Србизми у енглеском језику

Poruka
7.967
Доц. др Не­над То­мо­вић
Про­фе­сор Фи­ло­ло­шког фа­кул­те­та Уни­вер­зи­те­та у Бе­о­гра­ду, докторат одбранио темом "Славизми у савременом енглеском језику"
http://www.fil.bg.ac.rs/lang/sr/katedre/anglistika/zaposleni/nenad-tomovic/



Коло вила уз гусле и шљивовицу


Мно­ги лин­гви­сти су пи­са­ли о ен­гле­ским по­зајм­ље­ни­ца­ма у срп­ском је­зи­ку, а ма­ло је по­зна­то да и огром­ни ен­гле­ски во­ка­бу­лар са­др­жи по­је­ди­не ре­чи из срп­ског, та­ко­зва­не ср­би­зме. На­рав­но, не мо­же­мо го­во­ри­ти да по­сто­ји мно­штво ср­би­за­ма у ен­гле­ском, али сва­ка­ко их вре­ди спо­ме­ну­ти. Сви по­да­ци ко­ји су на­ве­де­ни у да­љем тек­сту пре­у­зе­ти су из реч­ни­ка нај­е­ми­нент­ни­јих бри­тан­ских и аме­рич­ких из­да­ва­ча, као што су Ox­ford En­glish Dic­ti­o­nary и Mer­ri­am-Web­ster’s Una­brid­ged Dic­ti­o­nary, прем­да су за про­ве­ру ко­ри­шће­ни и дру­ги ре­ле­вант­ни из­во­ри.

Чвр­шћи кон­так­ти из­ме­ђу два је­зи­ка ус­по­ста­вље­ни су тек у 19. ве­ку услед спле­та по­ли­тич­ких и исто­риј­ских окол­но­сти, ка­да мно­ги европ­ски на­ро­ди по­чи­њу бор­бу за осло­бо­ђе­ње, ја­ча­ју на­ци­о­нал­ни по­кре­ти и књи­жев­но­сти. Европ­ски ин­те­лек­ту­ал­ци, а ме­ђу њи­ма и ен­гле­ски, са сим­па­ти­ја­ма гле­да­ју на ма­ле на­ро­де и на њи­хо­ву бор­бу за сло­бо­ду. Осим то­га, ро­ман­ти­чар­ски по­крет у књи­жев­но­сти де­лу­је под­сти­цај­но на ауто­ре ко­ји пи­шу на „ма­лим“ је­зи­ци­ма, ко­ји по­ла­ко про­ди­ру у ан­гло­сак­сон­ску сре­ди­ну. Ово не зна­чи да кон­та­ка­та ни­је би­ло и ра­ни­је, али су би­ли ве­о­ма рет­ки и сво­де се на опи­се ен­гле­ских пу­то­пи­са­ца, ди­пло­ма­та и оста­лих ко­ји су пу­то­ва­ли кроз Ср­би­ју или су се су­сре­та­ли са Ср­би­ма. Кроз опи­се на­чи­на жи­во­та ло­кал­ног ста­нов­ни­штва, ње­го­вих кул­тур­них и др­жав­них ин­сти­ту­ци­ја и оби­ча­ја, у ен­гле­ски су ушле и срп­ске ре­чи ко­је нај­бит­ни­ји реч­ни­ци и да­нас бе­ле­же.

Пр­ва реч из срп­ског ко­ја је за­бе­ле­же­на у ен­гле­ском, а исто­вре­ме­но и нај­чу­ве­ни­ја, је­сте vam­pi­re, а у овај је­зик је ушла у пр­вој по­ло­ви­ни 18. ве­ка. Исти­ни за во­љу, мо­ра­мо при­зна­ти да је не­ки из­во­ри на­во­де и као реч сло­вен­ског по­ре­кла и не ве­зу­ју је за кон­кре­тан је­зик (на­ве­де­ни Окс­фор­дов реч­ник), док је аме­рич­ки лек­си­ко­гра­фи при­пи­су­ју срп­ском је­зи­ку. Још јед­на по­зна­та и че­ста реч је­сте pa­pri­ka, ко­ја при­па­да стан­дард­ном ен­гле­ском во­ка­бу­ла­ру. Прем­да се па­при­ка мо­жда и не убра­ја у хра­ну ти­пич­ну за Ср­би­ју, на­ци­о­нал­но пи­ће шљи­во­ви­ца про­на­шла је пут до ен­гле­ског је­зи­ка још у 19. ве­ку, прем­да за­о­би­ла­зно и нај­ве­ро­ват­ни­је пре­ко не­мач­ког, на шта ука­зу­ју об­ли­ци sli­wo­witz и sli­vo­vitz. Иако већ мо­же­мо ре­ћи да се од ср­би­за­ма у ен­гле­ском мо­же на­чи­ни­ти и јед­но­ста­ван оброк, при­ли­ку да се бо­ље упо­зна­мо са оста­лим ђа­ко­ни­ја­ма ну­ди и ср­би­зам sla­va, ко­ји реч­ни­ци ен­гле­ског ре­ги­стру­ју у XX ве­ку, ка­да се у њи­ма по­ја­вљу­је и slat­ko, чи­ме се све ово мо­же и за­сла­ди­ти.

Не­ко­ли­ко ре­чи ко­је су ве­за­не за срп­ски фол­клор у ен­гле­ски ула­зе у 19. ве­ку, ка­да се ен­гле­ска чи­та­лач­ка пу­бли­ка пр­ви пут су­сре­ће са на­шом на­род­ном књи­жев­но­шћу. Иако ен­гле­ски је­зик има ве­о­ма бо­гат во­ка­бу­лар ко­јим озна­ча­ва нат­при­род­на би­ћа, на­ша реч за ви­лу, у об­ли­ку vi­la или wi­li, за­бе­ле­же­на је у не­ким тек­сто­ви­ма ко­ји спо­ми­њу ова нат­при­род­на би­ћа. У ве­ћи­ни тек­сто­ва пи­са­них на ен­гле­ском, ова би­ћа се на­зи­ва­ју fa­iry или fa­iry god­mot­her, али спе­ци­фич­ност сло­вен­ске ви­ле је под­ста­кла не­ке ауто­ре ен­гле­ског го­вор­ног под­руч­ја да упо­тре­бе до­ма­ћи на­зив ка­ко би се са­чу­ва­ла ова раз­ли­ка. Ка­ко су се пе­сме о ви­ла­ма мо­гле чу­ти уз гу­сле, на ко­ји­ма сви­ра гу­слар, ни­је ни чу­до да су у 19. ве­ку за­бе­ле­же­не и ре­чи gu­sle (уз об­ли­ке go­u­sle, gu­zla и сл.), као и gu­slar, ко­ја чак има и срп­ску мно­жи­ну gu­sla­ri. Не зна­мо да ли би се уз ре­чи tam­bu­rit­za и zur­la, ко­ја је до­ду­ше ори­јен­тал­ног по­ре­кла, мо­жда мо­гао са­ста­ви­ти и не­ки ма­ли ор­ке­стар, али из­ве­сно је да их реч­ни­ци бе­ле­же као срп­ске ре­чи. Ко­нач­но, уз ову му­зи­ку се мо­же и за­и­гра­ти уз реч ko­lo, ко­ју ен­гле­ски лек­си­ко­гра­фи по­зна­ју пре­ко сто го­ди­на.

Иако су ре­чи ко­је смо на­ве­ли углав­ном ве­за­не за кул­ту­ру, тра­ди­ци­ју и фол­клор, по­сто­је и ср­би­зми ко­ји се ко­ри­сте у на­у­ци. Нај­ви­ше има пој­мо­ва из ге­о­мор­фо­ло­ги­је, у ко­је спа­да­ју po­lje/polye, hum, po­nor и uva­la/ouva­la, а ка­рак­те­ри­стич­не су за ре­љеф под­не­бља у ко­ме се го­во­ри срп­ски, али ту су и ре­чи из дру­гих на­у­ка, као што су на­зив ми­не­ра­ла та­ко­ви­та (ta­ko­vi­te), из­ве­ден од то­по­ни­ма Та­ко­во, или те­сла, на­зив за је­ди­ни­цу за гу­сти­ну маг­нет­ног флук­са, а из­ве­ден је од пре­зи­ме­на на­шег слав­ног на­уч­ни­ка. У лин­гви­сти­ци су при­сут­ни и тер­ми­ни ко­ји се од­но­се на опис је­зи­ка, као нпр. gla­go­li­tic (гла­гољ­ски) или sto­ka­vian/što­ka­vian, ко­ји се од­но­се на што­кав­ски. До­ду­ше, у лин­гви­стич­ким тек­сто­ви­ма се ја­вља­ју и не­ки ре­ђи тер­ми­ни, као ре­ци­мо Eka­vian и Ije­ka­vian (за екав­ски и ије­кав­ски), прем­да их не­ма у реч­ни­ци­ма.

Ко­нач­но, реч­ни­ци ре­ги­стру­ју и још не­ке ре­чи ка­рак­те­ри­стич­не за срп­ску сре­ди­ну ко­је ни­су спо­ме­ну­те у окви­ру до са­да пред­ста­вље­них гру­па. У њих спа­да­ју za­dru­ga, ко­ја се од­но­си пр­вен­стве­но на по­ро­дич­ну за­дру­гу, Skupshti­na/Skup­šti­na и chet­nik. Окс­фор­дов реч­ник у ве­зу са срп­ским до­во­ди и реч di­nar, ко­ја се од­но­си на ов­да­шњи но­вац, прем­да је она крај­њим по­ре­клом из пер­сиј­ског је­зи­ка, што бри­тан­ски лек­си­ко­гра­фи и на­во­де.

Иако је број ср­би­за­ма у ен­гле­ском го­то­во за­не­мар­љив, бу­ду­ћи да их пре­ма реч­ни­ци­ма има тек 28, и прем­да је њи­хо­ва уче­ста­лост углав­ном ни­ска, чи­ње­ни­ца је да их бе­ле­же нај­бо­љи реч­ни­ци и да су име­ни­це vam­pi­re и pa­pri­ka део уоби­ча­је­ног во­ка­бу­ла­ра. Оста­ли ср­би­зми ни­су то­ли­ко че­сти, јер су ве­за­ни за срп­ски кул­тур­ни про­стор, од­но­сно ин­сти­ту­ци­је, пред­ме­те, пој­мо­ве, фол­клор, ре­љеф и све оста­ло што по­сто­ји на те­ри­то­ри­ји где се го­во­ри срп­ски је­зик. Иако су два је­зи­ка да­нас у не­пре­кид­ном кон­так­ту, ен­гле­ски је до­ми­нан­тан као је­зик да­ва­лац, па се о бит­ни­јем бу­ду­ћем упли­ву ср­би­за­ма у ен­гле­ски те­шко мо­же го­во­ри­ти, али не би тре­ба­ло ис­кљу­чи­ти мо­гућ­ност да ће бар још не­ки по­јам на­ћи пут до ен­гле­ског је­зи­ка.

http://www.politika.rs/scc/clanak/337704/Kolo-vila-uz-gusle-i-sljivovicu
 
Za geomorfologiju je odgovoran Andrija Mohorovičić.

- - - - - - - - - -

Evo još jedna srpska reč koju su prevideli - jedinica tesla.

0OINdA0.jpg
 
Tesla je danas hype, motor ( ali to nije motor nego neka jelektrika) za nove automobile buducnosti proizvodi samo americka firma Tesla.
Moj je muz studirao ETF, al poodavno, za Teslu je cuo tek nedavno, ali je zato Pupinov izum bio obavezna lektira na svim elektrotehnikama.
Nedavno sam Japance pitala za Teslu ( svi su ETF likovi) , ali su mladji od mog dragog i svi znaju i za Teslu i za Pupina.

- - - - - - - - - -

Za papriku nisam bas sigurna da je rec srpskog porekla ( neki kazu i da je madjarskog), setih se da je moja baba pariku zvala piper,
ima valjda veze ( Srebrena ce se baciti sada u istragu Poturica;)) sa biberom.
 
Мени је занимљива сличност која се може пронаћи у староенглеском, медовина се врло слично српском звала medu. Тек у реформисаном енглеском, мед постаје honey.


И ја памтим да се други део кованице у имену Беовулфа, митског јунака северне Европе , у неком од староенглеских речника преводи као медвед:neutral:
Први део кованице тумачи се као англосаксонско "пчела" (савремено "би"), мада ће се наћи и да је Beow име божанства јечма и пољопривреде.
Не може да се деси да се у простом пуку име једне звери замени именом друге звери и да се они помешају или поистовете.

У сваком случају, претеча савременог енглеског је много читљивија, нема данашњих "наопаких" изговора вокала ( видиш а-читаш е; видиш е- читаш и; видиш о-читаш а и сл..... за које је Брана Божиновић, пучки санскритолог, тврдила да трајно муте ум) , и веома мало подсећа на савремени реформисани енглески језик.

I was as surprised as most people are when I first heard the ancient language known as Old English. It’s nothing like Shakespeare, nor even Chaucer, who wrote in a late Middle English that sounds strange enough to modern ears. Old English, the English of Beowulf, is almost a foreign tongue...
 
Paprika

220px-Spanishsmokedpaprika.jpg


Paprika is a ground spice made from red air-dried fruits of the larger and sweeter varieties of the plant Capsicum annuum, called bell pepper or sweet pepper

Paprika je reč koja u engleskom jeziku označava mlevenu i sušenu začinsku papriku, dok se za sam plod koristi pojam pepper.

Da je paprika srpska reč, vidimo po srpskom refleksu korenskog vokala reči papar (ne peper i sl.), i sufiksaciji. Sam koren peper nije srpski, ali varijanta papar jeste srpska. Vidimo da se radi o srpskoj varijanti korena papr- a ne romanskom ili dr. pepper-, pfeffer-, feffer, ili sl. Sufiksacija kod paprike je tipična srpska sufiksacija koju srećmo najčešće kod biljaka koje dobijaju nastavak -ika u značenju sličnosti ili uopšte vezom sa onim u korenu (up. -lik, -lika), npr. lovorika, čemerika, crnika, crnjika, crvenika, belika, zelenika, žutika, modrika, svetlika, jarebika, tvrdika, smrdjika, gorčika, ljutika, gorušika, medenika, metlika, šafranika, zafranika, vodenika, sušika, jošika, jasika, lopočika, glavočika, mlečika, jagorčika, slačika, klokočika, ljuštika, mehurika, ovsika, ječmika, nevesika, busika, kostrika, oštrika, šipurika, omorika, javorika, žuborika, borika, šimširika, deverika, žimberika, šindrika, berdrika, šišarika, šumarika, penarika, muharika, ševarika, munjika, peronjika, kočanjika, kaćunika, perunika, sapunika, limunika, bunika, munika, šemešljika, grohotljika, mutljika, šašljika, kamaljika, ždraljika, krabljika, stabljika, šibljika, divljika, crvljika, bujadljika, mladljika, gradljika, medljika, bodljika, smrdljika, beljika, trubeljika, vežljika, kržljika, gomoljika, komoljika, lepljika, crepljika, cepljika, konopljika, dropljika, šupljika, vrljika, hvatljika, alatljika, papratljika, metljika, smetljika, trepetljika, mostljika, uljika, ljuljik, muljika, strmuljika, gašljika, mašljika, rašljika, prorašljika, prašljika, srašljika, žešljika, češljika, mirišljika, vršljika, tršljika, stršljika, bušljikablagunika, vinika, korenika, studenika, kolenika, ledenika, oplanika, planika, cevanika, duvanika, tamjanika i sl. Etimologija sufiksa -ika, nejverovatnije jeste od -lika, sa gubljenjem početnog -L u slučajevima gde (po analogiji epentezno) -L- nije potrebno.

Po svemu ovome paprika je zasigurno globalni srbizam.
 
У другој половини 19.века, у јужној Енглеској излазио је регионални журнал "Клак". Један од аутора , вероватно словенског порекла, у дугом чланку штампаном у неколико наставака издања журнала, записао је топониме, имена и појмове који су, по њему, словенског порекла.
стране 36, 87 и 140 https://books.google.co.uk/books?id...CC8Q6AEwAg#v=onepage&q=Old Sarum serb&f=false
Неки од тих словенизама на југозападу Енглеске (Девн и Керноу, на стандардном енглеском Devon и Cornwall) су:

-у имену Белтор и Белинус (краљ Белинус)... веза са семитским и са словенским идолом "балваном" и придевом "бел","бјали"
- у племенском називу Белга (келтско племе Belgae)..веза са "бјелим" у значењу "светлопути","бели људи"
- назив рударског градића ХораБриџ..Horraln на чешки начин, Gorraln на пољски..где су горе/хоре често локације рудника, а Gorrleun становник Горе, горанин, горанац, горштак..
content


" If anywhere then, in Wilts should we expect striking Oriental words, and such we find. The very name of the county is Slavonic. The Wilty were a Slavonic tribe who lived on the borders of Saxony during the middle ages, whose name was probably derived from the Slavonic Wilk, a wolf, a widely extended Aryan word. The term Wilseten may be Saxon, and the Wilty have come over with Cerdic, as adventurers and conquerors of Wessex; but the application of the name to the county of Stonehenge and the name of the river Willy, seem to point to a greater antiquity. "

- река Плим (и град Плимут) имају везе са словенским пли- и санскритским плу
content

content
 
Ne znam da li je neko poznato,ali mnoge srbske reči su ušle u upotrebu u engleskom jeziku, mada se to nama predstavlja drugačije.

Kaki to znamo?
Engleski jezik se formirao u 4-5. veku naše ere. Srpski nacionalna svest i jezik i kultura su stari preko 7000 godina. Možemo uočiti sličnost između naših i njihovih reči, sa istim značenjem. Neke reči su do dana današnjeg ostale nepromenjene fokalno, a neke su evoluirale.
Engleski ne poseduju kose padeže što dokazuje mladost jezika, taklđe nemaju dovoljno razvijeni govorni aparat kao sloveni i oni se guše dok izgovaraju naše reči.

Šta vi mislite o tome? Pisacemo konkretne primere.
 
To su gluposti... Bolje reći sinonimi.
I kod nas čeljadetu govore: 'moj dragi', 'srce moje' i tako dalje.. Ovo sto si rekao apsolutno nema veze sa etimološkim značenjem. Učili su nas pogrešno u školama.

Dream - Dremati
Child - Čedo,Čeljade
Secret - Skriti
Touch - Taći, Dotaći
Wassail [Vesejl] - Veselje
Land [Lend] - Ledina (poljana)
Path[Pat] - Put (U Vardarskoj Srbiji Pat)
Beaten [Biten] - Bijen,Prebijen
Parth [Part] - Parče
Preacher [Pričer] - Pričač, Pripovedač
Place [Plejs] - Plac
Thorn [Torn] - Trn
Good [Gud] - Goditi
Semen - Seme
Grab [Grab] - Grabiti
Over [Ovr] - Povr' (čuli ste od baka i deka)
Crash (Kreš] - Krš,Skršena
Maltreat [Maltrit] - Maltretirati
Divine [Divajn] - Divan, Božanstven
Abyys [Abis] - Ambis, Ponor
Try [Traj] - Traj, Istraj
Hurry [Huri] - Hrliti
Climb [Klajmb] - stara srpska reč Klembesiti(pentrati, verati)
Gone [Gon] - Goniti,Izgoniti
Yak [Jak] - Jak
Swinery [Svajneri] - Svinjac
Yes [Jes] - Jest'
My [Maj] - Moj
Plot - Plot
Perplate [Perplejt] - Preplitati

To su samo neki od primera..

Zašto se na Engleskom za mali brodić ili čamac kaže Vessel [Vesl] - jer ide na vesla, vrlo je prosto... U Engleskom rečniku ne postoji etimološko objašnjenje nastanka ove reči, ali zato postoji u srpskom..Ili naprimer, zašto se na engleskom sva bobičasta voća poput -> strawBERRY [stravBERI-jagoda], blueBERRY [bluBERI-borovnica] ili blackBERRY [blekBERI-kupina] završavaju sa BERI? Jednostavno je...Svako će pogoditi, jer se sva ova bobičasta voća BERU RUKAMA.
 
To su gluposti... Bolje reći sinonimi.
I kod nas čeljadetu govore: 'moj dragi', 'srce moje' i tako dalje.. Ovo sto si rekao apsolutno nema veze sa etimološkim značenjem. Učili su nas pogrešno u školama.

Dream - Dremati
Child - Čedo,Čeljade
Secret - Skriti
Touch - Taći, Dotaći
Wassail [Vesejl] - Veselje
Land [Lend] - Ledina (poljana)
Path[Pat] - Put (U Vardarskoj Srbiji Pat)
Beaten [Biten] - Bijen,Prebijen
Parth [Part] - Parče
Preacher [Pričer] - Pričač, Pripovedač
Place [Plejs] - Plac
Thorn [Torn] - Trn
Good [Gud] - Goditi
Semen - Seme
Grab [Grab] - Grabiti
Over [Ovr] - Povr' (čuli ste od baka i deka)
Crash (Kreš] - Krš,Skršena
Maltreat [Maltrit] - Maltretirati
Divine [Divajn] - Divan, Božanstven
Abyys [Abis] - Ambis, Ponor
Try [Traj] - Traj, Istraj
Hurry [Huri] - Hrliti
Climb [Klajmb] - stara srpska reč Klembesiti(pentrati, verati)
Gone [Gon] - Goniti,Izgoniti
Yak [Jak] - Jak
Swinery [Svajneri] - Svinjac
Yes [Jes] - Jest'
My [Maj] - Moj
Plot - Plot
Perplate [Perplejt] - Preplitati

To su samo neki od primera..

Zašto se na Engleskom za mali brodić ili čamac kaže Vessel [Vesl] - jer ide na vesla, vrlo je prosto... U Engleskom rečniku ne postoji etimološko objašnjenje nastanka ove reči, ali zato postoji u srpskom..Ili naprimer, zašto se na engleskom sva bobičasta voća poput -> strawBERRY [stravBERI-jagoda], blueBERRY [bluBERI-borovnica] ili blackBERRY [blekBERI-kupina] završavaju sa BERI? Jednostavno je...Svako će pogoditi, jer se sva ova bobičasta voća BERU RUKAMA.
Postoji nacrt germanske imperijalističke ideologije koji je zacrtao okvir komparativnoj lingvistici prema kome su zajedničke reči došle iz tzv. praindogermanskog jezika.

Moja je teza pak, da su Prasloveni "Indijanci Evrope" koji su pre 6-7000 godina zapremali većinu evropskog kontinenta, pa se odatle ove slovenske reči usvajaju od strane okolnih pridošlih naroda, među kojima je bilo kako asimilatora (Heleni, Romani, Germani, Ugri, Šiptari), tako i asimiliranih (Tatarobugari, Avari).

Eto, odatle srpske reči kod Germana Britanskih ostrva.
 
Ne znam da li je neko poznato,ali mnoge srbske reči su ušle u upotrebu u engleskom jeziku, mada se to nama predstavlja drugačije.

Kaki to znamo?
Engleski jezik se formirao u 4-5. veku naše ere. Srpski nacionalna svest i jezik i kultura su stari preko 7000 godina. Možemo uočiti sličnost između naših i njihovih reči, sa istim značenjem. Neke reči su do dana današnjeg ostale nepromenjene fokalno, a neke su evoluirale.
Engleski ne poseduju kose padeže što dokazuje mladost jezika, taklđe nemaju dovoljno razvijeni govorni aparat kao sloveni i oni se guše dok izgovaraju naše reči.

Šta vi mislite o tome? Pisacemo konkretne primere.
Zašto "srbske" kada svako, iole obrazovan, zna pravilo u srpskom književnom jeziku o jednačenju suglasnika po zvučnosti … Dakle, obrazuj se, nepravilno je reći srbskog - pravilno je srpskog
 
Ako ćemo iskreno.. Upotrebio sam oblik srbski da bih napravio razliku između sroskog (savremenog klasicnog jezika kojim smo učeni da prevodimo engleski jezik), i srbski (srpski sa arhaičnim.izrazima i oblicima), po tome bi predhodni primer bio ovakav. Po srpskom je: "Dete otvori t vrata." , a po srbskom: "Čedo opni taj dvor." Čisto sam želeo da napravim razliku o čemu pričam, naravno da je to jedan te isti jezik. Na kraju krajeva ako ne znaš i sam reformator našeg jezika Vuk Stefanović Karadžić je koristio oblik - SRBSKI. Verovatno je i on po tebi nepismen.. Da te naučim da je pravilo reći i srbski i srpski. Kao sto se u srednjem veku, naprimer ime Vuk izgovaralo i pisalo Vlk ili ime Vukašin -Vlkašin. Postoje određne odstupanja, među narodima koji su živeli na različitim podnevljima i drugačijim narečjem i različitim uticajem, zato se morala izvršiti reformacija jezika.
 

Prilozi

  • 20190622_114701.png
    20190622_114701.png
    290 KB · Pregleda: 15
Zašto "srbske" kada svako, iole obrazovan, zna pravilo u srpskom književnom jeziku o jednačenju suglasnika po zvučnosti … Dakle, obrazuj se, nepravilno je reći srbskog - pravilno je srpskog
Kao što znamo, u gramatici postoje mnogi izuzeci od pravila. Zašto (u demokratskom i tolerantnom društvu) osporavati ljudima pravo da se bore za još jedan u nizu izuzetaka, pogotovo ako imaju argumente za to?

https://forum.krstarica.com/threads/za-sve-one-koji-pisu-srbski-za-sve-one-koji-pisu-srbski.609019/
 
Da malo proširimo paradigmu:

Princip indogermanističke dogme

1. Polazi se od geopolitičkog okvira: Slovena nema na Balkanu pre Grka, Rimljana i Germana. Razlog: germanska konstrukcija istorijskog prava na teritoriju puta svile - "Drang nach Osten".

2. Taj okvir se upotpunjava istoriografski faktičkim odsustvom pisanih slovenskih tragova na tom području, pri čemu se ne uzima u obzir slovenska eksluzivno usmena kultura čime se ovaj argument potpuno potire.

3. Pošto se na osnovu (nevalidnog) istoriografskog argumenta pod 2. odsustvo Slovena na Balkanu pre 6-7. veka stavlja na pijedestal dogme (onog u šta se ne sme dirati i što se nikad ne preispituje), njemu se podređuju svi zaključci:

a) arheologije

b) genetičke genealogije; ovde su moguća nekolika tumačenja, pa se tumači onako kako je istoriografija (čitaj: geopolitički okvir) zacrtala

c) lingvistike; ovde je anegdotalno paradigmatičan primer Golombovog Dunava na severu slovenskog sveta koji na kraju odbacuje kao slovensku reč zbog istoriografske autocenzure / straha od jeresi;
Kako funkcioniše komparativna lingvistika?

(i) Ako se neka reč nađe i kod Južnih Slovena i kod Grka, Romana ili Germana, prednost se daje Grčkoj, Romanskoj i Germanskoj "starini" u južnoj i centralnoj Evropi jer: Sloveni su došli iz severnih močvara tek u 6. veku a Romani, Grci i Germani su civilizatori (a Sloveni su divljaci) i nisu ništa (pametno, dobro, pozitivno) mogli preuzeti od Slovena. Primer: livada se po gore zacrtanom (suštinski geopolitičkom) automatizmu proglašava izvorno (etimološki) grčkom rečju iako je imaju svi Sloveni s objašnjenjem da je Grci nisu mogli preuzeti od Slovena jer nisu bili u dodiru sve do 6. veka. Primer: reč plug se nalazi i kod svih germanskih naroda, pa se pripisuje Germanima samo zbog civilizacijskog prvenstva.

(ii) Ako se neka reč nađe kod više od dve jezičke grupe naroda [ili kao alternativa za slučaj pod (i) - ako je pored slovenskog zasvedočena i u starogrčkom ili latinskom] onda se automatski klasifikuje kao "indogermanska" (naknadnom pameću "indoevropska") - daje joj se zajednički okvir što je još uvek zgodno rešenje budući da indogermanska pradomovina još uvek nije definisana, a i kada se o njoj natuca to nikada nije u Evropi. Praktično, indogermanskom etiketom nekoj se reči zauvek oduzima etimološko slovenstvo makar to bilo i po cenu neutralizacije primata ostalih jezičkih grupa. Primer: svinja nije slovenska reč jer je i germanska i romanska, dakle, indogermanska je; plug nije slovenska reč jer je i germanska, dakle, indogermanska je.

(iii) glasovna pravila prema kojima se reči izvode tj. rekonstruišu dobrim delom stoje, ali su delom proizvoljna, sklona redefiniciji po potrebi i toliko slobodna da rezultati glasovnih promena i njihovih istoriografskih implikacija uvek mogu da se naštimaju u skladu sa istoriografskim, dakle geopolitičkim okvirom, a nikad ne idu protiv njega (za šta smo se borili?). Kontraprimer: Platon opisuje glasovne promene kojima je svedok, a koje indogermanski pravilnik ne podržava. Platon svedoči, a indogermanski pravilnik gleda u pasulj.

Ovo je na brazaka, sa glavnim obrisima, a mogla bi se knjižurina napisati što, izgleda, mene čeka, ako me zdravlje posluži.
 
Da pojednostavimo do banalnosti
iliti
"Zašto je Mladen postao Malden"


fOd6QTb.gif



Jel vidiš da je Grac u zoni I2a1 20% a Starogard i Stargard u zoni I2a1 < 1% ?


ahaaa.jpg


1dVuniE.jpg





Napisano je belom bojom pa ga označi (select) da bi mogao pročitati.

Dakle, sada vidimo da periferni razmeštaj oblika kao Gard, Darg, Arb, Alb i sl., a zahvaljujući savremenom dokazu o genetskoj različitosti ovih perifernih područja govori u prilog mojoj tezi, a protiv tvoje i vladajuće germanocentrične paradigme.
 
Za mame i tate koji žele deci da ukažu koje su to slovenske i srpske reči usvojili Romani, Germani i Grci po dolasku u slovenske krajeve Evrope

Naša je kultura počela da tone u Starom veku, nastavila u Srednjem da bi potpunu inferiornost dokučila sa Novim vekom.

Međutim, sudeći po usvajanju naše agrarne i metalurške terminologije, što bi u civilizacijskom smislu praistorije bilo "pretty much it" (ukupnost tadašnje kulture, tj. sve što tadašnja kultura i podrazumeva) od strane drugih neslovenskih naroda mi Sloveni-Srbi smo u kasno praistorijsko doba, po logici stvari (i Mariju Alineiju) bili superiorni nad Grcima, Latinima i Germanima.

Daćemo kao primer pedesetak germanskih, romanskih ili grčkih reči koje su mogle doći iz srpskog jezika:


- hum, humka (lat. humus, lat. Haemus, ger. hulma-, gr. Haimos, Aimos), ledina (nem. Land, eng. land), grad, gradina, ograda tj. bašta (eng. garden, nem. Garten, ita. giardino, fra. gardin), livada od livati (livadion), polje od politi (lat. paludum (Poljud) "močvara", grč. φέουδο, eng. field, nem. Feld, sreng. folde, fin. pelto; lat. planus, eng. plain, lit. plonas), njiva (grč. neiós "polje"), plug (plough, plow), orati, (o)ralo (aro, arare), mulj (mud), kaljuga, kaljača, kal (Caligula), blato (eng. Baltic, grč. βάλτους "močvara"), oblak od obvlak (Wolke), kras, krš, kršiti (Karst), krsnuti tj. rasti, kršan (lat. i ital. crescere, franc. croissant), lokva, lok, lokati (lat. lacus, it. lago, eng. lake, nem. Loch), jezero (jaz, jez, jazva, jazbina, jazavac), rus. ozero, lit. ezers (eng. sea, nem. See, staronorveški sær, dan. sø )

- voće od ovoće od ovoštje, vosak (Obst, ovest), trešnja (kerasian, cerise, cherry, Kirsch), jabuka (eng. apple, nem. Apfel), bukva tj. vrsta drveta i bukva tj. slovo, bukvica, bukvica tj. knjiga (nem. Buch, eng.book; nem. Buche, eng. beech), breza (Old English berc, beorc (also the name of the rune for "b"), Old Saxon birka, Old Norse börk, Danish birk, Swedish and Icelandic björk (which is also a girl's given name), Middle Dutch berke, Dutch berk, Old High German birihha, German Birke, lit. beržas), oliva tj. maslina od oliti, olivati (olive, oil), sliva ili šljiva od slivati (lividus tj. modar od starolatinskog *slivere), slina od slivati tj. pljuvačka (saliva), slina (Old English slim "slime," from Proto-Germanic *slimaz (source also of Old Norse slim, Old Frisian slym, Dutch slijm "slime, phlegm," German Schleim "slime"), probably related to Old English lim "birdlime; sticky substance," from PIE root *(s)lei- "slimy, sticky, slippery" (source also of Sanskrit linati "sticks, stays, adheres to; slips into, disappears;" Russian slimak "snail;" Old Church Slavonic slina "spittle;" Old Irish sligim "to smear," leinam "I follow," literally "I stick to;" Welsh llyfn "smooth;" Greek leimax "snail," limne "marsh, pool, lake," alinein "to anoint, besmear;" Latin limus "slime, mud, mire," linere "to daub, besmear, rub out, erase")), brati (nalazimo u nazivu bobica - berry), kusiti, kušati, kusati (kausjan),

- sejati, sevati, usev (sow), seme (semen), medovina od med (eng. mead; Old Norse mjöðr, Danish mjød, Old Frisian and Middle Dutch mede, Old High German metu, German Met "mead", Sanskrit madhu, Greek methy "wine," Old Church Slavonic medu, Lithuanian medus "honey," Old Irish mid, Welsh medd, Breton mez "mead", early Middle English meþeglin yielded Chaucer's meeth), olovina tj. pivo (ale, Old English ealu "ale, beer," Old Saxon alo, Old Norse öl, which is of uncertain origin. Lit. (alus) and Old Church Slavonic (olu)), vino od vinova loza od vina = kriva i loza plaziti sa elizijom početnog konsonanta (pl6za daje l6za) - (lat. vinum, gr. οἶνος (oînos))

- vrt od (pre)vrtati (lat. hortus), okurak tj. krastavac (Gurcke), ren od koren (grč. dijal. keráin, lat. cerain, ital. dijal. cren i creno, franc. cran, nem. Kren, lit. krienas, čuvačko-tatarski chren i cheren), opiti, opijati (opium), hleb? (hlaifs, Schleife, Schlaufe, loop), kvas (lat. caseus, eng. cheese, nem. Käse), skladovati, skladiti (nem. laden, eng. load)

- stoka < steći, up. blago (live stock), krdo tj. stado (herd), stado (stud [stad]), kobila (lat. caballus, grč. kabállēs), paša, pasti, pastir, pastuh (pasture, pastor), bumbar od brmbar (bumble), kotiti, kotka tj. mačka, kuče od kotče (cat, Katze), kotiti, skot tj. stoka (cattle), štene, ćeno (canis), jagnje (agnus, amnos, yean), lane (eng. lamb, nem. Lamm u značenju "jagnje"), svinja (engl. swine, nem. Schwein, hol. zwijn, dan. i nor. svin)

- breg (Berg), klisura, klis, klizati (clausura, κλεισούρα), grotlo, grlo < grdlo (grotta), granica, grana (Grenze), strana tj. zemlja, stranac, stranstvo (estrano, strange, étrange, extraño), krajina tj. Karajina (lat. Carniola), plav (blau, blue, flavus), beo, bel, Laba (albus, Elbe)

- ruda, rđa, rud (ruber tj. crven), oganj, viganj (ignis, skr. agni), plam, plamen (lat. flamma, ital. fiamma, eng. flame), lopata (nem. Löffel), lopta od lob-ta od lъb-ta (grč. μπάλα, lat. pila, eng. ball, nem. Ball), kuvati od kuhati (lat. cocus, coquus, coquere, eng. cook, nem. Koch; Germanic languages borrowed the Latin word - Old Saxon kok, Old High German choh, German Koch, Swedish kock), šlem od slem (helm), olovo, livati (lead), staklo od s+taknuti (stikls), hiža tj. kuća (Haus, house), mlat, malj (lat. malleus), sekira od seći (lat. securis), rabota (nem. Arbeit).

- knez i kneginja (nem. Koenig, eng. king), kralj<krelja<hrelja<hrliti<krilo (Chrelios, Carlo, Carolus, Charles), Grk, Grci (Graecos, Greek), Sloven (schiavo, slave, ciao, esclavo, eslavo "Borrowed from Medieval Latin sclavus (“slave”), from Late Latin Sclavus (“a Slav”), from Byzantine Greek Σκλάβος (Sklábos) (or borrowed from the Greek directly), itself probably from earlier Σλαβῆνος (Slabênos), from plural Σλαβῆνοι (Slabênoi), from Proto-Slavic *slovene. "), pogan, poganiti, govnо, ogavno (lat. paganus "seljak").

- važno, vaga, važiti (Waage), liti, litra (λίτρα, libra, livre, liter), kupiti, sakupiti (nem. kaufen), banja od badnja, badanj, badati tj. dupsti (bagno, baden, bathe, baða), zdela od s+deljati (lat. scutella), gresti, gredem, greda (gradus, gredior, progres), daska (desk), hvost, fosna (pfosten), plah, plašt (Plache), cedulja od cediti (nem. Zettel, let. cedula, ital. cedola), ljubiti, ljubav, libiti (libero, liberare, libertas; Liebe) itd. itd. (videti na ovoj temi obilje primera sa diskusijom).


Takođe, tu verovatno pripada terminologija rodbinskih odnosa i svakako dobar deo toponomastike.

S druge strane, svi ti varvarski narodi nisu gotovo ni jednu reč za ribe i životinje usvojili od Slovena jer su imali svoje, budući da su bili lovci, ribolovci.

PS. Doduše imamo primere za štrk tj. roda (stork), roda (lat. ardea, grč. erodios), mrmot, up. mrmak (marmot).
 
Postoje mnoge jezičke paralele između engleskog i srpskog jezika, a pod tim ne mislim na anglicizme koji se nalaze kod nas u aktivnoj upotrebi.

I to sam baš nedavno pričao sa ljudima koji su na filološkom jer kod njih važi pravilo da je standardizacija jezika apsolutna forma i zakon, te da je svaki oblik etmologije reči u suštini velika izvedba reči. O istoriji srpskog jezika je standardno - Pravoslavlje + Doselili se Sloveni, ergo slovenski jezik. Heh. A istina je daleko od toga, as per usual.

Na phillološkom u okviru klasičnog srpskog jezika se najviše uči dubrovačka književnost, a postoji i veliki osvrt na književnost s poćetka XX veka u okviru bivše kraljevine... Drugim rečima - hrvatska književnost. A, da, i Jovan Dučić. Jovan Dučić. Jovan Dučić.

U osvrtu na naš trenutni srpski jezik (kako ovo zvuči apstraktno) i dalje u upotrebi imamo puno keltskih naziva, pogotovo ako pogledamo toponime regije Srbije, ali i okoline. Videćemo da se radi o kombinovanju slovenskih i keltskih naziva.

Tu imamo tri istorijski bitna faktora koji su uticali (četiri ako uzmemo i Vuka) na razvoj ili degradaciju jezika

- Prelaz iz ''paganizma'' u ''Vizantiju''. Ovde srce triput poskoči svim istoričarima vizantologije. Poprimanje mnogih grčkih naziva. One religion to rule them all.
- Najezda turšije. Iliti Osmanovih lija. Kompletna degradacija jezika, te je svaki narod unaokolo krao i pokrao šta je mogao. Što u skladu naziva regija, što u skladu imena, što u skladu preimenovanja srpskih imena tipa Vuk u Volk ili Srbin u Szerb ili Radomir u Radule. Ne samo latinski, već i ostali. Svi do jednog u kraju!
- Pojedosmo turšiju nakon 380+ godina varenja, a onda došli bečki kolači. I, sada, naravno, svako hoće da se pravi pametan, veliki dr.mr. pisac realizma. Saće da budu prominentni gospodinčići i da nakokaju po knjigu-dve o zemljama i narodima koje sreli u životu nisu. A pod političkim okriljem, as per usual. Istog onog političkog okrilja u koje je, nažalost, i čika Vuk pao i počeo da edituje šta ne sme da se čačka davajući tako potporu za punu realizaciju Ilirskog pokreta.

U celoj pomavi za ''ko je okle i okle koje je'' naleta nacionalizma s kasnog XVIII veka N.E. kao i mnogobrojnih, i suludih, kvaziistoričara trendista, dobijamo i novooslobođene Slovene. Gladne. Krvavih zuba. Petar Blagojević ust'o! Tresla se Evropa.
Šta sad i kako sad?

Pa, lepo. Kako drugačije? Ili ćemo sve Slovene da ćušnemo u isti koš, ili će da gledamo kako AH imperija guta redom sve zemlje Balkana pokušavajući da im skroji lažnu sudbinu.

Osim što su počeli dokazi o potomstvu i istoriji da nestaju (preživelo Miroslavljevo jevanđelje ha-ha nisu uspeli da ga unište ha-ha), tako su se i reči nagomilavale.

Enter PROTO-JEZICI. :roll::roll::roll:

Enter INDOEVROPSKI RODOLJUBOSLOVOLJUBORAD :roll::roll::roll:

Enter debilne teorije o Srbima iz Indije. :roll::roll::roll:

I naravno da tada ne čudi, nimalo, zbog čega u svim tim periodima od Kelta pa do sada te konekcije nisu zabeležene konkretno.

Jedan od primera je upotreba reči ''MORA'' (Nightmare, Noćna Mora).

U virtuelno svim jezicima će se pronaći ova reč, ali ono što hoću da napomenem jeste da ako se prati geografski položaj koji bi trebao da pruža koliko-toliko racionalizaciju prelaska reči iz jednog naroda u drugi, tj. pozajmljenice, i ako uporedimo neke od knjiga koje koriste MORA ili MARE kao osnovu ili sinonim u svojim motivima za napisano delo, dobijamo potpunu raštrkanost kao i evidenciju apsolutnog neznanja. Dobijamo tipično natucanje. Dobijamo ćoravu koku.

Englezi nikada neće pristati ili priznati to da u svom govoru imaju bilo šta ''srpsko''. Čak i kada je reč o Vampirima, radije kažu ''Balkan'' nego li ''Serbia''.

Postoji ta vrsta engleske mržnje prema Srbiji. To se mora osetiti na sopstvenoj koži da bi se razumelo. I nije slučajno to što su nam Irci i Škoti mnogo bliži kao narod.
 

Back
Top