U teoriji može, u praksi je to gotovo nemoguće izvesti.
Moguće je izvesti napade na određene centrale i pri tome se signal gubi na neko određeno vreme. Ovo amerikanci uveliko rade sa nodovima koji se prebacuju u Dublin gde namerno povećavaju latency za nekih 100Ms-300Ms (1 sec - 3 sec) s obzirom da smatraju kako internet ne treba biti slobodan za korišćenje.
Mapa hardline internet konekcija izgleda nešto nalik ovome
To su samo kablovi na Zemlji (i pod vodom), a linkovi ka satelitima su posebna priča, a njih bi bilo još teže skinuti.
Skica realne internet mape izgleda ovako :
Neki kompjuteri su potpuno odvojeni od drugih, neki kompjuteri su povezani sa skoro svim. Ona velika bela tačka sa desne strane te sfere je recimo sve ono što Google može da pretraži. Sve preko toga Google ne može ili nema pristup. To ti otprilike objašnjava koliko je velik internet
a praktično svaka dva kompjutera koja se povežu i dozvoljavaju drugim kompjuterima da se povežu sačinjavaju relativan intranet. Kada taj domen postane javan onda više nije intranet, postaje internet itd itd.
Dakle čak i da ti nekim čudom uspe da srušiš (ha) internet, u relativno kratkom roku bi se ponovo uspostavio. Jedini način da se to zaista učini jeste da se unište svi kompjuteri na svetu, što je teorijski moguće, ali u praksi nema gotovo pa nikakve šanse. Pre će izginemo u vodu.
Eto.