''Deklaracija - Srpski, hrvatski i bosanski su jedan jezik''

Боб

Poznat
Poruka
8.468
Naravno da je jedan jezik - Srpski.
Konvertiti ga ne mogu prisvajati.

Kao sto ni korene ,kojih su se odrekli, ne mogu prisvajati.

Odrekli su se vere i nacije , ali su jezik zadrzali.To je naucna istorijska istina kojoj se ni jedna politika ne moze odupreti.

Sad sto politika koristi silu a ne logiku, to je njen problem. To joj je dokaz da je prolazna.
 
Poslednja izmena:
Imaćemo svi jedan jezik?
Više od dve stotine stručnjaka lingvistike i drugih društvenih nauka u regionu potpisalo je Deklaraciju o zajedničkom jeziku.

Kako se navodi, to je urađeno nakon što je održana serija regionalnih konferencija u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu.
Deklaracija je nastala kao rezultat projekta "Jezici i nacionalizmi" kojem je cilj bio podizanje svesti o jeziku, te kako bi se aktivno uticalo na postojeće nacionalističke jezičke prakse u sve četiri države regije u kojima se govorio srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski jezik.

Još nije poznat tačan sadržaj Deklaracije koju je sastavljalo 30 lingvističkih stručnjaka iz sve četiri uključene države.

Tekst Deklaracije i ciljeve predstaviće 30. marta u Sarajevu profesor Enver Kazaz, spisateljica Ivana Bodrožić, pisac i novinar Balša Brković, pisac Vladimir Arsenijević iz udruženja Krokodil te direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju Borka Pavićević.

Nakon konferencije za medije biće održana panel-diskusija u dve sesije na teme "Šta je zajednički jezik" i "Jezik i budućnost".

Konferenciju za medije i debate organizuju inicijatori projekta Udruženje Krokodil i Forum ZFD.

Tekst Deklaracije će postati dostupan svim zainteresovanim građanima 1. aprila na veb-stranici jezicinacionalizmi.com, gde će oni koji je podržavaju moći i da je potpišu.

Među javnim ličnostima koje su potpisale deklaraciju su Rade Šerbedžija, Boris Dežulović, Igor Štiks, Mirjana Karanović, Marko Tomaš, Nenad Veličković, Teofil Pančić, Rajko Grlić, Filip David, Borka Pavićević, Jasmila Žbanić, Dragan Markovina, Boris Buden, Viktor Ivančić, Biljana Srbljanović, Ranko Bugarski, Balša Brković i Snježana Kordić.

Izvor: Tanjug
 
Među javnim ličnostima koje su potpisale deklaraciju su Rade Šerbedžija, Boris Dežulović, Igor Štiks, Mirjana Karanović, Marko Tomaš, Nenad Veličković, Teofil Pančić, Rajko Grlić, Filip David, Borka Pavićević, Jasmila Žbanić, Dragan Markovina, Boris Buden, Viktor Ivančić, Biljana Srbljanović, Ranko Bugarski, Balša Brković i Snježana Kordić.

kao da već ne smrdi dovoljno, ovaj spisak sve govori :koto:
 
Српски језик је један језик. Свакако.

Али овде не видим никакве стручњаке, већ скупину југоносталгичара и окорелих титоиста.

..та скупина, нити идејни "мајстори" ове декларације, свакако немају циљ да избришу измишљене називе за српски језик.
Слутим да би требало да се организује протестна мера да нам не би, опет, подвалили..
 
..та скупина, нити идејни "мајстори" ове декларације, свакако немају циљ да избришу измишљене називе за српски језик.
Слутим да би требало да се организује протестна мера да нам не би, опет, подвалили..
Не мислим да ће ово имати било какав ефекат, али одређена корист се свакако може извући.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Nezvanično, ovo je tekst Deklaracije:

Suočeni s negativnim društvenim, kulturnim i ekonomskim posljedicama političkih manipulacija jezikom i aktualnih jezičnih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, mi, doljepotpisani, donosimo
DEKLARACIJU O ZAJEDNIČKOM JEZIKU
Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan.
Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost.
Korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika.
Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih ”prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti.
Mi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da
• činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama;
• svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodificirati svoju varijantu zajedničkog jezika;
• sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika;
• policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika;
• činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi;
• između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rječničkom blagu kao i na ostalim jezičnim razinama, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će ova Deklaracija biti objavljena i korištena;
• standardne, dijalekatske i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika.
Stoga, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na
• ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama;
• zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika;
• prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti;
• izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih ”prevođenja” u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informiranja;
• slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičnih raznovrsnosti;
• jezičnu slobodu u književnosti, umjetnosti i medijima;
• slobodu dijalekatske i regionalne upotrebe;
• i, konačno, slobodu ”miješanja”, uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika na sveopću korist svih njegovih govornika.
 
Nezvanično, ovo je tekst Deklaracije:

Pročitao sam ovu ćitabu njihovih želja, i mogu samo reći da je nebulozis. Bez epike:

* razvidno je da se radi poglavito o protuhrvatskom dokumentu. Ove godine, 2017., proslavljena je, pred neka dva tjedna, 50 obljetnica Deklaracije o položaju hrvatskoga književnog jezika iz 1967., u kojoj se traži ravnopravan status za hrvatski jezik u SRFJ. Obljetnica je proslavljena svečano, uz prigodničarske napise, nastupe na TV i sl. I sad, da mi netko kaže da "anti-deklaracija", ideologije "policentričnih standardnih jezika", pukim slučajem treba biti "obnarodovana" upravo iste te prigodničarske godine, malne isti mjesec, i to pod istim nazivkom "Deklaracija"- i da je to slučajno ? Malo morgen ...:kafa:

* supodpisnici se slažu da se slažu ...o teoriji policentričnih standardnih jezika. OK, no većina hrvatskih, i dobar dio svjetskih lingvista koji se bave ovom problematikom, ne smatraju da su hrvatski, srpski i bošnjački bilo kakve varijante nekoga policentričnoga jezika. I što sad ? Cijela se zgrada ruši.

* ovi podpisnici kao da su pali s Marsa, i po njihovu mišljenju hrvatski (i srpski) kao da su tikve bez korijena. Kao da je međusobna razumljivost jedini ili bar glavni kriterij nekog identiteta. Naravno, to je besmisao.

* u tom tekstu se puno razglaba o tobože strašnim nacionalizmima koji blabla.. no, ni riječi o tom da su jezici- a pod tim mislim prvenstveno na hrvatski jezik, o srpskom i onda nespominjanom bošnjačkom ne bih- bili potiskivani u doba Jugoslavija, da se zbog nepoćudnih riječi završavalo u zatvoru, i da je normalni i prirodan razvoj jezika bio gušen i onemogućavan.

Naveo sam, uostalom, da je od 1945. do 1989. objavljeno nekih 8 prijetisaka starijih hrvatskih gramatika i rječnika- uglavnom 1971., kad je bilo veće slobode, a od 1990. do 2017. oko 37 takvih djela, usto većina visoke stručne obradbe. To je najbolji pokazatelj neslobode jezičnoga planiranja u 2. Jugoslaviji. Podpisnici
se, kao, humanistički zalažu za slobodu, trpeljivost,... a upravo laudatorno kade represivnoj jugoslavenskoj jezičnoj politici.

* za hrvatski jezik mogu reći- propast Jugoslavije je bilo pravo oslobođenje. Ono nije finalizirano, do kraja, u BiH, no i tamo je na putu. Laži- ne samo mrljavljenja- podpisnika te nakaradne "deklaracije" vide se i u sljedećem: njima, iz nekih razloga, nevjerojatno smetaju nacionalna imena jezika i guraju tezu da su ta imena nastala tek 1990. (naravno ne izrijekom, jer bi bilo jasno da se radi o mentalnom poremećaju, nego više prešutno). Tko je iole proučavao tu problematiku, zna da su nacionalna imena jezika bila prevladavajuća više stoljeća i konačno su ostala "bez konkurencije" u 19. st.

* zadnja- i možda najveća bljuzga- je ta da bi se (netko ?- tko ?) trebao odreći "preskriptivizma". Dakle- to je idiotarije kakva se rijetko nalazi. Propis nekoga standardnoga jezika (gramatika, rječnik, pravopis, jezični priručnici) nešto je bez čeg ni jedan moderan standardni jezik ne može funkcionirati. Možda bi ova jugotevabija htjela da se nešto "zajednički" normira- komotno zaboravljajući da je to bilo nemoguće i u Jugoslavijama.

Da bi bio uistinu standardan, jezik mora imati sve funkcionalne stilove razvijene. A to znači da za identitet i "uspješnost" jezika nisu toliko važni "kulturnjaci" kao pisci, novinari, razni zabavljači ... nego stručnjaci za razna područja medicine, prava, botanike, nanotehnologije, matematike,.. Važno je moći napisati, npr., doktorsku disertaciju o nuklearnim reaktorima ili astrofizici, na svom standardnom jeziku, bez češanja po glavi o tom što znači ovaj ili onaj pojam.

Stoga je, uz ostalo, ova ekipa-i na toj razini- nereprezentativna.

Možda neko dobro iz toga nastane tako što će trgnuti inače lijenu hrvatsku javnost da konačno donese Zakon o jeziku i uredi poslove u tom dijelu.
 
Ипак::roll: загребачка декларација

Inicijativa se pojavila krajem prošle godine, nakon konferencije “Jezici i nacionalizmi” u Sarajevu, kada je grupa mladih ljudi u tom gradu, većinom Hrvata, koji su obrazovanje prošli kroz tzv. “dvije škole pod jednim krovom”, došla na ideju da sastave tekst kojim bi potaknuli na promjenu jezične politike u sve četiri zemlje. Poslije nekoliko još razrađenijih verzija prepustili su doradu profesionalnim lingvistima. Izrada konačne verzije uključivala je razne etape, među kojima je najvažnija bila dvodnevni sastanak proširenog odbora eksperata u Zagrebu, pa bismo Deklaraciju mogli zvati i “zagrebačkom Deklaracijom”. Nakon sastanka tekst je upućen na kritičku procjenu dvadesetak konzultanata, čiji su neki prijedlozi ugrađeni u završni tekst – objasnila je lingvistica Snježana Kordić.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/dek...agreba-donosi-se-30-ozujka-u-sarajevu-1159142

Скупо нас је коштао и онај новосадски договор:neutral:
 
Ипак::roll: загребачка декларација

Inicijativa se pojavila krajem prošle godine, nakon konferencije “Jezici i nacionalizmi” u Sarajevu, kada je grupa mladih ljudi u tom gradu, većinom Hrvata, koji su obrazovanje prošli kroz tzv. “dvije škole pod jednim krovom”, došla na ideju da sastave tekst kojim bi potaknuli na promjenu jezične politike u sve četiri zemlje. Poslije nekoliko još razrađenijih verzija prepustili su doradu profesionalnim lingvistima. Izrada konačne verzije uključivala je razne etape, među kojima je najvažnija bila dvodnevni sastanak proširenog odbora eksperata u Zagrebu, pa bismo Deklaraciju mogli zvati i “zagrebačkom Deklaracijom”. Nakon sastanka tekst je upućen na kritičku procjenu dvadesetak konzultanata, čiji su neki prijedlozi ugrađeni u završni tekst – objasnila je lingvistica Snježana Kordić.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/dek...agreba-donosi-se-30-ozujka-u-sarajevu-1159142

Скупо нас је коштао и онај новосадски договор:neutral:

Dogod je u pitanju jezik čija ja organska osnovica srpska, mi polzujemo. ;)

Pa, šta misliš zašto postoji HAZU (ah da, to je rekla redovita članica u Dnevniku 2014) i tolike deklaracije o jeziku do danas? I Hrobijev stav da je dokument "poglavito protuhrvatski"? Baba o uštipcima. :hahaha:
 
* zadnja- i možda najveća bljuzga- je ta da bi se (netko ?- tko ?) trebao odreći "preskriptivizma". Dakle- to je idiotarije kakva se rijetko nalazi. Propis nekoga standardnoga jezika (gramatika, rječnik, pravopis, jezični priručnici) nešto je bez čeg ni jedan moderan standardni jezik ne može funkcionirati. Možda bi ova jugotevabija htjela da se nešto "zajednički" normira- komotno zaboravljajući da je to bilo nemoguće i u Jugoslavijama.

To je da bi se izbeglo jezično dvojstvo kakvo postoji u Hrvatskoj gdej je jedno jezik "normalnih" ljudi, a sasvim nešto drugo arteficijelni lektorski jezik kakvim ni lektori ne govore. " Na televiziji propagiraju taj novogovor, a ljudi govore normalno, srpski na ijekavici." Ljudi pitaju koristeći "da li", ali se neko seti da je to "srbizam" pa preskribira isključivo "je li". Ljudi kažu "koristim", ali neko kaže treba isključivo "rabim". E, to nije preskriptivizam nego jezički fašizam, jer se odozgo ljudima zabranjuje da govore onako kako govore, već onako kako neka instanca smatra da treba da se govori. Kužiš?

Sve u svemu - kakva nacija, takav jezik: veštački.
 
Poslednja izmena:
Pre 14 godina...
Lt1ofP0.jpg

Marko Kašela (Marco Cascella), prvi Italijan koji je završio postdiplomske studije u Beogradu na srpskom jeziku, sprema magistarski rad u kojem obrađuje teškoće koje imaju Srbi kad uče italijanski kao strani jezik. Zanimljivo je da je svoje studije srpskog, odnosno hrvatskog jezika započeo u Zagrebu:
- Proveo sam ukupno tri godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i prvo sam naučio hrvatski pa tek onda srpski. Međutim, nije mi bio potreban rečnik da bih posle hrvatskog govorio vaš jezik. Meni je jezik zanimljiv pre svega kao nauka i nemam nikakvih političkih opterećenja kada govorim o njemu.

I na pitanje kako doživljava ta dva jezika, ovaj šarmantni Italijan koji govori i srpski i hrvatski u slengu, odgovara:
- Za mene je to štokavski jezik, ijekavski jezik iz Hercegovine koji je najlepši i najčistiji jezik a njegove razlike su u zavisnosti od toga da li govorite njegovu istočnu ili zapadnu varijantu. Hrvati su, međutim, sa dobijanjem države odlučili da imaju i nov jezik. I sada su u toku posla. Čini mi se da ni oni ne znaju kako govore. Na televiziji propagiraju taj novogovor, a ljudi govore normalno, srpski na ijekavici.

Za Marka je Beograd lep pre svega zbog ljudi i kaže da su oni “najveće bogatstvo koje imate”. Otvoreni su i spremni da pomognu strancu. Svoju profesionalnu budućnost Marko vezuje pre svega za Srbiju:
“Želim da radim kao prevodilac sa srpskog na italijanski, a to podrazumeva da moram konstantno biti na relaciji Italija - Srbija. Želeo bih posebno da zahvalim profesorki Svetlani Stipčević koja je i meni, kao i ostalim studentima izuzetno pomogla. Ona je uložila maksimum napora ne samo da naučimo srpski već i da saznamo koliko god možemo o istoriji i lepotama vaše zemlje. Zahvaljujući njoj, ali i činjenici da sam ovde upoznao mnoge sjajne ljude i stekao divne prijatelje, ja sam se praktično dekontaminirao od svih predrasuda koje sam imao prema Srbima. Nama su mediji predstavljali da su Srbi krivi za sve zločine i da ih treba bombardovati. A mi smo kao kreteni sve to upijali poput sunđera. Sigurno je bilo krivaca među srpskim političarima, ali zašto zbog toga da plaća i strada nevin narod.


Markov mejl, pa ga možete pitati da li se predomislio:

marco.cascella@slavisticatraduzioni-interpretariato.it

Dott. Marco Cascella
Interprete di Conferenza Freelance - Traduttore Giudiziario / Giurato e Medico- Scientifico
Slavista
Glottodidatta
P.IVA 06922420721
Professionista di cui alla Legge n. 4 del 14 gennaio 2013, pubblicata nella GU n. 22 del 26/01/2013
Iscritto al n. 694 nel Ruolo dei PERITI e degli ESPERTI CCIAA di Trieste TRST categoria: TRADUTTORE- INTERPRETE
 
* ovi podpisnici kao da su pali s Marsa, i po njihovu mišljenju hrvatski (i srpski) kao da su tikve bez korijena.

Не узбуђуј се, рођени мој, кад и ти и ја знамо и ко је тиква и гдје јој је коријен. ;)



Možda neko dobro iz toga nastane tako što će trgnuti inače lijenu hrvatsku javnost da konačno donese Zakon o jeziku i uredi poslove u tom dijelu.

То бар неће бити тешко, такви закони су одавно написани, само да им измијените датуме доношења и ето, час посла. Прекршиоци би, као и ономад, бивали смијештани у преодгојна одмаралишта негдје на савској обали у којима би, у сугласју са свим еуропским стандардима о људским правима, имали чак и казалишне представе.

- - - - - - - - - -

Sve u svemu - kakva nacija, takav jezik: veštački.

Ако се слажеш, малко бих те надопунио:
Каква нација – такав стандардни језик: вјештачки.
Каква етнија – такав говорни језик: природан.
Може? ;)
 
I na pitanje kako doživljava ta dva jezika, ovaj šarmantni Italijan koji govori i srpski i hrvatski u slengu, odgovara:
- Za mene je to štokavski jezik, ijekavski jezik iz Hercegovine koji je najlepši i najčistiji jezik a njegove razlike su u zavisnosti od toga da li govorite njegovu istočnu ili zapadnu varijantu. Hrvati su, međutim, sa dobijanjem države odlučili da imaju i nov jezik. I sada su u toku posla. Čini mi se da ni oni ne znaju kako govore. Na televiziji propagiraju taj novogovor, a ljudi govore normalno, srpski na ijekavici.

Marko zna :ok:

Nikako ne mislim da su srpske budaletine iz Skupstine bolje, lepse i pismenije nego u Srbiji to i nije tema.

to je njihov novohrvacki problem, mi jesmo sluđeni u mnogim stvarima, ali identitet po pitanju jezika nam nikad nije bio sporan
to jest, dok se ne pitaju neki teofil, srbljanovićka i đuričko :roll:
 
Pre 14 godina...
Lt1ofP0.jpg

Marko Kašela (Marco Cascella), prvi Italijan koji je završio postdiplomske studije u Beogradu na srpskom jeziku, sprema magistarski rad u kojem obrađuje teškoće koje imaju Srbi kad uče italijanski kao strani jezik. Zanimljivo je da je svoje studije srpskog, odnosno hrvatskog jezika započeo u Zagrebu:
- Proveo sam ukupno tri godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i prvo sam naučio hrvatski pa tek onda srpski. Međutim, nije mi bio potreban rečnik da bih posle hrvatskog govorio vaš jezik. Meni je jezik zanimljiv pre svega kao nauka i nemam nikakvih političkih opterećenja kada govorim o njemu.

I na pitanje kako doživljava ta dva jezika, ovaj šarmantni Italijan koji govori i srpski i hrvatski u slengu, odgovara:
- Za mene je to štokavski jezik, ijekavski jezik iz Hercegovine koji je najlepši i najčistiji jezik a njegove razlike su u zavisnosti od toga da li govorite njegovu istočnu ili zapadnu varijantu. Hrvati su, međutim, sa dobijanjem države odlučili da imaju i nov jezik. I sada su u toku posla. Čini mi se da ni oni ne znaju kako govore. Na televiziji propagiraju taj novogovor, a ljudi govore normalno, srpski na ijekavici.

Za Marka je Beograd lep pre svega zbog ljudi i kaže da su oni “najveće bogatstvo koje imate”. Otvoreni su i spremni da pomognu strancu. Svoju profesionalnu budućnost Marko vezuje pre svega za Srbiju:
“Želim da radim kao prevodilac sa srpskog na italijanski, a to podrazumeva da moram konstantno biti na relaciji Italija - Srbija. Želeo bih posebno da zahvalim profesorki Svetlani Stipčević koja je i meni, kao i ostalim studentima izuzetno pomogla. Ona je uložila maksimum napora ne samo da naučimo srpski već i da saznamo koliko god možemo o istoriji i lepotama vaše zemlje. Zahvaljujući njoj, ali i činjenici da sam ovde upoznao mnoge sjajne ljude i stekao divne prijatelje, ja sam se praktično dekontaminirao od svih predrasuda koje sam imao prema Srbima. Nama su mediji predstavljali da su Srbi krivi za sve zločine i da ih treba bombardovati. A mi smo kao kreteni sve to upijali poput sunđera. Sigurno je bilo krivaca među srpskim političarima, ali zašto zbog toga da plaća i strada nevin narod.


Markov mejl, pa ga možete pitati da li se predomislio:

marco.cascella@slavisticatraduzioni-interpretariato.it

Dott. Marco Cascella
Interprete di Conferenza Freelance - Traduttore Giudiziario / Giurato e Medico- Scientifico
Slavista
Glottodidatta
P.IVA 06922420721
Professionista di cui alla Legge n. 4 del 14 gennaio 2013, pubblicata nella GU n. 22 del 26/01/2013
Iscritto al n. 694 nel Ruolo dei PERITI e degli ESPERTI CCIAA di Trieste TRST categoria: TRADUTTORE- INTERPRETE

Misliš li da takve pajsere netko ozbiljno shvaća ? :mrgreen:

Otiđi na hrvatski forum i vidjet ćeš da i najzatucaniji ljubitelji Jugoslavije nemaju simpatija za takve inicijative. :kafa:
 
Za citaoce u Srbiji ( ali i Hrvatskoj) bilo bi zanimljivije da je doticni Marko objasnio te jezicke zavrzlame na primeru svoje domovine, Italije.
Tamo cak nije rec ni o dijalketima nego o jezicima pa je tako pre desetak godina napuljski ( napolitanski) dobio status jezika.
Cak je bilo predloga i da se uvede kao strani jezik za studiranje u Italiji. Mi ( Srbi, Hrvati) takvih problema nemamo. To sto ih sami
politicki stvaramo, to ne menja cinjenicu da imamo isti i jedan jezik.
 
Napisao si otidji. Da li je to standardni hrvatski ili neki tvoj lokalni dijalekt?

Standardni. Dođi, siđi, priđi, otiđi.

- - - - - - - - - -

Ако се слажеш, малко бих те надопунио:
Каква нација – такав стандардни језик: вјештачки.
Каква етнија – такав говорни језик: природан.
Може? ;)

Važi se. ;)
 
Правило је и 'отиђи' и 'отиди'. Лино ми ово друго звучи грозно.
Stvar navike i ništa više.

Zavisi da li je prvo došlo do metateze ili kontrakcije.
do+idem > dojdem > dodjem > dođem
na+idem > najdem > nadjem > nađem
za + idem > zajdem > zadjem > zađem
po + idem > pojdem > podjem > pođem
pro + idem > projdem > prodjem > prođem

s(a)+idem > s(a)jdem > sadjem > sađem
s + idem > sidem !analogija! siđem

iz(a) + idem > iz(a)jdem > izađem
iz + idem > izidem !analogija! iziđem

od + idem > odidem > odjdem > otdjem !analogija! > otiđem
od + idem > odidem > otidem



"Problem" je što je u jotovanim verzijama (siđem, iziđem otiđem) u -iđem ovo korensko početno i neetimološko - etimološko i se metateziralo i dalo đ.

Međutim, u svim slučajevima sufiksacija može biti i -jem (iđem) uz kontrakciju (dva vokala u jedan) na granici prefiksnog i korenskog morfema.

E sad, u komunikaciji je dobro da su neke suprotne reči fonetski što različitije, pa se tako ne razlikuju samo u prefisku nego i u korenskom samoglasniku i u akcentu, uporedi nisam : jesam. Po tom se kriterijumu i razjednačuju pojmovi kao "siđi : "izađi" tj."sađi : "iziđi" da bi komunikacija bila efikasnija.
 
Poslednja izmena:

Back
Top