Dakle, u odgovoru na pitanja:
a) zašto se odrođavanje dešava (u tolikom obimu)?
b) kako to sprěčiti?
kojima je ova tema inspirisana, ja prědlažem slědeće:
Osnovni je razlog što su Srbi "razbucano carstvo" koje se nalazi u interesnoj sferi (makar) četiriju carstava koja priměnjuju staru doktrinu
podeli pa vladaj (divide et impera). Već se odavde vidi šta je odgovor na pitanje pod b). Da pojednostavim - miroljubiva koegzistencija malih državica u (savremenom) Iliriku je utopija. Evo zašto:
Jedno je
nacionalno oprěděljenje, a drugo
nacionalno porěklo. Problem nastaje kada osoba u jednom momentu proměni nacionalni identitet ("opreděljenje") iz něke nužde (nužde, jer život pojedinca nije nacionalna epopeja, već je mnogo prozaičniji kad je egzistencija - da ne kažem dupe - u pitanju) i onda podsvěsno želi svojim prěcima da proměni poreklo, a to ne može. S jedne strane strepi da će ga něko pitati za prětke, a s druge strane ga prěci podsvěsno progone u vidu griže savěsti i on kao reakciju zauzima agresivan stav prema prěcima, prema "vjeri prađedovskoj" što se manifestuje neobično intenzivnom mržnjom prema naciji prědaka, odnosno, sindromom
poturica gori od Turčina. Taj se mehanizam od strane Vatikana (i Němačke) na Balkanu izdašno koristi budući da
stvara fanatične jurišnike, a priměnjuje se tako što se u državi Hrvatskoj kontinuirano održava ksenofobična atmosfera isključivosti i stroge intolerancije (čitaj "Thompson u papskoj audijenciji", na HRT-u "velikosrpski agresor", a u udžbenicima "blaženi Alojzije Stěpinac" i "pravednički Domovinski rat"). U takvoj atmosferi državnog šovinizma kreću stada srpčadi na pokrštenje jer im ostanak u "vjeri prađedovskoj" ne samo da onemogućava napredovanje u zajednici, već uzrokuje i opravdanu uplašenost prětnjom linča od strane te iste zajednice. I tu se zatvara krug koji poput vrtloga u svakih několiko decenija usisava u sebe sve više i više Srba.
Dakle, imamo spiralu zla koja na svakom obrtu ima jedan ratni čvor nakon kojeg postaje šira.