-GoRsKi-
Aktivan član
- Poruka
- 1.535
Legalisti ukazuju na Novi savez govoreći vjernicima da moraju držati zapovijesti. Svaki put kad vide termin „zapovijesti“ oni su naučeni da to primjenjuju na Deset zapovijesti.
Među adventistima „zapovijesti Božje“ u Otkrivenju 12:17 i 14:12 podrazumijevaju se kao Deset zapovijesti.
Ali ako pogledate grčku riječ za „zapovijesti“, vidjećete da je originalni termin „entolas“, što znači učenje, uputstva (instrukcije) ili nalozi (smjernice) u širokom smislu tih pojmova. Jedan dobar prevod takođe je „nauk“, što se može zapaziti iz ekvivalentnih hebrejskih izraza u jednini u Starom savezu.
Termin „entolas“ se uvijek koristi u Jovanovim poslanicama kad se tiče uputstava ili učenja koja su došla od Isusa Hrista. Kad Jovan govori o Deset zapovijesti u svojim spisima, on koristi različitu grčku riječ – „nomos“. Novosavezni pisci uopšte prave tu razliku, ali legalisti ovo izbjegavaju ili jednostavno nijesu svjesni da takva razlika uopšte postoji.
Da bismo shvatili šta zapravo govore biblijski tekstovi o ovom predmetu moramo ih čitati u kontekstu u kojem su dati. To je kao i uvijek nepogrešivi recept za ispravno razumijevanje.
„Ljubazni, ne pišem vam novu zapovijest, nego staru zapovijest koju ste imali od početka. Ta stara zapovijest je riječ koju ste čuli. I opet, pišem vam novu zapovijest, koja se obistinjuje u njemu i u vama, jer tama prolazi i prava svjetlost već svijetli.“ (1. Jovanova 2:7,8)
Riječ „zapovijest“ kao da podržava starosavezni Zakon. Ali ovaj termin NE govori o zapovijestima iz Mojsijevog Zakona. Ako ovo čitamo u kontekstu i vratimo se na prethodne retke (i takođe nastavimo dalje čitati) možemo ga pravilno razumjeti.
„Ako držimo njegove zapovijesti, po tome znamo da ga poznajemo. Onaj ko kaže: ‘Ja ga poznajem,’ a ne drži njegove zapovijesti, lažljivac je i istina nije u njemu. Ali ko god drži njegovu riječ, u njemu je Božja ljubav zaista stigla do savršenstva. Po tome znamo da smo u njemu.“ (1. Jovanova 2:3-5)
„A ovo je njegova [Božja] zapovijest: da vjerujemo u ime njegovog Sina Isusa Hrista i da volimo jedan drugoga, kao što nam je zapovijedio. I koji drži zapovijesti njegove u njemu stoji, i on u njemu. A mi po Duhu koji nam je dao znamo da on stoji u nama.“ (1. Jovanova 3:23,24)
O kojim zapovijestima Jovan govori? Ovo, dakle, apsolutno nema nikakve veze sa starosaveznim zapovijestima. Osim toga, izraz „od početka“ znači kad su prvi put čuli Isusovo učenje, što takođe podržava misao da su te zapovijesti od Isusa:
„Vi ste moji prijatelji ako činite ono što vam ja zapovijedam… Ovo vam zapovijedam: Volite jedan drugoga.“ (Jovan 15:14,17)
„Novu vam zapovijest dajem: Volite jedan drugoga. Kao što sam ja volio vas, tako i vi volite jedan drugoga.“ (Jovan 13:34)
„Ovo je moja zapovijest: Volite jedan drugoga kao što sam ja volio vas.“ (Jovan 15:12)
Kao što vidimo, ovo se slaže sa onim što smo čitali u 1. Jovanovoj 2:7. Jovan za nas definiše šta su Božje zapovjesti:
„Po ovome znamo da volimo Božju djecu: po tome što volimo Boga i vršimo njegove zapovijesti [entolas]. Jer ljubav prema Bogu znači držati njegove zapovijesti [entolas], a njegove zapovijesti [entolae] nisu teške.“ (1. Jovanova 5:2,3)
Nijesmo prepušteni nagađanju koje su to „zapovijesti“. Kontekst u 1. Jovanovoj 3:22-24 je: „da vjerujemo u ime njegovog Sina Isusa Hrista i da volimo jedan drugoga, kao što nam je zapovijedio [entolaen]. I koji drži zapovijesti [entolas] njegove u njemu stoji.“
Isusova Propovijed na gori često se koristi kao dokaz da smo i dalje pod zakonom. Na sličan način adventistički crkveni teolozi zloupotrebljavaju neke tekstove kao podršku svojoj ustanovi prihodovanja desetka. Ali Isus samo objašnjava istinsku namjenu zakona u kontrastu s onim što su jevrejski legalisti učili. Isus je počeo Propovijed na gori opisom načina života koji razlikuje one koji će naslijediti carstvo nebesko od onih koji neće.
„Nemojte da mislite da sam došao da ukinem Zakon ili Proroke. Nisam došao da ih ukinem, nego da ih ispunim. Istinu vam kažem: dok nebo i zemlja ne nestanu, neće nestati nijedno slovce ni crtica iz Zakona dok se sve ne ispuni.“ (Matej 5:17,18)
Naravno legalisti će staviti naglasak na konstataciji „nijesam došao da ukinem“, ignorišući završnicu „nego da ih ispunim“. Zatim u sledećoj rečenici, fokus je na „neće nestati nijedno slovce ni crtica iz Zakona dok se sve ne ispuni“. Drugim riječima, ono što je napisano – sve što je napisano – u Zakonu i prorocima ima svoje ispunjenje kroz Plan spasenja, čiji nosilac je Hrist. Isus nije rekao: „Došao sam da dalje utvrdim ili ovjekovječim zakon“, već „da ispunim“. Kao što je On ispunio ono što predviđa Plan spasenja svojim prvim dolaskom, tako ispunjava i ostalo u svojoj posredničkoj službi u nebeskoj Svetinji, u očekivanom Drugom dolasku, te o konačnom izvršnom sudu i obnovi zemlje (primanje vječnog nasleđa Izraela).
Treba znati da i Mojsijev zakon takođe sadrži proročanstva, ne samo proročke knjige (vidi 5. Mojsijeva 18:15; uporedi sa Djela 3:22 i 7:37).
„A sada se pokazuje pravednost pred Bogom bez Zakona, o čemu svjedoče Zakon i Proroci. I to pravda Božija kroz vjeru u Isusa Hrista za sve i na sve koji vjeruju, jer nema razlike.“ (Rimljanima 3:21,22)
Kako to Isus ispunjava proroke? Na isti način kao što je ispunio zakon. U Matej 5:18, Isus objašnjava da ništa neće nestati iz zakona dok se sve ne ispuni, ali tu ne govori o prorocima već o zakonu. Zapazite kako je važna ova razlika.
On je ispunio zakon svojim životom i dao svrhu i smisao životu koji dolazi kroz Njega, a koji je pravi smisao Zakona života. Pavle nove zapovijesti naziva Hristovim zakonom:
„Jer Hristos je ispunjenje Zakona, za pravednost svakom koji ga vjeruje.“ (Rimljanima 10:4)
Grčki pojam „telos“ označava ispunjenje, kulminaciju, svršetak, cilj… Sve što je zakon zahtijevao a čovjek nije mogao da ispuni, Isus je uspio kao opšti Čovjek, drugi Adam.
„Tako ste i vi, braćo moja, posredstvom Hristovog tijela umrli Zakonu [nomos], kako biste pripali drugome, onome koji je ustao iz mrtvih, da bismo donosili plod koji je Bogu na slavu. Jer kad smo živjeli po tijelu, grešne strasti pokrenute kroz Zakon [nomou], djelovale su u našim udovima da smrti donesu plod. A sada smo oslobođeni Zakona [nomou], jer smo umrli onome što nas je sputavalo, da bismo bili sluge na novi način, po Duhu, a ne na stari način, po slovu.“ (Rimljanima 7:4-6)
„A ako vas vodi Duh, niste pod zakonom [nomon].“ (Galatima 5:18)
Mojsijev zakon imao je 613 zapovijesti.
Pavle piše o ovom zakonu:
„A grijeh je, našavši uporište u zapovijesti [entole], prouzrokovao u meni svakakvu požudu, jer bez Zakona grijeh je bio mrtav. U stvari, ja sam bio živ dok nije bilo Zakona [nomou], ali kad je stigla zapovijest, grijeh je oživio, a ja sam umro.“ (Rimljanima 7:8,9)
Ovdje Pavle koristi naizmjenično zakon i zapovijest da objasni istu stvar – grijeh, i zatim zaključuje u sledećem retku: „I ustanovio sam da zapovijest koja je trebalo da vodi u život vodi u smrt.“
Kroz sve Pavlove poslanice ponavljaju se ovi termini.
„Tako, dakle, Zakon je svet, i zapovijest je sveta i pravedna i dobra. Da li je, dakle, ono što je dobro postalo smrt za mene? Nipošto! Ali grijeh jeste, da bi se pokazao kao grijeh koji mi preko onoga što je dobro uzrokuje smrt, kako bi grijeh preko zapovijesti postao još mnogo grešniji.“ (Rimljanima 7:12,13)
Pavle kaže da je zapovijest istakla njegov grijeh, uvećala ga tako da je postalo očito da mora tražiti život, koji samo može doći od Hrista. To je poenta cijele biblijske nauke. Već u 1. Mojsijevoj 3:15, odmah po Padu u grijeh, Bog nije prvo uspostavio zakonske norme, već dao obećanje o Spasitelju koje se prima i živi vjerom. Ali ta vjera je vrlo određena, jedinstvena i konkretna, kako se vidi iz cijelog Svetog Pisma.
U nastavku iste poslanice Pavle obrazlaže na koje zapovijesti misli:
„Jer zapovijesti iz Zakona: Ne učini preljubu, Ne počini zločin ubistva, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Ne poželi, i ako ima još koja zapovijest, sažete su u ovim riječima: Voli svog bližnjeg kao samog sebe.“ (Rimljanima 13:9)
Zapazite da kad god apostoli ponavljaju zapovijesti u Novom savezu (Matej 19:18,19; Rimljanima 13:9, itd.), zapovijest o Suboti nikad nije uključena na spisku, jer se ona ni ne tiče moralnog Zakona. To je predmet o kome treba zasebno govoriti. Nakon Pavlovog izlaganja koje pokazuje čovjekovu krivicu, on poentira kako se zapravo drži zakon:
„Dakle, ljubav je ispunjenje Zakona.“ (Rimljanima 13:10)
On ponavlja ovo oživotvorenje zakona u Galatima 5:13,14:
„A vi ste, braćo, pozvani na slobodu. Samo neka vam ta sloboda ne služi kao podsticaj grešnom tijelu, nego u ljubavi robujte jedni drugima. Jer se sav Zakon ispunjava u jednoj zapovijesti: Voli svog bližnjeg kao samog sebe.“
To je ono što Pavle, kao najveći propovjednik jevanđelja, očekuje da novosavezni vjernik slijedi: duh ili namjeru zakona.
Sav zakon se sažima u ljubavi prema Bogu i prema bližnjima, što je takođe istaknuto i u Starom savezu (vidi: 5. Mojsijeva 6:5 i 3. Mojsijeva 19:18)! Ovo je Isusovo učenje, gdje je govorio o istinskoj namjeri zakona, posebno u Propovijedi na gori, Matej 5-7. glava.
„Učitelju, koja je najveća zapovijest u Zakonu? A Isus mu reče: ‘Voli Gospoda, svoga Boga, svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim umom.’ To je prva i najveća zapovijest. A druga je slična ovoj: ‘Voli svoga bližnjega kao samoga sebe.’ Cio Zakon i Proroci zasnovani su na ovim dvjema zapovijestima.“ (Matej 22:36-40)
Isus ovdje postavlja logičan redosled prioriteta, gdje ljubav prema Bogu na prvom mjestu kao prirodnu paralelu ima ljubav prema bližnjemu.
Među adventistima „zapovijesti Božje“ u Otkrivenju 12:17 i 14:12 podrazumijevaju se kao Deset zapovijesti.
Ali ako pogledate grčku riječ za „zapovijesti“, vidjećete da je originalni termin „entolas“, što znači učenje, uputstva (instrukcije) ili nalozi (smjernice) u širokom smislu tih pojmova. Jedan dobar prevod takođe je „nauk“, što se može zapaziti iz ekvivalentnih hebrejskih izraza u jednini u Starom savezu.
Termin „entolas“ se uvijek koristi u Jovanovim poslanicama kad se tiče uputstava ili učenja koja su došla od Isusa Hrista. Kad Jovan govori o Deset zapovijesti u svojim spisima, on koristi različitu grčku riječ – „nomos“. Novosavezni pisci uopšte prave tu razliku, ali legalisti ovo izbjegavaju ili jednostavno nijesu svjesni da takva razlika uopšte postoji.
Da bismo shvatili šta zapravo govore biblijski tekstovi o ovom predmetu moramo ih čitati u kontekstu u kojem su dati. To je kao i uvijek nepogrešivi recept za ispravno razumijevanje.
„Ljubazni, ne pišem vam novu zapovijest, nego staru zapovijest koju ste imali od početka. Ta stara zapovijest je riječ koju ste čuli. I opet, pišem vam novu zapovijest, koja se obistinjuje u njemu i u vama, jer tama prolazi i prava svjetlost već svijetli.“ (1. Jovanova 2:7,8)
Riječ „zapovijest“ kao da podržava starosavezni Zakon. Ali ovaj termin NE govori o zapovijestima iz Mojsijevog Zakona. Ako ovo čitamo u kontekstu i vratimo se na prethodne retke (i takođe nastavimo dalje čitati) možemo ga pravilno razumjeti.
„Ako držimo njegove zapovijesti, po tome znamo da ga poznajemo. Onaj ko kaže: ‘Ja ga poznajem,’ a ne drži njegove zapovijesti, lažljivac je i istina nije u njemu. Ali ko god drži njegovu riječ, u njemu je Božja ljubav zaista stigla do savršenstva. Po tome znamo da smo u njemu.“ (1. Jovanova 2:3-5)
„A ovo je njegova [Božja] zapovijest: da vjerujemo u ime njegovog Sina Isusa Hrista i da volimo jedan drugoga, kao što nam je zapovijedio. I koji drži zapovijesti njegove u njemu stoji, i on u njemu. A mi po Duhu koji nam je dao znamo da on stoji u nama.“ (1. Jovanova 3:23,24)
O kojim zapovijestima Jovan govori? Ovo, dakle, apsolutno nema nikakve veze sa starosaveznim zapovijestima. Osim toga, izraz „od početka“ znači kad su prvi put čuli Isusovo učenje, što takođe podržava misao da su te zapovijesti od Isusa:
„Vi ste moji prijatelji ako činite ono što vam ja zapovijedam… Ovo vam zapovijedam: Volite jedan drugoga.“ (Jovan 15:14,17)
„Novu vam zapovijest dajem: Volite jedan drugoga. Kao što sam ja volio vas, tako i vi volite jedan drugoga.“ (Jovan 13:34)
„Ovo je moja zapovijest: Volite jedan drugoga kao što sam ja volio vas.“ (Jovan 15:12)
Kao što vidimo, ovo se slaže sa onim što smo čitali u 1. Jovanovoj 2:7. Jovan za nas definiše šta su Božje zapovjesti:
„Po ovome znamo da volimo Božju djecu: po tome što volimo Boga i vršimo njegove zapovijesti [entolas]. Jer ljubav prema Bogu znači držati njegove zapovijesti [entolas], a njegove zapovijesti [entolae] nisu teške.“ (1. Jovanova 5:2,3)
Nijesmo prepušteni nagađanju koje su to „zapovijesti“. Kontekst u 1. Jovanovoj 3:22-24 je: „da vjerujemo u ime njegovog Sina Isusa Hrista i da volimo jedan drugoga, kao što nam je zapovijedio [entolaen]. I koji drži zapovijesti [entolas] njegove u njemu stoji.“
Isusova Propovijed na gori često se koristi kao dokaz da smo i dalje pod zakonom. Na sličan način adventistički crkveni teolozi zloupotrebljavaju neke tekstove kao podršku svojoj ustanovi prihodovanja desetka. Ali Isus samo objašnjava istinsku namjenu zakona u kontrastu s onim što su jevrejski legalisti učili. Isus je počeo Propovijed na gori opisom načina života koji razlikuje one koji će naslijediti carstvo nebesko od onih koji neće.
„Nemojte da mislite da sam došao da ukinem Zakon ili Proroke. Nisam došao da ih ukinem, nego da ih ispunim. Istinu vam kažem: dok nebo i zemlja ne nestanu, neće nestati nijedno slovce ni crtica iz Zakona dok se sve ne ispuni.“ (Matej 5:17,18)
Naravno legalisti će staviti naglasak na konstataciji „nijesam došao da ukinem“, ignorišući završnicu „nego da ih ispunim“. Zatim u sledećoj rečenici, fokus je na „neće nestati nijedno slovce ni crtica iz Zakona dok se sve ne ispuni“. Drugim riječima, ono što je napisano – sve što je napisano – u Zakonu i prorocima ima svoje ispunjenje kroz Plan spasenja, čiji nosilac je Hrist. Isus nije rekao: „Došao sam da dalje utvrdim ili ovjekovječim zakon“, već „da ispunim“. Kao što je On ispunio ono što predviđa Plan spasenja svojim prvim dolaskom, tako ispunjava i ostalo u svojoj posredničkoj službi u nebeskoj Svetinji, u očekivanom Drugom dolasku, te o konačnom izvršnom sudu i obnovi zemlje (primanje vječnog nasleđa Izraela).
Treba znati da i Mojsijev zakon takođe sadrži proročanstva, ne samo proročke knjige (vidi 5. Mojsijeva 18:15; uporedi sa Djela 3:22 i 7:37).
„A sada se pokazuje pravednost pred Bogom bez Zakona, o čemu svjedoče Zakon i Proroci. I to pravda Božija kroz vjeru u Isusa Hrista za sve i na sve koji vjeruju, jer nema razlike.“ (Rimljanima 3:21,22)
Kako to Isus ispunjava proroke? Na isti način kao što je ispunio zakon. U Matej 5:18, Isus objašnjava da ništa neće nestati iz zakona dok se sve ne ispuni, ali tu ne govori o prorocima već o zakonu. Zapazite kako je važna ova razlika.
On je ispunio zakon svojim životom i dao svrhu i smisao životu koji dolazi kroz Njega, a koji je pravi smisao Zakona života. Pavle nove zapovijesti naziva Hristovim zakonom:
„Jer Hristos je ispunjenje Zakona, za pravednost svakom koji ga vjeruje.“ (Rimljanima 10:4)
Grčki pojam „telos“ označava ispunjenje, kulminaciju, svršetak, cilj… Sve što je zakon zahtijevao a čovjek nije mogao da ispuni, Isus je uspio kao opšti Čovjek, drugi Adam.
„Tako ste i vi, braćo moja, posredstvom Hristovog tijela umrli Zakonu [nomos], kako biste pripali drugome, onome koji je ustao iz mrtvih, da bismo donosili plod koji je Bogu na slavu. Jer kad smo živjeli po tijelu, grešne strasti pokrenute kroz Zakon [nomou], djelovale su u našim udovima da smrti donesu plod. A sada smo oslobođeni Zakona [nomou], jer smo umrli onome što nas je sputavalo, da bismo bili sluge na novi način, po Duhu, a ne na stari način, po slovu.“ (Rimljanima 7:4-6)
„A ako vas vodi Duh, niste pod zakonom [nomon].“ (Galatima 5:18)
Mojsijev zakon imao je 613 zapovijesti.
Pavle piše o ovom zakonu:
„A grijeh je, našavši uporište u zapovijesti [entole], prouzrokovao u meni svakakvu požudu, jer bez Zakona grijeh je bio mrtav. U stvari, ja sam bio živ dok nije bilo Zakona [nomou], ali kad je stigla zapovijest, grijeh je oživio, a ja sam umro.“ (Rimljanima 7:8,9)
Ovdje Pavle koristi naizmjenično zakon i zapovijest da objasni istu stvar – grijeh, i zatim zaključuje u sledećem retku: „I ustanovio sam da zapovijest koja je trebalo da vodi u život vodi u smrt.“
Kroz sve Pavlove poslanice ponavljaju se ovi termini.
„Tako, dakle, Zakon je svet, i zapovijest je sveta i pravedna i dobra. Da li je, dakle, ono što je dobro postalo smrt za mene? Nipošto! Ali grijeh jeste, da bi se pokazao kao grijeh koji mi preko onoga što je dobro uzrokuje smrt, kako bi grijeh preko zapovijesti postao još mnogo grešniji.“ (Rimljanima 7:12,13)
Pavle kaže da je zapovijest istakla njegov grijeh, uvećala ga tako da je postalo očito da mora tražiti život, koji samo može doći od Hrista. To je poenta cijele biblijske nauke. Već u 1. Mojsijevoj 3:15, odmah po Padu u grijeh, Bog nije prvo uspostavio zakonske norme, već dao obećanje o Spasitelju koje se prima i živi vjerom. Ali ta vjera je vrlo određena, jedinstvena i konkretna, kako se vidi iz cijelog Svetog Pisma.
U nastavku iste poslanice Pavle obrazlaže na koje zapovijesti misli:
„Jer zapovijesti iz Zakona: Ne učini preljubu, Ne počini zločin ubistva, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Ne poželi, i ako ima još koja zapovijest, sažete su u ovim riječima: Voli svog bližnjeg kao samog sebe.“ (Rimljanima 13:9)
Zapazite da kad god apostoli ponavljaju zapovijesti u Novom savezu (Matej 19:18,19; Rimljanima 13:9, itd.), zapovijest o Suboti nikad nije uključena na spisku, jer se ona ni ne tiče moralnog Zakona. To je predmet o kome treba zasebno govoriti. Nakon Pavlovog izlaganja koje pokazuje čovjekovu krivicu, on poentira kako se zapravo drži zakon:
„Dakle, ljubav je ispunjenje Zakona.“ (Rimljanima 13:10)
On ponavlja ovo oživotvorenje zakona u Galatima 5:13,14:
„A vi ste, braćo, pozvani na slobodu. Samo neka vam ta sloboda ne služi kao podsticaj grešnom tijelu, nego u ljubavi robujte jedni drugima. Jer se sav Zakon ispunjava u jednoj zapovijesti: Voli svog bližnjeg kao samog sebe.“
To je ono što Pavle, kao najveći propovjednik jevanđelja, očekuje da novosavezni vjernik slijedi: duh ili namjeru zakona.
Sav zakon se sažima u ljubavi prema Bogu i prema bližnjima, što je takođe istaknuto i u Starom savezu (vidi: 5. Mojsijeva 6:5 i 3. Mojsijeva 19:18)! Ovo je Isusovo učenje, gdje je govorio o istinskoj namjeri zakona, posebno u Propovijedi na gori, Matej 5-7. glava.
„Učitelju, koja je najveća zapovijest u Zakonu? A Isus mu reče: ‘Voli Gospoda, svoga Boga, svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim umom.’ To je prva i najveća zapovijest. A druga je slična ovoj: ‘Voli svoga bližnjega kao samoga sebe.’ Cio Zakon i Proroci zasnovani su na ovim dvjema zapovijestima.“ (Matej 22:36-40)
Isus ovdje postavlja logičan redosled prioriteta, gdje ljubav prema Bogu na prvom mjestu kao prirodnu paralelu ima ljubav prema bližnjemu.
