Humanost i savest

ranjeni Zoro

Elita
Poruka
21.565
ajmo malo praktične filosofije, dosta je bilo pojmovnog mrsomuđenija..

Elem..

Idete ulicom, naiđete na prosjaka.
Pošto ste negde ocenili da je iskren i da ne radi ni za koga, date mu neki novac i nastavite dalje.

Ali, u vašoj svesti, vi znate da u gradu ima još i prosjaka i ubogih i gladnih.
Zašto ste stali kod ovoga, a niste nastavili da pomažete?

Čime umirujete svest i savest i kako određujete granicu koliko i kada ćete pomoći?


Onda..

Spasli ste par mačića i jedno kuče sa ulice.
Odveli kući i nahranili ih.
Ali..dobro znate da dok to radite, neki drugi mačići i kučići samo što nisu krepali od gladi ili povreda.

Zašto ste stali samo tu?
Kako možemo da mirno spavamo znajući da ima i drugih kojima je potrebna pomoć, a da mi realno možemoda se posvetimo tome?

Zašto nismo posvetili svoj život 24-satnom spašavanju životinja, ljudi itd?

Ili je humanost lično uverenje koje samo doziramo onako kako nam dune, umirujući savest tu i tamo sitnim novcima i gestovima?


:kafa:
 
uh
a015.gif
ovo je previše komplikovano za mene
 
vidi, ne vredi tražiti iskrene prosjake jer oni imaju čast iako su u teškoj situaciji - nemaju od koga da pozajme
kada dodju do odredjene svote - oni odu, možda sutra bude penzija pa ne moraju da izlaze od bruke

jer ova smrdljiva geografsko lopovska zemlja dobi šamar od Angele Merkel da smo ko nacisti po pitanju tretmana ugroženih stanovnika
ali su KURTONČINE rešile problem tako što su prećutale ovu izjavu nemačke kancelare

- - - - - - - - - -

sad zajebavaju narod sa fontanama i jarbolima - lopovska filozofija
 
vidi, ne vredi tražiti iskrene prosjake jer oni imaju čast iako su u teškoj situaciji - nemaju od koga da pozajme
kada dodju do odredjene svote - oni odu, možda sutra bude penzija pa ne moraju da izlaze od bruke

jer ova smrdljiva geografsko lopovska zemlja dobi šamar od Angele Merkel da smo ko nacisti po pitanju tretmana ugroženih stanovnika
ali su KURTONČINE rešile problem tako što su prećutale ovu izjavu nemačke kancelare

- - - - - - - - - -

sad zajebavaju narod sa fontanama i jarbolima - lopovska filozofija

odma da ti kažem veoma si pormašio temu
 
Kada das jednom prosjaku, ti si tvoje oduzio.

Kada spases jedno mace ti si tvoje oduzio..

Jer na svetu ima DRUGIH LJUDI, vise nego prosjaka i macica.

Svako neka oduzi svoje i sve ok.

svako neka oduži svoje..nije li to sakrivanje iza ideala ?

dobro znamo da taj ideal nikad nije ostvaren, jer da jeste, od početka ljudske vrste pa do danas ne bi bilo više ni jednog prosjaka

- - - - - - - - - -

ogranicava me materijalno stanje
to je ono sto postavlja limit dokle mogu da pomazem
i da, vrlo mi je zao sto ne mogu vise i sto uvek ima jos onih kojima je pomoc potrebna

koliko ti je tačno žao?
ne sastoji se pomoć drugima samo u materijalnom, već i u akcijama, radnjama isl

- - - - - - - - - -

A zasto bih pomagao prosjacima?

a zašto ne bi?
 
Pomagace, i to samo merom kojom mu sredstva dozvoljavaju, samo onaj ko je sazaljiv.
Tj. ko je "human" kako vi to nazivate.

a zašto ne bi?

Ne, u redu je, ti ako hoces da pomazes prosjacima, slobodno pomazi.
Ja samo pitam zasto bih recimo ja pomagao prosjacima?

Nemamo svi probleme kakve ti imas.

Tebe muci to sto mozes da pomognes samo nekolicini a ne svima.
Kako resiti taj problem?
Pa obogatis se . . . kako drukcije?
Ako ne mozes -- ako mozes da pomognes samo nekolicini -- onda se nauci kako to da prihvatis.
 
Pomagace, i to samo merom kojom mu sredstva dozvoljavaju, samo onaj ko je sazaljiv.
Tj. ko je "human" kako vi to nazivate.



Ne, u redu je, ti ako hoces da pomazes prosjacima, slobodno pomazi.
Ja samo pitam zasto bih recimo ja pomagao prosjacima?

Nemamo svi probleme kakve ti imas.

Tebe muci to sto mozes da pomognes samo nekolicini a ne svima.
Kako resiti taj problem?
Pa obogatis se . . . kako drukcije?
Ako ne mozes -- ako mozes da pomognes samo nekolicini -- onda se nauci kako to da prihvatis.

Ne, upravo svi imamo te probleme.

Ti smatraš da je osećaj empatije, sažaljenja - slabost.
Želiš da budeš jak, jer su ti emocije Ahilova peta.

Ti si sebe naučio kako to da prihvatiš uz verovatno brdo opravdanja kako je ceo svet loš i prepun ludaka, te treba gledati samo svoja posla.
To je logično ali nehumano

Jer je humanost princip, vrednost koju je civilizacija prepoznala kao najvažniju.
To što ne funkcioniše kako treba, je upravo zbog slabića koji brižno čuvaju svoje Ahilove pete i smišljaju opravdanja.
 
Ne, upravo svi imamo te probleme.

Aha. Hoces da kazes da i mene sekira sto tamo neki prosjak umire od gladi?

Ti smatraš da je osećaj empatije, sažaljenja - slabost.
Želiš da budeš jak, jer su ti emocije Ahilova peta.

Kao ja imam problem sa emocijama, previse su mi naporne, pa ih negiram?
Bice pre da jednostavno nemam tu kolicinu sazaljenja koju ti imas.
To mi nije potrebno.

Ti si sebe naučio kako to da prihvatiš uz verovatno brdo opravdanja kako je ceo svet loš i prepun ludaka, te treba gledati samo svoja posla.
To je logično ali nehumano

Ne, nego prosto nema smisla pomagati nepoznatim ljudima.

Jer je humanost princip, vrednost koju je civilizacija prepoznala kao najvažniju.
To što ne funkcioniše kako treba, je upravo zbog slabića koji brižno čuvaju svoje Ahilove pete i smišljaju opravdanja.

Ti rece da je ovo tema koja se bavi prakticnim pitanjima a ne apstraktnim pojmovima.
Sta je to humanost?
 
Kao ja imam problem sa emocijama, previse su mi naporne, pa ih negiram?
Bice pre da jednostavno nemam tu kolicinu sazaljenja koju ti imas.
To mi nije potrebno.

ne veruješ u empatiju jer imaš neku traumu iz detinjstva

U našem narodu su najčešći "Turski tuševi", gde tokom vaspitanja detetea strog otac kažnjava + nežna majka koja privija.

Produkt su emotivno zbunjena tj tupa deca, nesposobna za empatiju osim za eventualno najbliže.

Ajmo dalje..
 
ne veruješ u empatiju jer imaš neku traumu iz detinjstva

U našem narodu su najčešći "Turski tuševi", gde tokom vaspitanja detetea strog otac kažnjava + nežna majka koja privija.

Produkt su emotivno zbunjena tj tupa deca, nesposobna za empatiju osim za eventualno najbliže.

Ajmo dalje..

Mesas empatiju i sazaljenje.
Dve razlicite stvari.

Los odgoj stvara kako preterano surove tako i preterano sazaljive tipove.
 

Али на то вероватно нико неће кликнути овде.
Хоћу само да нагласим да је питање темеља морала веома компликовано питање и исто не могу решити некаква патетична позивања на хуманост и слично.

Сажаљење јесте темељ морала али је оно такође нешто некомпатиблино са овим светом и његовим законима. Морална особа не може да опстане у свету где је основни закон борба свих против свих. Еволуција такве одмах почисти са сцене.

То видимо и у овом видео клипу. Овај човек желећи да помогне свима који пате поклања прво сво своје богатство, затим бубрег и на крају све остале органе при чему сам умире. Оваква сцена је заправо комична, јер су овакви поступци далеко од рационалних.

Међутим, са друге стране она изазива и дивљење. Дивљење пред нечим вишим. Пред светошћу можемо рећи.
Зато је моралност узвишена категорија онде где се јави, јер они који је достигну превазишли су овај свет. А то се интуитивно осећа и препознаје.
 
Kada das jednom prosjaku, ti si tvoje oduzio.

Kada spases jedno mace ti si tvoje oduzio..

Jer na svetu ima DRUGIH LJUDI, vise nego prosjaka i macica.

Svako neka oduzi svoje i sve ok.

Одужиш своје кад добијеш дете, напишеш књигу и засадиш дрво.
Дететом одужиш дуг човечанству, књигом духу, а дрветом природи.
 
ajmo malo praktične filosofije, dosta je bilo pojmovnog mrsomuđenija..

Elem..

Idete ulicom, naiđete na prosjaka.
Pošto ste negde ocenili da je iskren i da ne radi ni za koga, date mu neki novac i nastavite dalje.

Ali, u vašoj svesti, vi znate da u gradu ima još i prosjaka i ubogih i gladnih.
Zašto ste stali kod ovoga, a niste nastavili da pomažete?

Čime umirujete svest i savest i kako određujete granicu koliko i kada ćete pomoći?


Onda..

Spasli ste par mačića i jedno kuče sa ulice.
Odveli kući i nahranili ih.
Ali..dobro znate da dok to radite, neki drugi mačići i kučići samo što nisu krepali od gladi ili povreda.

Zašto ste stali samo tu?
Kako možemo da mirno spavamo znajući da ima i drugih kojima je potrebna pomoć, a da mi realno možemoda se posvetimo tome?

Zašto nismo posvetili svoj život 24-satnom spašavanju životinja, ljudi itd?

Ili je humanost lično uverenje koje samo doziramo onako kako nam dune, umirujući savest tu i tamo sitnim novcima i gestovima?


:kafa:
U mojoj svesti postoji samo ono čemu svedočim, i savest umirujem pomažući tamo gde jesam i gde mogu da pomognem. Ne verujem da mogu pomoći svima, jer ne mogu biti svugde, a imam i sopstvene potrebe i moram pre svega da pomognem sebi da bih preživeo i pomagao.

Humanost nije samo lično uverenje koje služi da se umiri savest, ono vuče dublje korene iz empatije, saosećanja sa tuđom mukom i patnjom, bolom, nepravdom, jer smo i sami imali priliku da sve to iskusimo. I nije nešto što je karakteristično samo za ljude(iako smo je mi, skromno,krstili po sebi), poseduju je i životinje, za koje teško možemo reći da imaju savest; da pomažu da bi bili bolji u sopstvenim očima. Recimo delfini koji spasavaju ljude od ajkula, psi koji izvlače povređene pse sa puta...
Primera je mnogo. Oni su se tek zatekli tu i pomogli su, ne opterećujući se time i ne razmišljajući o tome da li nekog drugog čoveka jede ajkula.
Stvarnost je samo ono čemu svedočimo. Sve ostalo je fikcija i mrsomuđenje.
Trudimo se da budemo bolji da bi tome svedočili drugi i poveli se našim primerom; da bi naša deca, roditelji bili ponosni dali direktno svedočeći, il tako što će im to svedočenje preneti drugi. Da bi opravdali moralni princip - super ego - koji su nam roditelji i drugi na koje se ugledamo preneli, kao i da bi i sami bili moralni uzor sopstvenoj deci ili drugima. Ne moramo pomoći svima da bi to postigli i zadovoljili sopstvenu savest, ali moramo biti ispravni u svim situacijama u kojim drugi svedoče o nama.
Postoje ogledi u kvantnoj mehanici, (čija imena nećemo pominjati da ne bi došlo do mrsomuđenja) koji govore o tome da se čestice, sama materja, ponaša drugačije u odnosu na to da li postoji posmatrač... i tako... svašta nešto...
 
Poslednja izmena:
Ranjenik je u pravu...Sažaljenje ,itekako,ima veze s empatijom-saosećanjem stanja i statusa ljudi u njegovoj blizini.
I ne samo ljudi,naročito životinja.
A Ozimanov Šopi promašio s demonima i anhelima...Metafizika udeljivanja milostinje...Neseri pliz...
Čoporativnost je izvežbala hantera i fajtera da bude milostiv prema drugima,očekujući milostivost prema sebi i taj
transfer izaziva katarzu-pomalo euforićnu sreću...Čak biva veća sreća delioca milostinje od primaoca...
Ko nije čuo za transfer u psihologiji nek prouči tu oblast-inače za nepoznavaoca đabe kuckam...Mada ,empatija me
ćera da vam i dalje kuckam-na kašićicu...:lol:
Antropološki taj poriv nastaje udruživanjem u grupu u lovu i prvim čopornim bitkama,a u pećini:"Pričuvaj mi bebe da
skoknem u pećinu 2 na kafu kod Mice...(I ja bik kod Mice...:rumenko:) ili na trač party...I eto ti osećaja da i ona treba
da zamakne guzicu malo od tog drekavca pokakanog...Slatkiša maminog buci,buci...
(Nemoj da bi se neko proseravao kako su matorom poispadale kuglice iz lagera!:evil:)
Tako da anđeli i demoni mogu u nezasluženu pemziju bez dana staža...Zero,niks,njićevo...
I kategorički imperativ je Kant artikulisao (opasan analitićar bio,čak žešći od Prusta) shvativši svu težinu društvenosti
čoveka pojedinca i važnosti transfera u majmunskoj vrsti,posebno u rasi ljudi...
Nači,sreća koja me preplavi kad dam stotku babi pred Almaškom u NS je vizija situacije kad ja dobijam tu stotku-ENDE!
Čovek je ,ipak,jedna egoistićna zver koju je društveni način života prividno prodobrio...
Kako bi bilo ,u slučaju da je Ozi u pravu s anhelima i demonima,da kroz njih shvatimo krilaticu "Prilika čini lopova!"
Taj isti skot koji se raspilavio i dao stotku kloši,jedva četka priliku da nalapa lovuđu i zabole ga kerac što će neki da savijaju
od bolova kičmu za da bi on svoj račun podgojio dodatno...Aaaaa?
 
majka tereza je vaskrsla a mi možemo biti samo postiđeni što nismo ponudili svoje telo i dušu za hostovanje zarad činjenja dobrih dela u ovom jadnom i napaćenom svetu.
jer ako pomogneš jednokratno to se ne računa, računa se samo globalna logistika tako da ovo nije pitanje za običan svet koji živi od rada svojih deset prstiju već pitanje za neke moćno bogate ljude koji da su imali empatiju prema ostatku sveta ne bi postali nesrazmerno bogati..
nemam osećaj griže savesti i ne mislim o sebi da nisam dovoljno humana što pomažem kad mogu i kad imam priliku
 
Нисам наставио да помажем свима редом, зато што реално не могу да се посветим само томе у животу, јер нисам имућан, нити имам времена за то. Такође, немам ни простора а ни времена да спашавам све милионе напуштених кучића и мачића на овом свету. Зато морам да проценим коме ћу и када да помогнем, јер немам неограничена средства ни неограничено време за помагање другима, и то је практична филозофија.

У принципу, деци која просе никада не дајем, зато што није васпитно, јер их родитељи уче да просе уместо да их уче да раде и зараде. Женама такође обично не дајем, зато што су безобразне, и никада нису задовољне, увек траже више. Када видим мушкарца да проси, знам да му је то најгоре понижење, и да вероватно мора да проси, па мушкарцима обично дајем, мада опет не дајем насртљивима и безобразнима, него ако видим да је скроман, или болестан на неки начин.

Знам да се добро добрим не враћа, имам заправо супротна искуства, и не дајем зато да би неко касније дао и мени, јер се то не дешава, већ дајем зато што се на тај начин осећам више као део људске заједнице, тај коме дам ми постаје род на неки начин. А на мене се скоро нико никада није сажалио, нити је имао разумевања за мене, нити то и очекујем, ма колико имао сажаљења и разумевања за друге.
 

Back
Top