Sve je Apsurd

ili nije..?

Na peščanoj dini u sred pustinje sedeo sam i plakao.
Kilometrima uokolo nije bilo ničega i šta čovek da radi nego da plače.

Jedna suza se skotrljala u grudvu peska.
Gleadao sam tu grudvu kako raste i uvećava se dok konačno nije nestala negde u podnožju dine.

A onda se, posle nekog vremena iznenada pojavila opet na vrhu, sa Sizifom ispod nje koji me sav u znoju upitao: »Jel ovo tvoje?«


Zanimljiva priča s aspekta da svako ponekad stigne do središta pustinje ni sam ne znajući kako, svako ima pravo da misli da su ga same noge odvele tamo bez svesne namere da nešto dokazuju već su se pravile da samo šetaju. a stigle su, gle, u središte pustinje.
Da li je podsvesno hodao dok nije civilizaciju ostavio daleko iza sebe okupljen teškim mislima ili je namerno otišo u epicentar svog tinjajućeg nesklada nije više ni važno
važno je da je on u pustinji na peščanoj dini sedi ozbiljan zamišljen i potpuno sam a svako u tako nemilosrdnom okruženju kao što je pustinja poželi da zaplače od nemoći
i ta suza koja se slije je važna ona nagoveštava rešenje
jer suzu pretvorenu u grudvu opsesivnih briga i neželjenih misli doneće mu nazad njegov lični sizif onaj isti koji čuči u svakom čoveku i koji grudvu iznese pred nas baš onda kad smo se sklonili od svih pa i od nas samih ne želeći da se suočimo
kad mene moj sizif pita da li je to tvoje, ne negiram vlasništvo nad frustracijom, uvek kažem ,,moje je,, hajde da se s tom loptom malo poigramo na terenu.
 
giphy.gif
 
slobodan je i trči. veri najs
šta nama smeta da budemo slobodni i da trčimo po pustinji a ne da sedimo na dini i čekamo da nam sizif u lice baci našu grudvu za koju se uporno pravimo da je ne poznajemo i da nije naša
 
m, bojim se da su to strahovi

strahovi sami dolaze ako te vide da sediš sam na dini i ćutiš sa suzom u oku. njih uvek do tebe uz brdo doćera onaj Tvoj Sizif kao da nema druga posla u životu

- - - - - - - - - -

...i skinemo se gilišavi pa kad se sretnemo-poprcamo se malo i opet trč vamo,trč namo pa opet...:lol:

- - - - - - - - - -

I kakav apsurd u tom slučaju-sve loše misli ko rukom odnešene! (Pravilno:"odnesene",ali kaže se kako sam napisao...)
ovaj bi se po pustinji obnaživao poprcao mož bi seo posle nešto da pojede.
da li je to rešenje?
okrenuti se ovozemaljskim stvarima
zaposliti ruke usta i sve raspoložive rupice
samo ne misliti o onom tipu dole u podnožju koji vrši svoje prve pripreme za visinske radove :lol:
 
strahovi sami dolaze ako te vide da sediš sam na dini i ćutiš sa suzom u oku. njih uvek do tebe uz brdo doćera onaj Tvoj Sizif kao da nema druga posla u životu

- - - - - - - - - -


ovaj bi se po pustinji obnaživao poprcao mož bi seo posle nešto da pojede.
da li je to rešenje?
okrenuti se ovozemaljskim stvarima
zaposliti ruke usta i sve raspoložive rupice
samo ne misliti o onom tipu dole u podnožju koji vrši svoje prve pripreme za visinske radove :lol:

ovo mi se đa!
:mrgreen:
 
ma vlasnik jedne poslastičarnice..
bolje da je pravio kolače. bio bi manje poznat ali bi sigurno bolje živeo

- - - - - - - - - -

A vidi...Ništa lakše za shvatiti!
Obićno kažem:život je glavni dobitak na svemirskom lotou ,te brilijant bez kog svi brilijanti ne vrede ni cvonjka!
Zato ,ne kukaj već uživaj u njegovoj lepoti dok blješti! Za to i služi-lepota mu svrha!

preporuči mi svog lajf kouča da me nauči neku od tih delotvornih mantri:lol:
 

Back
Top