Sta bi bilo kad bi bilo?

mammy

Poznat
Poruka
8.057
Mi na odmoru, on otisao po cigarete i vrati se sa smjeskom...kaze: "sexao se sa nekom malom"...mene steze....ne mogu da disem...sokirana, ne placem, kupim stvari, uzimam kljuceve od auta i idem kuci...da se spakujem i da idem....

I budim se u tom bunilu....on spava kraj mene, ja mu se primicem, on me zagrli, poljubi u celo i kaze: "spavaj, spavaj"....a meni oci otvorene...i budna sam, i razmisljam: "sta ako se to stvarno desi, kud dalje, kako dalje?"

Baciti godine u rijeku i ostaviti ga (i u normalnom raspolozenju sam u potpunosti za ovu soluciju, ali kad sam osjetila onaj bol...i to, pazi, u snu...)

Sta bi bilo kad bi stvarno bilo?
Da li bi ste bacili principe u vodu, da li bi ste pokusali spasti sta se spasti moze, ili otisli bez rijeci?
 
Baš dugo nije bilo tema o prevarama. U pravu je Nina, mislim čemu se unapred opterećivati... Poenta je da svakako ništa 'pametno' ne bi smislila, niti bi tako postupila sve da se to i desi. Pogotovo što su u većini slučajeva i sve ostale okolnosti sasvim drugačije.
 
LePiaf:
Najbolje ti njega ostavi odmah, nego posle kada bude kasno. Preventiva, molicu lepo, saseci problem u korenu.
:lol: :lol: :lol:
-----------------------------------------------------
Pa, sigurno imaš i nekih STVARNIH problema koje treba rešavati sada? :D Ne izmišljaj mostove do kojih možda nikada nećeš stići. :wink:
 
Oprostiti prevaru ili ne, je samo stvar sujete. U sustini.
Dugo sam odbijala da verujem u to.
Ne racunam tu hronicno nevernog partnera, kad je to stvar mazohizma.
Ama svakom, ali bas svakom moze da se desi, nikad ne znas u koju ce situaciju zivot da te stavi.
Takodje, prevara jeste simptom da u vezi nesto skripi, ali ne znaci nuzno da ta veza nije vredna da se nastavi. Zavisi od slucaja do slucaja.
Sto je covek svesniji svojih podsvesnih zelja, potreba, to su manje sanse da stvarno nekog prevari.
Jezim se kad neko stalno istice i vice da je dobar, veran, posten, znam koliko je sati. U principu, ubedjuje samog sebe.
 
Šta bih ja uradila da se to stvarno desi. Panično bih pitala ko je u pitanju, on bi verovatno rekao (pošto je rekao sve do tad) a onda bih složila isprepadanu facu i počela da vrtim telefone.

- Jao mili, pa kako to da nisi znao... Samo polako, bez panike - sedi da popijemo po jednu i razmisimo o tome šta nam valja činiti. Jao bre, isuse bože - od svih cica na ovom svetu s kojima si mogao da se kresneš - ti našo onu ozloglašenu sidašicu. Sedi, sedi sad će majcheki da vidi šta može da se uradi ako nije kasno. Baš dobro što si mi rekao, posle svih ovih godina ako neko može da ti bude iskren prijatelj, to sam onda ja... Ne, ne - nisam ljubomorna, vidim da nešto ne štima već duže vreme, samo mi je bedak što si... ma sedi, smiri se... Jao samo da nije ništa strašno. Kurton naravno nisi koristio? Što bi ga pa vukao za sobom...
 
Ma nije opa cura stvar momenta...valjda se ljubis s' tom nekom, pa gledate "gdje cete", pa se skidate....mislim, ne vjerujem da moze da bude toliko "izgubljen i zaslijepljen" da kaze : "eto, desilo se"
Znaci, tu pricu mu ne bih kupila.
 
NatasaNatasa:
Auuuu majcheki ... pa ti si bas tolerantna :)

Ma nekako mi više leži onaj fazon da kad ti neko zabije nož u leđa i kad te stavi u pat poziciju - ti jednostavno kreneš da zayebavaš, do ludila - uključiš malo mašte i furaš neki nov trip... Svaka druga reakcija bi bila očekivana, jel da?

Pa 'ebeš mu sve po spisku ako ga nebi napržila da odemo da mu vade krv i da je šalju na analize :lol: :lol: :lol:
 
ako bi se to desilo... moja reakcija bi bila sledeća:
Nasmejala bih se, obukla, izašla i nestala zauvek. Ne bih se nikad okrenula iza sebe... nikad, on bi bio mrtav za mene.

Ne toliko zbog prevare, mada to nije zanemarivo.... nego zbog načina na koji mi je to saopštio. Stvar je jasna... taj čovek me više nikada ne bi video!!!
 
mammy:
Kako da se zayebavas ako boli?
Ako si povrijedjena?

Teško ali dok pregrmiš onaj prvi trenutak da ne zaplačeš i da ne pohisterišeš - disanjem i usiljenim osmehom na početku, posle sve dođe samo od sebe. Verujem u samokontrolu. Ok, naravno da emocije treba ispoljiti ali je najbolje ako to može da to bude u pravom trenutku... Mislim da plačom i ponižavanjem pred takvom osobom ništa nebi dobila i onda bih bar gledala da ne padnem baš najniže što mogu u prvenstveno svojim očima.
 

Back
Top