evo ja na primjer
prije dvije sedmice sam odvezena u urgentni u predinfarktnom stanju, i slblb, da ne detaljisem, suzeni nekakvi krvni sudovi, kazu previse stresa, itd., eve kljukam se lijekovima, obilazim doktore, itd., cim mi srce zalupa ja premrem od straha, brinem strahujem a meni se u opste ne zivi
aman ni trunecesto pozelim da umrem, cesto smisljam nacin da sebi prekratim muke, ne zelim napred, nista lijepo nema da ocekujem, za sve kasno, svaka nada izgubljena, samo stres stres i samo nepodnosljiv stres, sve me boli od silnog stresa, ne zelim takav zivot al kad srce zalupa odma prpa
da li je to neka potajna zelja za zivotom, da li se negdje podsvjesno nadam necem, da li strah od bolesti, da li je sta li je, o cemu li se radi
kukavichluk i potreba za paznjom
ne znam da li si htela da pitash - zashto lechiti ljude koji nemaju volje za zivotom, ili zashto se leche, kao shto si napisala, shto podrazumeva da imaju zelju za zivotom, dakle, paradoks
potrudi se, shta drugo reci
