Nemoj ovo shvatati lično.
Svako od nas ima mnogo priča, ličnih i sporednih. I svako je kovač svoje sreće.
Kada mi neko tumači laboratorijske rezultate, očekujem da poseduje medicinsko znanje. Ko može posedovati tu vrstu znanja osim osobe koja je to učila? Nema tu zaboravljanja, ni odsutnosti.
Ako mi zatreba hirurg, ne razmišljam da li se on seća kako da mi operiše slepo crevo. Odlazim njemu, a ne kod homeopate ili biopraktičara.
Naravno, uopste nije sporno. Ipak mislim da on ne ume ili ne uci dovoljno o tome ne bi se dotakao toga. Da si pogledala link videla bi da se oni skoluju za taj posao. Rade oni mnoge stvari koje ne odobravam, ALI isto tako prepisuju i nabave preparate koje doktori medicine ne mogu i farmacija ne prodaje jer ne moze da patentira. Na primer pila sam bugleweed tonik koji mi je izlecio napad Grejvsa... moj doktor ne zna o tome, njegovo resenje je bilo da mi ubije ili izvadi stitnu zlezdu. Evo me sada sa zdravom stitnom zlezdom. Ima mesta i za jedne i za druge. Kad sam imala tumor pozeleo mi je sve najbolje i rekao mi da mu javim kako je sve proslo. Taj doktor veze nema ko sam, a moj obicni doktor me jako dobro zna, i mog muza i moju decu i kad god imam neko pitanje idem kod njega, cak i da ga pitam za misljenje. Jednom sam dosla sa sinom i punom hokejaskom opremom da mi kaze da li je bezbedno tj da ne moze da povredi vrat. Toliko o meni i doktorima... ubedjujete pogresnu osobu.