Platonska ljubav

Crnooka4

Početnik
Poruka
2
U srednjoj sam 3 godine bila zaljubljena u profesora koji je mnogo stariji od mene (27 god.). Od pocetka se nikada nisam usudila ni sama sebi priznati to..iako su vec svi oko mene znali. Mozda je i on nesto skuzio po mom ponasanju, jer sam u njegovoj prisutnosti bila potpuno izgubljena, srce mi je lupalo, noge se tresle, dlanovi znojili... jednostavno, u tom trenutku svijet kao da stane. Nije me toliko privukao izgledom..ipak covjek ima preko 40 god, ali me toliko jako privukao kao osoba. Prvo sam ga zavoljela kao osobu, pa se tek onda zaljubila.. sto mi se prvi put u zivotu dogodilo. On je na mene uvijek gledao malo drukcije, nego na ostale ucenike, valjda zato jer sam bila najbolja u tom predmetu. Uvijek bi me hvalio, uzimao za primjer... Sjedila sam u prvoj klupi ispred njega i svaki put kada bismo pricali, kao da je bila neka posebna energija između nas..nekako sam to bas mogla osjetit, uvijek bi me nekako stidljivo pogledao, nasmijesio se.. Zadnju godinu saznala sam i gdje zivi, pa sam cesto isla u njegov kvart. Nije me nikada vidio, ali bilo mi je dovoljno samo da tu sjedim i promatram njegovu zgradu. To me cinilo sretnom. Pored toga, jos sam mnogo ludosti radila..ali sve uzalud.
Nedavno sam zavrsila skolu i mislila sam da cu ga zaboraviti sad kad ga više ne viđam. No, prevarila sam se. I dalje stalno mislim na njega i ne mogu ga zaboraviti, koliko god pokusavala. Jednostavno sam ga mnogo zavoljela, kao nikoga do sad.
Sada planiram upisati fax..zelim studirati taj njegov predmet. Ali brine me to sto mislim da bi najvise to uradila zbog njega, jer i na faxu bi mi on predavao. Zaista obozavam taj predmet, ali sigurno bi ga upisala samo zbog njega..kako bi ga i dalje viđala.
Nazalost, on nikada nece saznati za ove moje osjecaje..i uvijek cu se pitati je li ikada ista bilo s njegove strane.. Iako sigurno nije, za njega sam jos uvijek dijete..
Previse sam mlada i znam da je sve ovo sigurno prolazno, ali traje vec dugo i pocinjem se pitati jesam li normalna..zavoljela sam toliko starijeg covjeka i ne znam kako dalje. Sto da radim?
 
Ne mogu ti reći šta da radiš, mogu ti samo besediti o svom mišljenju.
Lepo je to što si osetila, jer upravo to i jeste ljubav - eros - osećaj da nas neko oplemenjuje i nadgrađuje kao ljude; čini nas boljima i određuje u kom pravcu treba da nastavimo. Sve u životu se uči, pa i to kako voleti, kakvi ljudi treba da budemo, a upravo to učimo od ljudi koji kasnije postaju veliki u našim očima; koji utkaju deo sebe u nas. Učimo, vremenom, takođe, da ima mnogo takvih ljudi, i siguran sam da ćeš ih sretati i da će ti pomoći da postneš bolji čovek(ne nužno i komunista :)) Shvatićeš, isto tako, da ne možeš sa svim tim divnim ljudima biti ni prijatelj, a kamoli biti nešto više. Kažu da prava ljubav nije sebična, da treba voleti bez potrebe za posedovanjem. Biti sa nekim ko ti je uzor ne znači da ćeš i ti postati veća i bolja osoba po automatizmu - to je nešto što moraš sama. Na samom kraju, treba se uvek zapitati: koliko mi sami možemo da oplemenimo i nadopunomo onog drugog... jer ljubav nije jednostrana i sična.
Moj savet ti je da nastaviš da radiš na sebi, a vreme će biti najbolji pokazatelj....
 
U srednjoj sam 3 godine bila zaljubljena u profesora koji je mnogo stariji od mene (27 god.). Od pocetka se nikada nisam usudila ni sama sebi priznati to..iako su vec svi oko mene znali. Mozda je i on nesto skuzio po mom ponasanju, jer sam u njegovoj prisutnosti bila potpuno izgubljena, srce mi je lupalo, noge se tresle, dlanovi znojili... jednostavno, u tom trenutku svijet kao da stane. Nije me toliko privukao izgledom..ipak covjek ima preko 40 god, ali me toliko jako privukao kao osoba. Prvo sam ga zavoljela kao osobu, pa se tek onda zaljubila.. sto mi se prvi put u zivotu dogodilo. On je na mene uvijek gledao malo drukcije, nego na ostale ucenike, valjda zato jer sam bila najbolja u tom predmetu. Uvijek bi me hvalio, uzimao za primjer... Sjedila sam u prvoj klupi ispred njega i svaki put kada bismo pricali, kao da je bila neka posebna energija između nas..nekako sam to bas mogla osjetit, uvijek bi me nekako stidljivo pogledao, nasmijesio se.. Zadnju godinu saznala sam i gdje zivi, pa sam cesto isla u njegov kvart. Nije me nikada vidio, ali bilo mi je dovoljno samo da tu sjedim i promatram njegovu zgradu. To me cinilo sretnom. Pored toga, jos sam mnogo ludosti radila..ali sve uzalud.
Nedavno sam zavrsila skolu i mislila sam da cu ga zaboraviti sad kad ga više ne viđam. No, prevarila sam se. I dalje stalno mislim na njega i ne mogu ga zaboraviti, koliko god pokusavala. Jednostavno sam ga mnogo zavoljela, kao nikoga do sad.
Sada planiram upisati fax..zelim studirati taj njegov predmet. Ali brine me to sto mislim da bi najvise to uradila zbog njega, jer i na faxu bi mi on predavao. Zaista obozavam taj predmet, ali sigurno bi ga upisala samo zbog njega..kako bi ga i dalje viđala.
Nazalost, on nikada nece saznati za ove moje osjecaje..i uvijek cu se pitati je li ikada ista bilo s njegove strane.. Iako sigurno nije, za njega sam jos uvijek dijete..
Previse sam mlada i znam da je sve ovo sigurno prolazno, ali traje vec dugo i pocinjem se pitati jesam li normalna..zavoljela sam toliko starijeg covjeka i ne znam kako dalje. Sto da radim?

el ovo kopirano iz neke lise
 
U srednjoj sam 3 godine bila zaljubljena u profesora koji je mnogo stariji od mene (27 god.). Od pocetka se nikada nisam usudila ni sama sebi priznati to..iako su vec svi oko mene znali. Mozda je i on nesto skuzio po mom ponasanju, jer sam u njegovoj prisutnosti bila potpuno izgubljena, srce mi je lupalo, noge se tresle, dlanovi znojili... jednostavno, u tom trenutku svijet kao da stane. Nije me toliko privukao izgledom..ipak covjek ima preko 40 god, ali me toliko jako privukao kao osoba. Prvo sam ga zavoljela kao osobu, pa se tek onda zaljubila.. sto mi se prvi put u zivotu dogodilo. On je na mene uvijek gledao malo drukcije, nego na ostale ucenike, valjda zato jer sam bila najbolja u tom predmetu. Uvijek bi me hvalio, uzimao za primjer... Sjedila sam u prvoj klupi ispred njega i svaki put kada bismo pricali, kao da je bila neka posebna energija između nas..nekako sam to bas mogla osjetit, uvijek bi me nekako stidljivo pogledao, nasmijesio se.. Zadnju godinu saznala sam i gdje zivi, pa sam cesto isla u njegov kvart. Nije me nikada vidio, ali bilo mi je dovoljno samo da tu sjedim i promatram njegovu zgradu. To me cinilo sretnom. Pored toga, jos sam mnogo ludosti radila..ali sve uzalud.
Nedavno sam zavrsila skolu i mislila sam da cu ga zaboraviti sad kad ga više ne viđam. No, prevarila sam se. I dalje stalno mislim na njega i ne mogu ga zaboraviti, koliko god pokusavala. Jednostavno sam ga mnogo zavoljela, kao nikoga do sad.
Sada planiram upisati fax..zelim studirati taj njegov predmet. Ali brine me to sto mislim da bi najvise to uradila zbog njega, jer i na faxu bi mi on predavao. Zaista obozavam taj predmet, ali sigurno bi ga upisala samo zbog njega..kako bi ga i dalje viđala.
Nazalost, on nikada nece saznati za ove moje osjecaje..i uvijek cu se pitati je li ikada ista bilo s njegove strane.. Iako sigurno nije, za njega sam jos uvijek dijete..
Previse sam mlada i znam da je sve ovo sigurno prolazno, ali traje vec dugo i pocinjem se pitati jesam li normalna..zavoljela sam toliko starijeg covjeka i ne znam kako dalje. Sto da radim?

šta šta da radiš ?
ako ti neko kaže da upadneš u priču s čovekom toliko starijim od sebe poslušala bi ?
spusti se na zemlju, sagledaj realno kakve su vam šanse i traži vršnjake
 
Zaboravih ti reći:
Čuvaj se ovih drugih, koje vodi tanatos
koji umeju samo da poništavaju i ruše druge
njih vodi strah, od sopstvenog ništavila
a misle da ništeći druge vozdižu sebe
takvih je ovaj forum pun
Njih se ne plaši i ne budi poput njih
pa sve i ako su stariji
po godinama; po stažu ovde;
po broju poruka
većina ih je 'nabildovana' na temama
ko će koga kome i s' čim.
 
U srednjoj sam 3 godine bila zaljubljena u profesora koji je mnogo stariji od mene (27 god.). Od pocetka se nikada nisam usudila ni sama sebi priznati to..iako su vec svi oko mene znali. Mozda je i on nesto skuzio po mom ponasanju, jer sam u njegovoj prisutnosti bila potpuno izgubljena, srce mi je lupalo, noge se tresle, dlanovi znojili... jednostavno, u tom trenutku svijet kao da stane. Nije me toliko privukao izgledom..ipak covjek ima preko 40 god, ali me toliko jako privukao kao osoba. Prvo sam ga zavoljela kao osobu, pa se tek onda zaljubila.. sto mi se prvi put u zivotu dogodilo. On je na mene uvijek gledao malo drukcije, nego na ostale ucenike, valjda zato jer sam bila najbolja u tom predmetu. Uvijek bi me hvalio, uzimao za primjer... Sjedila sam u prvoj klupi ispred njega i svaki put kada bismo pricali, kao da je bila neka posebna energija između nas..nekako sam to bas mogla osjetit, uvijek bi me nekako stidljivo pogledao, nasmijesio se.. Zadnju godinu saznala sam i gdje zivi, pa sam cesto isla u njegov kvart. Nije me nikada vidio, ali bilo mi je dovoljno samo da tu sjedim i promatram njegovu zgradu. To me cinilo sretnom. Pored toga, jos sam mnogo ludosti radila..ali sve uzalud.
Nedavno sam zavrsila skolu i mislila sam da cu ga zaboraviti sad kad ga više ne viđam. No, prevarila sam se. I dalje stalno mislim na njega i ne mogu ga zaboraviti, koliko god pokusavala. Jednostavno sam ga mnogo zavoljela, kao nikoga do sad.
Sada planiram upisati fax..zelim studirati taj njegov predmet. Ali brine me to sto mislim da bi najvise to uradila zbog njega, jer i na faxu bi mi on predavao. Zaista obozavam taj predmet, ali sigurno bi ga upisala samo zbog njega..kako bi ga i dalje viđala.
Nazalost, on nikada nece saznati za ove moje osjecaje..i uvijek cu se pitati je li ikada ista bilo s njegove strane.. Iako sigurno nije, za njega sam jos uvijek dijete..
Previse sam mlada i znam da je sve ovo sigurno prolazno, ali traje vec dugo i pocinjem se pitati jesam li normalna..zavoljela sam toliko starijeg covjeka i ne znam kako dalje. Sto da radim?

srednjoškolske ljubavi su kao boginje...zaraziš se pa prođe (:
doduše, ne dešava se svakome da se zaljubi u profu...ali nisi egzotka..imala sam takve 3 drugarice u srednjoj..za moj pojam mani se gluposti..
 

Back
Top