Postojanje natprirodnog bića zvano Bog

Nije hteo drugo da kaže...
Način mišljenja o svim modalnostima iz siperpozicije govori o njegovom veoma vosokom IQ koji misli skoro kvantno...Za njega
Boža nije predmet vere
već modalnosti...
Tako ni ja ne vidim suprotstavljenost TE i kreacionističke uverenosti...



Kad ti neko kaže 'možda', nema tu nikakve superpozicije, samo pusta mašta koja sebi daje za volju da naduvava balone. Ta tvoja umišljena superpozicija je samo superpozicija 'istine' koju u svom razumu možeš da osmisliš. Inače, ako bi ta superpozicija iz koje posmatraš stvari bila izvan tvog/Hokingovog skučenog razuma onda 'možda' ne bi imalo mjesta u toj jezičkoj formi kojom bi davao objašnjenje istinitosti onoga štoniz superpozicije gledaš. 'Možda' je modalnost kojom objašnjavaš da nemaš pojma šta je istina. Dakle, može bit' a može i ne bit'.

Vidiš, iz superpozicije ne postoji možda. Postoji ono što jeste (ili ono u što si ubijeđen da jeste) i ono što želiš da potvrdiš da jeste ii pak nije. Kad se ono što jeste postavi preko onog što ispituješ da l' jeste, to dvoje mogu da se poklope ili pak da se se ne poklope. Ako se izravnaju onda je očito da ono što ispituješ da l' jeste jeste isto sa onim s čim ga poklapaš i filtriraš. To bi trebalo da znači da si pronašao istinu. Međutim, šta je ono što si postavio u superpoziciju??? Da li je to istina kroz koju gledaš ono što želiš da potvrdiš istinitim? Ako je to laž onda ono što tom laži poklapaš iz superpozicije nikad neće moći biti provjerena istina. Bit' će samo istina relativna toj laži.

I sad... neko treba da vjeruje Hokingu... i tebi.... hahahaha

- - - - - - - - - -

U drugim riječima: ti voliš da pričaš i da naduvavaš svoje balone postavljajući ih onda kao apsolutne istine... koje nisu.

- - - - - - - - - -

Bog je predmet modalnosti samo u tvom razumu kojim ne znaš istinu.
Da istinu znaš, ne bi koristio modalnosti.

Istina o Bogu se može saznati jedino neposredno; bivajući Jedan sa...
 
Poslednja izmena:
Kad ti neko kaže 'možda', nema tu nikakve superpozicije, samo pusta mašta koja sebi daje za volju da naduvava balone. Ta tvoja umišljena superpozicija je samo superpozicija 'istine' koju u svom razumu možeš da osmisliš. Inače, ako bi ta superpozicija iz koje posmatraš stvari bila izvan tvog/Hokingovog skučenog razuma onda 'možda' ne bi imalo mjesta u toj jezičkoj formi kojom bi davao objašnjenje istinitosti onoga štoniz superpozicije gledaš. 'Možda' je modalnost kojom objašnjavaš da nemaš pojma šta je istina. Dakle, može bit' a može i ne bit'.

Vidiš, iz superpozicije ne postoji možda. Postoji ono što jeste (ili ono u što si ubijeđen da jeste) i ono što želiš da potvrdiš da jeste ii pak nije. Kad se ono što jeste postavi preko onog što ispituješ da l' jeste, to dvoje mogu da se poklope ili pak da se se ne poklope. Ako se izravnaju onda je očito da ono što ispituješ da l' jeste jeste isto sa onim s čim ga poklapaš i filtriraš. To bi trebalo da znači da si pronašao istinu. Međutim, šta je ono što si postavio u superpoziciju??? Da li je to istina kroz koju gledaš ono što želiš da potvrdiš istinitim? Ako je to laž onda ono što tom laži poklapaš iz superpozicije nikad neće moći biti provjerena istina. Bit' će samo istina relativna toj laži.

I sad... neko treba da vjeruje Hokingu... i tebi.... hahahaha

- - - - - - - - - -

U drugim riječima: ti voliš da pričaš i da naduvavaš svoje balone postavljajući ih onda kao apsolutne istine... koje nisu.
Ne treba niko da veruje Hokingu-on iznese dokaze za ono šta tvrdi,a takođe i ja.
Samo je manje inteligentnim teže shvatiti šta to tvrdi Hoking čiji IQ blizu 200!
Deda drumom ,baba šumom...Šuma šej...:hahaha:
 
Ne treba niko da veruje Hokingu-on iznese dokaze za ono šta tvrdi,a takođe i ja.
Samo je manje inteligentnim teže shvatiti šta to tvrdi Hoking čiji IQ blizu 200!

Ма nemoj. IQ blizu двеста. Где си наишао на тај податак. Ко је радио тест и када?
Или мислиш да се тако нешто подразумева?
Јер, Хокинг је у центру пажње медија, a који га означавају као паметног, и самим тим он то и мора бити.

Хокинг је пре свега захваљујући свом изгледу тј. стању у коме је, привукао пажњу гомиле на себе и самим тим постао за масе неко ко би требао бити паметан. За читаоце таблоида и недотупавих новинарских чланака он је оличење мудрости.

Али то твоје дивљење задржи за себе.

А његово "царево одело" продај неком другом.

Што се тиче такве "недокучиве" памети вас научника све је о томе рекао Шопенхауер овим речима ..да их поновим:

"Takvi gospodari lonaca i retorti moraju da nauče da hemija čini sposobnim za apotekara, ali ne za filozofa; isto kao što se ne manji broj izvesnih drugih, njihovom duhu sličnih istraživača prirode, mora naučiti da čovek moze biti savršen zoolog i u prste znati svih šezdeset vrsta majmuna, a da ipak, ako sem toga nije naučio ništa do možda još katehizam, u celini uzevši bude neznalica, čovek koji se ubraja u narod. A ovo je danas čest slučaj. Kao tumači sveta nameću se Ijudi koji su naučili svoju hemiju ili fiziku, iIi mineralogiju, iIi zoologiju, iIi fiziologiju, ali ništa više na svetu, i koji uz to svoje jedino, smeštaju ono svoje drugo znanje: naime ono što im je još ostalo od katehizma iz školskih dana, pa kad im se onda ta dva komada baš ne uklope, postanu podrugljivci religije i ubrzo neukusni plitki materijalisti.
Da je postojao jedan Platon iIi Aristotel, Lok, a pogotovu jedan Kant, mozda su nekada čuli u školi, ali te Ijude pošto ovi niti su vladali loncem za topljenje i retortom, niti su punili majmune, nisu smatrali vrednim upoznavanja, vec, bacajuci olako kroz prozor misaoni rad dve hiIjade godina, filosofiraju nešto pred publikom iz sopstvenih bogatih duševnih sredstava, na osnovu katehizma, sa jedne strane, i lonca i retorte, ili registra sa majmunima, sa druge.
Oni zaslužuju da budu bezobzirno poučeni, kao ignoranti koji imaju još mnogo toga da nauče, pre nego budu mogli da ucestvuju u razgovoru. I uopšte svako ko sa dečje naivnim realizmom, tek onako nasumce, dogmatizira o duši, Bogu, nastanku sveta, atomima i slicnome, kao da je Kritika čistog uma napisana na Mesecu i ni jedan njen primerak nije dospeo na Zemlju, spada upravo u narod: pošaljite ga u sobu za sluzinčad, neka tamo predaje svoju mudrost."

Шопенхауер
 
Surova realnost,ma i dečija govori da čovek koji se nekad zvao Šopi,
ne postoji više-preselio se na adresu po sebi...
Takođe i Lok je loknuo,a i
Kant ne kanta više...
Tako da njihove ideje-prc!
A pregalaštvo Hokingove
generacije nazire i besmrtnost i čoveka među zvezdama!
A kod Šopija-ni mesečina...
 
Da bi nešto bilo stvoreno, prvo mora biti stvoreno u umu.
Ni iz čega. Sintezom prostih misli.
Zamisliti nešto što ne postoji, što je "ni nalik", i materijalizovati. To je božje delo.
Takvo je svako stvaranje koje nije oponašanje već stvorenog.

Ono što je u nama je veće i od onog iza i od onog ispred nas.
Ono što je u nama ima moć da stvara.
 
Pošto nisam primetio mnogo postova na ovu temu, hteo bih da započnem jednu. Zanima me vaše mišljenje o Bogu, natprirodnoj sili koja sve vidi, zna i koja određuje tuđe sudbine. Koliko vi zaista verujete u ovako nešto i koje je vaše mišljenje o ovome. Ja verujem u Boga jer sam učen da tako treba, al' me sve više proganjaju pitanja tipa "Šta je bilo pre Boga?", "Ako je Bog oduvek tu, kolko je onda star svemir?", "Ako je Bog bezgrešan i svezanuć onda mora da zna kako je to ubiti i slagati nekoga, ali kako on to može znati ako to nije učinio?"

Ovo jeste sad i pitanje koliko ste religiozni, dal' bez pitanja i pogovora verujete, ili ipak malo razmislite o svemu. Ja ovde ne propovedam nikakvo verovanje ili bilo šta drugo, samo me zanima vaše mišljenje.

Za mene je dovoljno da pogledam svet oko sebe u svojoj punoći i da mi bude jasno da postoji Nešto što je iznad svih nas iznad čitavog nama poznatog sveta. Ljudi čestpo postavljaju pitanja o tome Nečemu (ako ne i uvek) koja su na nivou zemaljske svesti, ali hajde da stvar posmatramo ovako: ukoliko postoji Nad-nešto (i ne kažem BIĆE, jer BIĆA su stvorena), to Nešto je nama dalo ovu Logiku kojom razmišljamo, određena merila i okvire Misli iz kojih pokušavamo izaći. Verujem da je nemoguće shvatiti Nešto (pa ga zovite Bog, Alahg, Zeka ili Pera), jer Tvorac Svesti je iznad naše svesti. Da bude jasnije, daću vam jednu meni zanimljivu analogiju:

Kad smo mali, imamo 2,3 godine, mi prečesto ne razumemo naše roditelje zašto nas teraju na nešto. Na primer, ja sam kao mala imala inficirani ujed komarca do lakta i plakala od bolova. Tata me je odveo kod lekara. U mojim očima i svesti, to je mučenje, ali moj otac zna da nije. Lekar je tražio da on izađe iz ordinacije, jer je psihološki tako lakše da mi očisti ruku. I moj tata je morao da izadje dok sam ja vrištala "Tata, zašto me ostavljaš?" keoz suze. Ali se vratio i moja ruka je bila zdrava. Ali ja to nisam razumela niti je on mogao da mi objasni zašto je to tako moralo da bude, a nije ni bio u obavezi da mi objašnjava. On je moj roditelj, stariji, pametniji, zreliji, odrastao i on pazi mene i ako mu ja u trenutku kod lekara ne verujem i vrištim i plačem.

USlovno rečeno, Nešto (Bog, Alah,ZEka, PEra) je iznad i nas i svega živog oko nas i uslovno rečeno Otac i Majka svemu. Pruža nam ono što može i smatra da treba i nije ni u obavezni da nam sve objasni, jer on zna zašto je to dobro.

Da se vratim na druga pitanja... Vidim i ovde da se uvek u pitanje dovede postojanje Zla, pa postavi pitanje kakav je to Bog koji to dozvoli. Imate odličnu knjigu "Postojanje Boga" od profesora Draga Đurića sa Filozofskog fakulteta u BEogradu, gde možete pronaći objašnjenja tog i mogih drugih fenomena. Ako analizirate moguće svetove gde postoji ili ne postoji Zlo, dolazite do zaključka da je samo ovaj svet moguć da postoji, a da se ostave netaknutim čovekova sloboda misli, izbora i svesti, koja je naravno krucijalna u svemu tome. A uzgred, kada bi samo postojale lepe stvari, mi ni ne bi znali da su lepe, jer nemamo u odnosu na šta da uporedimo. KAko bismo znali da činimo dobro, ako ne znamo šta je loše činjenje? Svi se rode sa slobodom da odaberu jedno ili drugo i ne može imati pracijalnog delovanja na nečije postupke: ili slobodan izbor svima ili slobodan izbor nikome. Svako je mogao da odabere drugačije, ali je odbarao onako kako jeste. I nije Bog taj koji je kriv što ima lošeg u svetu, nego čovekova zloupotreba slobode.

Nemojte postavljati pitanja kao što su "ko je stvorio boga?" "odakle on tu?" "Šta je bilo pre njega". TAkvim pitanjima spuštate Boga, koji nije Biće, na nivo čoveka. To je razumljivo, ali nije dobro. Razmislite ovako... Čak i da kažemo Bog-Alah-Zeka-Pera je stvoren. Stvorio ga je, lupiću, Mika-Žika,opet ćete postaviti pitanje, a ko je stvorio njih. I tako unazad, i unazad, i unazad... I uvek ćete dolaziti do večnosti koja je frapantna ljudskom mozgu, ali upravo u tom frapirajućem osećaju leži i taj osećaj prema Nad-biću.

Napomenuću da koristim imena poput Nad-biće, Pera, Mika isl. da ih bila korektna i prema drugim religijama i prema neki individualizovanim shvatanjima, koja ne prihvataju baš svaku stavku koja određena Crkva propagira. Ja ne mogu da se složim sa svime, jer mi inteligencija ne dozvoljava, samo jer mi je neko tako rekao.

A čujem često i pitanja vezana za religiju, boga "A što je baš to tako?". Odgovor je prost: u ljudskoj prirodi je da pita tako nešto, ali uzmite u obzir da kakvo god je nešto, uvek će čovek pitati a što je baš takvo. Da smo se rađali sa tri oka, čovek bi pitao kako bi to bilo da smo imali samo dva! Samo upamtite da nekako mora da bude. Ovako ili onako. I to nekako prihvatimo kao takvo, jer je to jednostavno realnost.

Ja verujem da postoji Viša sila (nazovite je, opet, kako vam drago) i da postoji samo jedan bog kojeg ljudi različito vide i doživljavaju. Neki ga vide miroljubivije, poput hrišćana, neki ga vide kao boga za koga je u redu ratovati, kao muslimani isl. Ali verujem da je jedan i da svako od nas odabira neki sebi pristupačan i poznat način da mu/joj iskaže poštovanje. Ja smatram da bi nekorektno bilo reći "E, ne, moj Bog je pravi, tvoj nije!" recimo nekom muslimanu koji svim srcem veruje u svog Alaha i nosi isti taj osećaj duhovnosti kao što nosi hrišćanin u sebi. Za njega je on potpuno u pravu, za mene sam ja, a ni jedno od nas nema dokaz opipljiv za ono što tvrdi, sem tog osećaja. Tačnije, mi nalazimo neke fenomene koje karakterišemo kao dokaze, ali ja smatram da to možda jesu naznake, ali da bi olako mogli ne biti u pravu. Realno, ko se vratio iz mrtvih da nam išta potvrdi? Niko. Da li ćemo svi umreti jednog dana? Hoćemo. I saznaćemo neminovno tad.

Kad umremo, ako posle nema ničega, biće nam svejedno. To ejst, neće nam biti ništa. Nema nas, nepostojanje je potpuno odsustvo bilo kakve materije ili svesti. Ali ukoliko nešto postoji posle, to će biti predivno. Meni je bliže ovo drugo, da nečeg ima, jer ovaj svet zemaljski u svoj svojoj šarenolikosti bi mi bio potpuno besmislen da ne postoji ništa konkretno iza njega. Mislim, da postoji tek da bi postojao. Sve ima neki smisao.

Rekla mi je jedna osoba: "Zašto vi vernici svemu hoćete da date smisao?". A ja iskreno ne umem da odgovorim na to pitanje. OSoba me pita da prihvatim ništavilo i nemanje poente ni u vezi čega u životu. Osoba mi nameće Ništa. A ja oko sebe vidim bogatstvo svačega, tu predivnu kompleksnosti zbog koje ne vidim kako je moguće da neko dođe i da mi dokazuje Ništa. Kao da ne vide oko sebe.

To bi onda značilo da je izvor ovog sveta koji je i te kako smislen i organizovan, gde je sve međusobno uslovljeno i savršeno funkcioniše, kao švajcarski sat - Besmisao. Kako iz besmisla proizilazi nešto smisleno? Ako ništa, nešto sa osećajem smisla uređuje besmisao u smisleni redosled i sklad, a onda izvor svega nije Besmisao nego onaj ko rukovodi BEsmislom i dovodi ga u Smisao.

Ako mi još nešto padne na pamet, vrlo rado ću podeliti sa vama i zanimaju me i vaši komentari na sve ovo. Hvala! :)
 
(i ne kažem BIĆE, jer BIĆA su stvorena),

Kakva logika treba da neko kaže Biće je stvoreno??

Zar nije bar logično reći:Stvorenje je stvoreno.?
To što si ti prihvatila iskrivljeno značenje riječi Biće ne znači da znaš šta to znači, niti da su to znali oni koji su taj pojam krivo upotrijebili.
Biće je pojam izveden iz riječi biti ili postojati.
Biće=Postojanje.

Ne postoje nikakva bića... postoji samo jedno Biće koje bitiše u svim aspektima izvedenim iz sebe i daje im vrijednost nečeg postojećeg.
 
Poslednja izmena:
Kakva logika treba da neko kaže Biće je stvoreno??

Zar nije bar logično reći:Stvorenje je stvoreno.?
To što si ti prihvatila iskrivljeno značenje riječi Biće ne znači da znaš šta to znači, niti da su to znali oni koji su taj pojam krivo upotrijebili.
Biće je pojam izveden iz riječi biti ili postojati.
Biće=Postojanje.

Ne postoje nikakva bića... postoji samo jedno Biće koje bitiše u svim aspektima izvedenim iz sebe i daje im vrijednost nečeg postojećeg.

Stvoreno je ono što je biće, jer biće biva od jedne početne, nulte tačke. Bog nema nultu tačku, bog nije bio, pa da bude, bog je oduvek i za njega ne postoji vreme.

- - - - - - - - - -

...kako bi Bog stvarao ako nema u sebi tvari stvorenog...

Upravo zato jer je Bog. Bog je takav da za njega ne postoje limiti da li može ovo ili ono i ne postavlja mu se pitanje kako.

- - - - - - - - - -

ĐOVANA D

Lepo si ovo gore sročila. Bog postoji, Naravno. Bog je SVE ŠTO POSTOJI.

Logika potrebna za objašnjenje i razumevanje SVEGA ŠTO POSTOJI sa značenjem Boga ovde:


Meni je tužno kako ljudi to ne vide. Ja osećam to divljenje samo kada posmatram prirodu i koliko nam je i gospodar ali i sluga istovremeno. Svi veliki naučnici što su više radili na svojim istraživanjima, sve više su razvijali taj osećaj divljenja u sebi i svi su bili veliki vernici: Anštajn, Tesla, Pupin... Otkrivanjem čudesa ovog sveta, otkriva se čudesnost onoga od čega je sve poteklo. Ako je svet oko nas toliko čudesa, onda ono što je to stvorilo i iznad svega toga je, još je čudesnije.
 
Stvoreno je ono što je biće, jer biće biva od jedne početne, nulte tačke. Bog nema nultu tačku, bog nije bio, pa da bude, bog je oduvek i za njega ne postoji vreme.

- - - - - - - - - -

Upravo zato jer je Bog. Bog je takav da za njega ne postoje limiti da li može ovo ili ono i ne postavlja mu se pitanje kako.

- - - - - - - - - -

У јее. Тај ваш измишљени пријатељ на небесима је много моћан. Он може ово , може оно.

Како је то утешно. Имати тако моћног господара на небесима који ће вам пружити заштиту и обгрлити вас љубављу.

Остаје само да му се скрушено молите. Њему, господару вашему. Да будете понизни рабови и слуге његови.

Meni je tužno kako ljudi to ne vide. Ja osećam to divljenje samo kada posmatram prirodu i koliko nam je i gospodar ali i sluga istovremeno. Svi veliki naučnici što su više radili na svojim istraživanjima, sve više su razvijali taj osećaj divljenja u sebi i svi su bili veliki vernici: Anštajn, Tesla, Pupin... Otkrivanjem čudesa ovog sveta, otkriva se čudesnost onoga od čega je sve poteklo. Ako je svet oko nas toliko čudesa, onda ono što je to stvorilo i iznad svega toga je, još je čudesnije.

Посматрајући природу можеш осетити само страву и ужас.
Природа је отелотворење пакленог света где је основно начело закон јачег, где јачи опстају, слабији нестају. Где влада зло и патња. Где је свако живо биће непријатељ и потенцијална храна другом.
То је слика природе.
"Natura daemonia est, non divina"( Природа је демонска а не божанска) давно је говорио Аристотел.
Природа је демонска творевина, демонског света, демонског творца .

А када је природа таква можеш замислити колико је "чудесна" метафизичка сила у основи исте.
 
У јее. Тај ваш измишљени пријатељ на небесима је много моћан. Он може ово , може оно.

Како је то утешно. Имати тако моћног господара на небесима који ће вам пружити заштиту и обгрлити вас љубављу.

Остаје само да му се скрушено молите. Њему, господару вашему. Да будете понизни рабови и слуге његови.

Ниси разумео однос, није он господар него је пријатељ. Пријатељ је свако ко те без осуде саслуша, а кад може и помогне.

Посматрајући природу можеш осетити само страву и ужас.
Природа је отелотворење пакленог света где је основно начело закон јачег, где јачи опстају, слабији нестају. Где влада зло и патња. Где је свако живо биће непријатељ и потенцијална храна другом.
То је слика природе.
"Natura daemonia est, non divina"( Природа је демонска а не божанска) давно је говорио Аристотел.
Природа је демонска творевина, демонског света, демонског творца .

А када је природа таква можеш замислити колико је "чудесна" метафизичка сила у основи исте.

Основно начело није закон јачег, него је правда.
Демонски творац је оксиморон. Творац гради а демон руши.
Поздрави Аристотела кад га видиш, кажи поздравио те Пера, ако пита који Пера само реци "знаш ти..."
 
Znam ja koji Pera-reko mi Đura...

Ali...
Aristotelova logika dedukcije (Organon),pokazao Spinoza,vodi u Deus sive Natura.,a što nije u neskladu intuitivnog poimanja Godoa tj.
Duha Svetog i sveprožimajućeg,a nije ni u neskladu s metafizičkim intuitivnim vizijama osnove postojanja koje su ,manje više,u opticaju...

Bolje logike,oficijelno,još uvek nemamo i još jedino se koristi matematička logika koja je na pojmovni jezik jedva primenljiva...
Ko zna koji put da konstatujemo da je problem u jeziku?
Rekao bih i ja (ko zna koji put) da je problem i u subjektocentričnosti ljudske logike,ma koja bila!
 
Subjektocentrizam nudi oslonac. Bez oslonca, koordinatnog pocetka, referentne tacke, baš nista ne može biti spoznato.

Objektocentrizam bi bila izgubljenost. Zato ni kao pojam ne postoji, sam izraz je neodrživ.

Spinoza je samo proširio oslonac na ceo svet, izmestio ga iz malog čoveka.

Logika nam je svima urođena i ista, ali oslonac nije. Izbor oslonca je ono što u ovom životu slobodnom voljom biramo.
 
Logika je logika je logika... jedna te ista u svima. Ono što nije isto jesu informacije s kojima logika raspolaže. Logika nekoga ko u svom razumu i u svojoj svjesnosti ima samo dvije informacije jeste da je sve sadržano u 2. 1+1=2. Nema dalje.

Međutim, neko drugi raspolaže sa tri informacije i za njega, logički, istina je da je sve sadržano u 3.
1+1+1=3. Mislite li da će onaj ko raspolaže sa dvije informacije moći zamisliti treću koje u njegovom razumu i svjesnosti nema???

Logika mu ne može pomoći.
Jedino što mu može pomoći jeste proširenje svjesnosti a to se dešava dodavanjem treće, do tad nepostojeće, informacije u njegov razum.
 
Logika je logika je logika... jedna te ista u svima. Ono što nije isto jesu informacije s kojima logika raspolaže. Logika nekoga ko u svom razumu i u svojoj svjesnosti ima samo dvije informacije jeste da je sve sadržano u 2. 1+1=2. Nema dalje.

Međutim, neko drugi raspolaže sa tri informacije i za njega, logički, istina je da je sve sadržano u 3.
1+1+1=3. Mislite li da će onaj ko raspolaže sa dvije informacije moći zamisliti treću koje u njegovom razumu i svjesnosti nema???

Logika mu ne može pomoći.
Jedino što mu može pomoći jeste proširenje svjesnosti a to se dešava dodavanjem treće, do tad nepostojeće, informacije u njegov razum.

I šta misliš-obrt jew obrt...?
Koji si ti tikvan,brate-Bosanci su za tebe superintelektualci...:mrgreen:
 

Back
Top