Humanost i savest

To se zove metafora.
Dakle, pitanje je: sta treba covek da bude da bi ga drug Zoro koji je ranjen ocenio kao neko ko je stvarno human?



Dobro, ne moras sad i ti da bukvalises.
Dakle, pitanje je: sta treba covek da radi da bi ga ti, tj. drug Zoro koji je ranjen, ocenio kao neko ko je stvarno human?
Precizno.
Koliko mozes.
Sto vise, to bolje.

da usvoji neku decu
da usvoji neke životinje
da udomi neke beskućnike i nahrani ih
da volontira u domu za stare
da čisti ulice, zgrade, obale
da višak garderobe i obuće razdeli
da proda sav nakit, knjige, ploče, slike i pokloni novac
da da otkaz u firmi kako bi imao vreme za druge
da popravlja pokvareno, farba neofarbano, da seje, žanje, bere
npr..
 
Mesas empatiju i sazaljenje.
Dve razlicite stvari.

Los odgoj stvara kako preterano surove tako i preterano sazaljive tipove.

Не друже емпатија је нормално људско осећање, из емпатије иде сажаљење
Човек је друштвено биће, ако нема ни мало емпатије према патњи других, има проблем
 
Objasnio sam na prethodnoj strani -- mislim da je na prethodnoj strani -- razliku izmedju empatije i saosecanja.
To su dve razlicite stvari koje po pravilu ovi sto su preterano sazaljivi mesaju.
Vi sto ste preterano sazaljivi, sto ne znate za umerenost vec samo za krajnosti, vi po pravilu vidite svakoga ko nije ekstreman kao drugi ekstrem.
Drugim recima, ako nisam preterano sazaljiv onda sam po vama automatski preterano surov.
Sredina za vas ne postoji.
Nisam ja nigde rekao da saosecanje treba iskoreniti.
Nego sam rekao da ste vi PREVISE saosecajni.
 
Objasnio sam na prethodnoj strani -- mislim da je na prethodnoj strani -- razliku izmedju empatije i saosecanja.
To su dve razlicite stvari koje po pravilu ovi sto su preterano sazaljivi mesaju.
Vi sto ste preterano sazaljivi, sto ne znate za umerenost vec samo za krajnosti, vi po pravilu vidite svakoga ko nije ekstreman kao drugi ekstrem.
Drugim recima, ako nisam preterano sazaljiv onda sam po vama automatski preterano surov.
Sredina za vas ne postoji.
Nisam ja nigde rekao da saosecanje treba iskoreniti.
Nego sam rekao da ste vi PREVISE saosecajni.

polako dečko..
mi ne donosimo zakone ovde
niti će nas ikada iko pitati za savet kada se zakoni budu donosili
prema tome..relax
pričamo, razgovaramo
 
da usvoji neku decu
da usvoji neke životinje
da udomi neke beskućnike i nahrani ih
da volontira u domu za stare
da čisti ulice, zgrade, obale
da višak garderobe i obuće razdeli
da proda sav nakit, knjige, ploče, slike i pokloni novac
da da otkaz u firmi kako bi imao vreme za druge
da popravlja pokvareno, farba neofarbano, da seje, žanje, bere
npr..

Od svega sto si naveo, najrealnije je ovo u vezi garderobe i obuce.
Znaci, neko ko ima visak garderobe i obuce, a pritom ima dovoljno novca da mu je suma koju bi na nju zaradio beznacajna, taj ce visak razdeliti siromasnima.
Prvo ce krenuti od bliznjih, pa ako su i oni toliko bogati da im ne treba dodatna garderoba i obuca, onda ce preci na one koju su udaljeniji.

Ovo ostalo sto si naveo moze da se primeni samo u izvanrednim slucajevima kada je covek izuzetno -- ali stvarno izuzetno -- bogat.
U suprotnom to ne bi moglo da funkcionise na duze staze jer bi svi pocrkali od nemastine.

Kako mozes od nekoga da ocekujes da ostavi svoj posao s ciljem da se posveti deci i zivotinjama koje je usvojio i beskucnicima koje je udomio?
Kako?
Kako kad nema adekvatne resurse?
Prvo mora da se obogati.
To znaci da prvo mora sebi da obezbedi zivot.

To sto danas bogatasi ne dele sakom i kapom to je samo zato sto nisu dovoljno bogati -- na ovaj ili onaj nacin.
Ne zato sto su oni po necemu gori od vas humanista.
Vi ste gori od njih . . . vi ne mozete nikoga da usrecite.
Vi mozete samo da pricate.
 
RANJENI ZORO:

da usvoji neku decu
da usvoji neke životinje
da udomi neke beskućnike i nahrani ih
da volontira u domu za stare
da čisti ulice, zgrade, obale
da višak garderobe i obuće razdeli
da proda sav nakit, knjige, ploče, slike i pokloni novac
da da otkaz u firmi kako bi imao vreme za druge
da popravlja pokvareno, farba neofarbano, da seje, žanje, bere

Rešavanje svih ovih poblema ne sme da bude u domenu slobodne i dobre volje pojedinaca, već isključivo u domenu dobre organizacije života i rada celog ljudskog društva. U dobro organizovanom i pravednom društvu za egzistenciju svakog pojedinca se brine celo duštvo, a ne pojedinci sami o sebi. Kao što se u ljudskom organizmu o egzistenciji svake njegove ćelije brine ceo organizam

DA PONOVIM:

Hunamost se ne dokazujue, niti se savest umiruje milosrđem, već radom na obaranju svinjskog robovlasničkog svetskog društvenog i ekonmskog poretka i uspostavljanjem pravnopravnog.

Davanje milostinje je poniženje i za onoga ko milostinju traži i onoga ko je daje. Potreba za humanošću i umirivanjem savesti davanjem milostinje javlja se samo u nepravednim, svinjskim, robovlasničkim, eksploatgatorskim društvenim i ekonomskim porecima. Siromaštvo, bedu i ugrožavanje egzistencije pojedinaca, uzrokuju pohlepne ljudske, eksplatatorske svinje i svi oni koji se slažu sa njihovim životinjskim principom i poretkom "ko jači, taj tlači". Ništa bolji od njih niste ni vi koji rešenje ovog problema vidite i tražite kroz "humanost" i "milosrđe", jer na taj način dobrovoljno pristajete da budete potlačena, ponižena i bedna stoka. I ne znam samo ko vas tako izmanipulisa i na milosrdnost nagovori? Pa zna se, crkva i vera, ko bi drugi, koja je uvek bila ruku- pod-ruku sa vašim tlačiteljima, koja se setila da i sama od milodara može bogato i bez rada da se živi. NIje tajna - što je ljudska beda, siromaštvo i stradanje veće, to je njihova privrženost crkvi, veri i bogu masovnija, a time ujedno su i milodari crkvi i bogu brojniji i obimniji.

 
Истина је кристал наравоученија. Да ли је добро живети у друштву где је већина оперисана од емпатије? По мом мишљењу да, јер све је боље од хипокризије друштва где се многи диче доброчинством а испод хвалоспева о себу чучи гњида невиђених размера.
.

Tacno, postenije je ziveti u drustvu bez empatije tjah u takvom drustvu su posteniji odnosi.
 
Žene su humanije jer su i socijalizovanije prirodno,dok je kod muških to više racionalna ,hantersko-fajterska humanost oslanjanja
i računanja na saplemenika...Od empatije vrlo malo najčešće i otud bezobrazno i nepotrebno zgrtanje enormnih bogatstava i osiromašenje
velike većine jer muškost u ekonomiji dominira s bezdušnom racionalnošću!
Bogaćenje je psihopatski fenomen mužjaka!
Ova moja tvrdnja bi trebala da uđe kao krucijalna u sve uđbenike poznavanja društva i građanskog obrazovanja te izučavanja i učenja sociologije.
Ne marim što neće,dovoljno što to moja deca znaju,a i moji prijatelji...
Samo od straha da ne osiromaši i od straha od nekog bednog stanja kreten zgrče i dalje bogatstvo da bi bio još bogatiji...
Meni i mojoj deci je dovoljno saznanje da nam je mozak i deset prstiju najveći kapital! Uvek mogu zaraditi sto eura za dan -dva...I to mi previše...
I naravno da ne zgrćem bogatstvo,a mogao bih...I šta da rade onda moja deca? Da ne rade-samo da troše pare? Nemojte ljudi to raditi-podižite svoje umne
i psihofizičke sposobnosti -to je najveće bogatstvo...
Čovek može stanovati samo u jednoj kući-ne treba mu deset vila!
Eno na Dedinju,po raznim letovalištima kučerde zvrje prazne i tek ponekad se koriste...A imam kolegu koji na moru u CG ima kuću u kojoj nisu bili desetak godina...
Hrčak sindrom...
 
Rešavanje svih ovih poblema ne sme da bude u domenu slobodne i dobre volje pojedinaca, već isključivo u domenu dobre organizacije života i rada celog ljudskog društva. l]

zar ne bi bilo bolje da je humanost nešto što ljudi doživljavaju kao normalno

ne kao nešto što je potrebno "urediti" i nametnuti sistemom?

Sve što se nameće nailazi na otpor.

Pogledaj svetske religije, sve od reda telale o dobročinstvima, ali se ipak dešava suprotno.

Kako vaspitati čoveka da čovek čoveku nije vuk?
I kako da čovek čoveku zaista ne bude vuk?

Kad treba da idemo u wc, niko se tome ne čudi, to je opšteprihvaćena situacija.

Zašto i pomoć drugome ne bi bila jedna tako obična, opšteprihvaćena situacija kojoj se niko ne bi čudio?
 
Žene su humanije jer su i socijalizovanije prirodno,dok je kod muških to više racionalna ,hantersko-fajterska humanost oslanjanja
i računanja na saplemenika...Od empatije vrlo malo najčešće i otud bezobrazno i nepotrebno zgrtanje enormnih bogatstava i osiromašenje
velike većine jer muškost u ekonomiji dominira s bezdušnom racionalnošću!
Bogaćenje je psihopatski fenomen mužjaka!
Ova moja tvrdnja bi trebala da uđe kao krucijalna u sve uđbenike poznavanja društva i građanskog obrazovanja te izučavanja i učenja sociologije.
Ne marim što neće,dovoljno što to moja deca znaju,a i moji prijatelji...
Samo od straha da ne osiromaši i od straha od nekog bednog stanja kreten zgrče i dalje bogatstvo da bi bio još bogatiji...
Meni i mojoj deci je dovoljno saznanje da nam je mozak i deset prstiju najveći kapital! Uvek mogu zaraditi sto eura za dan -dva...I to mi previše...
I naravno da ne zgrćem bogatstvo,a mogao bih...I šta da rade onda moja deca? Da ne rade-samo da troše pare? Nemojte ljudi to raditi-podižite svoje umne
i psihofizičke sposobnosti -to je najveće bogatstvo...
Čovek može stanovati samo u jednoj kući-ne treba mu deset vila!
Eno na Dedinju,po raznim letovalištima kučerde zvrje prazne i tek ponekad se koriste...A imam kolegu koji na moru u CG ima kuću u kojoj nisu bili desetak godina...
Hrčak sindrom...

a sta se krije iza tog straha od siromastva? strah od ponizenja, nemoci? a to je smrt ega, a iza smrti ega sta stoji?
 
U dobroj državi svako zanimanje je humano, jer svako zanimanje doprinosi celom društvu.
U dobroj državi svako ko radi samo svoj posao radi human posao.
Dobra država ima mehanizme da dobra koja zaposleni stvaraju svakom pojedincu donose korist.
Ne treba pekar da pomaže klošarima, neka radi samo svoj posao na korist svih.
Ne treba hirurg da ostavi svoj posao i glumi klovna, treba da radi samo svoj posao.
Kada svako radi samo svoj posao, kao u košnici stvara se višak vrednosti.
Od države zavisi da li će od tog viška para zanoviti vozni park poreske uprave ili će obući beskućnike i lečiti decu.
 
zar ne bi bilo bolje da je humanost nešto što ljudi doživljavaju kao normalno

ne kao nešto što je potrebno "urediti" i nametnuti sistemom?

Sve što se nameće nailazi na otpor.

Pogledaj svetske religije, sve od reda telale o dobročinstvima, ali se ipak dešava suprotno.

Kako vaspitati čoveka da čovek čoveku nije vuk?
I kako da čovek čoveku zaista ne bude vuk?

Kad treba da idemo u wc, niko se tome ne čudi, to je opšteprihvaćena situacija.

Zašto i pomoć drugome ne bi bila jedna tako obična, opšteprihvaćena situacija kojoj se niko ne bi čudio?

Je l' treba pomagati svima redom ili postoji neki kriterijum?

Na primer, da li je dobro dati narkomanu pare za fiks ili kockaru pare za tiket?
 
ajmo malo praktične filosofije, dosta je bilo pojmovnog mrsomuđenija..

Elem..

Idete ulicom, naiđete na prosjaka.
Pošto ste negde ocenili da je iskren i da ne radi ni za koga, date mu neki novac i nastavite dalje.

Ali, u vašoj svesti, vi znate da u gradu ima još i prosjaka i ubogih i gladnih.
Zašto ste stali kod ovoga, a niste nastavili da pomažete?

Čime umirujete svest i savest i kako određujete granicu koliko i kada ćete pomoći?


Onda..

Spasli ste par mačića i jedno kuče sa ulice.
Odveli kući i nahranili ih.
Ali..dobro znate da dok to radite, neki drugi mačići i kučići samo što nisu krepali od gladi ili povreda.

Zašto ste stali samo tu?
Kako možemo da mirno spavamo znajući da ima i drugih kojima je potrebna pomoć, a da mi realno možemoda se posvetimo tome?

Zašto nismo posvetili svoj život 24-satnom spašavanju životinja, ljudi itd?

Ili je humanost lično uverenje koje samo doziramo onako kako nam dune, umirujući savest tu i tamo sitnim novcima i gestovima?


:kafa:

Čekaj, imam ja bolje pitanje... Prošli ste kraj beskućnika koji prosi i dali mu neku banku, a zatim ste nakon par stotina metara naišli na mače i udomili mače.

Zašto mače, zašto ne beskućnika?
 
da usvoji neku decu
da usvoji neke životinje
da udomi neke beskućnike i nahrani ih
da volontira u domu za stare
da čisti ulice, zgrade, obale
da višak garderobe i obuće razdeli
da proda sav nakit, knjige, ploče, slike i pokloni novac
da da otkaz u firmi kako bi imao vreme za druge
da popravlja pokvareno, farba neofarbano, da seje, žanje, bere
npr..

ali, zoro... onda beskućnik koji nema kuću u kojoj bi nekog udomio, koji nema višak koji bi nekome dao, koji nema zemlju na kojoj bi sejao, žeo, brao... ne može da bude human?

Doduše, ima sjajan film s jednim takvim likom, likom koji nema ništa osim motora, ali kod drugih popravlja, pere, farba neofarbano... Kim Ki Duk režiser, film se zove 3-Iron.
 
mace uvek mozes ponovo da izbacis napolje bez posledica, beskucnika tesko osim sudskim putem. :lol:

Tako je.
Mačiće i kučiće usvajamo ne zato što smo humani, nego zato što volimo o sebi da razmišljamo kao humanima, dok istovremeno idemo linijom manjeg otpora: bezbednije je udomiti životinju.
Životinja ti plaća za udomljavanje zahvalnošću.
Pse lako dresiraš.

S ljudima je malo teže.

Većina ljudi koji udomljavaju životinje o udomljavanju ljudi misli taman onako kako oni koji ne udomljavaju životinje misle o udomljavanju životinja.
"To će mi samo napraviti problem".
 
Čekaj, imam ja bolje pitanje... Prošli ste kraj beskućnika koji prosi i dali mu neku banku, a zatim ste nakon par stotina metara naišli na mače i udomili mače.

Zašto mače, zašto ne beskućnika?

Slike sa beskućnikom ti na društvenim mrežama neće doneti ni približan broj lajkova koliko će ti doneti slike sa zapostavljenom životinjom.
 

Back
Top