Ево и Велчимир Абрамовић је се бавио Кантором и бесконачношћу:
Velimir Abramović:
KOLIKO IMA BESKONAČNOSTI U MATEMATICI ?
(Iz “Osnovi Nauke o Vremenu”)
Čitajuci Kantorov “Argument dijagonalizacijom” shvatio sam da se u njemu ništa
ne sme podrazumevati, već da ovaj dokaz mora da se analizira u antičkom maniru, stav
po stav, simbol po simbol, idući kroz njega pešice, najsitnijim korakom. Ovakav način
neophodan je izmedju ostalog i zbog toga što je suština svakog trika, a naročito
intelektualnog - u iluziji očiglednosti.
Proveru Kantorovog dokaza doživeo sam krajnje lično, jer ako je tačno da u
aritmetici ima više od jedne beskonačnosti, onda je moj napor besmislen, moja teorija
vremena pogrešna, a matematika i fizika ostaće zauvek fundamentalno nepovezane
nauke.
Radi postupnosti, navešćemo prvo Kantorov dokaz u celini, zatim ga detaljno
analizirati, i na kraju prikazati sopstveno rešenje ‘listiranja svih decimalnih brojeva’, koje
je u skladu sa Melisovim zdravorazumskim principom po kome “beskonačnosti ne mogu
koegzistirati’.
Ево линка ка његовом раду
Не знам ко је овај Мелис али се слажем да је здраворазумски да бесконачности не могу коегзистирати