RAT U KUĆI,TESKO DETINJSTVO A PSIHIKA U ODRASLIM GODINAMA

Poljakromantik1995

Zainteresovan član
Poruka
385
Nzm kako da pocnem ovu pricu,jer mi je zapravo tesko sa ovim stvarima,koje su mi se dogodile tokom zivota,a jos teze je pricati o ovome.
Sto mogu da napisem?
Trenutno imam 22 godina ,studiram treću godinu (pravni fakultet) ,imam mnogo oziljka(od stakla) na rukama ,unistenu psihiku, i ponekad desava se,sto pijem nekolko dana bez pauze . Sad sam trezan(poslednji put pio sam nedelju dana nazad) ,ali nzm,koliko će to da traje.
Moja majka je direktorka skole. U skoli uvek je bila normalna i fina prema svima.Nazalost,u kući ponasala se na drugi nacin.Svakodnevno posle rada pila,bila je agresivna prema meni i mom ćaletu,vristila je u noći bez razloga.
Ćale je bio uvek(i jeste dalje) skroz normalan.Dobar ,fin,ali dobio je dva srcana infrakta zbog majke(stres).
Majka je mene cesto vredjala.Da sam beztalentno djubre itd...
U skoli takodje nisam imao lako,jer niko iz drugara nije mogao da podnese ovo ,sto sam bio sin direktorke.
Zamislite,u skoli te mrze,jer si sin direktorke,a u kući majka te vredja zbog ocena(iako sam bio jedan iz boljih ucenika),jer njena bolesna ambicija govorila,sto moram da se ucim jos bolje.
U srednjoj skoli je bilo malo bolje .Majka me dalje i psovala,ali barem u skoli niko me nije dirao,bio sam ok prema svima,zato svi mene manja/vise voleli.
Maturni ispit polozio sam bez nikakvih problema i usao sam u pravni fakultet.
Tamo sam poceo da pijem vise.Vracao sam se kući svaku drugu nedelju,vecinu vremena sam bio daleko od kući,ali bolesne uspomene nisu meni davale da mirno spavam dok ne popijem.
Uvek morao sam svima da pokazujem : ,,evo me'' i mnogo puta sam se mangupirao da me neko napokon primeti.
Nikad nisam imao problem da polozim sve,u prvim,ili drugim terminima,ali psihiku imao sam sve vise unistenu.
Devojke...prava drama. Zbog niskog saosećanja(nivou=0) ,lako je bilo mene iskoristiti. I prva devojka je tako uradila,pricajući izmisljotine kako me ne voli,a posle prevarila je mene zbog 50 evra. Sledeća isto.
I poslednja treća takodje me iskoristila.Nekolko puta je rekla sto me voli.Srelismo se par puta ,a posle je mene ostavila.
Zbog svih ovih stvari poceo sam da sam autoagresivan prema sebi. Jednom napravio sam takvu ranu(1 cm duboku ,10 cm dugu) sto sam imao 8 savova (rane nema,oziljak ostao).
Sto sam Vam svima hteo da kazem.
Volite svoju decu,nikad ne vristite,pricajte uvek,koliko za vas vase dete znaci,cak ako ponasa se lose ,morate da objasnite sve na normalan nacin,da će razumeti svoje greske,a istovremeno neće pasti u duboke komplekse(kao ja) .
Imam 22 godina,osećam da preziveo sam 100 godina.
Zato molim Vas,nikad ne vrsite(psihicko ili fizicko) nasilje nad svojom decom!
Na takav nacin mozete samo da unistite detetu zivot!
 
I ja sam prošla mnogo lošeg za svojih dvadeset godina. Vučem se kao mrtvac većinu vremena.
Luda familija, histerična majka, otac neodgovoran, a oboje spremni da vređaju i obezvrede. Nisu me štedeli, sva loša dešavanja su mi govorili i još preuveličavali kao sa potajnom željom da me unište. Niko nikada nije imao nešto lepo da kaže, imala sam prilike da slušam vrisku od ranog jutra. Niko me nije štitio i brinuo o mom psihičkom stanju a bila sam osetljiva. Jedino alkohol ovde nije imao udela - trezni ludaci i ja sam ih trezna trpela.
O problemima sa vršnjacima da ne pričam... Uvek sam bila crna ovca, sama protiv svih - omražena.

Nisam mnogo inspirisana da pišem pošto se trenutno osećam dobro. Mnogo vredi moje dobro raspoloženje i teško se do njega dolazi, tako da ne bi valjalo da ga kvarim udubljivanjem u sve probleme koje sam imala i imam ih i dalje.
Sve u svemu - nije nam pametno da večno krivimo roditelje i teško detinjstvo, jer tako nikada nećemo napredovati i nikada nećemo biti srećni. Tako da ti preporučujem da sve zaboraviš i kreneš da radiš na sebi - pre svega da naučiš da voliš sebe, jer sve dobro kreće odatle.

Zbog niskog saosećanja(nivou=0) ,lako je bilo mene iskoristiti.
Ovde pretpostavljam da si želeo napisati "samopouzdanja" umesto "saosećanja".
 
Ja sam isto odrastao u nezdravoj sredini...Majka histericna do ludila ponekad,otac koji je pio,jurio zene okolo.Ali sam nasao spas u muzici za pocetak,posle skupio snage da na sve to gledam sa dozom ironije i humora (mada je to njih izludjivalo).U najgorem periodu za odrastanje sam poceo da se druzim sa covekom koji je stariji od mene,i mnogo sam od njega naucio o samokontroli i samodisciplini,naucio sam kako da pobedim sebe bukvalno.
I dan danas mi je ostala ta mentalna snaga i selekcija-stvari koje ne mogu da promenim,ne nerviram se,trazim ili zamenu ili neko drugo resenje.
Mlad si momak,moras da uzmes sebe u ruke,i da nadjes neki ventil gde ces sve to da izbacis iz sebe (muzika,sport,crtanje...)Bilo sta sto moze da ti skrene misli.
 
Мање премотавања филма уназад, више здравих одлука и стрпљења да се оне реализују.

Временом ће доћи до равнтотеже, па и премоћи позитивног у таквом животу.

Али не уз туђу помоћ већ твојом духовном снагом.

На разумевање околине не рачунај превише. Добри су за избегавање.

Претежено.

Немој да се везујеш ни за депресивце који те разумеју, они те вуку доле.

Тражи себе, а не разумевање. С том особом ти ваља проживети цео живот.
 
Još si u fazi individuacije,pronalaženja sopstvenosti na pravi i konačni način...Treba ti novi idol!
Znaš i mi spadamao u primate koji se formiraju imitiranjem idola...;)Biva salva negodovanja kad tu primitivnu činjenicu
svesti saopštim na pdf psihologija,ali to je poznata stvar.Naime,mi smo životinje,ne i biljke.:lol:
Tako da :u svojoj okolini uoči čestitog i uspešnog mlađeg čoveka i sagledavaj koje ga osobine čine takvim i onda te
osobine neguj i usavršavaj kod sebe.
Zadržao si ljudsku čestitost i svaka ti čast-to je solidna osnova za lepu nadogradnju.
Recimo,važno je razviti sklonost ka urednosti i lepom oblačenju,a što te vodi ka dopadanju drugima,odmerenost koju bi trebao
da neguješ koja te vodi uspešnosti te te čini samosvojnim i sigurnim u sebe te privlačnim ženama itd...
U tvom procesu individuacije je i krucijalno da sebi zacrtaš dobre ciljeve-osmisliš smisao i odvojiš se od apsurda...
Ovo važi za većinu mladih i lepo je kad smognu snage,osmisle smisao svog življenja te ih srećemo kao ambiciozne i uspešne
mlade ljude koji grabe napred...

- - - - - - - - - -

O da...U pravu si za vaspitanje dece...A.Adler savetuje da volimo svoju decu i da im pokazujemo
privrženost-to je najbolje vaspitanje dece.Več će i bez nas sve naučiti...:D
Ovo je poznato i kao Marijansko vaspitanje ljubavlju...
 
Nzm kako da pocnem ovu pricu,jer mi je zapravo tesko sa ovim stvarima,koje su mi se dogodile tokom zivota,a jos teze je pricati o ovome.
Sto mogu da napisem?
Trenutno imam 22 godina ,studiram treću godinu (pravni fakultet) ,imam mnogo oziljka(od stakla) na rukama ,unistenu psihiku, i ponekad desava se,sto pijem nekolko dana bez pauze . Sad sam trezan(poslednji put pio sam nedelju dana nazad) ,ali nzm,koliko će to da traje.
Moja majka je direktorka skole. U skoli uvek je bila normalna i fina prema svima.Nazalost,u kući ponasala se na drugi nacin.Svakodnevno posle rada pila,bila je agresivna prema meni i mom ćaletu,vristila je u noći bez razloga.
Ćale je bio uvek(i jeste dalje) skroz normalan.Dobar ,fin,ali dobio je dva srcana infrakta zbog majke(stres).
Majka je mene cesto vredjala.Da sam beztalentno djubre itd...
U skoli takodje nisam imao lako,jer niko iz drugara nije mogao da podnese ovo ,sto sam bio sin direktorke.
Zamislite,u skoli te mrze,jer si sin direktorke,a u kući majka te vredja zbog ocena(iako sam bio jedan iz boljih ucenika),jer njena bolesna ambicija govorila,sto moram da se ucim jos bolje.
U srednjoj skoli je bilo malo bolje .Majka me dalje i psovala,ali barem u skoli niko me nije dirao,bio sam ok prema svima,zato svi mene manja/vise voleli.
Maturni ispit polozio sam bez nikakvih problema i usao sam u pravni fakultet.
Tamo sam poceo da pijem vise.Vracao sam se kući svaku drugu nedelju,vecinu vremena sam bio daleko od kući,ali bolesne uspomene nisu meni davale da mirno spavam dok ne popijem.
Uvek morao sam svima da pokazujem : ,,evo me'' i mnogo puta sam se mangupirao da me neko napokon primeti.
Nikad nisam imao problem da polozim sve,u prvim,ili drugim terminima,ali psihiku imao sam sve vise unistenu.
Devojke...prava drama. Zbog niskog saosećanja(nivou=0) ,lako je bilo mene iskoristiti. I prva devojka je tako uradila,pricajući izmisljotine kako me ne voli,a posle prevarila je mene zbog 50 evra. Sledeća isto.
I poslednja treća takodje me iskoristila.Nekolko puta je rekla sto me voli.Srelismo se par puta ,a posle je mene ostavila.
Zbog svih ovih stvari poceo sam da sam autoagresivan prema sebi. Jednom napravio sam takvu ranu(1 cm duboku ,10 cm dugu) sto sam imao 8 savova (rane nema,oziljak ostao).
Sto sam Vam svima hteo da kazem.
Volite svoju decu,nikad ne vristite,pricajte uvek,koliko za vas vase dete znaci,cak ako ponasa se lose ,morate da objasnite sve na normalan nacin,da će razumeti svoje greske,a istovremeno neće pasti u duboke komplekse(kao ja) .
Imam 22 godina,osećam da preziveo sam 100 godina.
Zato molim Vas,nikad ne vrsite(psihicko ili fizicko) nasilje nad svojom decom!
Na takav nacin mozete samo da unistite detetu zivot!

Idi kod psihologa..
Tuci dzak..
Pricaj s ljudima..
 
Da tacno tako , mislio sam na samopouzdanje. Znam sto nisam jedini , koji imao je takve probleme. Cudi me;, sto su Tvoji roditelji trezni ponasali se na taj nacin (ne pravdam roditelje-pijancine, ali u slucaju agresivnih pijanih roditelja znam zbog cega su agresivni).Stvarno sam zadovoljan sto si uspela da izadjes sa ovih govana. ..A deca je brutalna. ..

- - - - - - - - - -

steta sto nema vojske
Daj meni mitraljez u ruke :D
 
Idi kod psihologa..
Tuci dzak..
Pricaj s ljudima..
Iskreno, dosta mi je ljudi ...

- - - - - - - - - -

Još si u fazi individuacije,pronalaženja sopstvenosti na pravi i konačni način...Treba ti novi idol!
Znaš i mi spadamao u primate koji se formiraju imitiranjem idola...;)Biva salva negodovanja kad tu primitivnu činjenicu
svesti saopštim na pdf psihologija,ali to je poznata stvar.Naime,mi smo životinje,ne i biljke.:lol:
Tako da :u svojoj okolini uoči čestitog i uspešnog mlađeg čoveka i sagledavaj koje ga osobine čine takvim i onda te
osobine neguj i usavršavaj kod sebe.
Zadržao si ljudsku čestitost i svaka ti čast-to je solidna osnova za lepu nadogradnju.
Recimo,važno je razviti sklonost ka urednosti i lepom oblačenju,a što te vodi ka dopadanju drugima,odmerenost koju bi trebao
da neguješ koja te vodi uspešnosti te te čini samosvojnim i sigurnim u sebe te privlačnim ženama itd...
U tvom procesu individuacije je i krucijalno da sebi zacrtaš dobre ciljeve-osmisliš smisao i odvojiš se od apsurda...
Ovo važi za većinu mladih i lepo je kad smognu snage,osmisle smisao svog življenja te ih srećemo kao ambiciozne i uspešne
mlade ljude koji grabe napred...

- - - - - - - - - -

O da...U pravu si za vaspitanje dece...A.Adler savetuje da volimo svoju decu i da im pokazujemo
privrženost-to je najbolje vaspitanje dece.Več će i bez nas sve naučiti...:D
Ovo je poznato i kao Marijansko vaspitanje ljubavlju...

Hvala na komentaru. Probacu da uradim nesto pozitivno u zivotu, ali nece biti lako. Postao sam impulsivan i nervozan, ovo stvarno smeta u svakodnevnom zivotu.

- - - - - - - - - -

Мање премотавања филма уназад, више здравих одлука и стрпљења да се оне реализују.

Временом ће доћи до равнтотеже, па и премоћи позитивног у таквом животу.

Али не уз туђу помоћ већ твојом духовном снагом. Samo ne znam gde mogu naci ovu duhovnu snagu za borbu. Ponekad osecam se stvarno umoran u ponekad mi se cini, sto je meni ,, svejedno".
 
Ja sam isto odrastao u nezdravoj sredini...Majka histericna do ludila ponekad,otac koji je pio,jurio zene okolo.Ali sam nasao spas u muzici za pocetak,posle skupio snage da na sve to gledam sa dozom ironije i humora (mada je to njih izludjivalo).U najgorem periodu za odrastanje sam poceo da se druzim sa covekom koji je stariji od mene,i mnogo sam od njega naucio o samokontroli i samodisciplini,naucio sam kako da pobedim sebe bukvalno.
I dan danas mi je ostala ta mentalna snaga i selekcija-stvari koje ne mogu da promenim,ne nerviram se,trazim ili zamenu ili neko drugo resenje.
Mlad si momak,moras da uzmes sebe u ruke,i da nadjes neki ventil gde ces sve to da izbacis iz sebe (muzika,sport,crtanje...)Bilo sta sto moze da ti skrene misli.

Dobro je videti, sto neki ljudi uspeli su izaci iz depresije. Tvoj primer pokazuje , sto lakse oporaviti se coveku kad ima saborca u borbi.
 
Dobro je videti, sto neki ljudi uspeli su izaci iz depresije. Tvoj primer pokazuje , sto lakse oporaviti se coveku kad ima saborca u borbi.

Da ,ja sam tada imao 14-15 god.Ali kasnije sam sam gurao ( i dan danas),i veruj mi,moras da nadjes tu snagu u sebi.Imas je ocigledno,cim si svestan problema koji te muci,i njegovog uzroka.
Probaj sa necim da to izbacis iz sebe.Da nalazis male,sitne radosti u svakodnevnim stvarima,uzmi aparat i slikaj okolinu,ljude,prirodu...Bilo sta sto ce ti pricinjavati zadovoljstvo osim alkohola...
 
Odrastao kao teška sirotinja,majka radila teške fizičke poslove i pratila oca celog života po bolnicama...
U momentu,kad je otac umro (imao je 40 godina),zaratilo se...
Uzeo pušku i 4 godine na ratištu,vratio se,majka obolela od depresije...
Sve materijalno izgubio,izgubio i najveću ljubav u životu,krenuo iz početka,u drugoj državi...
Bio uporan,radio za sitnu kintu 3 posla...Uspeo da stvorim nešto malo iz ničega...
Nikada nisam odustajao,čak ni danas.Živim sada na zapadu,trudim se da budem najbolji i ne predajem se nikada...
Nekad dobijem udarce koji me spuste do dna,ali uvek se dižem i borim dalje...
Nisam se predavao u sirotinji,okruženoj alkoholizmom,depresijom i ismejavanju okoline...
Sada kad prođem dole,dignute glave,zaustavljaju me da bi me pozdravili i izrazili poštovanje...
Znam na žalost,jako dobro šta je depresija,šta su uzroci i posledice,ali život je kratak,moraš da se boriš,prošlost iza sebe i GO FOR IT!
 
Dobro sto uspeo si da pobedis u teskoj borbi protiv sudbine i zivota.

Pusti mene,pobediti je svršeni glagolski oblik,boriti se je oblik koji traje ...
Ja se i dalje borim,sam,daleko od svih ljudi bliskih meni.
Zašto ti ne učiniš isto?
Izadji napolje,pogledaj svet oko sebe,videćeš da ima toliko lepih stvari,nadji neki posao,za početak bilo koji,za bilo koju kintu i samim tim,što si izašao iz tog geta,i počeo da radiš,već si počeo da se boriš...
 

Znam Hirka,nije 24 sata na faksu...Može da nađe bilo šta,da pere tanjire,služi goste,radi u autoperionici na par sati dnevno,bilo kakav pokret će ga povući napred...
Ima studentska zadruga ili slično,sve se može naći.Bilo kakav posao ga odvaja od tih misli koje ga vuku rezanju,alkoholu,narkomaniji ili sličnim porocima...
Vrlo dobro znam o čemu pišem...
A izgovori i stalno vraćanje u prošlost,definitivno će ga odvesti u propast...
Znam ljude koji i sa završenim fakultetom zavise od roditelja,a godine im prolaze.
Nesposobni da se pokrenu,ostanu sami ili još gore,budu sa nekim ko ih ne zaslužuje i maltretira ceo život,jer vremenom potpuno ostanu bez samopuzdanja da vrede bilo šta...
 
Poslednja izmena:
ako ozbiljno studira onda obično baš i nemaš vremena za nešto sa strane, ako mora nek radi ali mislim da vredi stisnuti se i završiti ga ako je prešao pola, ako je u mogućnosti
pomogne to kasnije. ne završe svi fakultet ali ako može što da ne, ako mu se peru sudovi može to i za godinu dve
nije dobro razvlačiti ga zbog kriziranja, gluvarenja i slično, možda s takvim scenarijom ostaneš vezan za kuću

mislim ako se razboliš nekako tokom studija onda ajde, ali to podrazumeva da odeš kod doktora, ako može bez toga možda bolje
izvinite
 
Poslednja izmena:

Back
Top