Rat na Odeljenju za istoriju (Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu)

Progon profesora Filizofskog fakulteta ulazi u najintezivniju fazu. Nakon progona profesora Miloša Antonovića i Aleksandra Fotića, te neuspešnih pokušaja da se ponize profesori Miloš Ković, Žarko Petković i Đorđe Bubalo, sada su na udaru profesorka Mira Radojević, te docenti Nebojša Šuletić i Maja Nikolić.
Predvodnici mračne strane Nikola Samardžić, Radoš Ljušić i Vlada Stanković bi da proteraju sve dobre profesore sa fakulteta dovodeći svoje "Harise".

Ovom zlu se zajedno moramo odupreti i ne dozvoliti im da teror NATO plaćenika prođe bez otpora.
POTPIŠITE PETICIJU, jer za ove ljude se vredi boriti!!!

https://www.peticije24.com/podrska_profesorima_istorije

Preuzeto s facebook stranice Подршка Милошу Ковићу
 
Progon profesora Filizofskog fakulteta ulazi u najintezivniju fazu. Nakon progona profesora Miloša Antonovića i Aleksandra Fotića, te neuspešnih pokušaja da se ponize profesori Miloš Ković, Žarko Petković i Đorđe Bubalo, sada su na udaru profesorka Mira Radojević, te docenti Nebojša Šuletić i Maja Nikolić.
Predvodnici mračne strane Nikola Samardžić, Radoš Ljušić i Vlada Stanković bi da proteraju sve dobre profesore sa fakulteta dovodeći svoje "Harise".

Ovom zlu se zajedno moramo odupreti i ne dozvoliti im da teror NATO plaćenika prođe bez otpora.
POTPIŠITE PETICIJU, jer za ove ljude se vredi boriti!!!

https://www.peticije24.com/podrska_profesorima_istorije

Preuzeto s facebook stranice Подршка Милошу Ковићу

A sta kaze Antic?
 
Pa da ali se nesto nije izjasnjavao. Stavio je zajedno sa Radicem mislim potpis na neku proklamaciju ali nije javno pricao.

Zašto bi se pa bilo ko od te grupe profesora oglašavao? Imaju većinu tako da mogu da donesu koju god odluku žele. Odeljenje je podržalo izveštaje koji prednost daju Šešumu, a ne Šuletiću, odnosno Marjanoviću, a ne Nikolićevoj... Bukvalno rade šta god žele, a svi ćute.
Nisam baš nešto pratio, ali Ković i Antić su se prepucavali u medijima zbog stava o Kosovu i Metohiji.
 
Poslednja izmena:
Гугл Сколар није начин, већ извор информација за начин евалуације. Х-индекс (илити Хиршов индекс) је начин обрачунавања, најраширенији међу европским академским заједницама (уосталом и српска Академија разматра Х-индекс приликом пријема нових чланова). Верујем да би то познавао да си у неком тренутку био део академске заједнице.

У сваком случају, било која метрика је поузданија, објективнија и мање без везе начин евалуације рада научника него анегдотални докази (ако се евалуација историчара од стране једног очитог лаика може сматрати доказом на првом месту).

Допринос савремене генерације српских историчара је, према свим мени расположивим метрикама, занемариво мали. Зато се и баве свађама.

Уосталом, у оном малом делу српске историографије који сам прегледао, приметио сам неке сумњиве методе цитирања појединих историчара у циљу подизања рејтинга (таквим темама се маргинално бавио рад Ђорђа Бубала у најновијем броју Зборника Матице српске за историју). То верујем да је такође случај који би академска заједница требало да пропита, ако има слободе, као и воље да призна да су реални Х-индекси још нижи.

Gledstone, da li je neko od savremene generacije srpskih istoričara cenjen u međunarodnoj naučnoj zajednici?:think:
 
Одлично питање!

Хвала. Чини ми се да је Филозофски факултет у Београду, нажалост, раније био цењенији и угледнији, а плашим се да ће квалитет радова наредних генерација историчара бити све лошији и лошији.

Kako je ta cenjenost merljiva?

Иронија. Неко ко једну изузетно озбиљну и битну тему ниподаштава и обезвређује никако не може да буде уважен, иако очигледно има привид да то јесте и да његово мишљење има неку важност. Иначе, предмет проф. Ковића важи за један од тежих предмета на Одељењу, тако да теза да Ковић лакше пушта и да се ослања на подршку студената не може да буде тачна, што бисте знали да сте студирали историју. Зна се ко је потпуно обесмислио студирање историје тиме што је увео полагање испита писањем приказа...

Da li je kod nas IKAD neka peticija bilo sta promenila? Ako jeste - napisite koja?

Нисам баш упућен, али претпостављам да је одговор, нажалост, ниједна. Ипак, шта је друго преостало? Нити се Управа Факултета труди да реши проблем, нити било ко од државних институција покушава да врши притисак на Управу да реши проблем. Одељење за историју је у последњих годину дана остало без двојице квалитетних професора, а изгледа да ће остати и без још двоје квалитетних професора. Такође, ово је много битнији проблем чији ће се резултати видети за неколико година, јер се на Одељењу запошљава велики број истраживача, како би се остварила већина, а ти истраживачи су спремни да ураде све што се од њих затражи, како би се запослили на Факултету. То је само моје мишљење, али мислим да је квалитет изузетно опао и да би Министарство просвете морало да учини нешто, како би сачувало нашу науку и да се морају пооштрити критеријуми за стицање звања доктора наука. Проф. Ковић је рекао да јавност и суд остају једини ослонац грађанина који неће да трпи насиље. Слажем се с њим, једино што је преостало је нада да ће се јавност укључити и натерати некога да реагује и спречи ово што се дешава.

- - - - - - - - - -

Sukobi traju od kad je covek sisao s drveta. Bilo je toga i pre 500 godina na prvi univerzitetima i uvek ce toga i biti.

Тек сад видим ову реченицу. Како Ви знате да је тога било и пре 500 година на првим универзитетима? Како сте то утврдили, закључили, измерили? Да ли Ви уопште знате када су основани први универзитети?
 
Poslednja izmena:
Тек сад видим ову реченицу. Како Ви знате да је тога било и пре 500 година на првим универзитетима? Како сте то утврдили, закључили, измерили? Да ли Ви уопште знате када су основани први универзитети?

Gledao sam neke filmove oni lepo to prikazuju :hahaha:
 
Gledstone, da li je neko od savremene generacije srpskih istoričara cenjen u međunarodnoj naučnoj zajednici?:think:

Слабо. Српска научна заједница је на међународном плану, бар колико је мени познато, готово сасвим невидљива. Србији суседна Бугарска, на пример, далеко је заступљенија.

ЕДИТ: Овде, наравно, мислим на поље историје.
 
Poslednja izmena:
Слабо. Српска научна заједница је на међународном плану, бар колико је мени познато, готово сасвим невидљива. Србији суседна Бугарска, на пример, далеко је заступљенија.

ЕДИТ: Овде, наравно, мислим на поље историје.

Страшно... Надам се да ће генерације које следе поправити ситуацију и повећати углед Одељења за историју.;)
 
Poslednja izmena:
Podrška naučnih radnika profesorki Radojević

Više od 100 naučnih radnika podržalo je prof. Miru Radojević kojoj, kako kažu, pojedinci sa Filozofskog fakulteta pokušavaju da ospore unapređenje u zvanje redovnog profesora.

Pismo podrške, koje je dostavljeno medijima, potpisalo je 106 naučnih radnika iz Srbije, Crne Gore, BiH.

Oni navode da je prof. dr Radojević ispunila sve potrebne uslove za unapređenje i da je izabrana Komisija napisala pozitivan izveštaj, a protivkandidata nije bilo.

"Uprkos tome, četvoro nastavnika sa Odeljenja za istoriju, prof. dr Vlada Stanković, prof. dr Suzana Rajić, prof. dr Miloš Jagodić i prof. dr Dubravka Stojanović napisali su prigovor na referat", navodi se u pismu i dodaju da se koleginica Radojević bavi nacionalnom istorijom XX veka, a da njen rad javno obezvređuju jedan egiptolog, dva vizantologa, tri srednjovekovca, tri devetnaestovekovca i nastavnica koja predaje opštu savremenu istoriju.

"Pokušavaju da diskredituju ne samo naučni rad prof. dr Radojević i njeno ljudsko dostojanstvo već i ugled dvojice šefova katedara na Odeljenju za istoriju, pisca i jednog od potpisnika referata", navodi se u pismu podrške.

Podsećaju da sve to može bitno da utiču na ishod glasanja na Izbornom veću, čime se ugrožavaju kako unapređenje dr Mire Radojević u redovnog profesora tako i njen dalji ostanak na fakultetu.

"Način na koji se s njom postupa izazvao je duboki revolt svih kojima je stalo do ugleda Filozofskog fakulteta, Beogradskog univerziteta i istorijske nauke", navodi se u pismu.

Pismo su potpisali istoričar Dragan Aleksić, Dejan Antić, sa Filozofski fakultet u Nišu, Nenad Antonijević, muzejski savetnik u Muzeju žrtava genocida, Dragiša Vasić sa Filozofskog fakulteta u Banja Luci, Olga Pelcer - Vujačić, viši istraživač Istorijski institut Univerziteta Crne Gore, Radoslav Raspopović, naučni savetnik Istorijski institut Univerziteta Crne Gore, Draga Mastilović, dekan, Filozofski fakultet u Istočnom Sarajevu i drugi.

Prof. Radojević, ranije je podržalo Odeljenje SANU za istorijske nauke, čiji je ona dopisni član dopisni ćlan , navedeno je da je prof Radivojević autor sedam knjiga, od kojih su dve napisane u koautorstvu, da je napisala više od 100 naučnih radova i udžbenik iz istorije za četvrti razred gimnazije, a dobila je podršku i studenata koji su potpisivali peticiju.

Pismo SANU profesori Odeljenja za istoriju Filozofskog fakulteta okarakterisali su kao pritisak i pokušaj uticaja na izbor profesora.

Oni su tada naveli da je Univerzitet u Beogradu obavezan da postupa po zakonima i propisima koji važe za Univerzitet, a ne po propisima za izbor članova SANU, te da pravo prihvatanja ili odbacivanja predloga o izboru nastavnika pripada isključivo izbornim većima fakulteta.

http://mondo.rs/a1179859/Info/Drustvo/Filozofski-fakultet-sukob-sa-SANU-podrska-profesorki.html
 
Poslednja izmena:
Doc. dr Nebojša Šuletić povodom teksta Radoša Ljušića „Neistine o progonima i mom radu” (Danas, 14. april)

LJUŠIĆ NIJE NASTAVNIK VEĆ POSLOVNI ČOVEK

U članku pod naslovom „Neistine o progonima i mom radu” Radoš Ljušić me je javno pozvao da se oglasim i navedem primere njegovog učešća u progonu članova Odeljenja za istoriju, „ali pouzdane i s dokazima”. Pošto nemam volje da se s Ljušićem upuštam u lažna nadmudrivanja i ponovna dokazivanja stvari, koje su više puta dokazane i predočene akademskoj javnosti, ukazao bih ovom prilikom na tri pojave, kojima su Ljušić i interesna grupa čiji je on deo urušili ugled Odeljenja za istoriju i oduzeli mu identitet istoriografske škole.

Prva pojava su loši maniri u komunikaciji s članovima akademske zajednice. Ljušić je ilustrovao ovu pojavu kada je rekao da Mira Radojević nije „ugledan naučnik”, budući da je „zašla dobrano u 60. godinu (rođena 1959); a još je u zvanju vanrednog profesora”. Ovakav vid javnog izražavanja nekada bi bio shvaćen kao posledica lošeg vaspitanja. Danas je, međutim, to deo uobičajenog ophođenja na Odeljenju za istoriju, gde su moje koleginice i kolege svakodnevno izložene sličnim, a neretko i gorim oblicima verbalnog zlostavljanja.

Druga pojava je neprofesionalan odnos pojedinih profesora prema nastavi i obrazovanju studenata i učenika srednjih škola. Cinjenica da Ljušić dugi niz godina ne drzi časove na osnovnim studijama istorije nije navedena kao razlog da on bude otpušten s posla, već kao dokaz da njega obrazovanje mladih ljudi ne zanima. Tek se u svetlu ovoga saznanja mogu razumeti njegove izjave o tome da nastavnički poziv predstavlja „vlast”, „vladanje” ili „unosno zanimanje”. Ljušićevi školski udžbenici su lošeg kvaliteta upravo zbog toga što ih nije pisao nastavnik, več poslovni čovek. Motiv za bavljenje ovim poslom objasnio je u izjavi, koju je kao direktora Zavoda za udžbenike dao Politici 4. IX 2008. Primetio je tada da u Srbiji ima 650.000 osnovaca, a da komplet knjiga za jedan razred u proseku staje 100 evra. „Kada odbijete troškove štampanja, autorskih prava, pomoćnih stručnjaka, poreza državi i drugih ’krupnih sitnica’, dobijete lepu cifru koja vam daje motiv da i dogodine radite taj posao. ” Najlošija od svih Ljušićevih knjiga je udžbenik za treći razred gimnazije „Istorija 3”, koji se koristi kao osnovna literatura za pripremu prijemnog ispita na Filozofskom fakultetu. Prva dva izdanja Ljušić je objavio 2007. i 2008. Time je prekršio Zakon o udžbenicima iz 2006, jer kao direktor Zavoda u razdoblju od 2004. do 2008. nije smeo da štampa knjigu u ovom javnom preduzeću. Potom je 2008. osnovao porodičnu firmu „Freska”, i tu objavio još pet ili šest izdanja sporne knjige. Iako je „Istorija 3” neuko napisana i sadrži obilje faktografskih grešaka i ozbiljnih metodoloških propusta, nadležno ministarstvo je na preporuku stručnog recenzenta Suzane Rajić odobrilo njenu upotrebu u nastavi. Na taj način je Ljušićeva firma ostvarila znatnu materijalnu dobit, a generacijama đaka i sistemu obrazovanja u Srbiji nanesena je velika šteta.

Treća pojava je nesavesno vođenje kadrovske politike. Na izbor nastavnika na Odeljenju za istoriju već izve sno vreme ne utiču ni potrebe nastavnog procesa ni pedagoški i naučni kvaliteti kandidata. Umesto toga, ključni činioci su odnos kandidata prema SANU (nužno je da bude negativan!) i lojalnost prema izvesnom broju nastavnika u zvanju redovnih profesora, kojima savest dopušta da hladnokrvno unište akademsku karijeru kandidata opstrukcijom izbornog procesa. Kao nastavnici koji su spremni da unište karijere svojih kolega, na Odeljenju za istoriju su se do sada najviše istakli: Radoš Ljušić, Vlada Stanković, Nikola Samardžić, Siniša Mišić, Radivoj Radić, Suzana Rajić i Miloš Jagodić. Njihove dosadašnje žrtve bili su: Aleksandar Fotić, Đorđe Bubalo, Žarko Petković, Miloš Ković, Maja Nikolić i Mira Radojević.

S tim su u vezi i „aklamacije” i „obaveštajne službe”, koje pominje Ljušić u navedenom članku. Prošle godine, naime, kada je vođena procedura za produženje radnog odnosa za desetak profesora koji su stekli pravo na starosnu penziju, Veće Filozofskog fakulteta je sprečeno da se izjasni o Ljušićevom slučaju. To je učinjeno pod izgovorom da su se u proceduru umešale neke obaveštajne strukture, koje su ugrozile zakonitost rada fakulteta. Slučaj je, navodno, bio prijavljen policiji, a Veće je obavešteno da neke kolege uznemirava sumnjiva osoba po imenu Mladen. Traženo je da se o Ljušićevom slučaju uopšte ne glasa, već da ce odluka o produženju njegovog ugovora donese „aklamacijom”. Naposletku se o svim kandidatima glasalo „u paketu”, pa je Veću uskraćena mogućnost da se o Ljušiću izjasni negativno. Po okončanju procedure ovaj uzbudljivi slučaj više nijednom nije pomenut na Veću, a priču o „Mladenu” Ljušić je ovekovečio u gostovanju na TV Prva 4. V 2018. Tada je, između ostalog, izjavio da je Filozofski fakultet „pod kontrolom države” i da „smeta državi”, jer su se njegovi studenti i nastavnici „uvek bunili protiv države”. Da li je ovo zaista bio progon ili još jedno sramoćenje Filozofskog fakulteta u javnosti, neka čitaoci procene sami.
 

Back
Top