Smisao postojanja ratne mornarice KSHS- KJ i drugih slabijih zemalja

Gruban

Buduća legenda
Poruka
41.294
Specifičnost ratne mornarice u odnosu na druge vidove oružanih snaga jeste u tome što je mogućnost otpora slabije strane i nanošenja ozbiljnih gubitaka jačoj strani veoma mala.To ne može da se kaže za kopnenu vojsku pa donekle ni za vazduhoplovsto.U sukobu mornarica po prirodi stvari ne samo što je pobednik unapred poznat nego se slabija strana izlaže isključivo gubicima bez da može da naudi protivniku.Topovi većeg dometa uništiće protivničke brodove ne pružajući šansu protivniku da uzvrati.Naizgled podmornice su tu izuzetak ali podmornice pre i u vreme WWII su primarno površinska plovila koja su zaranjala samo izuzetno i na vrlo ograničeno vreme.Zato donekle čudi da se na primer KSHS -J oupšte odlučila za taj vidi oružanih snaga.Po prirodi stvari za jedinog potencijalnog protivnika smatrana je Italija čija ratna mornarica je bila neuporedivo jača koja je u svom sastavu imala i bojne brodove.Donekle slično stoje stvari i sa Grčkom koja takođe nije mogla da sebi priušti jaku ratnu mornaricu ali Grci nisu Italijane smatrali za realne potencijalne protivnike nego Turke pa je razumljivo što su Grci ipak ulagali u nabavku brodova.
 
Specifičnost ratne mornarice u odnosu na druge vidove oružanih snaga jeste u tome što je mogućnost otpora slabije strane i nanošenja ozbiljnih gubitaka jačoj strani veoma mala.To ne može da se kaže za kopnenu vojsku pa donekle ni za vazduhoplovsto.U sukobu mornarica po prirodi stvari ne samo što je pobednik unapred poznat nego se slabija strana izlaže isključivo gubicima bez da može da naudi protivniku.Topovi većeg dometa uništiće protivničke brodove ne pružajući šansu protivniku da uzvrati.Naizgled podmornice su tu izuzetak ali podmornice pre i u vreme WWII su primarno površinska plovila koja su zaranjala samo izuzetno i na vrlo ograničeno vreme.Zato donekle čudi da se na primer KSHS -J oupšte odlučila za taj vidi oružanih snaga.Po prirodi stvari za jedinog potencijalnog protivnika smatrana je Italija čija ratna mornarica je bila neuporedivo jača koja je u svom sastavu imala i bojne brodove.Donekle slično stoje stvari i sa Grčkom koja takođe nije mogla da sebi priušti jaku ratnu mornaricu ali Grci nisu Italijane smatrali za realne potencijalne protivnike nego Turke pa je razumljivo što su Grci ipak ulagali u nabavku brodova.
Pa Drava je poobarao prilicno stuka pre nego sto su ga potopili,a u to vreme je bilo koji vid otpora bio pozeljan,mada realno recna mornarica nije ni prici dr vidovima otpora..U sv slucaju moje znanje je i prilicno oskudno..
 
Specifičnost ratne mornarice u odnosu na druge vidove oružanih snaga jeste u tome što je mogućnost otpora slabije strane i nanošenja ozbiljnih gubitaka jačoj strani veoma mala.To ne može da se kaže za kopnenu vojsku pa donekle ni za vazduhoplovsto.U sukobu mornarica po prirodi stvari ne samo što je pobednik unapred poznat nego se slabija strana izlaže isključivo gubicima bez da može da naudi protivniku.Topovi većeg dometa uništiće protivničke brodove ne pružajući šansu protivniku da uzvrati.Naizgled podmornice su tu izuzetak ali podmornice pre i u vreme WWII su primarno površinska plovila koja su zaranjala samo izuzetno i na vrlo ograničeno vreme.Zato donekle čudi da se na primer KSHS -J oupšte odlučila za taj vidi oružanih snaga.Po prirodi stvari za jedinog potencijalnog protivnika smatrana je Italija čija ratna mornarica je bila neuporedivo jača koja je u svom sastavu imala i bojne brodove.Donekle slično stoje stvari i sa Grčkom koja takođe nije mogla da sebi priušti jaku ratnu mornaricu ali Grci nisu Italijane smatrali za realne potencijalne protivnike nego Turke pa je razumljivo što su Grci ipak ulagali u nabavku brodova.

Из тих разлога и није имала већих бродова. Ево листа, ако не рачунамо бивше аусто-унгарске бродове , највећа класа је разарач (и то само један једини брод), остало је боранија, торпедни чамци, минополагачи, и слично. Значи више у смилсу сачекуше, ноћних брзих напада много моћнијег противника. То донекле има смисла, мада ако ћемо реално велики бродови (крстарица и бојних бродова) нису били много корисни у WWII.
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_ships_of_the_Royal_Yugoslav_Navy
 
Poslednja izmena:
More,more .....

Ako pricas meni da sam pogresila evo ti sa linka..
Југословенска краљевска морнарица је у својој организацији имала Речну флотилу састављену од командног брода „Цер” у Новом Саду, групе од два монитора у Дубовцу, четири минерско-баражне групе у Бездану, Сенти, Сремским Карловцима и Смедереву и Команде сектора Ђердап у Текији. Главни бродови Речне флотиле су била четири речна монитора, који су коришћени за патролу Дунавом, Дравом и Савом у северним деловима Југославије ка граници са Мађарском. Ови монитори, „Драва”, „Сава”, „Морава” и „Вардар” су наслеђени од аустроугарске морнарице после Првог светског рата.
 
Specifičnost ratne mornarice u odnosu na druge vidove oružanih snaga jeste u tome što je mogućnost otpora slabije strane i nanošenja ozbiljnih gubitaka jačoj strani veoma mala.To ne može da se kaže za kopnenu vojsku pa donekle ni za vazduhoplovsto.U sukobu mornarica po prirodi stvari ne samo što je pobednik unapred poznat nego se slabija strana izlaže isključivo gubicima bez da može da naudi protivniku.Topovi većeg dometa uništiće protivničke brodove ne pružajući šansu protivniku da uzvrati.Naizgled podmornice su tu izuzetak ali podmornice pre i u vreme WWII su primarno površinska plovila koja su zaranjala samo izuzetno i na vrlo ograničeno vreme.Zato donekle čudi da se na primer KSHS -J oupšte odlučila za taj vidi oružanih snaga.Po prirodi stvari za jedinog potencijalnog protivnika smatrana je Italija čija ratna mornarica je bila neuporedivo jača koja je u svom sastavu imala i bojne brodove.Donekle slično stoje stvari i sa Grčkom koja takođe nije mogla da sebi priušti jaku ratnu mornaricu ali Grci nisu Italijane smatrali za realne potencijalne protivnike nego Turke pa je razumljivo što su Grci ipak ulagali u nabavku brodova.

Napokon jedna zanimljiva,konkretna tema..:ok:

Smisao je iskljucivo kozmeticke prirode ako gledas I.Jugoslaviju, mornarica je bila prakticki zanemariva,svega 3 razaraca i nekoliko torpiljarki je bilo vrijedno spomena. Dakle,diplomatski posjeti i foto sešni.

Iako,JRM(SFRJ) je imala zadatak prvenstveno odvratiti od pomorskog desanta a ne neku bitku na otvorenom moru.
Ako pogledamo konfiguraciju obale koja se moze dobro braniti kombinacijom lakih raketnih brodova i obalnih baterija onda je prica vec nesto smislenija.
 
Poslednja izmena:
Сврха је, у најмању руку, заштита својих територијалних вода. Не нападају те увек искључиво они јачи од теби, нити те увек нападају из свих праваца, нити си увек сам. Рецимо, ако непријатељ има двадесет савремених бродова, твојих пет вероватно неће бити од неке користи, али ако си у савезу са земљом која има петнаест, то је већ друга ствар.
 
Са ким је такозвана "југославија" могла бити у савезу?
Била је у најгорим могућим односима са свим својим сусједима. Са изузетком Грчке и Румуније донекле, али ти односи нијесу били ни савезнички а понајмање "блиски" или "пријатељски". Саградиш ругло од куће на сред пута и кад људи пролазе па им смета, ти се питаш "Зашто". А да си био човјек и саградио кућу САМО НА СВОЈОЈ ПАРЦЕЛИ остали би пролазили путем и гледали своја посла.
 
Specifičnost ratne mornarice u odnosu na druge vidove oružanih snaga jeste u tome što je mogućnost otpora slabije strane i nanošenja ozbiljnih gubitaka jačoj strani veoma mala.To ne može da se kaže za kopnenu vojsku pa donekle ni za vazduhoplovsto.U sukobu mornarica po prirodi stvari ne samo što je pobednik unapred poznat nego se slabija strana izlaže isključivo gubicima bez da može da naudi protivniku.Topovi većeg dometa uništiće protivničke brodove ne pružajući šansu protivniku da uzvrati.Naizgled podmornice su tu izuzetak ali podmornice pre i u vreme WWII su primarno površinska plovila koja su zaranjala samo izuzetno i na vrlo ograničeno vreme.Zato donekle čudi da se na primer KSHS -J oupšte odlučila za taj vidi oružanih snaga.Po prirodi stvari za jedinog potencijalnog protivnika smatrana je Italija čija ratna mornarica je bila neuporedivo jača koja je u svom sastavu imala i bojne brodove.Donekle slično stoje stvari i sa Grčkom koja takođe nije mogla da sebi priušti jaku ratnu mornaricu ali Grci nisu Italijane smatrali za realne potencijalne protivnike nego Turke pa je razumljivo što su Grci ipak ulagali u nabavku brodova.

Много је ствари које се могу сматрати непотребнима и прескупима, слично се питање и данас поставља да ли треба некима у суседству ваздухопловство или је најбоље небо препустити неком већем и ко боље стоји са економијом... али то је онда нимало далековида политика, и на крају крајева никаква државна политика... Краљевина Југославија је после рата располагала са више од 2.000 km морске обале, и најбоље да није планирала оснивање и јачање ратне морнарице?

То што је држава брзо нестала, а оно мало створеног отишло углавном под воду, не значи да неко раније није има визију много дуговечније државе, и државе која би несумњиво била способна себи да допусти луксуз развијања и ратне морнарице. Наравно, размишљајући се о неким таквим далековидим идејама, остали смо кратковиди на оно што је уследило, и за веке покопало идеју о некој озбиљној држави, како је Југославија била замишљена.

Коме је до брда, њему море и не треба, и таквима је сигурно и све друго што плови или лети бесмислено (не мислим, наравно, Grubane, на тебе)... али они који су стварали ратну морнарицу и ратно ваздухопловство раније, сигурно су на уму били већи циљеви од гоњења стоке по динарским планинама (што није лоше, али шта ће пилот или морепловац у пољу или на испаши... такви људи служе да би се створила и морнарица, образовало ваздухопловство...).
 
Poslednja izmena:
Управо тако. Кад неко каже 'шта ће нам морнарица', тике се заправо започиње серија питања чији је крајњи исход питање 'шта ће нам држава' и 'чему служимо ми'. Исти је то начин размишљања.

Морнарица нам је требала зато што смо имали излаз на море, и требала нам је из истих разлога из којих треба огромној већини других земаља са излазом на море.
 

Back
Top