Svest

Svijest nema podsvijest. Jedino razum možeš podijeliti na nivoe te dobiješ podjelu na svjesni razum, podsvjesni, kolektivno nesvjesni i nadsvjesni. Sva tri nivoa izuzev Svjesnog uistinu spadaju u domen NE-svjesnog... i moraju da budu osvijetljeni da bi smo ih postali svjesni.
postoje svest i ne-svest.svest je ono što ima model u našem umu. a biti nesvestan je nemati model. nemati predstavu.

svest bih dalje delio na:diskretnu (razumska svest) i kontinualnu (podsvest).
-diskretna bi bila algoritmsko uzročnoposledično povezivanje. prosto logičko modeliranje iz ugla onoga što zovemo pažnja. putovanje po umu od tačke do tačke ( tj. od pojma do pojma).
-kontinualna bi bila složeno uzročnoposledično modeliranje u unutrašnjem svetu po prostoru i vremenu. kontinualno dešavanje se može posmatrati iz jedne pažnje, jedne diskrecije, već se rezultat prostorno-vremenskog modeliranja javlja kao jedinstven odgovor. odgovor podsvesti je nastao od modela u umu, a ne od putovanja od modela do modela pažnjom.

u neku ruku mogli bi reći da je diskretna (razumska) svest samo specijalan slučaj svesti koji se bavi procesiranjem onoga što odgovara diskretnim metodama. informatička priroda diskretne i kontinualne svesti je ista i svodi se na razlikovanje malog broja (diskretna, kao algebra, kao logika) i velikog skupa ( podsvest kao kontinum, kao polje). fizička podloga je pitanje, odnosno nemamo još valjanu predstavu o tome kako je realizovana fizička priroda ljudskog uma. razumska svest je izgleda ograničena na korteks. dok bi podsvest obuhvatala korteks, celo telo i istoriju svu ( ceo univerzum). stoga bih ja da ne delim svest i podsvest. samo svest i nesvest.

ne bih poistovećivao nesvest i zaboravnost. nesvest je nepostojanje modela. a zaboravnost (nesećenje) je (trenutna) nesposobnost da se na razumskom nivou pretraži um i seti se predstave koju smo nekad imali.

šta bi to bila nadsvest?kakav je to mutam pojam kolektivno nesvjesno?
da li postoj nešto što ne možemo modelirati u našem unutrašnjem svetu (svom umu)?
 
Poslednja izmena:
postoje svest i ne-svest.svest je ono što ima model u našem umu. a biti nesvestan je nemati model. nemati predstavu.

svest bih dalje delio na:diskretnu (razumska svest) i kontinualnu (podsvest).
-diskretna bi bila algoritmsko uzročnoposledično povezivanje. prosto logičko modeliranje iz ugla onoga što zovemo pažnja. putovnje po umu od tačke do tačke ( tj. od pojma do pojma).
-kontinualna bi bila složeno uzročnoposledično modeliranje u unutrašnjem svetu po prostoru i vremenu. kontinualno dešavanje se može posmatrati iz jedne pažnje, jedne diskrecije, već se rezultat prostorno-vremenskog modeliranja javlja kao jedinstven odgovor. odgovor podsvesti je nastao od modela u umu, a ne od putovanja od modela do modela pažnjom.

u neku ruku mogli bi reći da je diskretna (razumska) svest samo specijalan slučaj svesti koji se bavi procesiranjem onoga što odgovara diskretnim metodama. informatička priroda diskretne i kontinualne svesti je ista i svodi se na razlikovanje malog broja (diskretna, kao algebra, kao logika) i velikog skupa ( podsvest kao kontinum, kao polje). fizička podloga je pitanje, odnosno nemamo još valjanu predstavu o tome kako je realizovana fizička priroda ljudskog uma. razumska svest je izgleda ograničena na korteks. dok bi podsvest obuhvatala korteks, celo telo i istoriju svu ( ceo univerzum). stoga bih ja da ne delim svest i podsvest. samo svest i nesvest.

ne bih poistovećivao nesvest i zaboravnost. nesvest je nepostojanje modela. a zaboravnost (nesećenje) je (trenutna) nesposobnost da se na razumskom nivou pretraži um i seti se predstave koju smo nekad imali.

šta bi to bila nadsvest?kakav je to mutam pojam kolektivno nesvjesno?
[/I]da li postoj nešto što ne možemo modelirati u našem unutrašnjem svetu (svom umu)?

Naravno da ima...To su tzv.somatske reakcije i dejstva CNSa...Upravljanje organima,telom,krvotokom ,razmenom materija,katabolitičkim i metabolitičkim procesima...Svest je vrh ledenog brega naše moždane aktivnosti u sprezi s celim telom koje je takođe živko nemirko...:lol:

- - - - - - - - - -

Lupi Snoudenu ovog koji je jok po ušima da se malo trgne iz maštarija i počne misliti...
Msm-tebi Australija bliže...;)
 
postoje svest i ne-svest.svest je ono što ima model u našem umu. a biti nesvestan je nemati model. nemati predstavu.
[/I]

Daz li ti oupšte vidiš kako jadno upotrebljavaš i iskrivljuješ izvorne pojmove?

Svest je ono što ima model u našem umu... je li bogati??? hahaha

Ne-svest je ne imati model u umu, stoga biti nesvestan kažeš... idi...

Ti ne znaš šta je Svest te stoga stvaraš nekakve logičke zaključke o tome šta bi mogla biti. A to je samo po sebi neistina, iskrivljenje izvornog pojma.

Da jsi stvorio iskrivljenje izvornog pojma potvrdio si odmah u sledećoj rečenici. Čim si od najprostije rečenice pokušao načini prosto-proširenu odmah si upao u klopku. Odmah si rekao kako ne imati model je jednako sa biti nesvestan.

Ti dakle poistovjećuješ Svest sa biti svestan a ne-svest sa biti nesvestan... aha... a šta je to onda Svesnost? Zašto smo to onda stvorili tako izričite pojmove Svest, Svesnost i biti svestan ako oni nemaju svoju svrhu, ako svi znače isto??? Čemu ta komplikacija? Misliš li da je Biće koje je je stvarlo izvorne pojmove tako glupo a toi si evo sad tako jako pametan?
...

Biti svestan znači imati nešto (eto recimo Model) osvijetljeno u svojoj pažnji. Sama tvrdnja da je nešto model, potvrđuje da je stvoreno, načinjena je njegova predstava. Model je stvoren u umu te stoga jedino možeš da ga budeš svjestan koristeći svoju pažnu usmjerenu u um (tačnije razum). Um je praznina koja se u 'fizičkom svijetu' u Svjesnosti subjekta manifestuje kao prostor. Comprende??? no comprende, u redu... Dakle, jedino možeš postati i biti svjestan modela koji si sebi projektovao u svom Um (tačnije u svom individualnom razumu)... Um u tvom razumu ima značenje prostora koji je sadržilac i podloga tvom projektovanom 'modelu'... Tvoja inteligencija ne dolazi samo iz tog prostor dijela tvog razuma, već iz dodatnih informacija koje su preduslov tvojoj manifestaciji. Ti dakle stvaš modele u svom razumu... i u razumu ih postaješ svjestan.

Međutim, ono što postojanje jeste ... to nije nikakav model... postojanje je ono koje iz sebe stvara modele i ono je ono Biće koje tih modela postaje svjesno. Ali ono samo (Biće) pri tom ne može biti predstavljeno kao model u razumu, te ga ne možeš nikada postati svjestan kao takvog. Jedini način da ga postaneš svjestan dok posmatraš modele u razumu jeste da shvatiš da je ono POSMATRAČ.

Svest.... stoga nema nikakav model. Model se stvara u razumu a osvješćuje u Svesnosti Bića dok je Svest refleksija (duh, znanje-o-sebi) koja se prema Biću uzdiže jedino i isključivo onda kada je pažnja usmjerena u njega kao ono-što-jeste. Pažnja djeluje kao ogledalo te stoga jedino kada je ogledalo usmjereno u nultu tačku prema Biću se uzdiže ono-što-ono-jeste... bez ikakvog modelovanja.
 
Biti svestan znači imati nešto (eto recimo Model) osvijetljeno u svojoj pažnji. Sama tvrdnja da je nešto model, potvrđuje da je stvoreno, načinjena je njegova predstava. Model je stvoren u umu te stoga jedino možeš da ga budeš svjestan koristeći svoju pažnu usmjerenu u um (tačnije razum). Um je praznina koja se u 'fizičkom svijetu' u Svjesnosti subjekta manifestuje kao prostor. Comprende??? no comprende, u redu... Dakle, jedino možeš postati i biti svjestan modela koji si sebi projektovao u svom Um (tačnije u svom individualnom razumu)... Um u tvom razumu ima značenje prostora koji je sadržilac i podloga tvom projektovanom 'modelu'... Tvoja inteligencija ne dolazi samo iz tog prostor dijela tvog razuma, već iz dodatnih informacija koje su preduslov tvojoj manifestaciji. Ti dakle stvaš modele u svom razumu... i u razumu ih postaješ svjestan.

Međutim, ono što postojanje jeste ... to nije nikakav model... postojanje je ono koje iz sebe stvara modele i ono je ono Biće koje tih modela postaje svjesno. Ali ono samo (Biće) pri tom ne može biti predstavljeno kao model u razumu, te ga ne možeš nikada postati svjestan kao takvog. Jedini način da ga postaneš svjestan dok posmatraš modele u razumu jeste da shvatiš da je ono POSMATRAČ.

Svest.... stoga nema nikakav model. Model se stvara u razumu a osvješćuje u Svesnosti Bića dok je Svest refleksija (duh, znanje-o-sebi) koja se prema Biću uzdiže jedino i isključivo onda kada je pažnja usmjerena u njega kao ono-što-jeste. Pažnja djeluje kao ogledalo te stoga jedino kada je ogledalo usmjereno u nultu tačku prema Biću se uzdiže ono-što-ono-jeste... bez ikakvog modelovanja.

....pa i ovo ovde rečeno , samo je još jedan model - zar ne !?
 
Daz li ti oupšte vidiš kako jadno upotrebljavaš i iskrivljuješ izvorne pojmove?
Svest je ono što ima model u našem umu... je li bogati??? hahaha
Ne-svest je ne imati model u umu, stoga biti nesvestan kažeš... idi...Ti ne znaš šta je Svest te stoga stvaraš nekakve logičke zaključke o tome šta bi mogla biti. A to je samo po sebi neistina, iskrivljenje izvornog pojma.
.
nije moguća svest bez predstave odnosno modela u umu. (tj. bez fizičkog reprezenta nečemu što postoji izvan onoga što zovemo naš um). ako takvog modela nema tada se ima odsustvo predstave odnosno nesvest.

što se tiče ovog drugog boldovanog ("A to je samo po sebi neistina, iskrivljenje izvornog pojma.") odnosno pozivanja na tumačenje nekog termina trebaš razlikovati termin i ono na što se on odnosi. jedno je predstava o nečemu, a reč/termin je identifikator za tu predstavu (taj model).

identifikator za našu predstavu o svesti nema baš mnogo smisla bez objašnjenja šta se pod tim podrazumeva i a još više bez samog znanja kakva je priroda (ustrojstvo) svesti. stoga se diskusije kod različitih predstava svode na svadju jer su predstave različite a usvojeni su identifikatori bez znanja o prirodi onoga na šta se ta reč odnosi.
 
Poslednja izmena:
nije moguća svest bez predstave odnosno modela u umu. (tj. bez fizičkog reprezenta nečemu što postoji izvan onoga što zovemo naš um). ako takvog modela nema tada se ima odsustvo predstave odnosno nesvest.

što se tiče ovog drugog boldovanog ("A to je samo po sebi neistina, iskrivljenje izvornog pojma.") odnosno pozivanja na tumačenje nekog termina trebaš razlikovati termin i ono na što se on odnosi. jedno je predstava o nečemu, a reč/termin je identifikator za tu predstavu (taj model).

identifikator za našu predstavu o svesti nema baš mnogo smisla bez objašnjenja šta se pod tim podrazumeva i a još više bez samog znanja kakva je priroda (ustrojstvo) svesti. stoga se diskusije kod različitih predstava svode na svadju jer su predstave različite a usvojeni su identifikatori bez znanja o prirodi onoga na šta se ta reč odnosi.


Nema svađe, ima neznanja i stoga ima neslaganja. Kada nisi iskusio postojanje izvan uma, a nisi, to se očito vidi, jer da jesi znao bi...stoga ne možeš da gaovoriš o Svesti jer tada sve što moežeš da zamisliš i da zaključiš o Svesti koja ti nije dostupna jeste na osnovu svoje svjesnosti... što te navodi da istinu o Svesti kao i samom postojanju krojiš po onom što ti je projektovano, kako kažeš modelovano u tvom umu, a ne po onome što jeste


Same riječi nisu istine, ali su putokazi ka istinama. One stoga ukazuju na nešto, a u prošlom komentaru sam to objasnio.


nije moguća svest bez predstave odnosno modela u umu. (tj. bez fizičkog reprezenta nečemu što postoji izvan onoga što zovemo naš um). ako takvog modela nema tada se ima odsustvo predstave odnosno nesvest.

Ti opet o istom, a ja ti rekoh da se Svijest ne odnosi ni na kakve predstave u umu već na refleksiju onoga što samo po sebi postoji izvan uma i kao takvo za sebe stvara i sam Um i projekcije 'modela' u njemu. Fizička predstava nečega postoji jedino kao iluzija stvorena čulnom projekcijom naše percepcije. Tu iluziju za nas stvaraju naša čula u našem razumu.

A da ne govorim u prazno može ti na to ukazati samo jedna jedina činjenica, činjenica da ono što je kao fizička predstava u umu postoji zarad Bića koje tu predstavu stvara u tom umu za sebe. Ono stoga i doživljava tu predstavu. Doživljavajući predstavu 'modela' ono ne može istovremeno držati pažnju uperenu i u sebe, zato dok posmatra predstavu ono sebe poistovjećuje sa glavnim glumcem te predstave dok ono samo sebi ostaje nevidljivo. Ostajući nevidljivo ono uskraćuje doživljaj Svijesti o sebi. Jedino kada se odrekne cjelovite predstave i svoju pažnu vrati na sebe-apsolut (na biće=postojanje) ono tad prema sebi uzdiže odraz u pažnji (u ogledalu) koji nemože biti ništa drugo do ono što se u ogledalu tad ogleda, a to je ono-što-jeste.... ono-što-ono-jeste: postojanje. Taj odraz samog postojanja (sebe) je potvrda o sebi kao postojanju a ta potvrda ne zahtijeva UM niti ikakve predstavljene modele, jer ono što se tad ogleda u pažnji ne zahtijeva gledanje iz projektovane pozicije (iz subjekta) te stoga ne zahtijeva niti projekciju objekata (modela)... a samim tim mu niti prostor (UM) nije potreban. Svijest je stoga duh postojanja i jedino se može doživjeti u neposrednom odnosu Bića i pažnje. Čim je um upošljen stvara se posredni osnos između Bića i onoga na čemu Biće drži svoju pažnju usmjerenu. Um je pri tom kao prizma koja prelama svjetlost kojom osvješćujemo ono što posmatramo stvarajući uglove pod kojima odraz iz ogledala, kao saznanje o projektovanoj predstavi 'modela', dolazi do posmatrača, do Bića. Taj prizmom prelomljeni odraz jeste Svjesnost. Svijest je refleksija bez prelamanja, ogledalo reflektuje sadržaj koji se u njemu ogleda bez prizme, u nultoj tački.
 
Poslednja izmena:
Nema svađe, ima neznanja i stoga ima neslaganja. Kada nisi iskusio postojanje izvan uma, a nisi, to se očito vidi, jer da jesi znao bi...
šta ti je to postojanje izvan uma koje nisam iskusio?
a odakle moja predstava? ona može biti samo iz dva izvora:

- refleksija nečega izvan mog uma
- rezultat vlastitog modeliranja moga uma.

dalje te nisam čitao.
 
Pročitaj... ispisao sam sve što je trebalo da kažem... vrati se na moj komentar i nastavi čitati do kraja...ako te mrzi, ne moraš...
naravno da me mrzi. sve o čemu pričaš je tvoja pogrešna predstava. što bih i ja trošio neurone na nju?

treba pisati kratko i truditi se da post bude razumljiv. a iskaze treba umeti odbraniti pre iznošenja sagovornicima.- - - - - - - - - -
 
šta ti je to postojanje izvan uma koje nisam iskusio?

To je ono koje sebe doživljava Sopstvom. Ono sebe jedino može doživjeti Sviješću.

A Ja kažem da još uvijek ne znaš šta je to Svijest, a ti opet govoriš o iskustvima koja jedino možeš doživjeti svojim predstavama, tj. Svjesnoću, smatrajući da to o čemu govoriš jeste baš Svijest. NIJE.
O tome je riječ.



a odakle moja predstava? ona može biti samo iz dva izvora:

- refleksija nečega izvan mog uma
- rezultat vlastitog modeliranja moga uma.



Ne, ne možeš ovako načiniti postavku a razumjeti o čemu govorim.
Ja nigdje nisam rekao da postoji predstava onoga što jeste kroz koju možeš potvrditi sevbe kao postojanje.
Ti navodiš vodu na svoju vodenicu. Ja kažem da kada se u nama (u Biću) pojavi Svijest onda nema predstave, jer predstava se jedino stvara u Umu... a ovdje je riječ o neposrednom odnosu Bića (postojanja) i pažnje u kojoj se postojanje (Biće) ogleda... nema posrednika (Uma)... nema predstave. U ogledalu nema modela... jer ono što je ispred ogledala nije modelovano već je ono-što-jeste, onakvo kakvo uvijek jeste... nepromjenjivo. Biće nije tjelesno, nije materijalno, nije prostorno, bezvremeno je te stoga nije lako shvatiti da se nešto praktično materijalno i prostorno nepostojeće može ogledati u ogledalu... vidiš, može. No ogledalo nije odvojeno od onoga što se u njemu ogleda, pažnja dakle nije odvojena od Bića. Jedno su. Odatle i objašnjenje da Um kao prostor koji omogućava odvojenost nije poteban.


(Čovjek nije Biće. Biće sebe doživljava čovjekom. Stoga, da ne bude zabune, čovjek je stvorenje koje Biće stvara za sebe is sebe kako bi kroz njega doživjelo svoj manifestujući potencijal.)

- - - - - - - - - -

naravno da me mrzi. sve o čemu pričaš je tvoja pogrešna predstava. što bih i ja trošio neurone na nju?

treba pisati kratko i truditi se da post bude razumljiv. a iskaze treba umeti odbraniti pre iznošenja sagovornicima.- - - - - - - - - -

Što pričaš samnom kad te mrzi... na šta ti onda uopšte daješ komentare kad si ignoramus???
 
šta ti je to postojanje izvan uma koje nisam iskusio?
To je ono koje sebe doživljava Sopstvom. Ono sebe jedino može doživjeti Sviješću.
a odakle moja predstava? ona može biti samo iz dva izvora:

- refleksija nečega izvan mog uma
- rezultat vlastitog modeliranja moga uma.
vidiš i taj pojam sopstva i svest su pomovi vezani za um.

stoga s tbom dalje neću ozbiljno da diskutujem jer ti ne umeš kratko i jasno napisati šta podrzumevaš i pod "sopstvom" i pod "svešću". a kamoli da raspravljam o mnoštvu mračnih pojmova.

- - - - - - - - - -

Što pričaš samnom kad te mrzi... na šta ti onda uopšte daješ komentare kad si ignoramus???
rekoh ti. dojadile mi te tačke izmedju kojih pišeš rečenice...u prevodu znači da ću komentarisati tvoje i slično pisanje.
 
Šta je i kako funkcioniše...
I kako smo svesni svoje svesti i da li smo baš svesni?

Svest (lat. conscientia, gre. slnesis), 1) u na­rodnom govoru stanje budnosti, prisebno­sti, punog raspolaganja duševnim mocima (usp. izraze: „biti pri svesti“, „izgubiti svest“); 2) posebna doživljajna, udešenost prema toku vlastitog doživljavanja, koja taj tok prati kao znanje o njemu, kao njegova registracija, pažnja i nadzor nad njim. Svest u tom znacenju, kao superponirani do­ziv!jaj („akt nad aktom“), nije uvek jednako prisutna u našem psihickom životu; mnogi se doživljaji odvijaju u jednoj jedinoj razini, a za neke se tek naknadno, retrospektivno, u „pamcenju“ otkriva da su bili svešcu re­gistrirani. Zbog toga se govori o više ili ma­nje svesnim, podsvesnim, pa i nesvesnim doživljajima (v. podsvest); 3) isto što i doživljavanje uopšte, sveukupnost psihickih procesa, subjektivni život neposredno znan samo pojedincu pomocu samoopažanja (in­trospekcije); 4) fundamentalna ontološka kategorija: subjektivni bitak, subjektivni oblik (nacin) postojanja, kojemu se u razlicitim filozofskim sistemima daje razlicito ontološko znacenje tako da se svest odreduje: a) kao jedini, iskljucivi, sveopšti oblik bitka (subjektivizam, idealizam), b) kao rav­nopravan usporedan korelat materijalnom (objektivnom) bitku (dualizam), c) kao jedan od osnovnih fenomenalnih modaliteta je­dinstvenog, u sebi nerazlucivog (bivstveno „indiferentnog“) bitka (apsolutni, indiferen­ciski, emergenciski monizam), d) kao se­kundarna, nesamostalna (zavisna), evolutiv­no uvetovana manifestacija primarnog objektivnog (materialnog) bitka, „subjektiv­ni odraz objektivne stvarnosti“ (materijali­zam); 5) trajna duhovna prisutnost nekih normativnih motiva, socijalnih, politickih, estetskih i dr. nacela i težnja („narodna svest“, „partijska svest“, „umetnicka svest“). U ovom poslednjem znacenju svest se cesto pripisuje ne samo pojedincu nego i koiektivima, istorijskim epohama, kultu­rama itd.

Hajdmo dalje...:manikir:

Najzad, dotakao si pravu temu koja zavređuje svaku reč!

Ja ću onako, polako kamičak po kamičak.

Svako od nas je Bitak ili Duša ujedno svest ili jedini nosioc svesti. (Razmatranje svesti mikro čestica ovde niti ima mesta niti ima smisla. Priča je malo duža zato je preskočimo.)
Kreirani smo kao savršeno biće, ali biće bez iskustva i bez realizovane svesti.
Upravo je to pravi i jedini razlog da su kreirani svetovi nižeg ili negativnog pola kreacije; svetovi MEVP, Materije, Energije, Vremena i Prostora. Iako su ovi kreirani od same suštine života od koje smo načinjeni i mi kao Bitak odnosno Duša taj deo razmatranja ovde ostaje sa strane.
Naša svest u početnom stadijumu naših iskustava u nižim svetovima, čitaj inkarnacija, nije na zavidnom nivou ona kroz ogroman broj inkarnacija uvek ekspandira uz izvesne oscilacije, napred-nazad.
Upravo ovo saznanje da je naša svest u procesu evolucije objašnjava zašto nas ljudi ovde ima izuzetno naivnih ili izuzetno suropvih pa u rasponu do najviših genija - bilo na nekom od naučnih, umetničkih, duhovnih ili ma kojoj oblasti.
Ako posmatramo trenutno ili zatečeno stanje, kod bilo koga od nas, govorimo da je to stanje svesti u datom trenutku.
Zbog potreba da budemo zaštićeni od rogobatnih uslova nižih svetova, vibracije su sve grublje i grublje oko nas je postavljen prvi omotač koji nas štiti od tih grubosti a ujedno štiti okolinu od naših visokih vibracija. Nismo mi ni iz daleka tako nemoćna bića, ali je naša snaga i moć sa razlčogom amortizovana.
Prvi sloj do nas kao Bića ili Duše načinjen je od materije sa mentalnog sveta i taj sloj se naziva Eteričko telo i on služi kao podsvesni deo uma. Zato se naša snaga najjače izražava upravo preko tog dela uma.
Naredni sloj, omotač ili telo jeste Mentalno telo i njega koristimo na Mentalnom svetu.
To je taj naš um u kojeg se mnogi zaklinju i veruju da je svest iako um niti jeste svest niti misli niti može misliti. Ali, intelekt u ovom delu podstaknut od nas kao Bića (Duše) proizvodi misli.
Naš um ima delove koji su aktivni za svaki odgovarajući svet na kojem trenutno jesmo Budni odnosno na koji usmerimo našu pažnju, mi kao Biće (Duša).
Tako možemo biti budni recimo na Mentalnom svetu a spavati na Kauzalnom, Astralnom i Fizičkom svetu. Spavati znači isključiti one delove uma koji su aktivirani za osdređeni svet i preko njih komuniciramo sa spoljašnom okolinom.
Već naslućujete da imamo oko Mentalnog Tela naredno koje zovemo Kauzalno, pa onda Astralno i na kraju Fizičko telo.
Um je posebno interesantan za razmatranje zato što ima višeslojne funkcije kako po vertikaslnoj podeli tako i po horizontalnoj.
Kažemo da smo budni ovde u fizičkom svetu onda kada je naš deo uma zadužen za ovaj svet aktiviran i stavljen u aktivnost. Da bi ta aktivnost bila ispravna neophodno je da i naše fizičko telo bude pokrenuto punom aktivnošću tako da naš mozak pokrene sebe u funkciji primopredajnika između fizičkog tela, tj. čula i uma koji je pak primopredajnik između nas kao Bića (Duše) i mozga.
Otuda, mi kao Biće ili Duša jesmo jedina Svest i izvan nas ne postoji nijedna druga svest skopčana sa našim telima.
Ipak, mi ne funkcionišemo u ovom svetu ili na nižim unutarnjim svetoviuma direktno što bismo svaku akciju razmatralči već to čini naš um automatski na osnovu programa kojeg smo izgradili. Gradili smo ga od prvog daha, kada smi mi kao Biće (Duša) prikopčani za telo preko svilene vrpce.
Najinteresantnije je razmatranje pravljenje operativnog programa kmoji će nam služiti.
Ka nedovoljno iskusni mi smo više mehanički jer naš um radi bez naše dovoljne mogućnosti da ga svesno reprogramiramo. Zato ljudi više izgledaju kao mehanička i ne-misleća bića...
Najveći broj života nas um vodi žedne preko vode zbog našeg neiskustva... Jednoga dana, posle mnogo života mi budemop u mogućnosti da ga umešno i pažljivo programiramo i, naravno, reprogramiramo.
Kada dođe taj deo naših života mi smo već počeli obuzdavati svoj um i njegove negativne programe (navike) i pasije. Tada počnemo gospodariti i nagoniuma i emocijama...
Tek tada mi kao Biće počnemo razumeti život i biti svesni kreatori svog života i iskustava koja želimo proživeti.

Sve u svemu mi (Biće, Duša) jesmo ta subjektivna Svest koja uvek i jedino percipira i uvek i jedini živi u trenutku SADA i OVDE.
Deo uma koji je budan sada dok ovo pišem odnosno dok vi čitate je taj deo uma koji zovemo ego-svest ili humana svest i kojeg karakteriše stanje svesnosti.
Mi kao Duša ili Biuće jesmo uvek svesni i nikada i apsolutno nikada ne spavamo. Oni koji "spavaju" su naše fizičko telo i naš deo uma koji je zadužen za komunikaciju sa spoljašnim svetom na ovom nivou.
Ljudi kažu podsveno ili nesvesno a to je praktično uvek deo uma odmah do nas kao Bića koji nije ništa drugo do li magacin koji takođe radi po principu računara...

Mi kao Biće imamo pristup svim znanjima koja su sadržana u suštini života koja je poznata pod imenom REČ ili REČ Boga odnosno Sveti Duh a ima još nekoliko desetina drugih imena. Praktično mi kao Biće možemo dosegnuti samo one informacije i znanja iz ove suštine koliko je naša svest ekspandirala i koliko smo osposobili naše niže instrumente da ih prenose ka spoljnim telima.
Otuda, šta je Intuicija?
To je unutarnja komunikacija ili govor između nas kao Bića i naše dnevne ili ego-svesti. Ova unutarnja komunikacija je veoma važna jer nam ona uvek kaže šta od spoljašnih informacija možemo prihvatiti kao tačnim ili istinitim ili nama potrebnim a šta je neprihvatljivo za nas. Odnosno šta je lažno. I naravno intuicija nam može davati podsticaje i usmerenja gde i šta možemo naći, otići, uaditi...
Ako naša intuicija nije proradila ili smo je blokirali svojim pogrešnim ubeđenjima ili još nismo dovoljno poradili na som duhovnom razvitku. Tada naš um radi samovoljno i mi smo kao Biće zarobljenik vlastitog uma...

Ono najinteresantnije je da mi kao Biće ili Duša možemo putovati svim višim svetovima i to ne samo u nižem polu kreacije već i u svetovima čiste svesti odnosno čisto duhovnim svetovima pa i u samo Srce Kreatora kojeg zovemo Bog a koji nema ni oblik niti formu.
Oni koji razvijaju bilo kakve teorije i postavljaju se za znancima o Kreatoru a da nisu putovali i realizovali najvišu svest pričaju priče iz uma a um ima i drugih zaduženja o čemu ovde nećemo govoriti.
Dok ne otvorimo svoje srce i svoj um da kroz nas protiče suština života mi smo još daleko od stvarnog znanja i/ili razumevanja.
Jedino mi kao Biće/Duša možemo znati Kreatora i to je naš konačni cilj i da se vratimo na najviši svet čiste svesti, gde i jesmo kreirani.

Oh, da. Mi kao Biće u početnim stadijumima smo uvek unutar tela ali kasnije, naročito kada se otvorimo prema suštini života, Svetom Duhu odnosno Melodiji Sfera tada možemo biti izvan tela i redovno putovati višim realnostima ili, u odmakloj fazi, projektovati se direktno i trenutno...

Svako od prisutnih ovde ima pravo na svoje razumevanje i viđenje života ali nastojanje da po bilo čemu ovde razobličuje i negira neće imati mesta niti smisla za ostale sagovornike koji su željni malo istine o sebi samima. Naročito oni koji su ubeđeni da su došli do validnih izvora i da su otkrili prečicu a sebe nameću za autoritete.
Mi smo praktično svi učenici koji tragaju za kojim zrnom svetlosti.
 
Poslednja izmena:
Šta da radim Luise kad nikad nisam bio van sebe,a ni neki anheli me nisu posećivali,čak ni duhovi kao onog Junga...
Čak sam jednom spavao na groblju na klupi pored groba moje tetke...Ybg,sanjao sam da sam na pecanju i dok se nisam probudio
teglio soma velikog...Hvala pok.tetki na snu-volela je da ručka sometinu koju sam vatao još kao omladinac...
Tvoj astralni svet mi baš tako daleko kao zvezde...:manikir:
 
.....jel' još kogod postoji izvan sebe - duplirano , triplirano - matematički je onda moguće : n! - oću reći postojanje u beskonačnom broju primeraka !
takvi mogu da misle i tudjom glavom.
.....jel' još kogod postoji izvan sebe - duplirano , triplirano - matematički je onda moguće : n! - oću reći postojanje u beskonačnom broju primeraka !
e sad ozbiljno.u kauzalnom svetu sve je apsolutno originalno.ni dva protona nisu ista a kamoli dva bića. da bude jasnije akauzalnog sveta nema. nije moguć. a ako bi bio šta tu ima da se priča.
 
Idi... kako si ti genijalan... ne spava svest već 'spava' volja i pažnja Bića u jednoj Svjesnosti i to samo da bi Biće za sebe moglo da projektuje drugu Svjesnost, Svjesnost istog sebe-subjekta, ovaj put subjekta sna... bilo da je ono u Svjesnosti 'spavača' svjesno snova ili ne... Dakle, Biće jednostavno koristi isti razum, isti subjekat, i kroz njih stvara i manifestuje one mogućnosti koje zbog uslovljenosti logičkim kontiniuomom 'budnog stanja' ne može da projektuje.

A kad smo već kod snova... snovi su dodatna projekcija 3D projekciji stvarnosti. U 'snovima' Biće sebi projektuje sve one mogućnost koje je svojim podsvjesnim razumom stvorilo tokom projekcije 'budnog stanja', tačnije tokom logičkog projekcije kontiniuma realnosti 'budnog stanja'. Zato i jeste da su radnje u snovima često male cjeline nepovezane jedna s drugom, niti su pak logički povezane sa realnošću 'budnog stanja'. Ali dok 'ti' spavaš recimo... ništa manje stvaran 'ti' doživljavaš avanture u snu... shvataš... ne shvataš... dobro...

Kada spavaš ne sanjaš uvijek, je li tako?

Znači onda ti je svijest "uspavana" nije budna.

Kada se " probudi" svijest onda opet svjesno postojiš.

Pa je opet svijest "uspavana" i tako svakoga dana.

Nitko ne može odrediti kada će zaspati ili kada će se probuditi, neka viša Sila to određuje svaki dan, garant.
 
Džaba sam pisao... ništa nisi shvatio.

- - - - - - - - - -

Kada spavaš ne sanjaš uvijek, je li tako?

Znači onda ti je svijest "uspavana" nije budna.

Kada se " probudi" svijest onda opet svjesno postojiš.

Pa je opet svijest "uspavana" i tako svakoga dana.

Nitko ne može odrediti kada će zaspati ili kada će se probuditi, neka viša Sila to određuje svaki dan, garant.



Kad ne sanjaš... i tad sanjaš... sanjaš da ne sanjaš... haha.

Jednom sam ti već objasnio kako se stvara osjećaj 'preskakanja vremena' u kontinuiranoj projekciji stvarnosti... ali ti to nisi ni čitao niti zapazio...
 
Dragoljub69
Šta je i kako funkcioniše...
I kako smo svesni svoje svesti i da li smo baš svesni?:mrgreen:

- - - - - - - - - -

Svest (lat. conscientia, gre. slnesis), 1) u na­rodnom govoru stanje budnosti, prisebno­sti, punog raspolaganja duševnim mocima (usp. izraze: „biti pri svesti“, „izgubiti svest“); 2) posebna doživljajna, udešenost prema toku vlastitog doživljavanja, koja taj tok prati kao znanje o njemu, kao njegova registracija, pažnja i nadzor nad njim. Svest u tom znacenju, kao superponirani do­ziv!jaj („akt nad aktom“), nije uvek jednako prisutna u našem psihickom životu; mnogi se doživljaji odvijaju u jednoj jedinoj razini, a za neke se tek naknadno, retrospektivno, u „pamcenju“ otkriva da su bili svešcu re­gistrirani. Zbog toga se govori o više ili ma­nje svesnim, podsvesnim, pa i nesvesnim doživljajima (v. podsvest); 3) isto što i doživljavanje uopšte, sveukupnost psihickih procesa, subjektivni život neposredno znan samo pojedincu pomocu samoopažanja (in­trospekcije); 4) fundamentalna ontološka kategorija: subjektivni bitak, subjektivni oblik (nacin) postojanja, kojemu se u razlicitim filozofskim sistemima daje razlicito ontološko znacenje tako da se svest odreduje: a) kao jedini, iskljucivi, sveopšti oblik bitka (subjektivizam, idealizam), b) kao rav­nopravan usporedan korelat materijalnom (objektivnom) bitku (dualizam), c) kao jedan od osnovnih fenomenalnih modaliteta je­dinstvenog, u sebi nerazlucivog (bivstveno „indiferentnog“) bitka (apsolutni, indiferen­ciski, emergenciski monizam), d) kao se­kundarna, nesamostalna (zavisna), evolutiv­no uvetovana manifestacija primarnog objektivnog (materialnog) bitka, „subjektiv­ni odraz objektivne stvarnosti“ (materijali­zam); 5) trajna duhovna prisutnost nekih normativnih motiva, socijalnih, politickih, estetskih i dr. nacela i težnja („narodna svest“, „partijska svest“, „umetnicka svest“). U ovom poslednjem znacenju svest se cesto pripisuje ne samo pojedincu nego i koiektivima, istorijskim epohama, kultu­rama itd.

Hajdmo dalje...:manikir:
.
На дискусији о Егу између осталог говорили смо и о структури свести:

"...Да бисмо објаснили природу свесту, морамо вас претходно укратко упознати са енергетским структурама које суделују у функционисању поменутих енергија.

У претходној реченици већ смо наговестили да је свест енергетске природе, односно да јој је порекло енергетско. Ово некима може изгледати неприхватљиво, јер према важећем моделу мишљења свест настаје као нуспроизвод рада ћелија мозга.

Међутим, према духовном виђењу настанка свести, свест постоји широм Универзума у виду енегетских честица које ауре људу усисавају кроз систем енергетских токова (у старијој литератури користи се израз: "акупунктурни меридијани"). Овај систем састоји се из 12 главних и 8 споредних енергетских токова који свој извор - мислимо на 12 основних токова, имају у тзв. Енергетском Срцу. Поменута енергетска структура налази се на 20-ак сантиметара испред физичког срца и од ње се гранају енергeтски токови који тело напустају кроз руке или ноге, даље се простиру кроз ауру која има пречник 24 метара, да би се у њеној опни гранали у виду коренових гранчица.

Е па те "коренове граничице" са површине ауре усисавају честице енергија свести, које Енергетски Стабилизатор својом ротацијом усисава и попут сејачице која се користи у пољопривредним радовима, разбацује широм ауре. Ово је веома битно, јер је за добро функционисање ауре, неопходно да однос беле - енергије свести и сиве - енергије која помаже функционисању енергетских тела и других енергетских структура, буду у равнотежи и да њихов међусобни однос износи 1:9. Уколико је тај однос поремећен, наступиће до извесних поремећаја у функционисању ауре или неког од физичких органа.

Елем, систем функционише тако што ми - Развојна Свест Душе чије је седиште у пределу груди, тачније у пределу Тимус жлезде, током дана када се наша свест спонтано изместа у "радно место" - мозак, привлачи честице енергија Свести, што нам омогућава да размишљамо, процењујемо и доносимо одлуке.

Стога, јасно је да природа свести - енергетска..."
 

Prilozi

  • C4bweqW.png
    C4bweqW.png
    48 KB · Pregleda: 3
  • GEo1QEI.png
    GEo1QEI.png
    41 KB · Pregleda: 7
Poslednja izmena:
Džaba sam pisao... ništa nisi shvatio.

- - - - - - - - - -





Kad ne sanjaš... i tad sanjaš... sanjaš da ne sanjaš... haha.

Jednom sam ti već objasnio kako se stvara osjećaj 'preskakanja vremena' u kontinuiranoj projekciji stvarnosti... ali ti to nisi ni čitao niti zapazio...

Opet tvoja kriva logika.

Kad ne sanjaš ne sanjaš, to je relanost onda.

Druga je stvar ako nešto sanjaš pa se toga ne sjećaš u detalje, to je moguće.

Znači ili sanjaš ili ne sanjaš, ne može biti i jedno i drugo, ali kome ja to pričam, je li?
 
....sve postojeće na današnji dan , koliko je nauci poznato , ima između ostalih predpostavljenih , bar tri svoja pouzdana stanja : matrijalno-enrgetsko ; energetsko -matrijalno i prostor-vremensko.....a to nekako znači ako nešto ne zauzima prostor u vremenu realnom , onda ne postoji matrijalno , a samim tim ni ekergetski .....sledstveno tome , ako živo biće ne zauzima prostor u realnom vremenu , onda ne postoji telesno , pa ni energetski - a sve što nije ovo ispred , nije ni živo , a samim tim i ne postoji.......
......sve što pripada mikro svetu i ima talasno kretanje možemo nazvati energijom , koja nije ništa drugo do drugo stanje materije i obrnuto , materija je drugo stanje energije.......pa tako možemo konstatovati da je svest između ostalog i određena energija koju proizvodi naše telo....a uočavamo da je ona i inteligentna jer nas prožima svesnost - svena smo materija sebe i svega oko nas - i jošte učimo.....
....pa ako svest vidimo kao energiju onda naše telo je generator te energije....sve energije kroz rad , bilo kakav , teže da se matrijalizuju , ostvare u beskonačnom broju mogućnosti ( recimo od stvaranja nove žive ćelije do stvaranja umetničkog dela - skulpture )......očito je naše telo generator mnogih energija.....ako stvar pojednostavimo , do dinamičko mehaničkih sistema , videćemo da generatori , recimo struje non stop radeći proizvode struju....tu struju možemo da koristimo a i ne.....ako generator radi a ne koristimo produkt njegovog rada , mi možemo govoriti o njegovom potencijalu - ali kad god , dok radi , provere radi uključimo na njegov sistem neki električni radni mehanizam , mi imamo električnu energiju iz njega kao izvor....dogod generator ne isključimo....pa tako nekako biva i sa našim telima....dogod je živo , mi imamo potencijalnu energiju koju možemo nazvati svest ....mi lično možemo nju koristiti za dalja stanja svesti , a i ne moramo.....no potencijal svesti je aktivan u nama - sve dok nas neko ili nešto ne isključi ( smrt )......ovo jeste mnogo uprošćen model , ali u osnovi je takav - bar se meni čini !
 
....sve postojeće na današnji dan , koliko je nauci poznato , ima između ostalih predpostavljenih , bar tri svoja pouzdana stanja : matrijalno-enrgetsko ; energetsko -matrijalno i prostor-vremensko.....a to nekako znači ako nešto ne zauzima prostor u vremenu realnom , onda ne postoji matrijalno , a samim tim ni ekergetski .....sledstveno tome , ako živo biće ne zauzima prostor u realnom vremenu , onda ne postoji telesno , pa ni energetski - a sve što nije ovo ispred , nije ni živo , a samim tim i ne postoji.......
......sve što pripada mikro svetu i ima talasno kretanje možemo nazvati energijom , koja nije ništa drugo do drugo stanje materije i obrnuto , materija je drugo stanje energije.......pa tako možemo konstatovati da je svest između ostalog i određena energija koju proizvodi naše telo...
povezivanje materije i energije je smisleno. ali nije opravdano onome što nema masu oduzimati fizičku prirodu.

naprimer, putanja tela u prostoru nije energestska. ali postoji i detaljno je opisana sferama koje je to telo izračilo u etar/vakum. isto tako sam vakum/etar nema energiju ili masu na način kako to pripisujemo materiji. ali nije tačno da u njemu nema ničega. naprotiv ima tu osobinu da u njemu, u jednom njegovom delu, može boraviti beskonačan broj različitih talasa.

što je etar još nauka ne zna.ne zna ni šta su prostor i vreme. kao ni zbog čega su oni nužni. ona samo barata terminima svog modela čiji se rezultati dobro slažu. a energija je u tim,modelima isto što i materija.

a da se tim modelom ne može objasniti svet služi marssel mossovo pitanje. forumaš marsel moss jer postavio pitanje tako dobrog kopiranja čoveka u klona u kome se napravi klon potpuno isti u atom i talas kao original.

postavlja se pitanje: DA LI JE SVEST KLONA ISTA KAO SVEST ORIGINALA?

odgovor je naravno ne.i klon i original se ne nalaze u istim tačkama prostora pa ne vide isto. nemaju dakle istu svest i svaki od njih ima svoje ja.

pa u čemu se onda rzlikuju?

razlikuju se u različitom poreklu. u različitoj istoriji klona i originala.
tako je istorija naša element naše svesti. od sada pa sve u proošlost do postanja sveta ovoga pa i dalje.

istorija naša nije bez fizičkog reprezenta. to su, zasigur, već spomenuta putanja u prostoru i talasi koje zračimo u to što se zovemo eterom.

isti je odgovor i na čuveni tezejov paradoks. ne može se dati ispravan odgovor a da se identitet broda ne poveže sa njegovom istorijom u prostoru i vremenu,
 
" putanja tela u prostoru nije energestska " .......ako ispalimo kosi hitac - recimo đule , a prostor snimamo termalnim kamerama , snimićemo toplotni trag hica , koji nastaje od trenja koje se javlja na površini đuleta , pa uveličano sudarom matrijalnih čestica sa đuletom i međusobnim sudarom jer đule prodirući kroz prostor remeti njegov mir , vrši pritisak i još mnogo toga se tu dešava , što možemo nazvati radom koji između ostalog oslobađa toplotnu energiju.......taj prostor u kome dolazi do stvaranja toplotne energije , možemo nazvati putanjom đuleta , jer ono zapravo nju iscrtava....a ta energija koju snimamo , zapravo je i drugo stanje materije , pa možemo tvrditi da je svaka putanja bilo kog matrijalno-energetskog objekta i sama matrijalna.....samo je pitanje možemo li da razumemo to kretanje i možemo li da snimamo njegove tragove.......danas nauka može na ovu foru da snima putanje tela koja su prošla i nestala na horizontu.....to je jedan od načina da se vidi bliska prošlost !
....u ovom naučnom modelu sve ima masu kao primarno ili pak sekundarno stanje , ako tako može da se kaže......apsolutni vakum ne postoji , naprosto je u ovom modelu nemoguć....postoji razređeno stanje , ako tako mogu da kažem - prostor u kome suma energtsko matrijalnih stanja teži nuli , ali nikad nije nula - da tako kažem !....

.....to što nauka registruje nekakve energetske promene izvan tela čija je svest aktivna , manje ili više ; to jest kao zračenje tog tela - ne dokazuje da je svest primarno matrijalna , a sekundarno energetska ili obrnuto ; ali dokazuje da je to telo svesno , i da promenom tih stanja svesti , menjaju se i intenziteti energija koje zrači.....a treba prihvatiti činjenicu da su sve energije , između ostalog i talasne prirode , jer se prostiru kroz vreme prostor i talasnim gibanjima !

....sve u svemu može se reć , ako imamo bilo kakvo matrijalnoenergetsko stanje , imamo i njegovu svet bar na najprimitivnijoj razini , koja na neki sebi svojstven čin svesna je sebe same......oću reći sve je u kosmosu živo na svoj način !....pa samim tim je i jedinstveno neponovljivo.....nema dva ista života.....no nauka želi slično da poveže kako bi beskonačno svela na konačno kroz vrste , rodove i klase.....manji obim za izučavanje jer se mnogo toga pojednostavljuje.....
....zanaš jednu barabu , znaš sve barabe sveta - pa tako nešto hoćeš i sa mudracima ; ali nije i ne može biti !
 
" putanja tela u prostoru nije energestska " .......ako ispalimo kosi hitac - recimo đule , a prostor snimamo termalnim kamerama , snimićemo toplotni trag hica ,

......apsolutni vakum ne postoji , naprosto je u ovom modelu nemoguć....

..oću reći sve je u kosmosu živo na svoj način !....pa samim tim je i jedinstveno neponovljivo.....nema dva ista života.....no nauka želi slično da poveže kako bi beskonačno svela na konačno kroz vrste , rodove i klase.....manji obim za izučavanje jer se mnogo toga pojednostavljuje.....
putanje su položaj tog djuleta i baruta u odnosu na druga materijalna tela odnosno u prostoru. dakle atribut koji ostaje i kada materija nije više na putanji. ali je saznatljiv. posmatraj neku daleku zvezu. vidiš tu njenu putanju koje više nema tj. vidiš je kakvom je bila i kako se kretala pre 3000 svetlosnih godina jer centri sfera dogadjaja opisuju putanju zvezde. ostatak vasione je memorija njene putanje. memorija sveta je sam svet.

dabome, vakum nije ništa. stavi radio prijemnik i hvataće se talasi. ti talasi koji se hvataju jesu energetski ali kakva je podloga po kojoj se prostiru? kolika je masa vakuma?
 
....kosi hitac moguć je i bez toplotnih termodinamičkih procesa - bez eksplozija i sl....čisto mehanički , katapultiranjem !......
.....patanja kao kinematičko matemetička stvar ne postoji u prirodi - u stavrnom svetu....to je , kako da kažem više naučna pretopstavljena - zamišljena stvar.......u stvarnom svetu dešavaju se kod kretanja tela termodinačički procesi u raznim oblicima istovremeno.......ti procesi , kao recimo trenje , sudaranje , potiskivanje i još oha ha , proizvode energiju kao rezultat svoga delanja / rada.......ta energija živi , ako tako mogu da kažem , u prostoru kroz koji je telo prohujalo i nju možemo da snimimo termodinamičkim kamerama.....i sve što je masa tela veća i njegove brzine , sve je energija njegovog prolaska kroz deo prostora veća i vremenski održivija.....a sve što su recimo energije jednog prostora veće , sve je gustina njegove mase manja......prostor je ređi.......
......takozvani vakum ima masu , koja teži nuli , ali nikad ne može biti nula........iamali bi imploziju prostora - urušio bi se u sebe !
 
....kosi hitac moguć je i bez toplotnih termodinamičkih procesa - bez eksplozija i sl....čisto mehanički , katapultiranjem !......
.....patanja kao kinematičko matemetička stvar ne postoji u prirodi - u stavrnom svetu....to je , kako da kažem više naučna pretopstavljena - zamišljena stvar.......u stvarnom svetu dešavaju se kod kretanja tela termodinačički procesi u raznim oblicima istovremeno.......ti procesi , kao recimo trenje , sudaranje , potiskivanje i još oha ha , proizvode energiju kao rezultat svoga delanja / rada.......ta energija živi , ako tako mogu da kažem , u prostoru kroz koji je telo prohujalo i nju možemo da snimimo termodinamičkim kamerama.....i sve što je masa tela veća i njegove brzine , sve je energija njegovog prolaska kroz deo prostora veća i vremenski održivija.....a sve što su recimo energije jednog prostora veće , sve je gustina njegove mase manja......prostor je ređi.......
......takozvani vakum ima masu , koja teži nuli , ali nikad ne može biti nula........iamali bi imploziju prostora - urušio bi se u sebe !
putanja su položaji materijalnog tela u odnosu na drugo . nije dakle zamišljanje već centar sfera zračenja. a drugo je ljudski model o njoj.
masa vakuma? ako mu masa nije nula kolika je?

implozija prostora? prostor je stepen slobode materije. prostorom označavamo položaj jednog dela materije spram drugoga. prostor i putanja opisuju svojstva materije. bez materije pojam prostora je besmislen.
 

Back
Top