Otelotvoreni bol

gost 88651

Iskusan
Banovan
Poruka
6.081
"Nagomilani bol predstavlja negativno energetsko polje koje okupira vaše telo I vaš um.
…otelotvoreni emocionalni bol: pritajeni I aktivni.

Bol se hrani jedino bolom. Bol se ne može hraniti radošću.
...
Otelotvoreni bol želi da preživi, baš kao I svaki drugi živi entitet, a može da preživi jedino ako vas navede da se nesvesno poistovetite sa njim.
...
Otelotvoreni bol vam se možda može činiti nalik opasnom čudovištu u koje ne smete ni da pogledate, ali ja vas uveravam da je to slabašna utvara koja ne može da nadvlada moć vašeg prisustva.
...
Onog trenutka kada ga uočite, osetite njegovo energetsko polje unutar vas I obratite pažnju na njega, time će identifikacija biti prekinuta. Viša dimenzija svesti će stupiti na scenu. Ja je nazivam prisustvo. Vi sada postajete svedok ili posmatrač otelotvorenog bola. To znači da on više ne može da vas koristi pretvarajući se da je isto što I vi I da više ne može da se obnavlja kroz vas. Pronašli ste svoju najdublju snagu. Dosegli ste moć sadašnjeg trenutka.

...Sveti Pavle “Sve se pokazuje kada je izneto na svetlost i sve ono što je izneto na svetlost i samo postaje svetlost.”
Baš kao što se ne možete boriti protiv tame, tako se ne možete boriti ni protiv otelotvorenog bola. Pokušaj da se to učini će stvoriti unutrašnji konflikt I samim time dodatni bol. Dovoljno je posmatrati ga. Posmatranje bola sa sobom nosi I prihvatanje bola kao dela onoga što u tom trenutku jeste.

Kada postoji ljutnja, ispod nje se uvek nalazi bol. Ili kada nastupe mračna raspoloženja I vi upadnete u negativni tok misli, razmišljajući o tome kako je vaš život grozan, vaše razmišljanje je postalo poravnato sa otelotvorenim bolom I postali ste nesvesni I podložni njegovom napadu. To podrazumeva potpuno odsustvo posmatrača.

Neprekidna svesna pažnja raskida vezu između otelotvorenog bola I vaših misaonih procesa I na scenu dovodi proces preobražaja. To je kao da sam bol postaje gorivo za plamen vaše svesti, plamen koji usled toga snažnije gori. Ovo predstavlja ezoterični smisao drevne umetnosti alhemije: pretvaranje neplemenitih metala u zlato, patnje u svest.

Usmerite pažnju na to osećanje u vama. Spoznajte da je to otelotvoreni bol. Prihvatite da on postoji. Nemojte misliti o njemu – nemojte dozvoliti da se osećanje pretvori u razmišljanje. Nemojte da sudite ili analizirate. Nemojte od njega da stvarate sopstveni identitet. Ostanite prisutni I nastavite da nadzirete ono što se događa u vama. Postanite svesni ne samo emocionalnog bola već I “onoga koji nadzire”, tihog posmatrača. To predstavlja moć Sadašnjeg trenutka, moć vašeg ličnog svesnog prisustva. A onda pogledajte šta se dešava.

Ako ste u stanju da u tom periodu ostanete pripravni I prisutni I da posmatrate sve što osećate u sebi a da to ne preuzme kontrolu nad vama, onda se otvara mogućnost za najsnažniju duhovnu praksu I brzi preobražaj sveg bola iz prošlosti postaje moguć.”


"Moć sadašnjeg trenutka", Ekart Tol - neke rečenice izdvojene iz te knjige , koje govore o otelotvorenom bolu .

...

šta mislite o ovom?
 
još nešto što možda ima veze sa ovom temom.

...

K.G. Jung: "Senka je podređeni deo ličnosti; zbir svih onih ličnih i kolektivnih elemenata kojima se, usled njihove nespojivosti sa odabranim svesnim stavom, ne dozvoljava izražavanje u životu i koji se zbog toga u nesvesnom spajaju u jednu relativno autonomnu "otcepljenu ličnost" sa suprotnim težnjama. Senka se u odnosu na svest ponaša kompenzatorno; odatle njeni učinci mogu biti isto toliko pozitivni koliko i negativni. U snovima, figura senke je uvek istog pola kao i sam snevač."

...

"Šta će biti s čovekom koji od straha pobegne?”
“Ništa mu neće biti osim što nikada neće naučiti to što treba. Nikad neće postati čovek od znanja. Biće, možda, siledžija ili bezopasan, uplašen čovek; u svakom slučaju, biće poražen. Njegov prvi neprijatelj dokrajčiće njegove želje.”
“A šta on može učiniti da savlada strah?”
“Odgovor je sasvim prost. Ne sme da pobegne. Mora da odoli strahu i mora uprkos njemu da načini sledeći korak u učenju, pa posle još jedan. Mora biti pun straha, ali ne sme da stane. To je pravilo.
A doći će čas kad će njegov prvi neprijatelj uzmaći. Čovek počne da stiče samopouzdanje. Namera mu postaje čvršća. Učenje više nije zadatak koji mu zadaje strah. Kad kucne taj radosni čas, čovek može bez oklevanja reći da je savladao svog prvog prirodnog neprijatelja."

Castaneda
 
Kažu da je Buda ovo izgovorio nakon svog duhovnog probuđenja:

„Graditelju, sada si primijećen!
Više me nećeš kućiti!
Sve su ti grede slomljene, pokoleban ti je stožer.
Duh posta nepokolebiv, dosegnut je kraj stremljenja.“

mene asocira kao da je primetio taj "otelotvoreni bol", ali ne znam.
u svakom slučaju mi je zanimljiva ova priča.

...

"Kad se odreknete nečega, ostajete zauvek vezani za to. Kad se borite protiv nečega, zauvek ste vezani za to. Sve dok se borimo s nečim, dajemo mu moć. Dajemo mu moć jednaku onoj koju trošimo u toj borbi ... Pokušajte da shvatite pravu vrednost nečega i neće vam biti potrebno da se odričete – jednostavno, samo će vam ispasti iz ruku."

De Melo
 
'Usmerite pažnju na to osećanje u vama. Spoznajte da je to otelotvoreni bol. Prihvatite da on postoji. Nemojte misliti o njemu – nemojte dozvoliti da se osećanje pretvori u razmišljanje. Nemojte da sudite ili analizirate. Nemojte od njega da stvarate sopstveni identitet. Ostanite prisutni I nastavite da nadzirete ono što se događa u vama. Postanite svesni ne samo emocionalnog bola već I “onoga koji nadzire”, tihog posmatrača. To predstavlja moć Sadašnjeg trenutka, moć vašeg ličnog svesnog prisustva. A onda pogledajte šta se dešava.'


Ovo je sustina meni se čini ali ne znam da li je moguće ne razmišljati o tome...
Kako to da se izvede a da se ne razmišlja? Samo da osećaš...?
 
Neprekidna svesna pažnja raskida vezu između otelotvorenog bola I vaših misaonih procesa I na scenu dovodi proces preobražaja. To je kao da sam bol postaje gorivo za plamen vaše svesti, plamen koji usled toga snažnije gori. Ovo predstavlja ezoterični smisao drevne umetnosti alhemije: pretvaranje neplemenitih metala u zlato, patnje u svest.
Ovo :ok:

Samo je meni bar, jako teško izvesti ovo.. isključiti misaone procese, ne razmišljati o tome... biti samo posmatrač sopstvenog bola..
Sve mi se čini da se branim racionalizacijom...
Ne valja, ne valja :(
 
Suština ega
Izvestan broj ljudi je u potpunosti identifikovan s glasom u glavi, s tim neprekidnim tokom nesvesnog i nagonskog razmišljanja i emocija koje ga prate, i za njih se može reći da su opsednuti umom. Sve dok niste svesni toga, „mislioca" posmatrate kao sebe. To je egoični um. Zovemo ga egoičnim jer postoji doživljaj o sopstvenom „ja" (ego) u svakoj misli, svakom sećanju, svakoj interpretaciji, mišljenju, stavu, reakciji i osećanju.U duhovnom smislu, tu se radi o nesvesnom delu uma.

Evo još nešto od Ekhart Toll-a a u čemu se ja pronalazim iako radim na tome da obuzdam svoj ego, bar na svesnom nivou...
Poenta je da su i misli i emocije - nestabilne kategorije, mogu se menjati ne na dnevnom nivou već iz časa u čas pa je samim tim i ego u stalnoj borbi da se održi.. I to stvara umor i nezadovoljstvo koje ometa sadašnji trenutak i našu sposobnost da uživamo u njemu.. :think:
 
„Lako je doneti odluku o promeni sedeći mirno u svojoj sobi. Ali čim sretnete nekog konj se ritne. U nama je konj. Konj mora biti promenjen.“

Gurđijev

Ovo je lepo rečeno ima istine u tome ali nekad se konj ne rita bez razloga, ne bih ja baš tek tako odbacila tog konja ;)
Malo da te trolujem, ne zameri :whistling:
 
Procitah nedavno objasnjenje kako raste jastog.
Jastog ima cvrstu nerastegljivu ljusturu, i u njoj raste dok mu ne postane tesna i neudobna, dok ne pocne da boli.
Tada je odbaci i sakrije se ispod kamena dok izraste nova. Ubrzo i ona postane tesna. Kada bol postane neizdrziv proces se ponavlja.
Bol je snaga koja tera na razvoj i napredovanje.
Kada ljudi osete bol ne traze uzrok nego bensedin.
 
"Oduvjek je postojao samo jedan život u različitim oblicima , onkraj uma , ispod forme." "Podržavam uzimanje medikamenata u svrhu liječenja mentalnih tegoba" Eckhart Tolle

U jednom momentu na predavanju je rekao da čovjek koji uđe u stanje sadašnjeg trenutka pod silom tjela boli navezanog na um i emocije može doživjeti šok i suicid
te je zbog toga potrebno biti oprezan i piti farmakoterapiju kod mentalnbih tegoba
 
Procitah nedavno objasnjenje kako raste jastog.
Jastog ima cvrstu nerastegljivu ljusturu, i u njoj raste dok mu ne postane tesna i neudobna, dok ne pocne da boli.
Tada je odbaci i sakrije se ispod kamena dok izraste nova. Ubrzo i ona postane tesna. Kada bol postane neizdrziv proces se ponavlja.
Bol je snaga koja tera na razvoj i napredovanje.
Kada ljudi osete bol ne traze uzrok nego bensedin.

bol je sustina zivota... fizicki emotivni svejedno..,isus je razapet bas zbog bola da mu mrcvarenjen ubiju sustinu ne shvatajuci da su postigli bas suprotno
 
Kažu da je Buda ovo izgovorio nakon svog duhovnog probuđenja:

„Graditelju, sada si primijećen!
Više me nećeš kućiti!
Sve su ti grede slomljene, pokoleban ti je stožer.
Duh posta nepokolebiv, dosegnut je kraj stremljenja.“

mene asocira kao da je primetio taj "otelotvoreni bol", ali ne znam.
u svakom slučaju mi je zanimljiva ova priča.

...

"Kad se odreknete nečega, ostajete zauvek vezani za to. Kad se borite protiv nečega, zauvek ste vezani za to. Sve dok se borimo s nečim, dajemo mu moć. Dajemo mu moć jednaku onoj koju trošimo u toj borbi ... Pokušajte da shvatite pravu vrednost nečega i neće vam biti potrebno da se odričete – jednostavno, samo će vam ispasti iz ruku."

De Melo

Graditelj patnje. Ego
Bol ili patnja nisu baš prave reči. Buda je koristio reč dukha, koja se može prevesti i kao
muka. Fizika, psihička, mala, velika, teška ili laka muka. Takođe se može nazvati i
nezadovoljenje. Nakon što je ugledao bol, počeo je da traga za uzrokom, korenom
svakog bola.
Problem je što imenovanje i objašnjenje nije dovoljno. Svako svoj put mora da prođe
sam i mora da stvori svoj uvid, iskustvo.

Posmatranje jeste put ka prestanku bola, patnje ili muke. Zanimljiv je tekst u postavci teme
i tačan, ali je prevelik zalogaj za početak.
Emociju je teško posmatrati i još teže je u fizičkom bolu prepoznati emociju.
Za početak je dovoljno posmatrati neki pokret, dah, zvuk, ukus, miris. Nešto prema
čemu nemamo ni jako sviđanje, ni jako nesviđanje. Neutralno ne postoji, ali barem
da polaritet bude slabiji. Trenutak svesnosti je trenutak svesnosti. Bilo da smo osvestili
nešto što smo obeležili kao veliko, važno, značajno ili nešto malecko. Zašto se onda
mučiti preteškim zadacima u početku?
 
Mislim da si nabacao x nepovezanih mambodzambo misli iz razlicitih izvora koje kao takve, nepovezane, nemaju nikakvog smisla....posmatranje nije put ka prestanku bilo cega, vec je put ka njegovom umnozavanju....

- - - - - - - - - -

Sto vise posmatras nesto, vise toga dobijas...
 
hm...to kad dusa zaboli...

- - - - - - - - - -

Procitah nedavno objasnjenje kako raste jastog.
Jastog ima cvrstu nerastegljivu ljusturu, i u njoj raste dok mu ne postane tesna i neudobna, dok ne pocne da boli.
Tada je odbaci i sakrije se ispod kamena dok izraste nova. Ubrzo i ona postane tesna. Kada bol postane neizdrziv proces se ponavlja.
Bol je snaga koja tera na razvoj i napredovanje.
Kada ljudi osete bol ne traze uzrok nego bensedin.
Ovo mi se mnogo svidja, i tacno je...
 
Kažu da je Buda ovo izgovorio nakon svog duhovnog probuđenja:

„Graditelju, sada si primijećen!
Više me nećeš kućiti!
Sve su ti grede slomljene, pokoleban ti je stožer.
Duh posta nepokolebiv, dosegnut je kraj stremljenja.“

mene asocira kao da je primetio taj "otelotvoreni bol", ali ne znam.
u svakom slučaju mi je zanimljiva ova priča.

 
Evo par komentara koje sam već ranije pisao o istom:

Bol... to nije cilj već svrha. Svrha bola je da pažnju našeg Bića usmjeri na postojanje blokade u našem sistemu. Tjelesna bol je proizvod blokade slobodnog protoka energije kroz naše energetsko polje. 'Duševna bol' je proizvod rascjepa pažnje između onoga što želimo i onoga što imamo, onoga što dušom namjeravamo i onoga što razumom stvaramo. Bol, dakle, u bilo kojem slučaju ukazuje na naše ne-svjesno stanje. Bol ima svrhu da nas probudi iz stanja u koje smo upali, da nas nasilno načini svjesnim činjenice da koračamo po oštrici. To je zov Duha da mijenjamo način i usmjerenje života.

Bol je dakle alat, namijenjen buđenju, budilnik, alarm duha.
Bol nije bolest. Bol je glasnik oboljenja i svrha mu je da nas načini svjesnim da smo okrenuti prema bolesti, iskrivljenju iskonske namjere (duše). Opominje nas da je vrijeme iscjeljenju našeg energetskog polja, dakle bol je zahtjev duha za neodloživom promjenom.


Inteligencija treba da ti služi da ono što si naučio i primijeniš. Ako si naučio da te bol vodi ka bolesti... šta ti initeligencija nalaže? Da mu dopustiš da se u bolest razvije? To stanje dopuštanja se zove još i mazohizam.

E sad opet, šta čovjek zaista nauči od svega to je pitanje. Neki nauče da je bol glasnik bolesti i onda se bolesti i prepuste prihvatajući je kao neminovnost. Međutim, svrha bola je da nas probudi, da nas nasilno natjera da promijenimo tok kreacije naše realnosti. Većini ljudi nije dostupno znanje o tome kako da se oslobode posledica njegove pojave, jer nisu svjesni njegove svrhe. Ali većina ljudi ipak, iako nisu svjesni svrhe bola, idu pravo kod ljekara, kod travara, kod psihologa, kod vračara ili pak zaustavljaju radnju koju so do tad činili, jer htjeli ne htjeli bol im staje na put.
 
Мени је неко у пролазу,
када сам тако једном нагомилао сра ње,
добацио :

"Разбацај то мало !"

Упамтио сам то за цео живот
примењујем кад год затреба
и баш помаже.
 
Kad se dete povredi mene stegne u grudima i boli,mislim sve dok i dete boli povreda...I sad kad se setim kako su sinovici vrata auta (bio jak vetar)
pričkinula prste,osetim tragove tog bola...
Mislim da je Pavle na taj bol mislio...
 

Back
Top