U avgustu prve odluke o vraćanju imovine stradalih Jevreja

proka

Legenda
Poruka
57.100
U avgustu prve odluke o vraćanju imovine stradalih Jevreja

U agenciji za restituciju očekuju da iz jevrejskih opština pristigne oko 5.000 zahteva da im država vrati imovinu sunarodnika stradalih u Holokaustu koji nemaju svojih živih zakonskih naslednika
Autor: Jelena Čalijaponedeljak, 06.06.2016. u 20:05
Untitled-1-575536c1bd07b.jpg
(Фото З. Анастасијевић)


Prvi zahtevi za restituciju jevrejske imovine po Zakonu o otklanjanju posledica oduzimanja imovine žrtvama Holokausta koje nemaju živih zakonskih naslednika, stigli su i u Agenciju za restituciju. Za drugu polovinu juna zakazana je rasprava.
Za sada je podneto 15 zahteva za imovinu na teritoriji Beograda, a očekuje se da stignu i zahtevi iz Vojvodine, kaže za „Politiku”, Strahinja Sekulić, direktor Agencije za restituciju.
– Prve odluke biće donete u avgustu i septembru. Videćemo šta je moguće vratiti, a šta ne, odnosno šta može biti vraćeno u naturi, a šta će biti nadoknađeno. Očekujemo da nam stigne oko 5.000 zahteva. Njih podnose jevrejske opštine na čijoj se teritoriji nalazi imovina i imaju tri godine od dana donošenja zakona za to. Znači, krajnji rok za podnošenje zahteva je 2019 – ističe Strahinja Sekulić.
Prvih 15 zahteva o kojima će se uskoro raspravljati odnose se uglavnom na kuće, ali bi Agenciji za restituciju uskoro trebalo da stignu i zahtevi jevrejskih opština koji se odnose na imovinu u Subotici i Novom Sadu.
– Ono što je važno jeste da se što pre ide sa primenom ovog zakona – naglašava Sekulić.
Osim imovine stradalih Jevreja, koja će biti vraćana jevrejskim opštinama, zakon predviđa i da će narednih 25 godina iz budžeta Savezu jevrejskih opština biti uplaćivano 950.000 evra godišnje počevši od 2017.​
Po donošenju rešenja Agencije za restituciju, država ima pravo žalbe, ali i pravo da sprovodi upravni spor. Ova imovina nije bila obuhvaćena prethodnim zakonima o restituciji koji su se odnosili na imovinu crkava i verskih zajednica i takozvanu opštu restituciju. Zakon po kojem se vraća imovina stradalih Jevreja oduzeta tokom Holokausta, odnosi sse na period od 6. aprila 1941. do 9. maja 1945. godine. Sekulić je, govoreći o ovom zakonu, više puta naglašavao da se ne radi o odgovornosti Srbije za Holokaust, već o aktu solidarnosti i sa sugrađanima Jevrejima, koji u Beogradu, na primer, žive duže od 500 godina. I u samom tekstu zakona navedeno je da vraćanje ove jevrejske imovine predstavlja izraz saosećanja i razumevanja za stradanje Jevreja tokom Drugog svetskog rata na teritoriji okupirane Srbije. Vraćane neće biti umetničke i druge vredne stvari koji su deo kolekcija nacionalnih institucija kulture. Tako će, na primer, i vredna zbirka slika Eriha Šlomovića ostati deo zbirke Narodnog muzeja. Kao što je prošlog meseca Bavarska državna biblioteka vratila Narodnoj biblioteci Srbije više od 200 knjiga čuvenog izdavača Gece Kona.
Osim imovine stradalih Jevreja, koja će biti vraćana jevrejskim opštinama, ovaj zakon predviđa i da će narednih 25 godina iz budžeta Republike Srbije Savezu jevrejskih opština biti uplaćivano 950.000 evra godišnje počevši od 2017. Propisano je i da se o upravljanju prihodima stara poseban Odbor za nadzor. Ova sredstva mogu biti korišćena za naučno proučavanje i istraživanje perioda Holokausta i drugih zločina nacista, obrazovanje o Holokaustu, finansijsku podršku preživelim žrtvama Holokausta, školovanje i stipendije studenata, mladih talenata i naučnika iz Republike Srbije u humanitarne svrhe u Republici Srbiji...
Kad je ove godine usvojen Zakon o otklanjanju posledica oduzimanja imovine žrtvama Holokausta, iz Svetske jevrejske organizacije za restituciju (WJRO) istaknuto je da je Srbija prva od 46 evropskih zemalja, potpisnica Terezinske deklaracije, koja je donela ovakav zakon. Njegovo donošenje pozdravio je, između ostalih, i ambasador Izraela u našoj zemlji Josef Levi.


- - - - - - - - - -

http://www.politika.rs/sr/clanak/356573/U-avgustu-prve-odluke-o-vracanju-imovine-stradalih-Jevreja

- - - - - - - - - -

dakle sledecih 20 godine plaćamo po milion evra godišnje plus 5000 nekretnina ??
 
dakle sledecih 20 godine plaćamo po milion evra godišnje plus 5000 nekretnina ??

Сад кад полети и осталих 45 земаља где су Јевреји страдали да донесу овакве законе да стигну Србију. ;)

Нешто размишљам, колико би се станова и зграда могло вратити српским општинама у Хрватској, те колико би Хрватска могла да издвоји за српске општине на годишњем нивоу за наредних 25 година? :think:

Што се тиче имовине, ту се слажем, што се тиче новца, ту је опет нека мућка.
 
Апсолутно је неприхватљиво да се имовина страдалих Јевреја предаје у руке Јеврејским општинама. Сличног примера нема кад је реч о било којој другој заједници. Имовину оних који умру без наследника наслеђује држава. То правило важи за све грађане, и треба да важи и овде. Разумем да је у овом случају ситуација донекле специфична, али ипак не мислим да је ово ваљано решење. Понајмање у случају једне Србије у којој су Јевреји били равноправни грађани.

С друге стране, подржавам реституцију имовине. Где живи законски наследници постоје, имовину треба вратити, сли држава Србија није за која треба да одговара за злодела титоистичког режима. Самим тим, она не треба да било коме плаћа одштету.
 
Poslednja izmena:
Апсолутно је неприхватљиво да се имовина страдалих Јевреја предаје у руке Јеврејским општинама. Сличног примера нема кад је реч о било којој другој заједници. Имовину оних који умру без наследника наслеђује држава. То правило важи за све грађане, и треба да важи и овде. Разумем да је у овом случају ситуација донекле специфична, али ипак не мислим да је ово ваљани решење.

С друге стране, подржавам реституцију имовине. Где живи законски наследници постоје, имовину треба вратити.
они су убијени то је разлика

- - - - - - - - - -

A kako planiraju da vrate imovinu?

Da je oduzmu sadasnjem vlasniku ili da izracunaju vrednost i da drzava plati ili kako?

како можеш да будеш власник нечије имовине:dontunderstand:
 
Апсолутно је неприхватљиво да се имовина страдалих Јевреја предаје у руке Јеврејским општинама. Сличног примера нема кад је реч о било којој другој заједници. Имовину оних који умру без наследника наслеђује држава. То правило важи за све грађане, и треба да важи и овде. Разумем да је у овом случају ситуација донекле специфична, али ипак не мислим да је ово ваљано решење. Понајмање у случају једне Србије у којој су Јевреји били равноправни грађани.

С друге стране, подржавам реституцију имовине. Где живи законски наследници постоје, имовину треба вратити, сли држава Србија није за која треба да одговара за злодела титоистичког режима. Самим тим, она не треба да било коме плаћа одштету.

Слажем се, али ово је за њих свакако питање финансија а не правде.
 
U avgustu prve odluke o vraćanju imovine stradalih Jevreja

U agenciji za restituciju očekuju da iz jevrejskih opština pristigne oko 5.000 zahteva da im država vrati imovinu sunarodnika stradalih u Holokaustu koji nemaju svojih živih zakonskih naslednika
Autor: Jelena Čalijaponedeljak, 06.06.2016. u 20:05
Untitled-1-575536c1bd07b.jpg
(Фото З. Анастасијевић)


Prvi zahtevi za restituciju jevrejske imovine po Zakonu o otklanjanju posledica oduzimanja imovine žrtvama Holokausta koje nemaju živih zakonskih naslednika, stigli su i u Agenciju za restituciju. Za drugu polovinu juna zakazana je rasprava.
Za sada je podneto 15 zahteva za imovinu na teritoriji Beograda, a očekuje se da stignu i zahtevi iz Vojvodine, kaže za „Politiku”, Strahinja Sekulić, direktor Agencije za restituciju.
– Prve odluke biće donete u avgustu i septembru. Videćemo šta je moguće vratiti, a šta ne, odnosno šta može biti vraćeno u naturi, a šta će biti nadoknađeno. Očekujemo da nam stigne oko 5.000 zahteva. Njih podnose jevrejske opštine na čijoj se teritoriji nalazi imovina i imaju tri godine od dana donošenja zakona za to. Znači, krajnji rok za podnošenje zahteva je 2019 – ističe Strahinja Sekulić.
Prvih 15 zahteva o kojima će se uskoro raspravljati odnose se uglavnom na kuće, ali bi Agenciji za restituciju uskoro trebalo da stignu i zahtevi jevrejskih opština koji se odnose na imovinu u Subotici i Novom Sadu.
– Ono što je važno jeste da se što pre ide sa primenom ovog zakona – naglašava Sekulić.
Osim imovine stradalih Jevreja, koja će biti vraćana jevrejskim opštinama, zakon predviđa i da će narednih 25 godina iz budžeta Savezu jevrejskih opština biti uplaćivano 950.000 evra godišnje počevši od 2017.​
Po donošenju rešenja Agencije za restituciju, država ima pravo žalbe, ali i pravo da sprovodi upravni spor. Ova imovina nije bila obuhvaćena prethodnim zakonima o restituciji koji su se odnosili na imovinu crkava i verskih zajednica i takozvanu opštu restituciju. Zakon po kojem se vraća imovina stradalih Jevreja oduzeta tokom Holokausta, odnosi sse na period od 6. aprila 1941. do 9. maja 1945. godine. Sekulić je, govoreći o ovom zakonu, više puta naglašavao da se ne radi o odgovornosti Srbije za Holokaust, već o aktu solidarnosti i sa sugrađanima Jevrejima, koji u Beogradu, na primer, žive duže od 500 godina. I u samom tekstu zakona navedeno je da vraćanje ove jevrejske imovine predstavlja izraz saosećanja i razumevanja za stradanje Jevreja tokom Drugog svetskog rata na teritoriji okupirane Srbije. Vraćane neće biti umetničke i druge vredne stvari koji su deo kolekcija nacionalnih institucija kulture. Tako će, na primer, i vredna zbirka slika Eriha Šlomovića ostati deo zbirke Narodnog muzeja. Kao što je prošlog meseca Bavarska državna biblioteka vratila Narodnoj biblioteci Srbije više od 200 knjiga čuvenog izdavača Gece Kona.
Osim imovine stradalih Jevreja, koja će biti vraćana jevrejskim opštinama, ovaj zakon predviđa i da će narednih 25 godina iz budžeta Republike Srbije Savezu jevrejskih opština biti uplaćivano 950.000 evra godišnje počevši od 2017. Propisano je i da se o upravljanju prihodima stara poseban Odbor za nadzor. Ova sredstva mogu biti korišćena za naučno proučavanje i istraživanje perioda Holokausta i drugih zločina nacista, obrazovanje o Holokaustu, finansijsku podršku preživelim žrtvama Holokausta, školovanje i stipendije studenata, mladih talenata i naučnika iz Republike Srbije u humanitarne svrhe u Republici Srbiji...
Kad je ove godine usvojen Zakon o otklanjanju posledica oduzimanja imovine žrtvama Holokausta, iz Svetske jevrejske organizacije za restituciju (WJRO) istaknuto je da je Srbija prva od 46 evropskih zemalja, potpisnica Terezinske deklaracije, koja je donela ovakav zakon. Njegovo donošenje pozdravio je, između ostalih, i ambasador Izraela u našoj zemlji Josef Levi.


- - - - - - - - - -

http://www.politika.rs/sr/clanak/356573/U-avgustu-prve-odluke-o-vracanju-imovine-stradalih-Jevreja

- - - - - - - - - -

dakle sledecih 20 godine plaćamo po milion evra godišnje plus 5000 nekretnina ??

U SAVEZU jevrejskih opština podsećaju da su jevrejsku imovinu otimali okupatori i kolaboracionisti, pa je posle rata ostala podržavljena ili ostala u posedu onih koji su je držali tokom rata. Mali deo dobara vraćen je preživelima, ali ne u potpunosti. Delimično je nacionalizovana 1952. i to zajedno sa imovinom ratnih profitera. Državna politika u posleratnom periodu onemogućila je da preživele Jevreje obešteti Nemačka.
- Većina zemalja donela je zakon o vraćanju imovine žrtava Holokausta koje nemaju naslednike - Grčka još 1944. godine. Srbija mora da ga usvoji po dva osnova. U Zakonu o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju decidno se navodi da će imovina tih žrtava Holokausta biti predmet posebnog zakona. Takođe, Srbija je potpisnikTerezinske deklaracije, koja nas na to obavezuje
Većina zemalja vraćanje jevrejske imovine bez naslednika rešila je formiranjem fonda ili tela kome su vraćene nekretnine. Ta imovina sada se koristi u memorijalne, edukativne i svrhe unapređenja jevrejske zajednice.

Od 34.000 Jevreja, koliko ih je bilo pre Drugog svetskog rata u Srbiji, 31.000 je ubijeno. Uglavnom cele porodice - od beba do staraca, pa je ostala značajna imovina bez titulara.
Za razliku od ostalih bivših republika, u Srbiji su jevrejsku imovinu oteli Nemci, a ne domaće vlasti.

- Imovinu Jevreja uzeli su Nemci preko Kancelarije generalnog opunomoćenika za privredu u Srbiji Franca Nojhauzena. Doneti su posebni zakoni koji se tiču te imovine, a nad njom su postavljeni komesari sa zadatkom da je prodaju. Novac je uplaćivan na namenski račun opunomoćenika u Bank Serajn u Srbiji, i transferisan u Nemačku
Do kraja leta 1942. veći deo je rasprodat, pa je prodaja usporena. Da bi se ubrzalo unovčavanje jevrejskih nekretnina, nemačka okupaciona vlast ih „poklanja“ Srbiji. Vlada Milana Nedića 26. avgusta 1942. donosi Uredbu o pripadanju imovine Jevreja Srbiji.
- Prema ovom „aranžmanu“ Srpska narodna banka i Državna hipotekarna banka bile su dužne da za „poklonjenu“ imovinu isplate nemačkim vlastima ogromnu sumu od 360 miliona dinara na „ime štete koju su Nemci pretrpeli usled vođenja rata protiv Jugoslavije“.
Isplaćena suma bila je daleko veća nego što bi Nemci dobili prodajom jevrejskih nekretnina.
O oduzetim dobrima svedoči precizna nemačka dokumentacija, koja sadrži tačne adrese objekata, opise imovine, katastarske brojeve, vrednost.
 
они су убијени то је разлика
Промашио си поенту. Овда разматрамо питање тога ко су законски наследници убијених, а не то да ли су убијани.

Ја ово доживљавам као неки вид гетоизације Јевреја. Они се одвајају од остатка друштва и за њих се прописују посебна правила. Зашто се имовина Јевреја, као појединаца, третира као имовина јеврејске заједнице у целини, кад се исто не чини са имовином било које друге верске или етничке групе?

Да ли СПЦ наслеђује имовину православних верника? Не, и исто важи за све друге групе, укључујући и данашње Јевреје (ако неки Јевреј данас умре без наследника и тестамента, његова имовина неће бити преписана Јеврејакој општини на чијој је територији. Не могу се измишљати посебна правила за само једну категорију грађана.

Ово свакако јесте доста специфичан случај, јер не говоримо о нечему што је задесило само појединце. Јасеновац, Аушвиц, Дахау и Нова Градишка нису само трагедије појединаца, већ и трагедије читавих народа. Значи ли то да је потребно направити неки изузетак? Можда, али не по цену свега што сам претходно навео.

Слажем се, али ово је за њих свакако питање финансија а не правде.
Не треба да будемо на крај срца. Небитно је да ли је питање финансија или правде. Ако је нешто нечије, онда је то њихово, и ако га неко одузме, имају право да траже да им се врсти. Али овде не говоримо о томе.
 
Poslednja izmena:
To efikasno nije njihova imovina vec 70 godina.

Do sada je verovatno promenila par vlasnika.

Zanima me kako ce drzava da postupi ako je neko kupio tu imovinu od treceg lica?

Isto što i sa imovinom koja je oduzeta od Srba.Država ni nakon 70 i nekoliko godina korišćenja imovinu koju je otela od vlasnika istu ne može da vrati čak ni bez kamata i drugih oblika naknade štete..To govori koliko je taj sistem bio neefiksan iako je počivao na otimanju.
 
Isto što i sa imovinom koja je oduzeta od Srba.Država ni nakon 70 i nekoliko godina korišćenja imovinu koju je otela od vlasnika istu ne može da vrati čak ni bez kamata i drugih oblika naknade štete..To govori koliko je taj sistem bio neefiksan iako je počivao na otimanju.

Znam sve o tome buduci da je moja porodica prva bila zrtva komunjaristicke raspodele imovine.

Oduzeli silne hektre zemlj i to 2 su u sadasnjem centru grada vrede milione....

I jos rane imovine da ne duzim sad.
 
Штету је немогуће надокнадити у целини. А превремено одузете животе баш ништа не може надокнадити.

Samo zanimljivo, Jevreji ce posle 70 godina da izboksuju milione na osnovu ljudi sa kojima verovatno nemaju nikakve veze.

A nasi ljudi koji su zavrsili po logorima nisu dobili ni cent ikakve odstete.

Pre svega zato sto je retardirana komunjaristicka vlast to zabranila.

A Jevreji po svetu i njih par miliona vec 2-gu generaciju primaju penzije od Nemacke na primer.
 
Штету је немогуће надокнадити у целини. А превремено одузете животе баш ништа не може надокнадити.

Moguće je nakodnati u celini da postoji spremnost.Država ima veliku imovinu koju nije stekla podržavljenjem tj.oduzimanjem a primenom načela pravičnosti oni koji postali korisnici te imovine kao fizićka lica a to su uglavnom partizani trebalo bi da plaćaju mnogo veći porez.

- - - - - - - - - -

Samo zanimljivo, Jevreji ce posle 70 godina da izboksuju milione na osnovu ljudi sa kojima verovatno nemaju nikakve veze.

A nasi ljudi koji su zavrsili po logorima nisu dobili ni cent ikakve odstete.

Pre svega zato sto je retardirana komunjaristicka vlast to zabranila.

A Jevreji po svetu i njih par miliona vec 2-gu generaciju primaju penzije od Nemacke na primer.
Poeređenje nije dobro.S osnovom se pretpostavlja da je poslednja volja u pogledu imovine žrtava Holokausta da ista pripadne jevrejskim udruženjima ako nema potomstva.Ionako će ta nakanda da bude simbolična i Jevrejima i Srbima.Naravno,ako država ne odluči da promeni zakon u nameri da zaista vrati imovinu.
 
Poeređenje nije dobro.S osnovom se pretpostavlja da je poslednja volja u pogledu imovine žrtava Holokausta da ista pripadne jevrejskim udruženjima ako nema potomstva.Ionako će ta nakanda da bude simbolična i Jevrejima i Srbima.Naravno,ako država ne odluči da promeni zakon u nameri da zaista vrati imovinu.


Pa da predpostavlja se.

Kada ce drzava da predpostavi da vrati imovinu koju su komunjare samo par godina kasnije otele?
Da ne kazem da su brojni vlasnici potencijalno jos uvek zivi tako da nema potrebe da se pretpostavlja.


Ako resavamo nepravde onda ajde da ih sve resimo iz tog perioda a ne selektivno.
 
To efikasno nije njihova imovina vec 70 godina.

Do sada je verovatno promenila par vlasnika.

Zanima me kako ce drzava da postupi ako je neko kupio tu imovinu od treceg lica?

држава је дозволила да се нечија имовина продаје без сагласности власника па према томе та држава НЕКА ПЛАТИ.;)
 
U SAVEZU jevrejskih opština podsećaju da su jevrejsku imovinu otimali okupatori i kolaboracionisti, pa je posle rata ostala podržavljena ili ostala u posedu onih koji su je držali tokom rata. Mali deo dobara vraćen je preživelima, ali ne u potpunosti. Delimično je nacionalizovana 1952. i to zajedno sa imovinom ratnih profitera. Državna politika u posleratnom periodu onemogućila je da preživele Jevreje obešteti Nemačka.
- Većina zemalja donela je zakon o vraćanju imovine žrtava Holokausta koje nemaju naslednike - Grčka još 1944. godine. Srbija mora da ga usvoji po dva osnova. U Zakonu o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju decidno se navodi da će imovina tih žrtava Holokausta biti predmet posebnog zakona. Takođe, Srbija je potpisnikTerezinske deklaracije, koja nas na to obavezuje
Većina zemalja vraćanje jevrejske imovine bez naslednika rešila je formiranjem fonda ili tela kome su vraćene nekretnine. Ta imovina sada se koristi u memorijalne, edukativne i svrhe unapređenja jevrejske zajednice.

Od 34.000 Jevreja, koliko ih je bilo pre Drugog svetskog rata u Srbiji, 31.000 je ubijeno. Uglavnom cele porodice - od beba do staraca, pa je ostala značajna imovina bez titulara.
Za razliku od ostalih bivših republika, u Srbiji su jevrejsku imovinu oteli Nemci, a ne domaće vlasti.

- Imovinu Jevreja uzeli su Nemci preko Kancelarije generalnog opunomoćenika za privredu u Srbiji Franca Nojhauzena. Doneti su posebni zakoni koji se tiču te imovine, a nad njom su postavljeni komesari sa zadatkom da je prodaju. Novac je uplaćivan na namenski račun opunomoćenika u Bank Serajn u Srbiji, i transferisan u Nemačku
Do kraja leta 1942. veći deo je rasprodat, pa je prodaja usporena. Da bi se ubrzalo unovčavanje jevrejskih nekretnina, nemačka okupaciona vlast ih „poklanja“ Srbiji. Vlada Milana Nedića 26. avgusta 1942. donosi Uredbu o pripadanju imovine Jevreja Srbiji.
- Prema ovom „aranžmanu“ Srpska narodna banka i Državna hipotekarna banka bile su dužne da za „poklonjenu“ imovinu isplate nemačkim vlastima ogromnu sumu od 360 miliona dinara na „ime štete koju su Nemci pretrpeli usled vođenja rata protiv Jugoslavije“.
Isplaćena suma bila je daleko veća nego što bi Nemci dobili prodajom jevrejskih nekretnina.
O oduzetim dobrima svedoči precizna nemačka dokumentacija, koja sadrži tačne adrese objekata, opise imovine, katastarske brojeve, vrednost.

КО ЈЕ КРИВ СРБИЈИ ШТО НЕ ПОТРАЖУЈЕ РАТНУ ОДШТЕТУ ОД НЕМАЧКЕ НЕ САМО ЗА ДРУГИ НЕГО И ЗА ПРВИ СВЕТСКИ РАТ.
 
Промашио си поенту. Овда разматрамо питање тога ко су законски наследници убијених, а не то да ли су убијани.

Ја ово доживљавам као неки вид гетоизације Јевреја. Они се одвајају од остатка друштва и за њих се прописују посебна правила. Зашто се имовина Јевреја, као појединаца, третира као имовина јеврејске заједнице у целини, кад се исто не чини са имовином било које друге верске или етничке групе?

Да ли СПЦ наслеђује имовину православних верника? Не, и исто важи за све друге групе, укључујући и данашње Јевреје (ако неки Јевреј данас умре без наследника и тестамента, његова имовина неће бити преписана Јеврејакој општини на чијој је територији. Не могу се измишљати посебна правила за само једну категорију грађана.

Ово свакако јесте доста специфичан случај, јер не говоримо о нечему што је задесило само појединце. Јасеновац, Аушвиц, Дахау и Нова Градишка нису само трагедије појединаца, већ и трагедије читавих народа. Значи ли то да је потребно направити неки изузетак? Можда, али не по цену свега што сам претходно навео.


Не треба да будемо на крај срца. Небитно је да ли је питање финансија или правде. Ако је нешто нечије, онда је то њихово, и ако га неко одузме, имају право да траже да им се врсти. Али овде не говоримо о томе.

ПРВО СЕ МАЛО ПОДСЕТИ КАКАВ СУ "ТРЕТМАН" ИМАЛИ ЈЕВРЕЈИ У СРБИЈИ ПОД НЕМАЧКОМ ОКУПАЦИЈОМ ПА ДА КРЕНЕМО У РАЗГОВОР
 
ПРВО СЕ МАЛО ПОДСЕТИ КАКАВ СУ "ТРЕТМАН" ИМАЛИ ЈЕВРЕЈИ У СРБИЈИ ПОД НЕМАЧКОМ ОКУПАЦИЈОМ ПА ДА КРЕНЕМО У РАЗГОВОР

Чистили су трамвајске шине док нису депортовани у Матхаузене.
 

Back
Top