Navikli smo na to da svako za svoju versku zajednicu, crkvu ili sektu kaže da je prava, da su sve ostale pogrešne ili krive, te da će se samo njeni članovi spasiti od nekakvog sudnjeg dana, a da će svi drugi biti uništeni itd. Naravno, nikada nismo naišli na neku versku zajednicu, crkvu ili sektu koja je za sebe rekla da je loša, a da su sve ostale dobre. Šta vam to govori?
Dakle, u pitanju je čist politički marketing. Verske zajednice, crkve i sekte nisu ništa drugo do društveno-političke organizacije koje ubiraju članarinu i/ili dobrovoljne priloge od svojih članova i simpatizera. I to je to.
Da razmotrimo jednu stvar, a to je tolerancija. U kojoj meri su ili nisu tolerantne sve te verske zajednice. Hrišćani nisu nimalo tolerantni prema neistomišljenicima. Muslimani takođe. Dalje, pripadnici novovekovnih sekti takođe. Evo, naiđoh i na Indiju i sve religije koje su tamo nastale i videh da tamo ima izvesne tolerancije za ljude koji ne razmišljaju kao oni. Recimo, svaki budista vam može reći kako se bog na mnogim delovima sveta (ili svetova) otkrio ljudima na razne načine. Ali osim tolerancije, ovde nema mnogo istine. Zašto? Pa zato što se ovde ljudi stavljaju u prvi plan a bog u drugi, kao da bog postoji zbog ljudi a ne obrnuto. Dalje, recimo, čuveni indijski guru Sai Baba, jednom prilikom kad ga je intervjuisao jedan beogradski novinar, koji mu je rekao da je on pravoslavac, dobio je odgovor od gurua u ovom stilu: „Ti kad odeš od mene, ako ne budeš bio pet puta veći pravoslavac nego što si to bio kad si došao kod mene, ja nisam ništa uradio.“ Razmislite malo o ovome.
Idemo dalje. Poznati su moji svojevrsni argumentovani „napadi“ na religiju na ovom forumu, i drugim forumima, na šta su reakcije od mnogih vernika izgledale otprilike ovako:
- „Pokaj se za svoje grehe! Nije kasno da se vratiš u božje naručje!“
- „Jehova je jedini pravi bog, svi drugi su lažni!“
- „Allah je jedini pravi bog!“
- „Isus Hrist je božji sin!“
- „Buda je jedini božji izaslanik.“
I tako dalje. I tako dalje.
E, sad, da vam kažem nešto. Jedan moj brat kad je položio zakletvu u jednom ezoterijskom redu prilično razočarano mi je rekao: „Ja sam se nadao da ću naći nešto posebno i veliko, i da ću upoznati ljude svetlosti, a zapravo sam upoznao obične ljude koji jedva čekaju da se završi ritual i da odu za švedski sto da se nakrkaju i uživaju sa ženskinjama.“ I nije daleko od istine.
Ali da razmotrimo još jednu bitnu stvar. Ljudi koji su kreirali sve religije na našoj planeti (masoni, illuminati i ostala tajna i polutajna društva) - stvorili su različite verske zajednice sa namerom da po principu „Divide et impera“ vladaju nad podeljenim i zavađenim čovečanstvom. U tim se krugovima obožava Veliki Arhitekta, Neimar svih svetova, a da oni nisu 99% sigurni da li je i to pravi bog, a naterali su ostale vernike da veruju u raznorazne izmišljene bogove a da o Arhitekti ne znaju ama baš ništa. Pošteno? Evo, ni ja nisam siguran da li je tako, ali dozvolite mi da iznesem par stvari.
Zamislite univerzum kao forum. U tom univerzumu (forumu) admin ili vrhovni bog bio bi Veliki Arhitekta, Neimar svih svetova. Zatim imamo supermoderatore koji nadgledaju galaksije i koji bi mogli biti indijski brahmani. I na kraju imamo bogove neba i zemlje (u rangu Jehove ili Allaha) koji su zaduženi za jedan zvezdani sistem ili jednu planetu, u našem slučaju za planetu Zemlju. I Jehova i Allah su se pokazali prilično zainteresovani za našu planetu, a da su pri tom svojim vernicima ukidali potrebu za znanjem o ostalim svetovima u univerzumu. Čini mi se da vrlo malo grešim ili da čak nimalo ne grešim.
Da se spustimo na malo niže grane. Jevreji su u Bibliji lepo napisali da porodicu i narod treba da vode muževi a ne žene. No i pored toga u XIX veku smo imali Elen Vajt koja je osnovala Adventističku crkvu, pozivala se na Bibliju, a time što je kao žena osnovala crkvu pogazila je osnovne biblijske postavke. Ili da pomenem Jehovine svedoke, koje je osnovao illuminat Čarls Tejz Rasel, koji je promašio sve što je „predvideo“ vezano za takozvano „Božje kraljevstvo“ od 1914. godine pa do danas. Postavlja se pitanje, ako je bog zaista zainteresovan za jadno ljudsko stado, gde je bio do XIX veka?
Ovde je bitna još jedna stvar. Da li su ljudi vrhunac kosmičke evolucije ili nisu? Naučna saznanja iz XX i XXI veka nam govore da nisu, već da su jedna trunka u ogromnom univerzumu. Dok su hrišćani preko Inkvizicije vladali većim delom sveta smatralo se da je Zemlja ravna ploča (i centar sveta) oko koje se vrte Sunce i Mesec (svetlilo dnevno i noćno, opisano i poistovećeno u Postanju) i nekoliko planeta, dok su zvezde po njima bile čiode zabodene na nebeski svod. Božji presto se po njima nalazio negde iznad Zemlje. U prvoj polovini prošlog veka saznali smo da se nalazimo u galaksiji Mlečni put (na samom njenom kraju), dok smo u drugoj polovini veka saznali da ima mnogo galaksija. Danas znamo za milione galaksija i shvatamo da smo niko i ništa a ne centar sveta. I u tom ogromnom univerzumu nigde nema ni boga niti božjeg prestola. Što znači da boga ili nema ili se nalazi u drugoj dimenziji.
Dakle, ostaje pitanje ko je pravi bog i kako mi možemo znati bilo šta o bogu ako ni sami sebe ne poznajemo. I odgovor da smo svi potekli iz iste tačke, te da smo ravnopravni, a da su najgori od nas oni koji se najviše busaju u prsa i tvrde da su božje sluge.
Bog, naravno, postoji. Razmera i potpun sklad svih stvari koje nas okružuju ukazuje na to. I nema potrebe verovati u postojanje boga kad je to očigledno. Što neko negde reče jednom... ali najuzvišenije biće u svim svetovima apsolutno ne interesuje ova mala, svađalački raspoložena i krvožedna ljudska rasa. Neki su naučnici procenili da u svemiru ima više zvezda nego što na Zemlji ima zrna peska. I sad zamislite da su se na tom jednom zrncu peska dve bakterije uhvatile za vratove i očekuju da bog presudi čija je religija prava. A bog se bavi sudarima galaksija...
Mislim da bog sigurno ne bi uživao u ulozi koju su mu polupismeni ljudi namenili. Previše tragikomično, patetično, apatično, iskopirano, inferiorno i matoro, i nimalo realno, a opet ni blizu nadrealno, tako reći nakinđureni, loš barok, neproporcionalan, koga bi svaki kvalitetniji umetnik, pa i bog, prezirao, a ne učestvovao u istom... Dno dna.
Istinu ne možete pronaći u rečima. Stoga stihovi (reči) nisu apsolutne istine. Apsolutne istine su sudovi donešeni upoređivanjem spoznajnih znanja sa znanjima o sebi kao apsolutu. Apsolutnu istinu možete spoznati jedino filtriranjem svoje predstave kroz filter apsolutnih znanja. Da biste spoznali apsolutna znanja... morate biti apsolut. To je jedini način. Apsolutnu istinu, stoga, možete znati jedino bivajući apsolut. Svi prevodi apsoluta (reči, glasovi u glavi, slike... i sve ostalo što se pojavljuje u domenu nečijeg razuma) jesu čulne projekcije. A bog nije projekcija. Namaste.