Psihoanaliza u praksi

thinkerbell

Početnik
Poruka
7
Vidim da se na "Filozofiji" puno prica o psihoanalizi, Freudu, Frommu, Jungu..., pa bi me zanimalo da li neko ima licnih iskustava sa psihoanalizom, odnosno da li je neko od vas imao analiticara ili praktikovao neki oblik samoanalize. Ako da, moze li se reci da ste pomocu psihoanalize (slobodne asocijacije i tumacenje snova, bez hipnoze) otkrili svoje nesvesne nagone i motivacije, uspeli da otkrijete i resite neke unutrasnje komflikte za koje mozda niste ni znali da postoje, i na neki nacin rekonstruisali svoju licnost? Da li je bila klasicna metoda (kauc) ili sedenje naspram terapeuta? Posle koliko vremena ste primetili neke promene (u ponasanju - na primer nestanak neurotskih simptoma, naravno ako ih je bilo, ili u nacinu razmisljanja)?

Ja sam pre otprilike pola godine pocela da idem na psihoanalizu dva puta nedeljno. I pre toga sam se interesovala za psihologiju, tako da imam solidno teoretsko znalje, ali bih volela s nekim da pricam i o prakticnom aspektu. Mozete da mi se javite i preko privatne poruke!

Pozdrav svima
 
Svi odgovori na pitanja su prosto receno 'da', ali treba da razgranicimo dve stvari - jedna je psihoanaliza koja se iskljucivo obavlja na kaucu, drugo je psihoanaliticka psihoterapija koja se obavlja licem u lice sa terapeutom. Psihoanaliza se obicno ne obavlja ispod 3 puta nedeljno, tako da ne razumem d ali idete na psihoanalizu ili na psihoterapiju? U svakom slucaju, izuzetno korisna i prakticna stvar. Sto kazu ljudi za kosmodisk "Deluje sasavo - ali pomaze!" :):):)
 
Nisam bas nesto upućena ali su me interesovale takve stvari. Ako nekom nije teško da mi objasni. Često sanjam snove koji me jako opterećuju jer govore o nekim dogadjajima u budućnosti , često vrištim u snu...vredi li zbog toga ići na psihoanalizu. Da li se ide u Domove ydravlja ili kod privatnih psihologa, psihoanalitičara? Koliko sve to košta? Hvala unapred na odgovorima. :-(
 
Mene je davno mama poslala kod psihijatra zato što nisam polagala ispite na fakultetu... tj. nisam učila i slično. Meni je prvo bilo zanimljivo, ali vrlo brzo sam se smorila i postalo je extra, extra dosadno... odmah je počeo sa mnom da radi autogeni trening, ali pošto sam i to jako brzo savladala, pošto me je zanimala teorija, čitao mi je neke knjige o autogenom treningu. Pošto je bilo glupo plaćati terapeuta da bi mi čitao knjige... jel da... umem i ja da čitam. Prestala sam da dolazim, onako... nestala sam. Ne verujem da se izenadio.... anyway, problem sa učenjem sam rešila promenom fakulteta :D
 
Ја не знам, тај кауч је постао препознатљиви знак психоанализе иако данас скоро скроз истиснут из употребе. Да не бисмо сада разводњавали до миле воље (јер се у неку руку бавим тиме), данас преовлађује пракса ''фотеље'', мада и она сама има небројив низ варијација. Та ствар зависи искључиво од укуса аналитичара.
Наравно да човек може доћи до блиставих увида у своју психу, али тек кроз дужи временски период (броји се годинама посвећеног залагања). Но, успех никада није загарантован, јер је ова делатност врло клизав терен.

Многи данашњи заступници психоанализе (иако је знатно повећан број бихевиориста и функционалиста) стоје на становишту да је чак и одређена врста усмерене шок-терапије погодна за допирање до самог узрока конфликта након чега је неретко сам симптом у потпуности нестајао.
Још једном ћу нагласити да ово није никакво чудо или чаролија, али до овога се тек може стићи само узајамним мукотрпним напорима и аналитичара и анализанда. За све је потребно несебична количина добре воље.


Добро је познато, подразумева се да аналитичар једном мора проћи иницијацију као анализанд што је незаобилазан услов да би то постао. Јунг каже : ''Само аналитичар кога је жацнула стрелица несреће и јада може бити успешан на своме задатку''

:D :cool:
 
Ne znam zasto mislis da je kauc istisnut iz upotrebe? A 'skoro skroz istisnut iz upotrebe' je nesto sto nikako ne bih upotrebila u recenici vezanoj za psihoanalizu. I ne mislim da to zavisi od ukusa analiticara nego od sposobnosti, i sklonosti samog analizanta odnosno klijenta da bude u poziciji 'na kaucu' i izdrzi sve ono sto ova naporna tehnika od njega zahteva.. Tretman 'u fotelji' kako ga lepo zoves dramaticno je razlicit od onog na kaucu (ne samo po setingu, vec i po postavci kako klijenta tako i analiticara), i kod nas (bar u Beogradu, da ne prejudiciram za ostatak Srbije) obe tehnike se bar podjednako primenjuju (naravno govorim samo o privatnoj praksi, sa naglaskom na psihoanaliticko drustvo). Mi smo jos uvek (na zalost - moju) Frojdijanski orijentisana sredina te s' toga kauc nikako nije i ne vidim da ce skoro biti potisnuta tehnika.
 
Хтео сам да кажем да је кауч метода поприлично превазиђена и изузетно стерилна за данашње време. Аналитичар би морао да се суочи са феноменом сопствене пројекције за шта је фотеља много погоднија, понајвише због очног контакта, мада самим тим и напорнија за аналитичара.

Кауч поза је добра за спуштање анализанда путем регресије, али не мора неизбежно бити и успешна, јер се дешава да је неки психоаналитичари преко потребно форсирају.
 
hvala vam svima na odgovorima!!

Antun Tun,
hmmm, determinizam... ako te ne mrzi, napisi mi malo vise o tome!! :)

Withdrawn Water,
da li su potvrdni odgovori iz licnog iskustva? ako je tako, mogu li da ti se javim preko privatne poruke sa par pitanja?
ja idem dva puta nedeljno cisto iz finansijskih razloga, i pre par nedelja mi je analiticarka predlozila da predjem na kauc (do tada je bilo licem u lice)... i da, velika je promena! na neki nacin mi smeta sto vise ne vidim analiticarku (mada ne znam zasto, jer sam ranije uvek izbegavala da je gledam), ali sa druge strane mnogo manje kontrolisem misli, tako da je pretpostavljam efektivnije...

baki 75,
ne znam kome se treba obratiti kod nas, i kako to sve ide, buduci da sam u inostranstvu. ako imas snove, koji te muce i opterecuju, definitivno se obrati strucnjaku za pomoc/savet, mozda za pocetak privatnom psihologu...

eto tako,
i kod mene se ispostavilo da je fakultet bio problem, tako da sam ga posle par meseci analize promenila...
boze, sto ti je bio cudan terapeut – citanje knjiga... svasta!

Zarathustra ,
hvala na opsirnom odgovoru!
ovde, u zapadnoj evropi, je psihoanaliza gotovo nezamisliva bez kauca, iako su bihevioristicke metode daleko popularnije kao oblik terapije. valjda zato sto navodno daju brze rezultate…

je l’ bi mogao pliz da mi napises par reci o sok terapiji, koju si pomenuo? o cemu se tu tacno radi?

zasto mislis da je fotelja pogodnija za projekcije? meni se cini da nekako ne bi trebalo da ima veze... a sto se tice ocnog kontakta, da budem iskrena, lakse mi je kad ga nema, jer analiticarku i ranije skoro nikad nisam gledala u oci,
sto je bilo malo neprijatno
 
limunada:
Ako smijem da pitam,u cemu je razlika izmedju kauca i fotelje i zar je to toliko vazno za psihoanalizu?:roll:

Naravno da ima veze, makar to bio i cist formalizam: psihoanaliza se po definiciji obavlja NA KAUCHU ne manje od 3 a nekad i do 5 puta nedeljno. Sve drugo nije - psihoanaliza. Psihoanaliticka psihoterapija podrazumeva razgovore licem u lice klijenta i analiticara, moze se obavljati od jedanput do 3 puta nedeljno, i potpuno se razlikuje po metodologiji rada ok klasicne psihoanalize na kaucu. Naravno, mozemo razmenjivati misljenja sta je bolje, sta je gore, sta mi mislimo i smatramo kako bi trebalo ili ne bi trebalo, ali ako govorimo o onome sto se podvodi pod teoriju i praksu, pod prizantu metodologiju, onda je neophodno da razdvojimo ove dve stvari. Iz mnogih razloga ponekad cak i analiticari 'adaptiraju' (najcesce iz finansijskih razloga) pojam kauc analize, pa se desava da klijenti dolaze na psihoanalizu 2 puta nedeljno sto je u neskladu sa onim sto po definiciji psihoanaliza jeste, no....To je sad podlozno debatama. Na kaucu se koristi mnogo vise (prakticno i jedino!) metod slobodnih asocijacija, analiticar mnogo manje govori u odnosu na psihoterapiju lice u lice, sama metoda je dublja u psiholoskom smislu, klijent mora biti posebnih psiholoskih sposobnosti i stanja da bi se podvrgao klasicnoj kauc analizi itd. Dakle, razlike itekako postoje i JASNO su definisane, i ni u kom slucaju ne bih rekla da je kauc prevazidjen, jer jako dobro znam da je i kod nas a i u anglosaksonskom svetu klasicna psihoanaliza (na kaucu) jos uvek VEOMA zastupljena, cenjena, trazena i primenjivana metoda; u svetu dubljih psihoterapija mozda vis eod bilo koje druge psihoterapijske tehnike (kognitivno-bihevioralne tehnike su nesto sto sa ovom i ovakvom vrstom terapije ne moze da se ni blizu uporedi, zapravo nemaju nista slicno!).
 
Thinkerbell:

da, iz iskustva govorim, i kao psihodinamski orijentisan psihijatar i kao neko ko je u psihoterapijskom treningu. Uvek nalazim interesantnim kada ljudi imaju potrebu da iznesu svoju terapiju iz terapijske sobe i "razmene iskustva sa drugima". Mislim da je ovo dobar momenat da ovu pricu sa foruma vratis u svoju analizu i da se pozabavis njome sa svojim analiticarem. Pozdrav
 
thinkerbell:
eto tako,
i kod mene se ispostavilo da je fakultet bio problem, tako da sam ga posle par meseci analize promenila...
boze, sto ti je bio cudan terapeut – citanje knjiga... svasta!
Pa nismo imali šta da pričamo :-D
bili smo dosadni jedno drugom, ali video je da me zanima teorija, pa se prilagodio :)
Jednostavno nisam imala šta da mu kažem. Video je da sam prosto radoznala i spremna da učim. Nije mogao da mi pomogne tako što bi mi sugerisao odgovor jer bi time još više doprineo problemu... samo je nastavio onaj moj hint da me zanima psihologija i negovao je moju radoznalost dok nisam otišla dalje :)

To je bio prvi korak ka spoznaji da se ja ozbiljno racionalno ne mogu izraziti iskreno.
 
WithdrawnWater:
... Uvek nalazim interesantnim kada ljudi imaju potrebu da iznesu svoju terapiju iz terapijske sobe i "razmene iskustva sa drugima" ...

da, vidis, interesantno da mi to ranije (pre 5-6 meseci) nije padalo na pamet, neko bas sad... odjednom kao hocu da, bas kao sto si rekla, "razmenim iskustva"... nesto sam se izgleda zbunila oko svega, pa reko' da malo porazgovaram sa drugima, vidim da li se jos neko slicno osecao...

WithdrawnWater:
Mislim da je ovo dobar momenat da ovu pricu sa foruma vratis u svoju analizu i da se pozabavis njome sa svojim analiticarem

hmm, u kom smislu tacno (sorry sto je malo glupo pitanje :?) da je pitam ono sto sam htela ovde, ili da joj kazem da odjednom imam potrebu da sirim pricu okolo...?
 
Posle niza prezivljenih licnih tragedija imala sam veliku potrebu da porazgovaram sa nekim neutralnim i da mi eventualno pruzi adekvatnu strucnu pomoc.Obratila sam se psihijatru u D.z.Zelela sam da pricam o svojim problemima,strahovima,emotivnoj iscrpljenosti,snovima,tugama i uz razgovor odgonetnem neke svoje psihicke nedoumice ili da dobijem adekvatnu terapiju koja mi je u tom trenutku bila potrebna.I sta se dogodilo?Ona me je belo gledala,merkala,udarila cekicem po kolenu,rekla da ustanem ispruzim ruke i cucnem a onda onako usput izgovorila:Sta Vi hocete od mene,da Vas tesim?To kako se osecate je potpuno normalna reakcija na ono sto ste doziveli,Vas zivot je vas izbor i dodala NEKA UDJE SLEDECI!!!p.s.osecla sam se potpuno glupo,sramota me je bilo sto sam uopste i dolazila/a problemi i moje psihicko stanje je zaista bilo alarmantno,trebala mi je adekvatna pomoc da prebrodim zivotnu krizu a ne resavanje mojih problema.Trebao mi je savet kako da iz sebe izvucem snagu i oslobodim se strahova i kolebanja,da nadjem resenje sama sa sobom,trebala mi je psihoanaliza i psihoterapija jer nisam bila sama sebi dovoljno strucna.Danas kad osetim istu takvu potrebu nemam hrabrosti niti volje da potrazim pomoc vec sama lutam i teturam misli i nekako nadjem neko resenje za samu sebe a uz strucnu pomoc sve bi bilo mnogo lakse i vremenski bi krace trajalo.U ova vremena u kojima zivimo sve je vise pritisaka na psihu obicnog coveka i sve manje onih koji bi mogli da nam bez VELIKIH para pomugnu,a i sa VELIKIM parama malo je onih koji hoce da rade savesno svoj posao.Dragi moji,ko ce o nama briuti kad totalno prolupamo ako ne zele da nas pogledaju jos dok smo iole normalni?Zar im nebi bilo lakse da nas savetuju i pomognu dok jos mogu,nego kad budemo zreli za ludaru da im pravimo guzvu po bolnicama i stacionarima?
 
^^^ skroz sam sokirana pricom, i mnogo mi je zao sto si imala tako lose iskustvo, prosto ne mogu da verujem! ovde, u zapadnoj evropi, ti se to nikada ne bi desilo! osiguranje cak i pokriva troskove, doduse samo do 2 puta nedeljno.

za psihoanalizu nikada nije kasno, tako da, ako osecaj potrebu da se nekome obratis go for it! ali ne idi kod bilo koga ili u dom zdravlja, nego probaj da se raspitas - mozda neko moze da ti preporuci dobrog psihologa ili psihijatra.
 
Hvala ti na razumevanju,imam rodbinu u inostranstvu i oni kazu isto sto i ti.Svet je ipak mnogo spremniji da o ovim problemima diskutuje i pruzi adekvatnu pomoc.To je dokaz koliko neka drzava brine o psiho-zdravlju svog naroda,jer je ono jedan od osnovnih i vema vaznih pokazatelja iste.Naravno MI jos nismo u stanju ni obicnu vakcinu protiv gripa da napravimo kako treba a da pri tome ne dovedemo u pitanje zivote ljudi.Cast pojedinom doktorskom kadru ali etika i moral su nam jos uvek na veoma niskom stepenu bez obzira na prirodni talenat,intuiciju i visoko obrazovanje.Nadam se da ce se vremenom promeniti i moje misljenje o psihijatrima kao i da ce se i moja potreba za psihoterapijom smanjiti.
 
Thinkerbell:
nije glupo pitanje. Jednostavno kazi svom terapeutu da si imala potrebu i to ucinila da pricas o svojoj analizi na internet forumu. Vidi dokle cete da dodjete analizom toga. Iznosenje analize iz analiticke sobe obicno je znak otpora......Ali o tome i svemu ostalom - sa svojim terapeutom.
 
Blizance:

zao mi je sto si imala lose iskustvo, zaista. Nazalost, kod nas je zdravstveni sistem organizovan ( a ovim novim zakonom o zdravstvu po mom misljenju srozan na najnize grane) tako da se u preventivu u mentalnom zdravlju najmanje ulaze. Tako je nas zamenik ministra odlucio da se za psihoterapiju kao preventivnu metodu nema para i da ona ne dolazi u obzir; ima se para SAMO ZA LECENJE BOLESTI?!?!?! rece on. Dakle, kad flipnes sasvim - ondak ce da te lece (od na primer manije, depresije ili psihoze, pupupu daleko bilo). a dotle, ko ziv ko mrtav, koga je briga sto smo mi mentalno istrosena nacija kojoj treba po jedan psihoterapeut po glavi stanovnika?! Ali evo, da popravim misljenje o psihijatrima - ja cu te slusati ako zelis! :)
Psihoterapiju ili psihoanalizu u DZ sigurno neces dobiti, ona se uopste ne radi u drzavnoj praksi (sem mene, ne poznajem nikoga drugog ko radi psihoterapiju u drzavnoj praksi, iskrena da budem.....). Za to se nema ni vremena ni novca kao sto zamenik ministra rece. Nije to uvek ni do psihijatra - jednostavno i mi smo cesto ograniceni nekakvim protokolima (ne bi verovala, radimo na 'normu' kao rudari: dakle, imas odredjeni broj pacijenata koji moras da vidis tog dana, a koji je - veruj na rec! - sulud u odnosu na broj radnih sati! Kvantitet na ustrb kvaliteta u punoj meri....:( )
Mada ne sporim da ima zaista NEADKVATNIH lekara i zao mi je zbog toga. Eto, u ime struke - ja ti se izvinjavam, ako to uopste nesto znaci i nesto moze da popravi....
 
blizance:
Posle niza prezivljenih licnih tragedija imala sam veliku potrebu da porazgovaram sa nekim neutralnim i da mi eventualno pruzi adekvatnu strucnu pomoc.Obratila sam se psihijatru u D.z.Zelela sam da pricam o svojim problemima,strahovima,emotivnoj iscrpljenosti,snovima,tugama i uz razgovor odgonetnem neke svoje psihicke nedoumice ili da dobijem adekvatnu terapiju koja mi je u tom trenutku bila potrebna.I sta se dogodilo?Ona me je belo gledala,merkala,udarila cekicem po kolenu,rekla da ustanem ispruzim ruke i cucnem a onda onako usput izgovorila:Sta Vi hocete od mene,da Vas tesim?To kako se osecate je potpuno normalna reakcija na ono sto ste doziveli,Vas zivot je vas izbor i dodala NEKA UDJE SLEDECI!!!p.s.osecla sam se potpuno glupo,sramota me je bilo sto sam uopste i dolazila/a problemi i moje psihicko stanje je zaista bilo alarmantno,trebala mi je adekvatna pomoc da prebrodim zivotnu krizu a ne resavanje mojih problema.Trebao mi je savet kako da iz sebe izvucem snagu i oslobodim se strahova i kolebanja,da nadjem resenje sama sa sobom,trebala mi je psihoanaliza i psihoterapija jer nisam bila sama sebi dovoljno strucna.Danas kad osetim istu takvu potrebu nemam hrabrosti niti volje da potrazim pomoc vec sama lutam i teturam misli i nekako nadjem neko resenje za samu sebe a uz strucnu pomoc sve bi bilo mnogo lakse i vremenski bi krace trajalo.U ova vremena u kojima zivimo sve je vise pritisaka na psihu obicnog coveka i sve manje onih koji bi mogli da nam bez VELIKIH para pomugnu,a i sa VELIKIM parama malo je onih koji hoce da rade savesno svoj posao.Dragi moji,ko ce o nama briuti kad totalno prolupamo ako ne zele da nas pogledaju jos dok smo iole normalni?Zar im nebi bilo lakse da nas savetuju i pomognu dok jos mogu,nego kad budemo zreli za ludaru da im pravimo guzvu po bolnicama i stacionarima?

Žao mi je što si tako prošla, ali me ova priča nimalo ne iznenadjuje.
Ja sam imala nekih problema sličnih tvojima pa sam posle par meseci ipak otišla na razgovor kod psihijatra u Zavod za mentalne bolesti u Palmotićevoj. Nisam verovala ali puno mi je bilo lakše posle tog razgovora , doktorka nije bila ni previše ljubazna, ni neljubazna, nekako neutralna, i rekla da će sve tegobe vremenom proći. Naravno da nije sve prošlo preko noći, ali mi je ta njena rečpenica uvek davala nadu i snagu. I vremenom sam se osećala bolje, sad je ta vrsta problema prošlost. Tako ti predlažem da odeš u Palmotićevu ako živiš u Bgdu, ali se raspitaj kojim danima primaju nove pacijente i znaj da moraš da odvojiš celo prepodne na to. Pozdrav
 

Back
Top