dakle, tesko je objasniti dekadentima obicaje ratovanja i karakter nekog naroda koji npr u zlu se ne ponizi niti se u dobru uzvisuje. A to su sve nesvjesni obicaji - izraz snage - koje im niko nije svjesno utkao. Zato se i kaze da su morali izraz biologije, odnosno snage o zdravlja, a ne gena i hemije.

Ko je zamenio kulturu obrazovanjem ?

Samo tebi !!??

A šta svima nama... itd...

Ti si jedini ratovao, a mi nismo...itd...

Itd...

- - -
I šta ćemo sa tvojim predrasudama?

Pa ništa, kao i uvek - to je tvoje !!
 
Plemenitost je ,šabančići ,pripadnost plemenu...
Aristokrate iz plemena Sijuksa,uopšte nisu bili plemeniti...Skalpirali redom...:sad2:

да, али ''племе'' у изворном смислу речи не значи то што ти кажеш, него означава породицу, тј. оне који потичу из знаменитог рода.
 
Plemenitost je ,šabančići ,pripadnost plemenu...
Aristokrate iz plemena Sijuksa,uopšte nisu bili plemeniti...Skalpirali redom...:sad2:


Hahahahahahaha, jasta.

- - - - - - - - - -

Kad stavis masku plemenitosti uvek mozes da glumis da nemas pojma od cega je koza na tvom dnevniku,
cime se placaju gluposti ili ciji je zivot vazniji.:)

- - - - - - - - - -

Da li su slucajno arlekini bili najmudriji ljudi u aristokratskim okruzenjima?

- - - - - - - - - -

Naravno da aristokratija prisvaja ljude koji necemu vrede,
da bi imali masu u kojoj mogu da ostanu idioti, ali sa slikom pored mudraca.
 

Back
Top