N3W
Iskusan
- Poruka
- 6.596
Ne, nisam pisao o konceptu principa koji se bazira na verovanju, već naglasio da principi uopšte ne moraju biti vezani za bilo koju formu verovanja.Ovde si kontradiktoran.
Poznajem par ljudi koji su realisti i izjašnjavaju se kao ateisti kojima je bilo koji oblik verovanja vrlo nestručan i nesvojstven način funkcionisanja u dnevnim i životnim aktivnostima jer ga smatraju neadekvatnim za otkrivanje istine o situacijama, ljudima i generalno životu. To je okej. Oni, takođe, imaju sopstvene principe i diskutabilno je da li oni veruju u principe, odnosno da li veruju u bilo šta budući da su za vreme svog profesionalnog života radili na tome da odstrane forme vere, te da se vode praktično logičnim i proverenim pitanjima.
Verovanje, princip i stav zavise od društvenog miljea u kome si odrastao, i u kome si vaspitavan.
Tako je. Oni su međusobno povezani kod većine ljudi, ali definisanje koncepta principa je za većinu stran pojam. To sam upravo ja i naglasio da principi nisu isto što i stav, odnosno verovanje. Mogu da ih sadrže, ali i ne moraju uopšte, što sam naveo iz primera o cigaretama i tompusima.
Ukoliko princip posmatraš kao opšte usvojeno načelo sredine u kojoj si odrastao, pa si ga automatski usvojio (prethodno verujući da je to jedini pravi i nepromenljivi princip), onda možemo govoriti o usvojenom obrascu ponašanja (i mišljenja)
Tu se radi o usvajanju tuđih principa. Mišljenje kao mišljenje ne predstavlja niti verovanje, a ni stav nečiji o nečemu. Bilo bi pravilnije reći da se radi o metodi vaspitavanja, pre nego li o principu.
Princip : -"Ne može mobilni telefon dok ne napuniš 12 godina. Ja u tvoje vreme nisam imala ni digitron. Roditelji mi nisu dali."
Napomena : Osoba uopšte ne mora da veruje ili da gaji stav prema tome bilo sa moralnog ili društvenog aspekta, štaviše uopšte ne mora biti direktno povezano sa principom koji su roditelji primenjivali, pod uslovom da osoba i samostalno razume da li je u opštem smislu bilo ma kakve zabrane korišćenja tehnoloških gedžeta.
Metoda vaspitavanja : Primena jednog ili više principa.
Napomena : Jedan princip verovanja. Jedan princip sastavljen od više stavova, bilo povezanim sa verovanjem ili znanjem o nečemu. Jedan čist princip koji se nameće kao faktor, tj. uslov.
To važi i za tvoju tvrdnju o roditeljima
Heh, evo ponovo grešiš ovde. Principi se ne mogu nadopunjavati, već samo zameniti. Stavovi, verovanja i znanje se nadopunjuju. Principi mogu biti i dobro, ali i loši, zavisno od tačke posmatranja. Apsolutno su dvoznačni, odnosno višeznačni.
Dakle, princip je ništa više do težnja ka cilju, a kombinacije verovanja, stavova i znanja mogu da dovedu do promene principa. Čim se cilj promeni, menja se i princip. Svaka varijacija odstupa od cilja jer varijacije donose sa sobom drugačije tendencije i dostizanje cilja neće biti isto.
Primer : -''Iz principa nećemo ići tom ulicom, niti praviti prečice''.
Svako odstupanje od toka, odnosno pravca, jeste potpuno menjanje principa.
Principi ne mogu biti isti u detinjstvu i u zrelosti ... zbog nagomilanog iskustva, znanja i - neminovno - promene životnih ciljeva.
Naravno da mogu. Na primer, gledam Duška Dugouška iz principa. Jedem isključivo Cipiripi iz principa. Želim isključivo zelenu jaknu iz principa. Koristim samo jedan jastuk 50 godina iz principa. Konzumiram isključivo ananas dinju iz principa. Perem zube tri puta dnevno iz principa.
To su sve karakterne osobine koje se nikada neće promeniti. Primera radi, ne gledam Duška Dugouška zbog verovanja ili stava.
Uzmimo slušanje neke muzike na primer. Bend se raspao, doveli novog pevača/pevačicu, zvuk nije više isti, nećemo da slušamo iz principa. Iako se bend promenio i iako je naše shvatanje promena dovelo do toga da se pomirimo sa tužnom situacijom, i dalje ćemo slušati pesme sa originalnim pevačem/pevačicom iz principa. I to se ne menja.
Ono šta se može promeniti jesu stavove, ubeđenja, verovanja. Principi nisu promenljivi već zamenljivi.
Ono se neće rukovoditi idealizovanim "principom mamine sarme"
Ali tu postoji niz, bukvalno niz faktora koji na to mogu da utiču. Evo, kada smo kod Boranije i Pihtija, ja ih iz principa nikada neću jesti niti bih probao čak i da mi neko plati sumu novca. Znam sve o tim jelima i znam da ih spremim fantazija dobro, ja ne gajim negaciju prema tim jelima na osnovi stava ili vere, već ih ne jedem iz principa iz razloga koji nekima mogu delovati apsolutno iracionalno.
Šta ćemo sa ljudima koji su u mladosti bili problematičnog ponašanja
Ovde je opet komplikovana analiza u pitanju. Pronalazim da ljudi koji to učine u stvari ne menjaju sopstvene principe, već beže od stvari i situacija koje ni sami ne umeju da racionališu adekvatno.
Ovde već pričam iz ličnih iskustava u radu i životu sa ljudima koji su pomenuti arhetip i mogu reći da čak i prilikom monašenja i menjanja uverenja i stavova i dalje dolazi do istog bunta i, da nazovem, viška energije koji se manifestuje na jedan drugi način ali po istom šablonu, odnosno principu. U primeru radi se o princpima protiv društva. Svakako principi koji su nastali na kontu kompleksa u detinjstvu.
Takođe pronalazim da većina dece koja odrastaju kao mali kriminalci, kasnije u životu i dalje ostaju kriminalci.
Oni koji se zaista promene to rade iz principa dokazivanja najčešće, gaje neki vid takmičarskog duha koji su imali i u mladosti i koji im je i dalje ostao. Princip ostaje isti bez obzira koliko druškan odraste.
Smatram da neki principi ostaju sa čovekom od mladosti do starosti i da se nikada ne menjaju, već se menja sredina i okruženje na koje se princip primenjuje.
Na primer, neko se rukuje sa nekim i želi da gleda direktno u oči dok se rukuje iz principa.
Ili se odlučili na život na pustom ostrvu? Na promenu pola? Na razvod u poznim godinama?
Život na pustom ostrvu ne bi promenio čoveka. Promena pola takođe ne bi promenila čoveka. Razvod u poznim godinama takođe ne bi promenio čoveka. To su ljudi koji već imaju sijaset navika i principa koje vuku sa sobom od mladosti i bez obzira kakve nove stavove sa sobom poneli, principi se ne mogu menjati već samo zameniti.
Vidiš, ovde grešiš jer posmatraš STAV kao PRINCIP.
Razlika između stava i principa leži u tome što za ostvarenje određenog stava je potrebna moralna osnova (radi definicije) i rasuđivanje (radi kvaliteta stava).
Opet iz ličnog primera : ja imam izuzetno negativan stav prema mobilnim telefonima novije generacije zbog nomofobije. Iz principa ne želim da posedujem mobilni telefon. Svom detetu ću svakako kupiti mobilni telefon kada za to dođe vreme.
Moja iskustva i stav prema mobilnim telefonima su i vrlo pozitivna, ali i vrlo negativna. Princip koji održavam nema nikakvih dodirnih tačaka sa mojim stavom o mobilnim telefonima jer na njih ne posmatram sa moralnog aspekta.
----------------------------
Da zalazimo malo u stručniji segment socijalne psihologije koja svakako pravi veliku razliku između STAVA i PRINCIPA. :
Stav kao stav je afektivan i predstavlja latentni deo psihe čoveka, tj. latentnu varijaciju čovekovog ponašanja.
Ponašanje i stav su povezani, ali isključivo kroz odnos reakcije.
Stav prema nečemu može biti super-pozitivan, pozitivan, kvazi-pozitivan, neutralan, kvazi-negativan, negativan i super-negativan. Stav prema objektima ili ljudima se gotovo uvek bazira na moralnoj odrednici i kao takav može izazvati emotivne akcije ukoliko se nečiji stav sukobi sa stavom druge osobe koja gaji različit polaritet, dovodeći do metode ponašanja.
Ono o čemu si ti pisala se naziva kognicijom u okviru stava. Kognicija može da počne verovanjem u nešto (kao kada dete Veruje u Deda Mraza), a kasnije završiti znanjem pri čemu se stav prema Deda Mrazu promenio na moralnom polaritetu.
Iz toga se zaključuje da su stavovi generalno latentni delovi ličnosti koji su podložni konstantnim promenama, baš kao što si navela.
Ipak, sutradan kada dete odraste to ne mora da znači da će da promeni princip učenja o Deda Mrazu i velika je šansa da će i svom detetu govoriti i pričati o tome kako će da dođe Deda Mraz, iako je to sve ono u šta osoba sama ne veruje, zna da je pogrešno, a isto tako i razume moralne posledice.
Sa druge strane, može i da odluči da neće da ponavlja isti princip, već će da bira neki drugačiji princip povodom toga. Tu se radi o zameni principa.
Ponašanje osobe u okviru kognicije osobe uopšte ne mora da bude srazmerno jednako jedno drugom. Ponovo primer cigareta :
Primer 1 : Primena isključivo principa sa jednim rezultatom.
Kognicija : - ''Pušenje je štetno za zdravlje''
Ponašanje : -''Pušim tri pakle dnevno''
Stav : Nepotreban
Verovanje : Nepotrebno
Znanje : Nepotrebno
Princip : Tri pakle dnevno.
Primer 2 : Promena kognicije, stava, vere i primena novog principa sa istim rezultatom.
Kognicija : -''Pušenje cigareta nije štetno''
Ponašanje : -''Tri pakle dnevno''
Stav : -''Ljudi lažu''
Verovanje : -''Sve je okej''
Znanje : Nepotrebno, pomućeno
Princip : ''Pušenje cigareta nije štetno zato što ljudi lažu, ja pušim tri pakle dnevno i sa mnom je sve okej.''
U oba primera bez obzira na stav osoba puši tri pakle dnevno. Princip u osnovi ostaje apsolutno isti i možemo slobodno reći da su oba primera apsolutno istog rezultata i da će dovesti do podjednakih tegoba. U oba slučaja osoba može iz principa da smanji broj cigareta, ponovo bez obzira na kogniciju ili ponašanje (menjanje navika), princip ostaje isti.
Dakle stav, znanje, preduslov, kognicija i vera, uopšte ne moraju imati dodirnih tačaka sa principom s obzirom da se principi najbolje ogledaju u PONAŠANJU osobe, što ne spada u latentni deo ličnosti.
Pozdrav i sve najbolje!
Poslednja izmena: