Говор Срба у немачкој Лужици и на Балканском полуострву

gholub

Ističe se
Poruka
2.410
Naleteh negde da je neki , valjda , Cheh rekao .
S obzirom da zna nekoliko slovenskih jezika , mejdu kojima srpski i luzichko srpski .
Da , je l te , srpski i l srpski imaju neke slichnosti koje ni jedni drugi slovenski jezici nemaju .
Odnosno da je to taj isti jezik , koji se promenio od okruzenja i okolnosti .
Ne od staroslovenskog , vec posle , od nekog srpskog ?
Zna li neko neshto o tome ?
Ima li istine neke tu ili samo lupetanje ?
 
Poslednja izmena:
Naleteh negde da je neki , valjda , Cheh rekao .
S obzirom da zna nekoliko slovenskih jezika , mejdu kojima srpski i luzichko srpski .
Da , je l te , srpski i l srpski imaju neke slichnosti koje ni jedni drugi slovenski jezici nemaju .
Odnosno da je to taj isti jezik , koji se promenio od okruzenja i okolnosti .
Ne od staroslovenskog , vec posle , od nekog srpskog ?
Zna li neko neshto o tome ?
Ima li istine neke tu ili samo lupetanje ?
Ne, nije isti jeziik, ili je slican toliko, koliko su i inace slovenski jezici slicni/razliciti.
Ja sam bila tamo, nazivci gradova, sela, ulica,nekih institucija mene vise podsecaju na ceski ( eventualno poljski), nikako na srpski.
Na primer:
tvoj je nik golub
Golub se na svim slovenskim jezicima ( ukljucujuci i poljski) kaze golub, ali na ceskom je holubice, na sorbskom hołb.
To je jezik zapadnih Slovena, mi smo jel vise JuzniJi;)
 
Ma dobro to .
Nije neshto bahs ochigledno .
Ne liche rechi , nego . . . neam pojma . :lol:
Prochitao sam negde , neko je napisao , kao shto i rekoh .
Po mojoj proceni najvishe mi lichi na poljski , neshto malo shto sma slushao po internetu .
Vrlo moguce i da je ta osoba lupala gluposti .
Ne razumem se u jezike , i nemam pojma, pitam , nisam ni siguran da taj lik nije neshto nalupao gluposti .
Ali sam siguran da nije mislio na rechi , jasno je odmah da manje lichi od ruskog i cheshkog po tome . :lol:
Nego , kakvi su L Srbi ? :D
 
Poslednja izmena:
Ma dobro to .
Nije neshto bahs ochigledno .
Ne liche rechi , nego . . . neam pojma . :lol:
Prochitao sam negde , neko je napisao , kao shto i rekoh .
Po mojoj proceni najvishe mi lichi na poljski , neshto malo shto sma slushao po internetu .
Vrlo moguce i da je ta osoba lupala gluposti .
Ne razumem se u jezike , i nemam pojma, pitam , nisam ni siguran da taj lik nije neshto nalupao gluposti .
Ali sam siguran da nije mislio na rechi , jasno je odmah da manje lichi od ruskog i cheshkog po tome . :lol:
Nego , kakvi su L Srbi ? :D
A sta tebe zapravo zanima?
 
Лужичкосрпски језици припадају групи западнословенских језика, и најсличнији су језицима попут чешког и пољског, као што бисте и очекивали. То није само последица природних процеса већ и чињенице да су се Лужички Срби донекле ослањали на те језике као узоре у процесу стварања својих стандарда.

То не значи да Срби и Лужички Срби нису далеки сродници (на крају крајева, то сви словенски народи су сродни).
 
Poslednja izmena:
Nego , kakvi su L Srbi ? :D

Народ коме је се лако дивити..Храбри, инаџије и бунџије, непобедиви. Много песника је међу њима, прилично научника.Чувају традицију колико могу а историјске околност су им биле горе него нама под Османлијама.
Мисле да су старији од нас, да су прави Срби (Сербја) и да су у прошлости два брата (ваљда Звездодрагова сина) повела део народа јужно, на наше територије.
Ово је фина репортажа са мало историјских и језичких података, и снимком говора
 
Poslednja izmena:
Жалосно је што се нико није заложио за њих и издејствовао им и политичку поред културнопросветне аутономије. А жао ми је и што ми, њихови имењаци ако не и далеки рођаци, нисмо учинили више да им помогнемо.

Сребрана, нисам сигуран где ово да поставим: https://en.wikibooks.org/wiki/False_Friends_of_the_Slavist Јако занимљиво, мада је утицај идиота и више него очигледан (помињу неки 'Bosnian'). Ако међу члановима има активних корисника Википедије, можда би могли посветити мало пажње и овом пројекту. Има пар грешкица а потребно је и мало дораде.
 
Poslednja izmena:
Da uokvirim .
Znachi , i oni smatraju da su Srbi i Srbi , Srbi koju su se razdvojili pre tisucu i dobar kusur leta ? :D
U stvari je l i mi smatramo to ? :lol:

Ko je tu otišao odakle i kad savremenoj istoriografiji nije jasno. Postoji dominantan stav, a to je stav onog ko ima političku moć, a to su imperijalističke evropske nacije - globalne i lokalne.

Moje je mišljenje da su se Sloveni sa Slovenskog Juga (vulgarno zvanog Balkan) proširili ka severu svakako pre više od 2 do 3 hiljade godina. A na slovenski Jug došli su pre Graka i Latina.

Pulkavina (Češka) hronika

Šišićev prevod:

"Sloveni potječu kao i drugi narodi iz ravnice Senarske (u Aziji). Prošavši Kaldejom, dođoše u zemlju gdje sada obitavaju Grci, pa prešavši preko jednoga morskoga tjesnaca u Carigradu, naseliše ove zemlje: Bugarsku, Rašku, Srbiju, Dalmaciju, Hrvatsku, Bosnu, Korušku, Istru i Kranjsku, te ih jos danas drže. Konačno, našao se u Hrvatskoj neki čovjek pod imenom Čeh, koji ubivši nekoga hrvatskoga velikaša, ostavi s braćom i družinom domovinu (t. j. Hrvatsku) i pođe da potraži novu postojbinu u kojoj bi mogao sigurno živjeti. Čeh pređe Dunav, dođe u Češku i smjesti se ispod planine Rzip. Njegov brat imenom Leh, koji bijaše s njime pošao, pređe Sniježne Alpe, što luče Češku od Poljske, ugledavši prostranu ravnicu sve do Baltičkog mora, naseli se u njoj i napuči je svojim narodom."

https://forum.krstarica.com/showthre...1#post33360139
Dalimilova hronika.

Хроника је записана из више делова. Далимил је писање започео након 1310. године. Највећи део поглавља, укупно 106, је завршен до 1314. године, а у наредних неколико година још додатна четири поглавља, уз мање допуне, до 1326. године када је хроника завршена.

Почиње предговором у којем аутор каже да ће „написати колико зна о историји али да се никада не може знати све“.
odlomci:


Неки од одломака: (Слободан превод)

Поглавље: I. O BABYLONSKO VŽI. (поглавље 1, pp. 2.)
"Mezi jinými Srbové, (Међу осталим Србима,)
тu kdežto bydlí Rekové, (а где живе и Грци,)
podle more se usadili, (смештени крај мора,)
až do Ríma se rozminožili." (до Рима се размножили.)

Поглавље: I. O BABYLONSKO VŽI. (поглавље 1, pp. 3.)
V srbském jazyku jest zeme, (У српском језику постоји земља,)
jiež Charvátci jest jme. (Харватци јој је име,)
V tej zemi bieše
lech, (у њој беше један влах,)
jemuž jme bieše Čech. (који се звао Чех.)

Далимиловa хроникa | Vesna Radojlović Zaveštanja predaka

Takođe postoje lingvistički dokazi, i moguće pozitivno tumačenje nalaza genetičke genalogije, imamo i istorijske izvore kao što su Dalimilova hronika i Pulkavina hronika.

Autohtonističke crtice: https://forum.krstarica.com/entry.ph...C4%8Dke-crtice

Vlaška odgonetka: https://forum.krstarica.com/entry.ph...a-01?bt=300873
 
Deo legende što pomenuh ranije:

I danas će vam Lužani sa tugom ispričati prastaru legendu o děobi dvojice sinova moćnog bodričkog kneza Dervana.
Odluče dakle braća da se oděle. Jedan sa narodom ostane u Polablju, a drugi se sa polovinom naroda odseli daleko na Jug.
Legendu od rěči potvrđuje Porifirogenit. On balkanske Srbe smatra potomcima drugog brata, a narod se, prěma caru i piscu, naselio na velikom prostoru Nerětve, Zahumlja, Trěbinja, ali naročito Zetske doline i današnjih crnogorskih Brda.

Imena města, rěka i brda u dolini Zete i Brdima zapanjujuće odgovaraju današnjoj toponimiji Gornje i Donje Lužice u Němačkoj:

Lužička srědišta u Piperima – Crnci (u Lužici Černic i Černevald), Stijena (Štajnsdorf), Grobovlje (Grabendorf), Stupa (Stolp), Studeno (Studenic), gde je stanovao ban lužanski, Radovče (Radavič), Vrba (Verben), Trijebač (Trjebin-Trabendorf), grad Devič (Djevin-Gros Duben), Piskava (Biskov), Bukovi Do (Bukvic), Lukovo (Lukau), Dubrava (Dubrau), Dubravica (Dubravka-Frauendorf), Branjevina (Branic), i dr.
U Bratonožićima: Lutovo (Lutol-Lojten), Drijenje (Drjejce-Drevic), Crkvice (Kerkvic-Kerkojce), Korjen (Korjenic) i dr.
U Bjelopavlićima: Jelenak (Gelau), Rošci (Ruzic), Gorica (Goric), Glizica (Glajzic), Banjkove Luke (Pankov-Lukau), kao i lužička prěstonica, Gostilje (Gros Gastroze-Gasteraz), itd.
U Pješivcima: Stubica (Stoplipc), Kopetinj (Kopac), Budoška Gradina (Budišin), Ostrog (Ostrau- Ostric), i Borkov Do ( Borkovi), kao i stara bratstva Bembreci (Bamberg) i Kukalji (Kukau)!
http://kovceg.tripod.com/luzicki_srbi.htm
 
Жалосно је што се нико није заложио за њих и издејствовао им и политичку поред културнопросветне аутономије. А жао ми је и што ми, њихови имењаци ако не и далеки рођаци, нисмо учинили више да им помогнемо.

Сребрана, нисам сигуран где ово да поставим: https://en.wikibooks.org/wiki/False_Friends_of_the_Slavist Јако занимљиво, мада је утицај идиота и више него очигледан (помињу неки 'Bosnian'). Ако међу члановима има активних корисника Википедије, можда би могли посветити мало пажње и овом пројекту. Има пар грешкица а потребно је и мало дораде.


Ako ljudi imaju himnu , zastavu ( a ima ih nekoliko desetina hiljada) onda je njima dobro.Imaju i sve verske slobode, ali su protestanti/katolici= pola/pola,
kao i ostali Nemci. Predsednik vlade pokrajine Saksonije je Luzicki Srbin, a to je jedna od najvaznijih pokrajina u Nemackoj, a to pa opet znaci
da je njima u Nemackoj savrseno sve potaman.
Mi ne umemo ni sebi da pomognemo, njima nasa pomoc sigurno nije potrebna.
 
Нисам говорио о њима као појединцима већ заједници. Број им је од 1945. опао са 100.000 на неких 70.000, и тај тренд се свакако не успорава.

Колико им је потаман говори и овај меморандум: http://www.domowina.sorben.com/pm/memorandum08.htm Да су 1945. добили политичку аутономију, ствари би ишле другачијим током.

А што се последње реченице тиче, сасвим си у праву.
 
Poslednja izmena:
Zorbi sami tvrde da ih danas ima oko 40.000, niko ih ne broji jer su nemacki gradjani.
Oni mogu da prave politicke " udruge";), ali ociglednoi ne zele.
U Severnoj Nemackoj postoji jos jedna manjina ( manja i nevaznija od Zoraba) koja je jako politicki aktivna
i zagarantovano je mesto ( mislim da su dva poslanika) u parlamentu Slezviga ( Kiel). Radi se o Dancima
koji su vekovima i vladali tim delom danasnje Nemacke.
Zorbi imaju i obdanista, skole i nekoliko gimnazija na svom jeziku.
Jedna jezicka zanimljivost:
Berlin ( rec, ime, izraz) potice od reci brlog ( mocvara), na koren brl dodat je sufiks in pa tako imamo Berlin.
Tu je i tako mocvarno zemljiste, a i Zorbi zive pored Berlina.
Jos jedna zanimljivost:

U nemackom se za ove Slovene koristi izraz Vendi, ja sam nekada sa jedim stogodisnjim covekom vodila neki razgovor i on mi je sve
vreme objasnjavao da je on potomak nekih Venda i da su njegovi preci govorili neki slovenski jezik, ali ih je on nazivao Vendima.
 
Лужучки Срби, не Зорви. Без германизације, молићу! :P Е, али Данци су Германи. Векови угњетавања су оставили трага. Као и сви други потчињени народи, незамерање и ћутање су развили у механизам преживљавања.

То 'Венди' буквално значи 'белци' и назив је који су Германи користили за Словене са којима су били у контакту (првенствено Лужичке Србе, али и неке данас ишчезле народе). Словени ту реч сматрају увредњивом, тако да је боље избегавати. Истина, сементички она није близу тако увредљива као наше 'Немци'.

Неки тврде да је чак трећина немачких презимена словенског порекла. Процене варирају, али удео презимена словенског порекла је свакако изнад 10%. Словенски утицај је најприсутнији на истоку Немачке и у Аустрији. Део објашњења за то може бити у томе да презимена почињу да се појављују међу Немци (говорим о обичном народу) тек од 15. века.
 
Лужучки Срби, не Зорви. Без германизације, молићу! :P Е, али Данци су Германи. Векови угњетавања су оставили трага. Као и сви други потчињени народи, незамерање и ћутање су развили у механизам преживљавања.

То 'Венди' буквално значи 'белци' и назив је који су Германи користили за Словене са којима су били у контакту (првенствено Лужичке Србе, али и неке данас ишчезле народе). Словени ту реч сматрају увредњивом, тако да је боље избегавати. Истина, сементички она није близу тако увредљива као наше 'Немци'.

Неки тврде да је чак трећина немачких презимена словенског порекла. Процене варирају, али удео презимена словенског порекла је свакако изнад 10%. Словенски утицај је најприсутнији на истоку Немачке и у Аустрији. Део објашњења за то може бити у томе да презимена почињу да се појављују међу Немци (говорим о обичном народу) тек од 15. века.

Problem je da ti ( i ne samo ti) Nemacku vidite kao neku drzavu recimo tipa Engleska, pa cak i Francuska, a Nemacka nije postojala, postoji toliko dugo kolko i Srbija
( manje, vise). Savrseno mlada drzava. Danska i Svedska su ugnjetavale Nemacku , a ne obrnuto.
Nemacka se sastojala vekovima od raznoraznih drzavica, grofovija, i jos vaznijoh slobodnih gradova ( Frankfurt, Hamburg.Libek, Bremen) tako da tu nema reci
o nekakvom centralnom upravljanju, administraciji, birokratiji.

Prezimena variraju, u nekim su delovima bila obavezna, ali su se menjala kako je nosilac nekog prezimena menjao svoju profesiju, grad, selo
tako da iz toga ne moze nista da se zakljuci.
Nemacka kultura ( jezik, religija, duhovne vrednosti) je za vreme Lutera ( a to je ove godine bilo tacno pre 500 godina) dozivela s jedne strane
procvat, a s druge ratove, posrnuce. Nauka i napredak je pocela da cveta u krajevima koji su preuzeli Luterove teze, ovi ostali su ostali unazadjeni
barem do devetnaestog veka.

Inace jesu ovi Luzicki Srbi bili ugnjetavani, al to su bili i ovi Vendi, cak ih je i Luter proganjao zbog jezika.
Recimo, bilo im je zabranjeno da se bave nekim zanatima, ali i da prave pivo;)
 
Историја Немачке ми је сасвим добро познатај. Пре 19. века и не можемо говорити о постојању неке 'Немачке'. Како год, угњетавања је било. У Лапцогу, Алденбургу и Цвикауу се у 14. веку забрањује употреба лужичкосрпског језика. Фридрих Вилхелм у 17. веку наређује да се спале све књиге штампане на лужичкосрпском и забрањује употребу језика у цркви. Почетком 18. века и протестанти и католици покушавају да их придобију, па се политика по питању језика мења, али то не траје дуго. Знали, репресије је било без обзира на то што Немчке у суштини није било, понајмање као централизоваме државе.

Венди јесу Лужички Срби. То је германски назив за њих (и не само њих). Назив Венди је повремено коришћен од стране Германа и за остале Словене, али првенствено је коришћен у односу на оне који су живели на простору данашње источне Немачке. Лужички Срби су све што преостаје од тих Словена, тако да је та реч данас синоним за њих.

Ако су преци господина о коме говориш сачували сећање на своје порекло, он је вероватно потомак Лужичких Срба. То закључујем на основу чињеница да једно такво сећање не може да датира из оретерано далеке прошлости, а у протеклих хиљаду година на простору данашње Немачке није било других Словема осим Лужички Срба. Ако то није случај, и он је једноставно закључио да је Словенског порекла на основу свог презимена, једнако је могуће да је он једноставно Немац са једним далеким словенским претком с мушке стране. Словенско презиме не значи да је неко словенског порекла.

Што се тиче топонима, није само Берлин словенског порекла, већ и Лајпциг, Дрезден итд.
 
Ma znam po neshto o njima , shto sam prochitao tu i tamo .
Vishe pitah Ra'elu poshto je bila tamo , kako kaze .
Uzivo , kad stane Srbin i Srbin prekoputa . :lol:
.

Тренутно невезано за језик, ево кад погледаш Србина и Србина упоредно ;)

Kralj Petar I. Karađorđević и Pavle Jurišić Šturm (nem. Paulus Sturm)

СУСРЕТ ДВА БРАТА СРБИНА

Србин Петар Србин Павле
images
normal_Pavle_Juri%C5%A1i%C4%87_%C5%A0turm.jpg


Srpski kralj Petar Oslobodilac
("Čika Pera", Petar Mrkonjić, "Pjer Kara", Petar I. Karađorđević)se, nakon što je 1871. godine završio francusku vojnu akademiju u Mecu, javio u dobrovoljce kad je buknuo francusko-pruski rat, stupivši u legiju stranaca, u kojoj je postao poručnik.
Pošao je "da se bori za Francusku, koju je smatrao nositeljicom demokratske misli,
protiv pruskog imperijalizma.Hrabro je sudelovao u tom ratu sve do njegovog kraja.

U uzmaku francuske vojske, u jednom sukobu, braneći francusku zastavu, dospeo je u nemačko ropstvo i bio zatočen u nemačkoj tvrđavi.
Tamo je zatekao nemačkog pešadijskog poručnika Šturma, koji je nadzirao zarobljenike. Za razliku od drugih Nemaca, Šturm je sa zarobljenicima postupao ljudski.
Kad je saznao da je među zarobljenim Francuzima i jedan zarobljeni Srbin i još knežević, Šturm ga je upoznao i poverio mu se kako je i on Srbin lužički. Knez Petar ga je pitao da li zna srpski, a kad je Šturm progovorio, ništa ga nije razumeo.

Jednog dana, da izmakne iz ropstva, knez Petar je po ciči zimi, skočio s tvrđave u reku Loaru i kroz kišu kuršuma preplivao na drugu obalu. (Tada je dobio reumatizam koji će ga na ovu hrabrost podsećati čitavog života, bolje nego legija časti kojom je za to odlikovan.)

Краљ Петар Први на Бањичком пољу 1903.
KraljPetar2.jpg


Kada je 1903. godine stupio na srpski presto kralj Petar je u Beogradu kao visokog oficira zatekao negdašnjeg pešadijskog poručnika Šturma koji se ovde prozvao Jurišićem, čiji je srpski ovde dobro razumeo, i odmah ga imenovao za ađutanta. Tako je nastavljeno jedno davno prijateljstvo i tako se nastavila velika vojnička karijera Pavla Jurišića Šturma."

(Milovan Vitezović: "Čarape kralja Petra", Beograd, 1995, str. 62/63)

ђерманијски Србин Павле

normal_Pavle_Juri%C5%A1i%C4%87_%C5%A0turm.jpg


Pavle Jurišić Šturm (nem. Paulus Sturm) je bio Lužički Srbin .

Rodio se 22. avgusta 1848. godine u Zgorželcu (Lužica), dok je Vojnu akademiju završio u Vroclavu (Šleska). Ime mu je bilo Pavel Šturm. Po završenoj vojnoj školi kao oficir Pruske učestvuje u francusko-pruskom ratu (1870-1871).

Došao je u Srbiju pre balkanskih ratova da predaje na srpskoj vojnoj akademiji
Učestvuje u srpsko-turskim ratovima (1876-1878.) sa činom komandant bataljona, da bi kraj rata dočekao sa činom komandanta puka. Tokom balkanskih ratova komanduje drinskom divizijom, koja se posebno istakla u Kumanovskoj bici probivši tursku odbranu.

Prvi svetski rat dočekao je na čelu III armije. Velikim zalaganjem njegove III armije sprečen je prodor austrougarskih trupa u Srbiju čime je generalu Stepi Stepanoviću i njegovoj II armiji omogućeno da izvrši raspoređivanje i odnese prvu pobedu Antante nad Centralnim silama u tzv. Cerskoj bici.

Kao komandant III armije učestvovao je u operacijama srpske vojske tokom jeseni 1914. godine, čija je posledica bila veličanstvena pobeda u Kolubarskoj bici. Tokom združenog napada na kraljevinu Srbiju 1915. godine u kome su učestvovale Austrougarska, carevina Nemačka i kraljevina Bugarska trupe pod njegovom komandom pružale odlučan otpor XI nemačkoj armiji sprečavajući njen prodor ka Moravskoj dolini.
Pavle Jurišić Šturm preminuo je u Beogradu 1922. godinе.

http://forum.krstarica.com/showthre...-srpske-vojske-1918-1918.-Pavle-Jurišić-Šturm
http://www.palba.cz/printview.php?t=4238&start=0

А нађох, на истој теми, две речи србског из Лужице:
Farbanje jaja na Veligdan na "srpski način"
Evo prilike da se na današnji dan- Vaskrs, nekad zvan Veligdan (Veliki dan) podsetimo stare tradicije lužičkih i balkanskih Srba..

Ukrašavanje uskršnjih jaja voskom, tradicija Lužičkih Srba u regionu Šprevald i Lauzic zabeležena od 17. veka, danas polako pada u zaborav..
Krugovi predstavljaju Sunce, sunčevu svetlost.. trouglove simbolišu vučje zube što bi trebalo da otera zlo... Trougao, takođe, predstavlja i oca, majku i dete..... različiti oblici zvezda, takozvana ‘gvizdicka'. Postoji veliki broj motiva zvezda, kao i cveća.... Crta se i točak odnosno, kako to kažu đermanijski Srbi- ‘kolarsko'.
115620-S_07_09_2008-1.jpg
stock-photo-germany-circa-stamp-printed--1.jpg


Kod nas
Smatra se da su jaja prvobitno bojena samo u crvenu boju. .. Jaje koje je prvo obojeno nazivalo se čuvarkuća ili čuvar i njemu se pridavao poseban značaj. Crvena jaja su se dobijala bojenjem u biljci broću, šljivovoj kori, cvekli ili boji varzilu. Smeđa boje se dobijala kuvanjem u lukovini, a zelena u spanaću ili mladom žitu. Žuta boja se dobijala pomoću mlečike, sase ili šafrana.
Pored bojenja, korišćene su i razne tehnike šaranja jaja... Batik- šaranje uz pomoć tečnog voska ... pričvršćivanjem listova ili cvetova za ljusku pre bojenja.... pomoću lampe i pera...nanošenjem kiseline koja je ostavljala svetlije tragove ili grebanjem oštrim predmetom...nalepljivanjem šljokica, traka i drugih ukrasa, slamom..

edu_radionica_uskrs.jpg
ja3.jpg


http://www.dw-world.de/dw/article/0,,1452170,00.html
http://www.nadlanu.com/Dynamic/Novosti,intCategoryID,134,intItemID,126208.html
http://www.lepotaizdravlje.rs/vesti//simboli_na_jajima_za_teranje_zla_iz_kuće/4440
 
Poslednja izmena:
Jakub Šewčik (1867-1935),
fratar iz Srbske Kamenice u Češkoj (Windisch Kamnitz) , istoričar..završio katoličku školu u Budišinu, srpsku u Pragu, nemačku gimnaziju, studije teologije.......ima objavljenu knjigu bajki i basni iz 1899.g.

Ja sym Serb


Ja sym Serb, to kóždom' praju,
Njech mje khwali, hani!
Rodźeny sym w serbskim kraju,
Hdźež su ludźo khmani.

Serbscy čuju w swojej duši,
Serbscy mysli hłowa.
Žadyn wětr mje njepohłuši,
Hołk mje njepřewoła.

Kóžda žiłka serbscy bije,
Kóždy stawčk je serbski.
Dóńž so morjo njewulije,
Wostanu ja serbski.

W modlitwach za narod prošu
W horju, we radosći;
Kóždu ranu jemu košu
Swěrny we lubosći.

Z tysac stron njechza mnu šwórča
Njepřećelow šipy,
Zradcy njech, štož chcedźa, bórča:
Njepušću so lipy.

Wotrodźenc njech so mi směje,
Njech mi přećel klije,
Zawistnik njech cesć mi drěje,
Njech mje krjudźa zmije:

Ja sym Serb, haj, hač do rowa
- Słyš mje Bóh samlutki -
Serbska wutroba b'dźe, hłowa,
Serbske słowa, skutki.


Jakub Šewčik (1867-1935),Farar, kulturny historikar, basnik.
Syn kublerja, bratr Jurja Šewčika a M. Šewčika; Tachantska šula a Katolski wučerski seminar w Budyšinje, 1882-92 chowanc Serbskeho seminara w Praze, tam 1882-89 němski Małostronski gymnazij a 1889-92 studij teologije; 1893-95 kapłan w Budyšinje a Lubiju, 1895 kapłan we Worklecach, 1896-1908 tachantski prědar w Budyšinje, 1908-22 farar w Kamjenicy a 1922-33 w Chrósćicach, 1933 na wuměnk.

rosenberg.jpg


Windisch-Kamnitz.jpg


http://texty.citanka.cz/pata/sc1-90.html
http://www.serbski-institut.de/cms/de/377/Šewčik,-Jakub
http://www.srbska-kamenice.cz/historie/
http://www.rappelsnut.de/2012/05/15/rosenberg-und-grundmuhle/
 

Back
Top