Autori Biblije ne samo da znaju sve o Zemlji nego i SVE o svemiru, jer su ga i napravili.
Piše ti da Jahve (čitaj ONI), jeste sazdao sve na nebu i na Zemlji, da svaku zvijezdu naziva svojim imenom, kao majka svoju djecu.
I nisu nikakvi Annunaki napravili rase na Zemlji nego VANVEMIRCI bića koja su nastala prije nego je svemira bilo.
Isus im je kralj.
I kakve veze ima što je Isus jeo?
NIje bitno što ulazi u čovjeka nego što izlazi, ne što jede nego ŠTO RADI svaki dan.
Biblija jasno po prorocima navješta da će se roditi Mesija, čije je kraljevstvo od POČETKA pa do vječnosti, u Isusu Kristu to se proročanstvo ISPUNILO.
A da su pravi autori Biblije ZNALi još prije 4000 godina ono što današnja nauka tek saznaje, govori i to da se već na početku Biblije TVRDI da naš svijet NE POSTOJI oduvijek, da je Zemlja okrugla (zemaljski krug viđen iz svemira puno se puta spominje), da nije Zemlja o ništa obješena (nema postolje), da je Bog napravio svijet iz ništa, što i današnja znanost misli ali još nije otkrila KAKO iz ništa nešto dobiti.
A da ne govorim da današnja nauka još ne zna KAKO je zbilja svemir nastao, isto kao i sam prostor i samo vrijeme, isto kao što ne zna da se svemir širi po doslovnom beskonačnom našem prostor-vremenu a koje se u Bibliji opisuje već u samoj prvoj rečenici rječju BEZDAN.
Ima još puno toga što su pisci Biblije i te kako znali a današnja nauka ne zna ništa o tome, eto ukratko.
Autori Biblije nisu imali pojma da postoje Severna i Južna Amerika, Australija i Antarktik, a o drugim planetama da i ne govorimo.
To je napisano kasnije i prepisano je iz Veda. Tamo se govori o drugim svetovima.
ā-brahma-bhuvānal lokāh
punar āvartino ’rjuna
mām upetya tu kaunteya
punar yanma na vidyate
“Sve planete u materijalnom svetu, od najviše do najniže, mesta su patnje, na kojima se odvija uzastopno rađanje i umiranje. Ali onaj ko dostigne Moje prebivalište, o Kuntin sine, nikada se više ne vraća.”
Bhagavad-gita 8.16.
Annunaki su napravili sve rase na Zemlji, a odakle su oni došli (Sičin veli sa planete Nibiru), to je posebno pitanje.
Isus je bio obrezan, a onaj ko se obreže postaje ništa. Čovek koji inicira obrezivanje (onaj koji obrezuje recimo svoje dete) polazi od toga da je bog pogrešio u anatomiji ljudskog tela, te da se on drznuo da tu grešku ispravi. Dakle, sa punim pravom se može smatrati da je obrezivanje bogohulni, bogoborni i protivprirodni čin, usmeren, u krajnjem slučaju, direktno protiv božanske ličnosti. Nadam se da će bog oprostiti onim ljudima koji su obrezali Isusa i Muhameda, ali i ostale nesrećnike koji se nisu pitali o tome. Izuzetak je neki muškarac koji bi zbog braka sa Jevrejkom ili muslimankom, recimo, obrezao sam sebe; njemu nema oproštaja. Treba spomenuti i ovo. Kada se neko obreže, njemu se zatvaraju srčana čakra i sve ostale gornje čakre (grlena, “treće oko” i krunska čakra), pa pomenuti bogoborni, bogohulni i protivprirodni čovek postaje prizemno živo biće, koje može da se bavi samo osnovnim, životinjskim nagonima. Pored toga, oni božji protivnici koji su izmislili obrezivanje se nisu obrezivali, niti su obrezivali (skrnavili) svoju decu. Ima nekih verskih fanatika koji su me pitali zašto sečem nokte i kosu. Odgovorio sam im da to radim iz istog razloga iz koga golubovi čupaju sami sebi ofucano perje ili zmija menja košuljicu. Kad bih video da golubovi sami sebi čupaju kljun ili prste na nogama, ili da zmija sama sebi čupa zube ili kesu sa otrovom - onda bi me mogli ubediti da i čovek treba da secka kožicu sa glavića. Bog je stvorio sve delove tela za neku funkciju, a ne za seckanje. Kraj priče. Zaključak bi bio da je obrezivanje jedna od najvećih verskih podvala jadnom ljudskom rodu i najžešće bacanje rukavice u lice božanskoj ličnosti.
Ima velike veze šta je neko jeo. Većina ljudi se hrani kao stoka, odnosno su svaštojedi. Zato većina ljudi i jeste na niskoj razini svesti. Onaj ko u sebe unosi meso - unosi smrt i patnju životinje, a naročito strahove, jer kad se životinja kolje ona nabija u svoje mišiće strah od smrti i ostale strahove. Onaj ko jede strah i strahove ne može se uzdići na više razine svesti. Nikako i nikada. Ko jede biljnu hranu može. Onaj ko jede biljnu hranu i čija je krv čista ne može dozvoliti sebi da mu neki preplašeni pripadnik njegove vrste, čija je krv puna mesa, mleka i jaja, bude kralj, učitelj, uzor ili bilo šta drugo. Pametnom dosta.
Za duhovnost je itekako bitno šta ulazi u telo. Do toga drže svi duhovnjaci.
Nema ni proroka ni proročanstava. Masoni ih naručuju, “proroci” ih pišu, masoni ih opet ispunjavaju, a maloumnici veruju... Kakva genijalna igra. Kao, proročanstvo treba da se ispuni, pa onda se kao ispuni, a kad se kao ispuni, onda se osuđuju njegovi akteri, koji kao treba da ispune proročanstvo, i kao ispune ga, a kad ga ispune onda se osuđuju, kao nisu znali šta čine... Strašno. Ovo podseća na šizofreniju.
Jevrejska elita je veoma davno, verovatno kada su se Jevreji organizovali kao narod, osnovala brojna tajna društva. Jedno od njih, ujedno i najopasnije, bilo je „B'Nai B'Rith”, odnosno „Sinovi zaveta”. Njihov primarni interes i cilj bilo je uspostavljanje što je moguće šire vladavine jevrejske elite; njihov sekundarni cilj bio je da od bistrijih ljudi odaberu „proroke”, kojima će naložiti da pišu proročanstva, koja će oni ispunjavati. I to se i dogodilo. Imali smo gomilu proroka u Starom zavetu koji su pisali „proročanstva“, Sinovi zaveta su ih ispunjavali - a slepe narodne mase su verovale da se proročanstva ispunjavaju do detalja.
Proročanstva ne postoje. Pripadnici tajnih društava ih naručuju, pišu i ispunjavaju, a ljudi sa ispranim mozgom veruju u njih. I to je to.
E, a, kako se to proročanstvo pojavljuje tek posle, a ne pre nekog događaja? Malo je to simptomatično. Nikad se proročanstvo ne oglasi pred sam događaj, nego kad se nešto dogodi onda “proroci” izađu iz mišjih rupa i prde kako su oni to pogodili.
Slične prevare rađene su sa Nostradamusom, koji je pisao stihove bez pominjanja bilo kakvih imena i godina, ali čim se nešto dogodi - “tumači” dođu i kažu kako se “to poklapa sa ovim ili onim”...
Slično je i sa Kremanskim proročanstvom. Čitao sam izdanje iz 1940. i 1992. godine, sredinom 90-tih. U izdanju iz 1940. nigde se ne pominje ni WW II, ni Hitler, ni Tito, ni televizija, ni čovek na Mesecu, ma ništa; u izdanju iz 1992. piše kako su Tarabići sve to pogodili. Pa nisam budala, namerno sam ih paralelno čitao. A u izdanju iz 2001. piše da će u Srbiji na vlast doći čovek koji se preziva slično kao što se zove selo iz koga potiče, te da je Koštunica iz Koštunića, da će “srediti” Srbiju itd. A nije se pominjao tokom 90-tih. A on je došao 2000. I kako je to “sredio Srbiju”?
Takođe i Biblijska proročanstva. Dođe neki polupismeni propovednik, zatucani verski fanatik, i kaže, otprilike, ovako: “Taj i taj prorok je pre 2700 godina rekao da će se dogoditi to i to, to se dogodilo pre 2300 godina. Eto, to je proročanstvo koje se ispunilo.” Pa nije. Ono što se dogodilo pre, recimo, 2300 godina, a „prorečeno“ je pre 2700 godina, iz današnjeg ugla posmatrano, nije proročanstvo. Želim da vidim “proročanstvo” koje danas govori o sutra... I željno sam iščekivao 21.12.2012. I kad je taj dan došao, i to „proročanstvo“ se nije obistinilo, shvatio sam da je i to histerija i prevara.
Evo ga jedan banalan i blentavi primer disfunkcije proročanstva, pardon, „proročanstva“:
1. “božji” sin je rekao Judi da ide i da ga izda, jer je tako “prorečeno” (a već smo diskutovali o tome kako se proročanstva naručuju, pišu i ispunjavaju i kako lakoverni veruju u njih);
2. zatim avramski bog osuđuje onoga ko je izdao “božjeg” sina za to što je učinio, kao da nije ni bilo “prorečeno”.
Iskaz broj 1 u potpunosti pobija iskaz broj 2, i obrnuto. Nekome ovde nije dobro, a to nisam ja. Ha ha ha.
Autori Biblije pre 4000 godina nisu znali ništa. Zemlja nije okrugla (2D), već lopta/sfera (3D). Ko se dere (piše “Caps Lock” slovima)? Onaj ko nije u pravu. Eto ukratko, no mnogo opširnije.