Kako biti u ovde i sada? (Rekapitulacija)

gost 88651

Iskusan
Banovan
Poruka
6.081
Rekapitulacija


Dok sam sređivao svoje beleške, otkrio sam da je još jedna tema koju je Karlos naglašavao u svojim govorima, bila koncept rekapitulacije. Isticao je da je to vežba kojoj čarobnjaci posvećuju većinu svog vremena.
Jedanput je naglasio da uprkos energetskom iscrpljivanju kome smo izloženi kroz socijalne interakcije, svi mi imamo izbor, zato što nam zapečaćena priroda naše svetlosne konfiguracije omogućuje da ponovo započnemo od nule u bilo kom trenutku i da tako obnovimo svoju celokupnost.
“Nikada nije kasno,” rekao je. “Dokle god smo živi, uvek postoji način da se pobedi bilo koja vrsta blokade. Najbolji način da povratimo svetlosna vlakna koja smo izgubili je da pozovemo našu energiju nazad. Najvažniji deo je preduzeti prvi korak. Za one koji su zainteresovani da sačuvaju i povrate svoju energiju, jedini dostupan način je rekapitulacija.”
“Čarobnjak zna da ako ne krenemo u potragu za svojim utvarama, one će doći po nas. Zbog tog razloga on ništa ne ostavlja nerazrešenim. On prepričava svoju prošlost, u potrazi za magičnim spojem – tačnim trenutkom u kome je bio uvučen u nečiju sudbinu – i usmerava svu svoju koncentraciju na tu tačku razmrsujući čvorove namere.”
“Čarobnjaci kažu da mi živimo svoj život sa distance, kao da je on skup sećanja. Provodimo život pogrbljeni, povređeni nečim što se desilo trideset godina ranije, noseći teret koji više nema nikakvog smisla. ‘Ne mogu to da oprostim!’ vrištimo, ali to nije istina, mi sami sebi ne možemo da oprostimo!”
“Emocionalne veze koje uspostavljamo sa ljudima su kao ulaganja koja činimo usput. Moramo biti potpuno ludi da bi napustili i odbacili svoje nasleđe na takav način!”
“Jedini način na koji možemo ponovo postati potpuni je da pokupimo ta ulaganja usklađujući sebe sa svojom energijom tako da uklonimo težak teret osećanja. Najbolji način da to izvedemo koji su otkrili čarobnjaci je da se setimo događaja naše lične prošlosti dok ih potpuno ne rezimiramo. Rekapitulacija vas izvlači iz prošlosti i prebacuje u sadašnjost.”
“Ne možemo da pobegnemo od toga što smo rođeni kao proizvod dosadnog jebanja niti što ulažemo najveći deo svoje svetlosti u pravljenje dece ili na održavanje zamornih odnosa. Ali možemo da rekapituliramo; to uklanja energetske efekte tih aktivnosti.“
“Srećom, u području energije, stvari poput vremena i prostora ne postoje. Zato je moguće vratiti se u isti trenutak i mesto kada se događaj desio i oživeti ga. To nije previše teško jer svi dobro znamo kada smo bili povređeni.”
“Rekapitulirati znači prikradati se (tragati za) našim rutinama, podvrgavajući ih sistematskom i nemilosrdnom razmatranju. To je aktivnost koja nam omogućava da sagledamo svoj život u celokupnosti a ne samo kao niz trenutaka. Iako to može izgledati neobično, čarobnjaci su jedini koji rekapituliraju kao vežbanje; ostalim ljudima se to može desiti samo slučajno.”
“Rekapitulacija je ostavština starih vidovnjaka, osnovna praksa, suština čarobnjaštva. Bez nje nema puta. Don Huan se prema učenicima koji nisu rekapitulirali odnosio kao da su ‘radioaktivni’. Don Henaro čak nije hteo ni da se rukuje sa mnom, a ako bih ga slučajno dodirnuo on bi otrčao da se opere kao da sam ga zarazio. Rekao je da sam pun prljavštine koja izbija iz svake pore moje kože. Pomoću tog izmotavanja, usadio je u mene ideju da je rekapitulacija elementarni čin higijene.”
Na drugom predavanju, Karlos je izvestio o vrsti svetlosnog zastoja koji je opisao kao kao fiksaciju naše pažnje koja blokira protok energije. Rekao je da se to dešava kada odbijamo da se suočimo sa činjenicama i pokušavamo da sebe zaštitimo krijući se iza akcija popuštanja. Takođe, to se dešava kada ostavljamo nerešenim neizbežne stvari ili činimo dela koja nas sputavaju.
Posledice takve vrste zastoja su da osoba prestaje da bude svoja. Kada postane pritisnuta okovima odluka koje je donela tokom svog života, više ne može da postupa na promišljen način i postaje uhvaćena u mrežu okolnosti. Ova situacija može da naraste do tačke mentalne ili fizičke bolesti i može biti razrešena jedino pomoću rekapitulacije.
Ustanovio je da, u suštini, rekapitulacija počiva na pravljenju spiska povreda uzrokovanim našim interakcijama. Sledeći korak je da odputujemo nazad u trenutak kada su se događaji desili sa ciljem da povratimo ono što pripada nama i vratimo što pripada drugima.
“Ratnik započinje vraćajući unatrag dan koji je upravo prošao. On rekonstruiše razgovore, tumači mišljenja, pamti lica i imena, traga za nijansama i nagoveštajima, rasčlanjuje sopstvene i tuđe emocionalne reakcije. On ništa ne prepušta slučaju, grabi sećanja dana jedno po jedno i pročišćava ih pomoću disanja.”
“On takođe istražuje sve delove i situacije svog života. Na primer, partneri koje je imao, kuće u kojima je živeo, škole, radna mesta, prijatelje i neprijatelje, sukobe i srećne trenutke i tako dalje. Idealno bi blo da navalimo na zadatak po hronološkom redu od najskorijeg sećanja pa do najdavnijeg kog je moguće prizvati. Ali, na početku, najlakše je to činiti ako sećanje podelimo na oblasti.”
“Veoma koristan oblik vežbanja, dostupan svima nama, je spontana rekapitulacija. Ako bolje razmislimo, svi mi stalno rekapituliramo. Sva sećanja koja odgovaraju našem unutrašnjem dijalogu mogu se tako nazvati. Međutim, mi ih prizivamo na nevoljan način; umesto da im se prikradamo u tišini, mi ih prosuđujemo i odnosimo se prijemčivo prema njima. To je beskorisno. Ratnik koristi povoljnu priliku, zato što su ta naizgled slučajna sećanja upozorenja koja stižu sa naše tihe strane. (Tiha strana: energetsko telo, dvojnik, leva strana, nagual, drugo ja. Iznenađuje broj sinonima koji Kastaneda koristi kroz ceo opus svojih knjiga i predavanja za jednu te istu osobenost ljudskih bića - prim. prev.)
Naglasio je da za rekapitulaciju nisu potrebni nikakvi posebni uslovi. Možemo vežbati u bilo koje vreme, na bilo kom mestu, kada god osetimo potrebu da to činimo.
“Ratnici rekapituliraju dok se šetaju putem, u kupatilu, dok rade ili dok jedu; kada god je moguće! Najvažnija stvar je da se to obavlja.”
Dodao je da nije potrebno zauzimati određeni položaj. Jedini uslov je da nam bude udobno, kako fizičko telo ne bi zahtevalo pažnju koja bi se mešala sa sećanjima.
“Međutim, čarobnjaci veoma ozbiljno pristupaju vežbanju. Neki koriste drvene kutije, uzdignute platforme, ormane ili pećine. Drugi grade kućicu među najvišim granama velikog drveta ili iskopaju rupu u zemlji i prekriju je granama. Dobra praksa rekapituliranja je sedeti na krevetu, u tami, pre nego što legnemo da spavamo. Svaki način koji nas odvaja od okoline je dobar za formalnu rekapitulaciju.” “Kada smo locirali događaj i osvežili u pamćenju svaki njegov deo, potrebno je da udahnemo kako bi smo povratili energiju koju smo ostavili za sobom a onda da izdahnemo vlakna koja su drugi položili u nama. Disanje je magično jer je ono funkcija koja daje život.”
Karlos je objasnio da ova vrsta disanja treba biti udružena sa vodoravnim pokretima glave, koje čarobnjaci nazivaju “provetravanje događaja”.
 
Neko ga je upitao da li je neophodno disati sa desna u levo ili u suprotnom smeru.
Odgovorio je: “Kakve to ima veze?” To je rad sa energijom; ne postoje čvrsti obrasci. Ono što se računa je namera. Udahnite kada želite nešto da povratite i izduvajte natrag sve što nije vaše. Ako to učinite sa celokupnom svojom prošlošću, prestaćete da živite zarobljeni okovima sećanja a umesto toga bićete usredsređeni na sadašnjost. Vidovnjaci opisuju taj efekat kao suočavanje sa činjenicama onakvim kakve jesu, ili kao objektivno viđenje vremena.”
Upitali su ga šta trebamo učiniti sa našim sećanjima kada ih lociramo; da li to znači da ih istražujemo nekom psihoanalitčkom metodom ili nečim sličnim tome.
Odgovorio je: “Nije neophodno činiti ništa određeno. Sećanja će pronaći svoj sopstveni put jer svetlost sama sebe preraspoređuje pomoću disanja. Jednostavno pokušajte, učinite sebe dostupnim; Duh će vam reći šta treba da radite.”
“Rekapitulacija započinje iznutra i potkrepljuje samu sebe. To je pitanje utišavanja uma kada naše energetsko telo preuzima kontrolu radeći ono što mu donosi zadovoljstvo. Osećate se dobro, udobno; daleko ste od iscrpljivanja i to vam donosi predah. Vaše telo to opaža kao neshvatljivo energetsko kupanje.”
“Ali, potrebno je da imate ispravan stav prema tome. Nemojte pomešati ove vežbe sa psihološkim ispitivanjem. Ako je tumačenje ono što vam je potrebno, idite kod psihijatra! On će vam reći šta da učinite kako bi ste nastavili da budete idiot. Ne pokušavajte da otkrijete ‘pouku’. Priče o moralu postoje samo u dečijim knjigama.”
“Rekapitulacija je poseban oblik prikradanja (traganja), i treba joj pristupiti sa velikim osećajem za strategiju. Ona se bavi razumevanjem naše egzistencije i zavođenjem reda u nju, videći je onakvom kakva jeste, bez kajanja, osude ili oduševljenja, sa potpunom ravnodušnošću i fluidnim duhom, čak sa humorom, zato što ništa u našoj prošlosti nije važnije od nečega drugog, i svi odnosi su, na kraju krajeva, beznačajni.”
“Najvažnija stvar je početak, zato što će nam energija koju odvratimo od prvobitne namere dati moć da nastavimo sa rekapitulacijom sve zamršenijih aspekata naših života. Kao prvo, neophodno je da krenemo od najačih ulaganja koja su najmučnija osećanja. Onda krećemo sa onim sećanjima koja su pohranjena toliko duboko da mislimo kako smo ih zaboravili, ali, ona su još uvek tu.”
“Na početku, rekapitulacija može biti težak rad, zato što naš um nije naviknut na tu disciplinu. Ali, nakon zatvaranja najbolnijih rana, energija će prepoznati samu sebe i postaćemo posvećeni vežbanju. Na taj način, svaki delić svetlosti koji povratimo pomaže nam da postignemo još više.”
“Onog trenutka kada ste spremni da započnete sa voljnim razvezivanjem čvorova vaše lične istorije, učinićete odlučujući korak.”
Odgovarajući na drugo pitanje, rekao je da rekapitulacija nema kraja; ona traje do kraja našeg života i nastavla se i dalje.
“Razvlačim svoja vlakna svake noći dok se podsećam događaja koji su se desili tokom dana. Na taj način moja lista događaja ostaje ažurirana. Ali, jednom godišnje zadajem sebi mnogo potpuniju i sveobuhvatniju vežbu, radi čega se uklanjam od svega na nekoliko nedelja.”
Upozorio nas je da baš zato što je to svakodnevna praksa, ne smemo da posmatramo to vežbanje kao rutinu.
“Ako ne povratimo svoju celokupnu energiju, naše odluke nikada neće postati moćne; uvek će postojati pozadinska buka, tuđa komanda. A bez moćnih odluka, čovek je ništa.”
“Oživljavanje događaja je savršena stvar, zato što uklanja rane iz prošlosti i čisti od svakog nagomilavanja u energetskim kanalima. Na taj način, lomite fiksirano zurenje kojim vas posmatraju drugi ljudi i otkrivate obrasce ljudskog ponašanja tako da vas više ništa ne može ponovo uloviti. Postajete samostalno biće; vi odlučujete šta želite da napravite od sebe.”
Jedno od pitanja ticalo se efekata rekapitulacije na svesnost.
Tvrdio je da vežbanje proizvodi dva glavna efekta. Efekat koji odmah nastupa je zaustavljanje unutrašnjeg dijaloga. Kada je ratnik sposoban da zaustavi svoj unutrašnji dijalog, on učvršćuje vezu sa svojom energijom. To ga oslobađa od zahteva sećanja i tereta osećanja i oslobađa preostalu energiju koju onda može uložiti u proširivanje granica svoje percepcije. Ratnik počinje da prihvata stvarnost umesto tumačenja te stvarnosti. Po prvi put, dolazi u dodir sa konsenzusom čarobnjaka, koji je opis stvarnosti sastavljen na nepojmljiv način.“
“Normalno je da ratnik na tom nivou počinje da se svemu smeje, zato što energija donosi sreću. Zahvaljujući rekapitulaciji, on je srećan, ispunjen i skakuće kao dete. S druge strane, on postaje zastrašujuća osoba jer, pošto mu je svetlost neoštećena i njegov život je čist, donošenje odluka više ne predstavlja poteškoću za njega. On će odlučiti ono što je nužno u datom trenutku a to drugim ljudima deluje zastrašujuće.”
“To je takođe vreme kada je ratniku potrebna dodatna količina umerenosti i razumnosti, jer bez toga može preduzeti nepotrebne rizike, dovodeći u opasnost kako svoju tako i bezbednost drugih.”
“Drugi efekt rekapitulacije je da ona deluje kao zazivanje Duha i čini da on poželi da dođe i živi sa nama. Drugim rečima: setiti se svoje prošlosti je najefikasniji način da se ujedine fizičko telo i energetsko telo, koji su godinama bili razdvojeni.”
Rekao je da čarobnjak koji uspeva da sabije najveći deo svoje energije dolazi u stanje kada može da namerava junačko delo perceptualne hrabrosti: Nameravanje kopije svog životnog iskustva sa ciljem da prevari smrt.
“To je krajnji cilj rekapitulacije: napraviti duplikat, i biti spreman za odlazak. Ne morate biti čarobnjak kako bi ste shvatili važnost svega ovoga. Umreti u bedi je očajan način umiranja. S druge strane, imati duplikat koji će te ponuditi Orlu vam garantuje da će te biti sposobni da nastavite dalje.”
“Borba čarobnjaka je herojska. Besprekorno rekapitulirajući sadržaj svojih života, oni sakupljaju vlakna koja odvlače njihovu pažnju i vraćaju onima koje poznaju svu pažnju koju su im poklonili. Na taj način dolaze u stanje ravnoteže koje im omogućava da odu sa celokupnom svojom svesnošću. Njihova sećanja, koherentna, pročišćena i integrisana, deluju kao nezavisno biće, koje služi kao karta koju igraju u zamenu za svoju svesnost. Orao prihvata taj trud kao plaćanje i uklanja se u stranu. Naša replika je dovoljna da zadovolji njegovo potraživanje.”
“Taj trenutak vidovnjaci vide kao eksploziju energije koja ujedinjuje njihovu zatvorenu svesnost sa totalitetom spoljašnih zračenja i tada se njihova skupna tačka širi u beskraj poput kovitlaca svetlosti.”
U drugom govoru, osvrnuo se na postupak koji su sačinili novi vidovnjaci a koji može biti koristan prilikom vežbanja rekapitulacije.
Izjavio je: “Jedan od čarobnjačkih zadataka je da stalno ispituju nagoveštaje Duha. U tu svrhu, često koriste knjigu događaja koji su vredni pamćenja, mapu onih dešavanja u kojima je Duh intervenisao u njihovim životima, pritiskajući ih da donose odluke – voljno ili nevoljno.”
Objasnio je kako je prednost ove tehnike u tome što kada pišemo, mi se izdvajamo od stvari i događaja makar i u najmanjoj meri, a to nam omogućava da se fokusuramo na njih sa više objektivnosti.
“Tu se ne radi o opisivanju naših dnevnih rutina već o usmeravanju pažnje na čudne trenutke u kojima se ispoljila namera. To su magični momenti zato što oni stvaraju promene i suočavaju nas licem u lice sa smislom našeg postojanja.”
Uslišavajući molbe, izneo nam je par primera ove vrste događaja.
“Iako su znakovi Duha lična stvar, postoje uobičajeni događaji koji uopšteno obeležavaju ljudski život, ka što su rođenje, izbor zanimanja, vezivanje vaše sudbine sa drugom osobom ili rođenje dece. Takođe tu su bolesti i ozbiljne nesreće zato što one uspostavljaju vezu sa smrću. Za one koji imaju sreću da pronađu provodnika Duha u obliku naguala, to je svakako događaj najvredniji pamćenja.”
“Uplitanja namere su prethodnice, veoma značajna sećanja za ratnika koja mogu biti upotrebljna kao tačke poređenja u vezi toga gde započeti kada neko istražuje događaje vlastite prošlosti. To zahteva brzinu i jasnoću kako bi ih odabrali i sastavili odbacujući lične stvari a zadržavajući magičnu suštinu. Kada je ovo pravilno obavljeno, onda to postaje ono što novi vidovnjaci nazivaju apstraktni centri opažanja, matrica namere koju ratnik ima dužnost da rastumači.”

Kastaneda, iz knjige "Susreti sa Nagualom", Armanda Toresa
 
Osho pominje tehniku sličnu rekapitulaciji u svojoj „knjizi tajni 1“, prepisao sam deliće, koga zanima ceo tekst nek skine knjigu sa ivantic sajta.


Ovo je jedna veoma temeljna tehnika. Ona je bila veoma mnogo korišćena, posebno od strane Bude. Postoje mnogi oblici ove tehnike. Ti možeš naći svoj pristup ovoj tehnici. Na primjer, upravo prije no što ćeš utonuti u san, nastoj da se vratiš kroz sjećanje unazad u protekli dan – UNAZAD. Nemoj to započeti od jutra, počni da se prisjećaš od tog trenutka, od trenutka u kojem si tada, od samog kreveta, od zadnjeg čina, i onda počni da se vraćaš natrag ka ujutru.
...
Na primjer, popodne te je neko uvrijedio. Osmotri sebe, osmotri svoju formu u tom trenutku kada te je neko uvrijedio – ali tada ostani promatrač. Nemoj da dopustiš da budeš upleten u to; nemoj se dati ponovo naljutiti. Ako dopustiš da se ponovo ljutiš, ti si se onda poistovijetio sa time. Ti si tada ispustio osnovnu poruku meditacije.
...
Kada osjetiš da si se uklopio sa tom tehnikom, da to možeš praktikovati, posle jedne nedelje korišćenja te tehnike, probaj da to primeniš na čitavu tvoju prošlost.
...
Nastoj da prodireš, i prodireš, da ulaziš sve dublje u svoju prošlost i da pronalaziš najmanju stvar iz prošlosti koje se možeš sjetiti.
Ti ćeš biti time iznenađen.
...

Osho, Knjiga tajni 1 (297 – 305)


*****************************************************************************************************************

Ošo o svojoj varijanti tehnike:

„To je jedna duboka katarza. Ako budeš u mogućnosti da to obavljaš svakodnevno, ti ćeš onda biti znato boljeg zdravlja, neka nova svježina će doći u tvoj život. A ako uspijemo da djecu naučimo tim dnevnim aktivnostima, ona se nikada neće opterećivati svojom prošlošću. Ona nikada neće imati nikakvu potrebu da se osvrću ka prošlosti. Djeca će uvije biti ovdje i sada.“

Osho, Knjiga tajni 1 (299)
 
"Disanje je nalik ispiranju zlata" kaže doktor Butejko.
Ako je plitko i nedovoljno, ostaće zaprljano, pomešano sa peskom i rečnim muljem,
ako je prejako svo zlato će otići.

Kada udahnemo lošu misao, treba je disanjem postepeno ispirati dok ne postane čista i jasna, oslobođena primesa i strahova. Tada imamo moć nad njom.
 
opisao sam kako radim rekapitulaciju, sažeto:

Ležim i prisećam se događaja iz prošlosti. Krećem sa onim događajima koji su bili jako traumatični za mene, koji su mi oduzeli snagu. Glavu okrećem na desno kad udišem a levo kad izdišem. Mala pauza. Kad udišem ( na desno ) u sebe crpim svu snagu koju sam izgubio u toj interakciji, kad izdišem ( na levo ) vraćam svu snagu koju sam uzeo od drugog učesnika te interakcije. Celu radnju ne obavljam samo razumom, već puštam da me nosi intuicija. Sećanja postaju vrlo živa i posle rekapitulacije se osećam snažnije.

Imao sam pre svesku u koju sam zapisivao sve događaje od današnjeg dana unazad, ka najranijem sećanju. Prvo sam napravio listu najjačih događaja, tako da kažem. Rekapitulacijom tih događaja vraća mi se snaga koju sam nekad izgubio.

Rekapitulaciju najčešće radim u miru i izolaciji, ali može da se radi uvek i svuda.
 
Efekat koji odmah nastupa je zaustavljanje unutrašnjeg dijaloga. Kada je ratnik sposoban da zaustavi svoj unutrašnji dijalog, on učvršćuje vezu sa svojom energijom. To ga oslobađa od zahteva sećanja i tereta osećanja i oslobađa preostalu energiju koju onda može uložiti u proširivanje granica svoje percepcije. Ratnik počinje da prihvata stvarnost umesto tumačenja te stvarnosti. Po prvi put, dolazi u dodir sa konsenzusom čarobnjaka, koji je opis stvarnosti sastavljen na nepojmljiv način.“
“Normalno je da ratnik na tom nivou počinje da se svemu smeje, zato što energija donosi sreću. Zahvaljujući rekapitulaciji, on je srećan, ispunjen i skakuće kao dete. S druge strane, on postaje zastrašujuća osoba jer, pošto mu je svetlost neoštećena i njegov život je čist, donošenje odluka više ne predstavlja poteškoću za njega. On će odlučiti ono što je nužno u datom trenutku a to drugim ljudima deluje zastrašujuće.”
“To je takođe vreme kada je ratniku potrebna dodatna količina umerenosti i razumnosti, jer bez toga može preduzeti nepotrebne rizike, dovodeći u opasnost kako svoju tako i bezbednost drugih.”

na ovo treba obratiti pažnju.
meni se desilo da sam postao toliko radostan i srećan, da sam poželeo da delim tu svoju sreću - počeo sam da "misionarim", da "osvešćujem" ljude po društvenim mrežama ha ha
to me uvelo u krizu.
pripazite se toga.
 
ne.
samo marihuanu nekoliko puta, kad sam bio mlađi.
nije to za mene.

kako znaš da nije za tebe ako nisi probao?

ovo te pitam jer mi se čini da ova tehnika o kojoj naširoko pišeš prilično mlaka i ne radi ništa specijalno, a i nemaš nikakvu potvrdu ili garanciju da si iskusio nešto novo, već si praktično samo ležao i disao levo desno uz proživljavanje zaboravljenih emocija koje pitanje je da li su istog intenziteta kao kada su se dogodile..
 
kako znaš da nije za tebe ako nisi probao?

ovo te pitam jer mi se čini da ova tehnika o kojoj naširoko pišeš prilično mlaka i ne radi ništa specijalno, a i nemaš nikakvu potvrdu ili garanciju da si iskusio nešto novo, već si praktično samo ležao i disao levo desno uz proživljavanje zaboravljenih emocija koje pitanje je da li su istog intenziteta kao kada su se dogodile..

ne iskusi se nešto novo, no se čiste stare rane, da tako napišem.

dobra je ova tehnika.
radim je oko deceniju.
postao sam veseliji od nje.
 
“Ratnik započinje vraćajući unatrag dan koji je upravo prošao. On rekonstruiše razgovore, tumači mišljenja, pamti lica i imena, traga za nijansama i nagoveštajima, rasčlanjuje sopstvene i tuđe emocionalne reakcije. On ništa ne prepušta slučaju, grabi sećanja dana jedno po jedno i pročišćava ih pomoću disanja.”
“On takođe istražuje sve delove i situacije svog života. Na primer, partneri koje je imao, kuće u kojima je živeo, škole, radna mesta, prijatelje i neprijatelje, sukobe i srećne trenutke i tako dalje. Idealno bi blo da navalimo na zadatak po hronološkom redu od najskorijeg sećanja pa do najdavnijeg kog je moguće prizvati. Ali, na početku, najlakše je to činiti ako sećanje podelimo na oblasti.”
“Veoma koristan oblik vežbanja, dostupan svima nama, je spontana rekapitulacija. Ako bolje razmislimo, svi mi stalno rekapituliramo. Sva sećanja koja odgovaraju našem unutrašnjem dijalogu mogu se tako nazvati. Međutim, mi ih prizivamo na nevoljan način; umesto da im se prikradamo u tišini, mi ih prosuđujemo i odnosimo se prijemčivo prema njima. To je beskorisno. Ratnik koristi povoljnu priliku, zato što su ta naizgled slučajna sećanja upozorenja koja stižu sa naše tihe strane.
“Ratnici rekapituliraju dok se šetaju putem, u kupatilu, dok rade ili dok jedu; kada god je moguće! Najvažnija stvar je da se to obavlja.”
Dodao je da nije potrebno zauzimati određeni položaj. Jedini uslov je da nam bude udobno, kako fizičko telo ne bi zahtevalo pažnju koja bi se mešala sa sećanjima.

ovo mi se đasvi

“Međutim, čarobnjaci veoma ozbiljno pristupaju vežbanju. Neki koriste drvene kutije, uzdignute platforme, ormane ili pećine.

ovo je već hare hare
 
kako znaš da nije za tebe ako nisi probao?

ovo te pitam jer mi se čini da ova tehnika o kojoj naširoko pišeš prilično mlaka i ne radi ništa specijalno, a i nemaš nikakvu potvrdu ili garanciju da si iskusio nešto novo, već si praktično samo ležao i disao levo desno uz proživljavanje zaboravljenih emocija koje pitanje je da li su istog intenziteta kao kada su se dogodile..

ko hoće haludže ili nešto, nek radi nešto drugo.

Carl Gustav Jung — 'One does not become enlightened by imagining figures of light, but by making the darkness conscious.'

:bye:
 
ko hoće haludže ili nešto, nek radi nešto drugo.

Carl Gustav Jung — 'One does not become enlightened by imagining figures of light, but by making the darkness conscious.'

:bye:

vidiš, Jung je upravo tu bio u krivu.

Na tvom primeru, ti osvešćuješ svoje prohujale emocije, što će reći samom sebi sipaš ponovo so u rane i umišljaš da si jak jer te nisu ponovo povredile.

Ponavaljanjem tog čina, ti zapravo radiš jednu mentalnu masturbaciju, pri čemu ti je glavni nadražaj - bol.

Zamišljanjem pak, kreativnom vizuelizacijom, stvorićeš nove neuronske veze.

Nije li bolje posaditi novo cveće nego iznova zalivati jedan te isti korov?

:bye:
 
vidiš, Jung je upravo tu bio u krivu.

Na tvom primeru, ti osvešćuješ svoje prohujale emocije, što će reći samom sebi sipaš ponovo so u rane i umišljaš da si jak jer te nisu ponovo povredile.

Ponavaljanjem tog čina, ti zapravo radiš jednu mentalnu masturbaciju, pri čemu ti je glavni nadražaj - bol.

Zamišljanjem pak, kreativnom vizuelizacijom, stvorićeš nove neuronske veze.

Nije li bolje posaditi novo cveće nego iznova zalivati jedan te isti korov?

:bye:

ako su za tebe bivse ljubavi korov, onda nisi dalje od strnjike.
 
vidiš, Jung je upravo tu bio u krivu.

Na tvom primeru, ti osvešćuješ svoje prohujale emocije, što će reći samom sebi sipaš ponovo so u rane i umišljaš da si jak jer te nisu ponovo povredile.

Ponavaljanjem tog čina, ti zapravo radiš jednu mentalnu masturbaciju, pri čemu ti je glavni nadražaj - bol.

Zamišljanjem pak, kreativnom vizuelizacijom, stvorićeš nove neuronske veze.

Nije li bolje posaditi novo cveće nego iznova zalivati jedan te isti korov?

:bye:

Zapravo je sasvim suprotno. Recimo da si nekoć doživeo jak emocionalni doživljaj koji je u tebi stvorilo negativne emocije, ali ti u tom trenutku nisi bio svestan sebe i nisi mogao kontrolisati svoje emocije. Recimo, strah od nečega koje je ostavilo trajne posledice na tvoju psihu.

Sada bi trebalo da je situacija drugačija, ukoliko si spoznao sebe i naučio da kontrolišeš svoje emocije.
Rekapitulacija se i vrši da spoznaš sebe, da budeš svestan svojih emocija i da prevaziđeš negativnosti koje su se nastanile u tvoje emocije.
 
Kasteneda je pomalo kopirao Frojda sa psihoanalizom-izvlačenje loših sećanja ,potisnutih u nesvesno i
u svesti razumevanje istih kao teret čime se oslobađamo mahinalnih reakcija (kompleksa ili čak fiksacija)
tako nastalih ...No ispravno je tako se rešiti balasta.
Ali to nije dovoljno za oslobađanje od navike da se vajkamo i žderemo s prohujalo s vihorom! I da se okrenemo
onom što možemo da činimo kako bi popravili svaki sledeći sadašnji trenutak!
Za to nam treba solidna koncentracija! I otklon od prohujalog...
Prvo je :sagledavanje trenutne svoje pozicije u svakom pogledu i u odnosu na svakog pojedinca s kim imamo interakcije ili komunikaciju.
Pri tome je neophodno skupiti dobru volju i solidnu energiju.
Ja to činim Pranajama-jogom,a evo i vama kako da počnete:
Za kreiranje SADA treba smisliti solidne ciljeve i moj je savet da ne budete skromni-uvek malo preko svojih mogućnosti!
Obićno kažem:Ne idi u vojsku ako nemaš ambiciju da doguraš do generala!
 
Zapravo je sasvim suprotno. Recimo da si nekoć doživeo jak emocionalni doživljaj koji je u tebi stvorilo negativne emocije, ali ti u tom trenutku nisi bio svestan sebe i nisi mogao kontrolisati svoje emocije. Recimo, strah od nečega koje je ostavilo trajne posledice na tvoju psihu.

Sada bi trebalo da je situacija drugačija, ukoliko si spoznao sebe i naučio da kontrolišeš svoje emocije.
Rekapitulacija se i vrši da spoznaš sebe, da budeš svestan svojih emocija i da prevaziđeš negativnosti koje su se nastanile u tvoje emocije.

Pa vidi..to tšo ti pričaš je Frojdovsko nesvesno.

Traumatični događaj koji se desio nekada u detinjstvu, a kojeg nismo bili svesni.
I sad bi ti da to nekako iskopaš i suočiš se sa tim i prođeš ponovo emocije, pa ih zameniš boljim.

Cela NLP se bazora na tome
Sve new age meditacije se baziraju na tome.
Čak i upotreba najjačih halucinogenih agensa (D.m.t.) odvode čoveka u događaje iz detinjstva gde "rešavaju" svoje emotivne čvorove i bla bla..

Hoću reći..nema tu neke misterije, znaš..
 

Back
Top