A ja jašem tankog svetla zrak....

PerfectOne

Vitača Milut
Banovan
Poruka
31.877
Naravno da tema niije o jahanju naročito ne o onom jahanju koje ima seksualnu konotaciju....
Slušala sam jutros pesmu neke grupe u kojoj Bajagin bariton pokušava da peva o jahanhu svetlosnog zraka...
I nije da se hvalim
pred okom mi sviće
iako sam perfect
ja sam ljudsko biće...

A evo kakvi me demoni nagariše od jutros

Uvek sam maštala o tome da budem vlasnik nekog malog restorana sa baštom u debeloj ladovini ispod olistalih platana u kome će se kuvati fini specijaliteti i ljudi uživati u svakom zalogajčiću, a ja sa velikom kuvarskom kapom sva uflekana od sosova biti neizmerno srećna i zadovoljna svojim životom, možda i debela od svog tog probanja hrane ali ajd sad :lol:...
ili da kad smo već kod jahanja
Uvek sam maštala o tome da podbodem nekog vranca i obiđem po pašnjacima svoja stada ovaca od čije vunice bih štrikala šarene đempere kao beneton, i prodavala svuda po svetu, ali znate šta braćo
ništa od svega toga nije mene čekalo iza ćoška.
Mene je čekao rad u kancelariji koji traje osam sati i svaki dan je ispunjen jednim te istim brojkama sa kojima ama baš ništa kreativno ne može da se uradi,
jer ako ste mnogo kreativni sa brojkama vaša ravnoteža može ozbiljno biti narušena u pravcu nekog minusa ili plusa koji nije realan.

Pitanje za vas je da li ste vi u potpunosti profesionalno ostvarena osoba i da li je ono čime se bavite bio svakako vaš prvi i jedini izbor?
Imate li vi svoje snove o nekom profesionalnom angažovanju, karijeri i finansijskom ostvarenju dostojnom čoveka dok radite neki tako prozaičan posao?

i bonus pitanje:
Da li ste vašoj deci poturali vašu profesionalnu neostvarenost ili ste poštovali njihov lični izbor i afinitete.




Samo nemojte da pišete o tome koje je vaše omiljeno jelo molim vas :lol:
 
St se tice posla,kad sam pocela da radim u velikoj kompaniji,pocela sam u finansije,tuga pregolema,muke moje trajale su dve godine dok se nisam prebacila u marketing.Hvala nebesima,hvala pojedinim.Sto bi se kazalo,kukajte,trazite,grebite.Vrata ce se otvoriti:super:

- - - - - - - - - -

Hm, rentijerstvo može da bude opcija kad ljudi zanemoćaju a nemaju šta pametnije da urade sa parama.
Uostalom da bi kupila nekoliko poslovnih prostora trebalo bi mnogo ručkova da skuvaš u nekom restoranu makar bio i tvoj :lol:

Al bi se najeli od mojih ruckova:rotf:Bili bi svi manekeni,ne bi imali ni masnocu ni visok tlak:grudvanje3:
 
sreo skoro ja palju paspalja teo da mi se pokenja kako blejim a on ima kafanu na vracaru batice
samo preso na drugu stranu ulice i baj baj
i zare se popeo na terasu 20 godina posle:zskace:
ahahaha

- - - - - - - - - -

tako ces i ti perfi za 20 dina na balkon ko boginja
uzela si kintu perfice perfice perfice:zskace:
 
Pa, ja sam negde na trecini svog radnog veka, i veci deo toga je do sada bio drzanje na nuli.
Kada potices iz jedne od onih siromasnih porodica, koje ne da ti ne ostave nista, nego ti ostave debeli minus za start samostalnog zivota i rada (i to ne samo finansijski minus), uz ovakvo stanje u Srbijici, sve do nedavno je bila borba za prezivljavanje. Nije se ni razmisljalo o tim stvarima, cak ni sanjarilo. Gledalo se da se taj minus ne uveca, i ako je moguce, ikako smanji.
Godinu dana je kako sam se otisnuo u beli svet, i ono sto je primetno je da polako ali sigurno taj minus dovodim na nulu. Trebace mi jos godinu dana da budem na nekoj nuli, na kojoj je vecina normalnih ljudi kada sa dvadeset i nesto zapocne svoj radni vek.

Kasnim, yebiga, sta cu....takva mi sudbina.

Moze se reci da radim prilicno kreativan posao, ali polako postajem umoran od njega, i planiram da za 4-5 godina se preorijentisem, da ostanem u istoj bransi, ali da radim drugu vrstu posla, koja mi vise lezi, i uz koju cu se osecati opustenije, a podjednako kreativno.

Iako vecina ljudi stalno provlaci onu "radite ono sto volite, da vas ne bi naterali da volite ono sto radite", ja bas mislim suprotno: posao je nesto sto sluzi da donese kesh, da bi u slobodno vreme moglo da se radi ono sto covek zaista voli. Jer ako ono sto volis radis i zbog para, onda ta ljubav (po mom rezonu) gubi smisao.
 
...ja sam uvek želela da držim knjižaru - poslasticaru u nekom senovitom delu grada, malu, sa francuskim prozorima i crvenim muskatlama, okruglim, belim, drvenim stolovima sa kariranim cebencetom za preko kolena, uvijenim svetiljkama oko drveća ispred, policama za samoposluzivanje knjigama za uz kafu, belim posuđem visokog sjaja i tananih porcelanskih šoljica za belu kafu, sa slikama dece iz umetničkih škola koje se mogu kupiti...sa domaćim pekmezom koji se u prolazu može poneti kuci, šarenim kutijama za keks najrazlicitijih kombinacija ukusa...malo, ususkano, intimno mestašce za ruckanje i čitanje...I za mene u lepoj crnoj haljini i baletankama, kako živim sa malim očekivanjima i sama za sebe u odnosu na svet koji me okružuje...
 
Pitanje za vas je da li ste vi u potpunosti profesionalno ostvarena osoba i da li je ono čime se bavite bio svakako vaš prvi i jedini izbor?
Imate li vi svoje snove o nekom profesionalnom angažovanju, karijeri i finansijskom ostvarenju dostojnom čoveka dok radite neki tako prozaičan posao?
Zadovoljan sam ali mora da se radi... Uslova za napredak ima, ali mora da se i radi i uci...
 
Ne na zalost ne bavim se onim cime sam zelela
Ali sam neke promene i odluke napravila i sada stremim ka tome da probam da se priblizim profesiji koju zelim, ne mogu bas to u originalu ali mogu, ako mi nesto ne osujeti plan, da se priblizim slicnom profesijom, iz iste grupe, i bicu svakako zadovoljnija
Plus sam se priblizila drugoj profesiji koju sam zelela i stremim da udjem i u nju dublje, ako mi uspe
Pa da imam dve koje volim
Ako uspe super ako ne ebem mu misa zivot ide dalje ...
Imam ja jos ideja pa cu nesto iskombinovati :lol:
 
Naravno da tema niije o jahanju naročito ne o onom jahanju koje ima seksualnu konotaciju....
Slušala sam jutros pesmu neke grupe u kojoj Bajagin bariton pokušava da peva o jahanhu svetlosnog zraka...
I nije da se hvalim
pred okom mi sviće
iako sam perfect
ja sam ljudsko biće...

A evo kakvi me demoni nagariše od jutros

Uvek sam maštala o tome da budem vlasnik nekog malog restorana sa baštom u debeloj ladovini ispod olistalih platana u kome će se kuvati fini specijaliteti i ljudi uživati u svakom zalogajčiću, a ja sa velikom kuvarskom kapom sva uflekana od sosova biti neizmerno srećna i zadovoljna svojim životom, možda i debela od svog tog probanja hrane ali ajd sad :lol:...
ili da kad smo već kod jahanja
Uvek sam maštala o tome da podbodem nekog vranca i obiđem po pašnjacima svoja stada ovaca od čije vunice bih štrikala šarene đempere kao beneton, i prodavala svuda po svetu, ali znate šta braćo
ništa od svega toga nije mene čekalo iza ćoška.
Mene je čekao rad u kancelariji koji traje osam sati i svaki dan je ispunjen jednim te istim brojkama sa kojima ama baš ništa kreativno ne može da se uradi,
jer ako ste mnogo kreativni sa brojkama vaša ravnoteža može ozbiljno biti narušena u pravcu nekog minusa ili plusa koji nije realan.

Pitanje za vas je da li ste vi u potpunosti profesionalno ostvarena osoba i da li je ono čime se bavite bio svakako vaš prvi i jedini izbor?
Imate li vi svoje snove o nekom profesionalnom angažovanju, karijeri i finansijskom ostvarenju dostojnom čoveka dok radite neki tako prozaičan posao?

i bonus pitanje:
Da li ste vašoj deci poturali vašu profesionalnu neostvarenost ili ste poštovali njihov lični izbor i afinitete.




Samo nemojte da pišete o tome koje je vaše omiljeno jelo molim vas :lol:
1. Ne. Ne mogu reci da nisam uopste ostvarena profesionalno ali nisam u potpunosti. Bas zato sto nisam znala sta zelim da radim ceo zivot, zavrsila sam suvoparnu ekonomiju. Radila u racunovodstvu i prosla kroz sve faze firme i sunce mi je svanulo kad sam izasla iz kancelarije. Cini mi se da bih tamo uvenula. Radim posao koji mi je skroz ok trenutno. Radim sa ljudima koji mi prijaju. I sama imam velika ovlascenja. Kao i veliku odgovornost. Radim kad hocu i mogu, i zbog toga dajem sebe mnogo vise. Kako je porodican posao u pitanju, dobrobit nam je svima na prvom mestu pa shodno tome i funkcionisemo. Nemamo radno vreme i radimo udruzenim snagama. Nisam nezadovoljna ali moze to sve mnoooogo bolje, samo da nam se neke kockice sklope. Znam to. Planiram to...
2. Imam svoje snove, koje uz posao planiram da ostvarim. Za ssd sam dobar deo naucila i prosla i gladna sam tog znanja, pa uzivam u novim saznanjima... plan jeste da bude efektno na sto sirem nivou, ali ne toliko da ugrozi moj cilj, osnovni. Kad uspem to da ostvarim toliko da zadovoljava moje plemenite zelje i ostvaruje finansijske potrebe smatracu da sam uspela.

Deci ne namecem nista ali cu ih podrzati ako vide da im nesto ide od ruke... bio to automehanicar ili neurohirurg.
Meni je san da kupim jos par stanova i izdajem kao poslovni prostor.Svakog prvog u mesecu,dobar dan,dobar dan:)
A zasto ne sanjas vise... da napravis zgradu... prodas vecinu stanova... ;)
 
...ja sam uvek želela da držim knjižaru - poslasticaru u nekom senovitom delu grada, malu, sa francuskim prozorima i crvenim muskatlama, okruglim, belim, drvenim stolovima sa kariranim cebencetom za preko kolena, uvijenim svetiljkama oko drveća ispred, policama za samoposluzivanje knjigama za uz kafu, belim posuđem visokog sjaja i tananih porcelanskih šoljica za belu kafu, sa slikama dece iz umetničkih škola koje se mogu kupiti...sa domaćim pekmezom koji se u prolazu može poneti kuci, šarenim kutijama za keks najrazlicitijih kombinacija ukusa...malo, ususkano, intimno mestašce za ruckanje i čitanje...I za mene u lepoj crnoj haljini i baletankama, kako živim sa malim očekivanjima i sama za sebe u odnosu na svet koji me okružuje...

Jao ukrašću tvoj san :zaljubljena:
 
Jos uvek ne radim ali ni ne vidim sebe u nekom poslu. Nista me ne interesuje i znam da bi se smorila sta god da radim. U struci ne verujem da cu naci posao, ni u jednoj, iako se nadje nekad nesto honorarno. Uprkos svemu, nadam se da cu kad diplomiram naci dobro placen posao jer sam se tolike godine mucila i smatram da zasluzujem vise od 20 000 mesecno.

Kad budem imala decu usmeravacu ih da upisu dobre fakultete posle kojih mogu da nadju dobre poslove. Mislim da roditelj treba da pomogne detetu oko njegove buduce profesije, a ne da ga ostavi da samo bira.
 
...ja sam uvek želela da držim knjižaru - poslasticaru u nekom senovitom delu grada, malu, sa francuskim prozorima i crvenim muskatlama, okruglim, belim, drvenim stolovima sa kariranim cebencetom za preko kolena, uvijenim svetiljkama oko drveća ispred, policama za samoposluzivanje knjigama za uz kafu, belim posuđem visokog sjaja i tananih porcelanskih šoljica za belu kafu, sa slikama dece iz umetničkih škola koje se mogu kupiti...sa domaćim pekmezom koji se u prolazu može poneti kuci, šarenim kutijama za keks najrazlicitijih kombinacija ukusa...malo, ususkano, intimno mestašce za ruckanje i čitanje...I za mene u lepoj crnoj haljini i baletankama, kako živim sa malim očekivanjima i sama za sebe u odnosu na svet koji me okružuje...

i uspeces u tome...
samo treba krenuti...

uzmi papir, olovku i pisi... gde se nalazi ta poslasticarnica koju toliko zelis... kolika je... sta proizvodite... sta nudite... koliko naplacujes... da li ona ostvaruje tvoje vecinske zelje...

Moj svekar je dugi niz godina u mladosti drzao poslasticarnicu... tj. porodicno... i u selu odakle su... i kasnije ovde kod nas u gradu... trenutno je tu jedan kafic... ali eto ako ikad pozelis da otvoris poslasticarnicu, ja cu licno da ti sredim da dobijes lokal sa tim masinama... :)
 
Jos uvek ne radim ali ni ne vidim sebe u nekom poslu. Nista me ne interesuje i znam da bi se smorila sta god da radim. U struci ne verujem da cu naci posao, ni u jednoj, iako se nadje nekad nesto honorarno. Uprkos svemu, nadam se da cu kad diplomiram naci dobro placen posao jer sam se tolike godine mucila i smatram da zasluzujem vise od 20 000 mesecno.

Kad budem imala decu usmeravacu ih da upisu dobre fakultete posle kojih mogu da nadju dobre poslove. Mislim da roditelj treba da pomogne detetu oko njegove buduce profesije, a ne da ga ostavi da samo bira.

Kako mislis da zasluzis posao placen vise od 20 000 din ako ne te nista ne interesuje i nemas ambicije da guras karijeru, samo na osnovu diplome da ti padne s neba nesto nece da moze, trebala si raditi u vreme tita onda :lol:
 
...ja sam uvek želela da držim knjižaru - poslasticaru u nekom senovitom delu grada, malu, sa francuskim prozorima i crvenim muskatlama, okruglim, belim, drvenim stolovima sa kariranim cebencetom za preko kolena, uvijenim svetiljkama oko drveća ispred, policama za samoposluzivanje knjigama za uz kafu, belim posuđem visokog sjaja i tananih porcelanskih šoljica za belu kafu, sa slikama dece iz umetničkih škola koje se mogu kupiti...sa domaćim pekmezom koji se u prolazu može poneti kuci, šarenim kutijama za keks najrazlicitijih kombinacija ukusa...malo, ususkano, intimno mestašce za ruckanje i čitanje...I za mene u lepoj crnoj haljini i baletankama, kako živim sa malim očekivanjima i sama za sebe u odnosu na svet koji me okružuje...

:D :heart:

Imala sam slicnu ideju... S tim sto sam zamislila prostor u kom bi se organizovale i razne kreativne radionice... Slikanje, dekupaz, crtanje na svili,... Do knjizevnih veceri.
Ambijent bi bio u sabi fazonu, bele osnove. I bio bi ziv! odnosno, kreirali bi ga polako oni koji provode vreme u njemu ostavljajuci svoj licni pecat.
 
Kako mislis da zasluzis posao placen vise od 20 000 din ako ne te nista ne interesuje i nemas ambicije da guras karijeru, samo na osnovu diplome da ti padne s neba nesto nece da moze, trebala si raditi u vreme tita onda :lol:

Ne interesuje me ali to ne znaci da ne bi radila kad bi bilo posla, nije me ni skola interesovala pa sam isla i bila dobar djak. Kad je covek dobro placen onda ima i motivaciju i ambiciju.
 
Ne interesuje me ali to ne znaci da ne bi radila kad bi bilo posla, nije me ni skola interesovala pa sam isla i bila dobar djak. Kad je covek dobro placen onda ima i motivaciju i ambiciju.

Razumem ja ali da bi dobila takav posao moraces dobrano da se pomucis, vise nego da polozis ispit, da nije tako ne bi pola srbije radilo van struke
Kad te opauci da je to na faksu bilo lakse nego naci zadrzati i napredovati u struci sve ces zvezde da brojis :lol:
Mislim koliko god sad ja tebi surovo zvucim ko neka vestica ali uzeti knjigu i poloziti ispit nije nikakvo znacajno dostignuce zbog koga zasluzujes veliku platu posle po automatizmu, ono sto sledi posle diplomiranja je najtezi zivotni ispit - parola snadji se
Jer za vreme studija sve ti je na tanjiru, evo knjige evo vezbanke evo profe da objasni ajde nauci....kad se to zavrsi ajde sad odrasti preko noci
Zato ja pljujem po nasem sistemu skolstva, mnogo teorije i servirane knjige a nigde prakse, nigde muke da se vidi sta znaci raditi taj posao, sta znaci biti samostalan...
 

Back
Top