Pitanje transcedencije u fenomenologiji

Dragoljub69

Buduća legenda
Poruka
26.825
http://www.uzelac.eu/Knjige/3_MilanUzelac_Fenomenologija.pdf
Moj sugrađan Milan Uzelac je vrlo detaljno opisao prodor Huserlov s
novom naukom-fenomenologijom.
Ono šta je meni "zaškripalo" kao pesak među zubima kad se konzumira ovakav ogled je svakako
nekritićan-povodljiv stav o transcedenciji do koje je i Huserl došao vođen slutnjom(intuicijom),a koju,Uzelac to
nije pomenuo,Huserl diže na pijadestal fenomenologije i prvo sredstvo i alat u istraživanju svesti!
Obračun Huserla s aposteriornim psihologiziranjem je zasnovan na traženju suštine svesti,na samim hiletskim
(prvobitnim i najosnovnijim)događajima sa svešću.
Postavljanje intencijalnosti svesti u središte pažnje,Huserl ,istina,čini epohalni otklon od klasićne filozofije ,ali po
mom ,(ne)skromnom,mišljenju ne ide dalje u analizu (i dalje osuđen na korištenje aposteriorne logike što i fenomenologiju "opterećuje"),podleže idejnosti funkcija svesti zanemarujući njenu sklonost "preklapanju" tj."verifikaciji"!
Naravno,tu opet imamo grananje fenomenologije na platonistićko i aristotelovsko usmeravanje,a koje bih ja najradije da se
izbegne i to surovom matematićkom logikom,logikom skupova i statističkim metodama o svesti!

Naravno,ovaj moj stav jeste pozitivistićki,jer teži da fenomenologija opravda svoj naziv kao nauka,a ne kao romantićarenje i metafizićko kukavićko bekstvo u nesaznajnosti ontoloških neistraženih belina!
 
У ових пар Шопенхаурових реченица све је речено.

Najzad, matematika razmatra puke forme, to jest vreme i prostor, u kojima se - zarad saznanja, svojstvenog subjektu kao jedinki - ideje pojavljuju u bezbrojnim fenomenima. Znači, sve one: etiologija, morfologija i matematika, čiji je zajednički naziv nauka, slede načelo razloga u njegovim raznovrsnim oblicima, i njihova tema ostaje pojava, njeni zakoni, veze i odatle proistekli odnosi.

Dakle cela nauka ne može zato nikada da dosegne do krajnjeg cilja, nije nikako u stanju pružiti nekakvo sasvim dovoljno objašnjenje, jer ona nikada ne pogadja do duboke suštine sveta, ona ne može da prevazidje predstavu. Ona, u stvari, može samo da ukaže na odnos jedne predstave prema drugoj predstavi.

цитат Шопенхауер

Толико о твојој математици и трансценденцији.
 
Ne razmatra matematika vreme i prostor, nego samo delove vremena i prostora.
Celo zapisuje kao znak za beskonačno, položenu osmicu, što nije matematička nego čisto metafizička mera.

Ako ne znaš i ne naslućuješ šta je celo, možeš li znati šta je deo?

- - - - - - - - - -

Merenjem delova ne može se ni naslutiti celina. Moguće je samo obrnuto. Na žalost, tu matematika ne živi.
 
Po završetku studija, bio sam izuzetno razočaran. Imao sam diplomu u rukama, ali nisam dobio nikakvo znanje, nikakvo dublje razumevanje koje je trebalo da parira onom mom unutarnjem osećaju, shvatanju i poimanju.
Moja dalja istraživanja po svim granama nauke su bila euforična. Religiju i filozofiju nisam mogao smisliti. Prema njima sam imao užasnu odbojnost.
Kasnije sam otkrio i razlog; U ne malom broju ranijih života kopao sam upravo po tim oblastima i ništa mi nisu pružile. Završavao sam živote potpuno razočaran.
Pa ipak, dobijao sam iskustva koja su mi bila priprema da se u narednim inkarnacijama sretnem sa onim što daje razumevanje.
Nije čudno da mnogi pokušavaju naći istinu u onim oblastima gde se ona ne nalazi. Praktično, ništa nije pogrešno sa učenjima Platona, Sokrata; učenja koja nisu mogla biti drugačija ako se posmatra svest ljudi koja ih je okruživala. Svaki velikan, njihovog tipa, pre i posle njih, iznosio je ono i onako šta i kako je okolina mogla da sažvaće - nastojali su da govore svesti tog trenutka.
Danas, kao i uvek ranije, ta ista istina se iznosi ali na način kako je može prihvatiti današnja svest, ali onih koji je mogu prihvatiti.
Niko od nas ne može tražiti i naći dokaz transcedencije, radije reći besmrtnosti i mogućnosti spoznaje viših stadijuma svesti na način kako to zahteva humana ili ego svest, već na način kako to može spoznati Viša Svest odnosno mi kao besmrtno Biće (Duša).
Pa ipak, čak i za takve danas može doći informacija, što svakako nije znanje, jer dolazi iz spoljašnih izvora. Evo jedne takve u prilogu ispod. U prioženom videu govore ljudi od nauke koji su istraživali, proučavali i došli do određenih zaključaka. Uistinu, to nikada neće biti dokaz onome koji nije spreman da prihvati istinu onakvom kakva jeste, ali može biti olakšanje onima koji su imali izvesna iskustva pa ima treba olakšanje da su imali jedno sasvim normalno iskustvo.

Mi kao Biće imamo prirodnu mogućnost da znamo sve ono što mentalistički proces ne može priuštiti, sve ono što ne može dati niti filozofija niti religije, onakve kakvim danas jesu.
Upravo sam preturao po Youtub-u i otkrio da postoji more ovakvih videa, koja su prilagali ljudi koji se se bavili ličnim ili organizovanim istraživanjima.

Nedvosmisleno je da je vreme u kojem jesmo prelomno kada filozofija i religije, onako kako ih znamo, polako sebi otvaraju vrata ka putu zaborava ili odlaska u istoriju.
 
Poslednja izmena:
Upravo otvorih novi video koji na samom početku govori o tome da nauka može analizirati čekić kojii može lupiti pojedinca, ali ne može analizirati nebo, odnosno raj ili svetove čiste svesti...
Upravo ću nastaviti da ga pogledam a onaj ko želi biti iskren prema sebi, verujem da neće oklevati da zaviri i sam.

 
Veliki Hegel nije koristio pojam "svest", nego je umesto njega koristio pojam "razum".
Ipak, razum je tek mali deo svesti. Mnogo neistraženog se nalazi u svesti a van razuma. Razum je, iako logičan i dostupan, premali da bi sagledao svest.
Razum može videti samo do svojih granica. Te granice se mogu uvećavati, ali nije pravi put uvećavati granice nego ih rušiti.
Razum će se buniti, dabome, i stvoriti unutrašnji sukob.
Taj sukob vodi u ludilo ili prosvetljenje, zavisno od toga da li ga opisuje razum ili svest.
 
Beže...Hegela je osujetila
dijalektika,ali je ipak stigao da ustanovi da Kant nije išao do kraja i ustvrdio da svi sudovi potiću od ideja!
Ostavio je to Huserlu da
ustvrdi.
Samo...Odakle svesti ideje?
Platonovo objašnjenje kao i religijska-ne zadovoljavaju sve potrebe i izraze svesti.
Verifikacija i preklapanje su nužni kao jedini konzist!Rekao sam...

- - - - - - - - - -

Nereju,tu se pokaži,ovo je aktuelna filozofija!
 
I u svesti, jednako kao u haosu, je sadržano sve.
Iz haosa, iz svesti, iz tog beskraja, dolazi sve ostalo.
Svest je najveći skup koji sadrži sve druge skupove.
Jedan od tih skupova, kojim razum ne upravlja ali u koji ima uvida, je skup ideja.
Ideja nema nikakve veze sa razumom, osim što je deo iste svesti.
Razum može da vidi preko plota, ali ne može da pređe, da razume ono što vidi preko.

Razum traži konzistentnost. I ne nalazi je, jer je traži izvan sebe.
 
Vitgenštajn je rekao da se o onome o čemu ne možemo imati sud (potvrditi kao istinito ili lažno) treba ćutati.
U redu je ćutati ali
nije u redu negirati postojanje nečega što ne umemo da izmerimo razumom, nečega što je veće od razuma.

Kada čovek ograniči sebe samo na svoj razum, tada je čovek ograničio sebe.
 
Poslednja izmena:
Vitgenštajn je rekao da se o onome o čemu ne možemo imati sud (potvrditi kao istinito ili lažno) treba ćutati.
U redu je ćutati ali
nije u redu negirati postojanje nečega što ne umemo da izmerimo razumom, nečega što je veće od razuma.

Slažem se ,ali te krucijalne reči vrlog Ludviga su se odnosile ne samo na negiranje već i na tvrđenje!
Pazi Beže,kada ti kažeš da je svest sve i da je beskraj svesti svekolikost iz koje nam dolaze pojedinosti tj.fenomeni
TI TVRDIŠ da je to tako!
A da li je?
Zašto ne bi bilo da je svest takođe samo pojedinost sveta-Univerzuma-beskraja itd...Zašto bi to moralo ličiti uopštwe na naša
iskustva koja već posedujemo,a izgrađena na idejnosti naše svesti?

Nema Nereja kad je ozbiljna rasprava u toku...Hajde Nereju pruži.pruži rogove na babine dolove...
 
Poslednja izmena:
Ja nemam ambiciju ni afinitet da ,poput Hegela,izbegnem metafiziku i religiju.
Naprotiv,otvorena im vrata kod mene,ali...
Nemojte ljudi tvrditi za nešto da je tako kako vi mislite da jeste,ako takvo zaista nije (ovo platonski!) i ako
se pokaže bilo kakva osnovana sumnja da baš i nije samo tako.

Recimo:ideja Boga je legitimna kao ideja i čak sadržana u mnogo iskustava kao potreba bar prvog pokretača,ali...
Isto tako postoji mogućnost da se Univerzum dešava (ilsvest u kojoj Univerzum!Nema veze!) spontano (Hoking)
po autohtonom svojstvu kvanta!
Ostaje pitanje za Hokinga,a i sve nas:Odakle kvantu autohtona modalnost uz memoriju!? Šta je formiralo taj
neverovatan fenomen (našeg uma ili je um fenomen kvantni?)?
 
Um postaje svestan samog sebe kada stupajući u dodir sa svojim predmetom, ili bogom ili pisanjem na forumu, svejedno je kakvim stvaranjem, stupa u dodir sa samim sobom.
Shvatajući predmet shvata i sebe, izjednačava um i shvatljivo.
U tu avanturu ga ne vodi razum, naprotiv, on je po strani. U to promišljanje se ulazi na ideji. To je polje svesti izvan razuma.

Izbegavam pojmove univerzum, svet, beskraj, jer im ne naslućujem značenje. Jedino beskrajno, a to znači beskrajno i u vremenu i u prostoru, može biti svest.
Razum vidim kao uokviren podskup unutar svesti.
Mogu da tvrdim da je meni tako, ali ne mogu da tvrdim da je svakome razum samo deo svesti. Prosvetljeni nemaju granicu, razum i svest su celina.
Kod modernog čoveka razum je suprotstavljen svesti. Otud konflikti u biću.
Postoji oštra granica kojom je razum uokviren. Tu granicu stvaraju iskustva i obrazovanje. Ako mladom čoveku značajno promenimo iskustvo i obrazovanje, razum će mu zauzeti neka druga polja, druge pozicije, možda bliže idejama.
Možda bliže ludilu.
Zbog prevelikog rizika granice ne treba rušiti deci, nego stabilnim ličnostima, uz očekivani manji pomak.

Na moju zalost, ovo ne pise svest nego razum.

Ajahuaska, koju ranjeni oro saljivo pominje, privremeno ukida granicu i spaja svest sa razumom. Otud uvidi u nesaznatljivo.

Hokingovi kvanti mogu biti samo misli. Razume se da su gradivni materijal, kao sto i jeste svaki kvant kao nosilac informacije.
 
Poslednja izmena:
Šopenhauer rečima koje su takođe pojave govori o transcedenciji.

Поента мог поста није о томе шта је говорио Шопенхауер него шта је чињеница. А чињеница је да се матаматика и уопште научни метод, бави појавом, и једино појавом а не оним што се појављује.

Hegel je bar usmerio potragu i pokazao da razum dominira nad,recimo,primitivnom
slutnjom.

Хегел је жонглер празних појмова. Шарлатан. Ништа он није усмерио.

S druge strane,matematika je apriorna i ima najveće
mogućnosti iskazivanja
supstancijalnog.

Бесмслица. Упрво то што је математика априорна дефинтивно је везује за појаву, за област сазнања пре свакога искуства. Самим тим показавши да се матамтика бави апрорним формама наше моћи сазнања тиме си и указао да нема везе са трансендентим.
 
Ja nemam ambiciju ni afinitet da ,poput Hegela,izbegnem metafiziku i religiju.
Naprotiv,otvorena im vrata kod mene,ali...
Nemojte ljudi tvrditi za nešto da je tako kako vi mislite da jeste,ako takvo zaista nije (ovo platonski!) i ako
se pokaže bilo kakva osnovana sumnja da baš i nije samo tako.

Recimo:ideja Boga je legitimna kao ideja i čak sadržana u mnogo iskustava kao potreba bar prvog pokretača,ali...
Isto tako postoji mogućnost da se Univerzum dešava (ilsvest u kojoj Univerzum!Nema veze!) spontano (Hoking)
po autohtonom svojstvu kvanta!
Ostaje pitanje za Hokinga,a i sve nas:Odakle kvantu autohtona modalnost uz memoriju!? Šta je formiralo taj
neverovatan fenomen (našeg uma ili je um fenomen kvantni?)?

Ne možemo prihvatiti za validnim ona objašnjenja koja nisu u domenu naše svesti.
Odnosno, ako smo dosegli svest fizičkog nivoa sve iznad toga za nas je praznina. Ako smo dosegli svest emocionalnog nivoa onda je to naš vrh i sve iznad toga nama lično je nepojmljivo.
Ako smo dosegli svest mentalnog nivoa uvek ćemo nastojati da sve stavimo u kalup svog uma.
Istina je iznad svih ovih nivoa iako obuhvata i njih jer Istina ili svest nije deljiva.
Ma koliko neko nastojao da nam objašnjava šta je 'Korkum' nećemo shvatiti ako to nije u oblasti naše svesti. (Mada, ovu reč sam kreirao ovog trenutka tako da i ako postoji nešto pod tim imenom to je i meni nepoznato.)

Interesantno, javnost je znala za Hegela jer je mentalizovao i to je ono što je odgovaralo stanju svesti ljudi u 18-om veku, to je ono što su mogli, ako uopšte jesu, razumeli.
Istovremeno, u 18-om veku živeo je Janoš Moneta, duhovna veličina istog reda kojem su pripadali Sokreat, Pitagora, Zaratistra i još stotine drugih, pre i posle njega, ali za njega gotovo da niko nije znao.
Učenik Janoša Monete, takođe iz Švedske, bio je Swedenborg, koji je jedva uspeo naslutiti nešto od istine, pa ipak javnost za njega zna i gleda na njega kao na filozofa iako je on još bio daleko od dovoljno uzdignute svesti da bi iznosio istinu...
Jasno je da čovek, može razumeti samo ono što je jedan korak ispred njegove svesti ali ne i najvišu svest. Zato i mora raditi na ekspanziji svesti da bi podrobnije razumeo život.
Hegel, očigledno, nije ni znao razliku između uma odnosno razuma i svesti.
Sama svest ili nosioc svesti jeste Biće/Duša dok je razum sami um koji niti jeste svest niti je poseduje u fragmentima da bi je Biće odnosno Svest (ono što jesmo) mogla koristiti.
Razum (Um) poseduje memoriju ili magacin podataka i ego svest koji nije ništa drugo do li nešto skoro baš slično kao što je Operativni Sistem kompjutera.
Ta ego-svest ili niža svest koji još zovemo dnevna svest ili humana svest radi automatski uz korišćenje svojih programa da njima donosi zaključke i nalaže konačne 'odluke' izdavanja naredbi za izvršenja....ili rezonovanje, kako ga nazivamo.

I danas mnogi smatraju da je mozak taj koji razmišlja i koji predstavlja svest, takvi su na nivou fizičke svesti.
Drugi su na nivou uma pa i smatraju da um predstavlja svest.
Budući da je svest duhovna veličina koja je u nama kao duhovnom Biću, Duši to kaže da u Svesti nema haosa.
mi kao Svest ili Biće/Duša imamo pristup sveznanju u onoj meri u kojoj je kapacitet naše svesti narastao. Izvan toga ostaje onaj deo kojeg tek trebamo realizovati kroz iskustva, odnosno kroz svesni duhovni progres što predstavlja svesno otvaranje prema Toku same suštine koja je najviša svest i koja je etalon kojem težimo.
Praca svest radi spontano za razliku od uma/razuma koji je automatski ili kompjuterski brz.
Razum ili um pristupa brzom izvršavanju onoga što već ima kod njega u njegovom programu, za šta je već uigran. Mi to u dnevnom žargonu zovemo 'svest' iako to uopšte nije svest već program. Nešto manje automatsko nego što je održavanje rada naših unutarnjih organa ili pokretanje nogu kod hodanja ili upravljanje vozilom, kada smo dobro uigrani, dobro upisali program u svoj um.
Inače ideje crpimo iz izvora sveznanja, mi kao Biće/Duša i prenosimo ih umu na izvršenje. Taj izvor sveznanja je sam suština života koju znamo kao Sveti Duh ili samo Duh, koji je sveprisutan i sve-prožimajući.
Kako smo u stalnom procesu učenja, mi kao Biće/duša ili Svest (u stalnom procesu ekspanzije) to možemo uzimati ideje za neka rešenja sa viših svetova egzistencije.
Čovek ne može kreirati ništa što već nije kreirano pa bilo da su to ideje, bilo da je neka mašina ili naprava, bilo da je misao ili matematičko rešenje.
Nešto od svega toga uzimamo sa Astralnog a nešto sa Mentalnog sveta.
Praktično ekspanzija naše svesti biva dozirana u porcijama koje je čovek raspoznavao kao veće ili manje istorijske prekretnice u životu na ovoj planeti. Jedna od takvih se upravo i događa pa zato i jesmo, celo čovečanstvo, na izvestan način zaglavljeni i ne vidimo kuda i kako krenuti.
Put je uvek kroz svesti, prihvatanje i realizacija onoga što je naš sledeći stadijum duhovnog razvitka.

Ako pojedinac nije imao iskustva sa suštinom života, Duhom ili Svetim Duhom, ili nikada nije putovao svetovima čiste svesti, on kao čisto Biće/Duša onda nema načina da može razumeti i znati kako Sebe tako i život odnosno Svest.
Sve što može to je da mentalizuje i pokušava na osnovu poodataka koje pomalo zna da stvara nekakvu predstavu koja je gotovo uvek daleko od istine. Jer podatke kojima raspolaže najčešće su ili pogrešni ili potpuno netačni...
Neophodno je znati uzajamnu koordinaciju i kooperaciju svih čovekovih instrumenata (tela) fizičkog, astralnog, kauzalnog, mentalnog i eteričkog gde je na samom vrhu On kao Biće ili Duša odnosno Svest i to pod uslovom da je uspeo staviti svoj um tamo gde mu je i mesto - da služi a ne da gospodari. Ovo poslednje je naročito prisutno kod intelektualaca pa su zato visoki intelektalci najslabiji kandidati za visokom istinom.
Zato oni "sve znaju i za sve su sposobni i u svemu najbolji."
Možda se neko od nas ovde prepoznaje.
Ljubav je uvek lek za sve aberacije uma i najbolji put do najviše istine a ujedno je i najviša istina.
 
Poslednja izmena:
Luise,brate mili,pa ti nisi razmuzeo temu očito i ušito...
U pitanju i jeste saznanje o našoj svesti iz koje ferceraju fenomeni!
Odakle to,kako to,šta je to itd!
Metafizika svesti understend?!
Postavljam pitanje odakle nam pitanja!
Pitanje svih naših pitanja!
Nauka o svesti,o fenomenima koje raspoznajemo kao njen produkt!
F E N O M E N O L O G I J A!
 
U pitanju i jeste saznanje o našoj svesti iz koje ferceraju fenomeni!
Odakle to,kako to,šta je to itd!
Metafizika svesti understend?!
Postavljam pitanje odakle nam pitanja!
Pitanje svih naših pitanja!
Nauka o svesti,o fenomenima koje raspoznajemo kao njen produkt!
F E N O M E N O L O G I J A!

Fenomenologija = proucavanje fenomena tj. pojava.
Sad ti meni reci, koja od znanstvenih oblasti ne proucava pojave?
Moze li da se proucava nesto sto nije pojava?
Ne moze.
Tako da je fenomenologija uzasno lose definisana.
Uopste nam ne govori koje pojave konkretno proucava.
Nego se predstavlja kao oblast koja proucava POJAVE.
Za razliku od drugih oblasti koje proucavaju . . . nesto sto nisu pojave?
Odmah mozemo da pretpostavimo da se radi o nekoj gluposti koju je narod uspeo da proguta zato sto je ocigledno mnogo glup.
 

Back
Top