Ante Starčević, lice sa 1000kn

Kor

Poznat
Poruka
7.634
Najveća hrvatska novčanica od 1000 kuna na sebi ima lik Ante Starčevića, koga još zovu i ocem domovine. Sama činjenica da je dobio čast da bude na najvišem apoenu znači ta je najviše zadužio tamošnji narod i državu.

kuna-1000-1a.jpg



Tema njegovog istorijskog lika i dela je ovde obrađivana dosta puta ali koliko se ja sećam, ni jedna nije (bar u zadnjih 7 godina) dublje obrađivala njegovu ideologiju, političko delovanje i uticaj na hrvatsko političko biće. Zato, očekujem da to ispravimo sa ovom temom gde bi se pozabavili njegovom istorijskom dimenzijom.
 
st_zps90743371-1.jpg

Ante Starčević - Pasmina Slavoserbska po Hervatskoj, Zagreb, 1876, str.29.

- - - - - - - - - -

Što se tiče Ante Starčevića, možda on i ne bi razvio onakvu otrovnu ideologiju da su mu Srbi uslišili molbe. On je odmah po završenim studijama podneo molbu zagrebačkoj pravoslovnoj akademiji da ga angažuje za nastavnika. („Hrv. List" od 8. VIII. 1939.). Kad tu nije primljen, obratio se 20. avgusta 1851. godine „Visokokneževskom popečiteljstvu“ u Beogradu sa molbom da ga primi za katedru matematike na beogradskoj visokoj školi. U toj svojoj molbi Starčević ne kaže da je Hrvat, već doslovice veli: „…držim dosta napomenuti samo to, da sam rodom Ličanin“. Na kraju molbe, koja je primljena pod brojem P. 981 od 30. VIII. 1851. godine u Beogradu, Starčević uverava srpsku vladu, da će „riječju i činom“ odgovoriti očekivanju visokog popečiteljstva, pa završava: „Visokog popečiteljstva ponizan sluga Antun Starčević doktor iz mudroslovlja."
 
Рођен од родитеља Срба (Мајка Милица, удовица Чорак, рођена Богдан, из Широке Куле, примила је католичанство пре удаје за првог мужа.[6] Отац Јаков, из Пазаришта, села покатоличених Срба [7], потомак херцеговачких Старчевића)[8][нејасно – разговор], 1823. у Житнику поред Госпића.

https://sr.wikipedia.org/sr/Анте_Старчевић
 
Рођен од родитеља Срба (Мајка Милица, удовица Чорак, рођена Богдан, из Широке Куле, примила је католичанство пре удаје за првог мужа.[6] Отац Јаков, из Пазаришта, села покатоличених Срба [7], потомак херцеговачких Старчевића)[8][нејасно – разговор], 1823. у Житнику поред Госпића.

https://sr.wikipedia.org/sr/Анте_Старчевић

Dakle, u odgovoru na pitanja:
a) zašto se odrođavanje dešava (u tolikom obimu)?
b) kako to sprečiti?​
kojima je ova tema inspirisana, ja predlažem sledeće:

Osnovni je razlog što su Srbi "razbucano carstvo" koje se nalazi u interesnoj sferi (makar) četiriju carstava koja primenjuju staru doktrinu podeli pa vladaj (divide et impera). Već se odavde vidi šta je odgovor na pitanje pod b). Da pojednostavim - miroljubiva koegzistencija malih državica u (savremenom) Iliriku je utopija. Evo zašto:

Jedno je nacionalno opredeljenje, a drugo nacionalno poreklo. Problem nastaje kada osoba u jednom momentu promeni nacionalni identitet ("opredeljenje") iz neke nužde (nužde, jer život pojedinca nije nacionalna epopeja, već je mnogo prozaičniji kad je egzistencija - da ne kažem dupe - u pitanju) i onda podsvesno želi svojim precima da promeni poreklo, a to ne može. S jedne strane strepi da će ga neko pitati za pretke, a s druge strane ga preci podsvesno progone u vidu griže savesti i on kao reakciju zauzima agresivan stav prema precima, prema "vjeri prađedovskoj" što se manifestuje neobično intenzivnom mržnjom prema naciji predaka, odnosno, sindromom poturica gori od Turčina. Taj se mehanizam od strane Vatikana (i Nemačke) na Balkanu izdašno koristi budući da stvara fanatične jurišnike, a primenjuje se tako što se u državi Hrvatskoj kontinuirano održava ksenofobična atmosfera isključivosti i stroge intolerancije (čitaj "Thompson u papskoj audijenciji", na HRT-u "velikosrpski agresor", a u udžbenicima "blaženi Alojzije Stepinac" i "pravednički Domovinski rat"). U takvoj atmosferi državnog šovinizma kreću stada srpčadi na pokrštenje jer im ostanak u "vjeri prađedovskoj" ne samo da onemogućava napredovanje u zajednici, već uzrokuje i opravdanu uplašenost pretnjom linča od strane te iste zajednice. I tu se zatvara krug koji poput vrtloga u svakih nekoliko decenija usisava u sebe sve više i više Srba.

Dakle, imamo spiralu zla koja na svakom obrtu ima jedan ratni čvor nakon kojeg postaje šira.

2141698014_566f7c6d5c.jpg
 
Pa nije ni čudo kad Hrvati govore za njega da je 'otac domovine'.

On i jeste jednim delom tvorac hrvatske nacije, to nije sporno. Sporno je ono što je dotični govorio i zagovarao. Po tome bi se mogao okarakterisati kao najšovinističkiji otac bilo koje evropske nacije u njenoj istoriji.

Inače, zanimljivo je da je njegov prijatelj Eugen Kvaternik prilikom podizanja Rakovičkog ustanka imao sledeće ciljeve:


  • oslobođenje hrvatskog naroda od austrijsko-mađarskog jarma
  • proglašenje nezavisne Hrvatske
  • jednakost pred zakonom
  • općinska samouprava
  • ukidanje vojničke uprave u Granici i uvođenje slobodnih županija
  • poštovanje obaju vjeroispovijedi u ljubavi i slozi

Dosta različito od onoga što su zagovarali Pravaši koji su posebno za vreme Franka vodili politiku potčinjavanja Austrougarima i iskazivali veliku mržnju prema Srbima, uprkos onome što je hteo da postigne Kvaternik svojim ustankom.

a imao je i zanimljivo poreklo:

Eugen Kvaternik rodio se u Zagrebu 1825. godine u obitelji Romualda Josipa Kvaternika, profesora povijesti na zagrebačkoj Pravoslovnoj akademiji i Marije Antonije Kvaternik, učiteljice u zagrebačkoj ženskoj pučkoj školi.
 
Sećam se da sam negde davno pročitao, da je Ante Starčević toliko mrzeo Srbe da je i pojedine francuske filozofe ili političare, koje je mrzeo - nazivao Srbima. Da li neko zna nešto više o ovome, i koji bi to ljudi bili?

Za Starčevića je inače zanimljivo da je istovremeno mrzeo Srbe, dizao carsku Rusiju u nebesa, i kovao planove o nezavisnoj Hrvatskoj oslobođenoj od Habsburga. Kako bi te tri stvari pomirio, da mu je sudbina dala priliku - sam Bog zna.
 
Poslednja izmena:
Те ствари су јасно помирљиве.
Осим ако људи нијесу начисто сами са собом како ствари стоје поводом Срба, Хрвата итд.

А. Старчевић јест отац хрв. нације, домовине итд. Није А. Старчевић започео хрватску мржњу на Србе, нити ју је он измислио. Он је само све то ставио на папир и дао му идеолошки предзнак. Да није он то би учинио неко други...
И опет би било исто.
А. Старчевић је по крви чисти Србин. АЛИ - он се осјећао као Хрват, био један од највећи Хрвата у историји и све радио као Хрват. То је битно, а не какав му је био ДНА узорак.

Еуген Кватерник је јавно уздизао Србе, Србију и Русију, а приватно је мрзио и Србе и Србију. У приватним препискама, у приватним разговорим са другима, несрбима, мрзио је све са словом С због Срба. Јест један дио Срба насјео на његове глупости и учествовао у устанку.
Други Срби нијесу, они су тај устанак и угушили.
 
Dakle, u odgovoru na pitanja:
a) zašto se odrođavanje dešava (u tolikom obimu)?
b) kako to sprěčiti?​
kojima je ova tema inspirisana, ja prědlažem slědeće:

Osnovni je razlog što su Srbi "razbucano carstvo" koje se nalazi u interesnoj sferi (makar) četiriju carstava koja priměnjuju staru doktrinu podeli pa vladaj (divide et impera). Već se odavde vidi šta je odgovor na pitanje pod b). Da pojednostavim - miroljubiva koegzistencija malih državica u (savremenom) Iliriku je utopija. Evo zašto:

Jedno je nacionalno oprěděljenje, a drugo nacionalno porěklo. Problem nastaje kada osoba u jednom momentu proměni nacionalni identitet ("opreděljenje") iz něke nužde (nužde, jer život pojedinca nije nacionalna epopeja, već je mnogo prozaičniji kad je egzistencija - da ne kažem dupe - u pitanju) i onda podsvěsno želi svojim prěcima da proměni poreklo, a to ne može. S jedne strane strepi da će ga něko pitati za prětke, a s druge strane ga prěci podsvěsno progone u vidu griže savěsti i on kao reakciju zauzima agresivan stav prema prěcima, prema "vjeri prađedovskoj" što se manifestuje neobično intenzivnom mržnjom prema naciji prědaka, odnosno, sindromom poturica gori od Turčina. Taj se mehanizam od strane Vatikana (i Němačke) na Balkanu izdašno koristi budući da stvara fanatične jurišnike, a priměnjuje se tako što se u državi Hrvatskoj kontinuirano održava ksenofobična atmosfera isključivosti i stroge intolerancije (čitaj "Thompson u papskoj audijenciji", na HRT-u "velikosrpski agresor", a u udžbenicima "blaženi Alojzije Stěpinac" i "pravednički Domovinski rat"). U takvoj atmosferi državnog šovinizma kreću stada srpčadi na pokrštenje jer im ostanak u "vjeri prađedovskoj" ne samo da onemogućava napredovanje u zajednici, već uzrokuje i opravdanu uplašenost prětnjom linča od strane te iste zajednice. I tu se zatvara krug koji poput vrtloga u svakih několiko decenija usisava u sebe sve više i više Srba.

Dakle, imamo spiralu zla koja na svakom obrtu ima jedan ratni čvor nakon kojeg postaje šira.

Извини, али то су југо сплачине. То је та спирала зла која је отворена 1918. год. београдском политиком стварања "велике отаџбине" (е, крац). Никад они ни у најлуђим својијем сновима не би успјели урадити оно што су урадили да им Београд није дао одријешене руке, инфранструктуру да спроведу своје лудило од влажни снова у праксу.

Ако су они ПОХРВАТИЛИ (не покатоличили) стотине и стотине несрба и нехрвата, странаца, да ли и иза тога стоји највећа ватиканска завјера против Срба? Да ли иза масовног похрваћивања Крањаца стоји исто ватиканска завјера??z:hm:
 
Извини, али то су југо сплачине. То је та спирала зла која је отворена 1918. год. београдском политиком стварања "велике отаџбине" (е, крац). Никад они ни у најлуђим својијем сновима не би успјели урадити оно што су урадили да им Београд није дао одријешене руке, инфранструктуру да спроведу своје лудило од влажни снова у праксу.

Ако су они ПОХРВАТИЛИ (не покатоличили) стотине и стотине несрба и нехрвата, странаца, да ли и иза тога стоји највећа ватиканска завјера против Срба? Да ли иза масовног похрваћивања Крањаца стоји исто ватиканска завјера??z:hm:

Nije mi jasno šta su jugo splačine, kako može biti pohrvaćivanje bez katoličenja i ko stoji iza pohrvaćivanja ako ne politika i ideologija koju širi Vatikan.
 
Није А. Старчевић започео хрватску мржњу на Србе, нити ју је он измислио. Он је само све то ставио на папир и дао му идеолошки предзнак. Да није он то би учинио неко други...

Ovo je dosta bitan moment u celoj priči. Koja je to mržnja koja je vladala pre Starčevića a da ju je on stavio na papir i dao joj ideološki predznak? Koji izvori to mogu da potvrde?
 
Ovo je dosta bitan moment u celoj priči. Koja je to mržnja koja je vladala pre Starčevića a da ju je on stavio na papir i dao joj ideološki predznak? Koji izvori to mogu da potvrde?

Već 1608. godine hrvatski sabor donosi zakon, do kojega je naročito stalo zagrebačkim biskupima, koji u Hrvatskoj javna prava priznaje samo katolicima, držeći se gesla: čija zemlja onoga i vera.
Upravnik zagrebačke biskupije Ambroz Kuzmić, kivan što pravoslavni Srbi nisu dužni da plaćaju katoličkoj crkvi razne dažbine, u izveštaju od 13. novembra 1700, piše da bi bilo bolje "Vlahe vse poklati nego ztaniti", tj. nastanjivati - poklati pravoslavne Srbe zato što nisu bili katolici i kmetovi.

Prema Vasilije Krestić "Genocidom do velike Hrvatske"

- - - - - - - - - -

Mi, dakle, imamo od 17. veka do danas, tokom 417 godina pujdanje rimokatoličkog naroda od njihovog klera na klanje. 417 godina stoji jedna ista reč u srži te ideologije.

- - - - - - - - - -

2ozA8bu.png


http://www.keepcalm-o-matic.co.uk/product/hoodie/ubi-zakolji-da-srbin-ne-postoji/

- - - - - - - - - -

wRLNDeH.png
 
Prof. dr Dejan Mikavica: Svaki hrvatski (politički) program se, pre ili kasnije, nažalost, istorijski pokaže kao ustaški; to je rekao i Franjo Tuđman.


Ja sam zaboravio da napomenem da je gornja opservacija izrečena od Tuđmana istoričara i u tom smislu je ovo prvorazredna istorijska tema. Nisam mogao da je stavim u Slavenovu 777 temu o sukobima Hrvata i Srba pre 1914, što mi je bila namera, jer je zaključana. Otud kao nova tema, ali još bolje ovako.

A ovo je kontekst:

Definicija Hrvatstva je antisrpstvo. Strani osmislioci hrvatstva kao ideologije, kao sekte i na kraju, kao državne nacije vekovima su zadajali katolike protiv svojih pravoslavnih predaka i sabraće.



  • 821. godine Ajnhardov letopis beleži Ljudevitovo ubistvo svog domaćina i dobročinitelja, srpskog vojvodu (Ljudevit baš i nije bio Hrvat, ali su ga nakon 1000 godina - za svaki slučaj - pohrvatili, što je tim srboubistvom bilo tim lakše):

books



  • 1540-tih Sabor je doneo odluku da se Žumberački Srbi koji su odbijali uniju nabijaju na kolac. Nakon nekog vremena preostali su prihvatili uniju i postali "uskočki Hrvati".




  • 1700. godine, upravnik imanja Zagrebačke biskupije, Ambroz Kuzmić, u izveštaju sačinjenom 3. novembra 1700. godine, napisao čak da bi bilo bolje "Vlahe „vsze poklati nego ztaniti“ (tj. nastanjivati). Razumljivo, trebalo ih je poklati zbog toga što nisu bili kmetovi, što nisu bili katolici, što nikako nisu hteli da prihvate status feudalno zavisnih podložnika sa svima teretima na koje su ovi bili obavezni.




  • 1848. svedoči pismo Đorđa Nikolajevića, prote dubrovačkog, upućeno vladiki Jeroteju Mutibariću, iz Dubrovnika 22. marta 1848. godine. Nikolajević je pisao: „Ovom prilikom samo ukratko usuđujem se saobštiti, kako smo mi ovdje u Dubrovniku, odkako je konstitucija proglašena, umjesto veselja veličajšij strah podnijeli, budući su nam javno i u oči prijetili, da će nas na najmanje komadiće isjeći.




  • 1873-1880. Kao hrvatski ban, Ivan Mažuranić se surovo obračunavao sa Srbima koji su osnivali srpske organizacije i isticali srpska znamenja: mnogi su izgubili službu i bili pohapšeni u Pakracu, Karlovcu, Osijeku, Daruvaru, dok je u Sremu poduzeo sve što mu u moći beše da suzbije plimu srpske svesti. Sam pomen srpskog imena smatran je prestupom, jer cilj je bila etnički čista Hrvatska




  • 1870-tih, nakon što je odbijen na beogradskom liceju, Srbi su za Antu Starčevića,“blatni skoti”, “gnusna ropska stvorenja”, “nakot zreo za sjekiru”, “pseta austrijska”, “pseta pustjena s verige”, “smeće”, “pasmina slavoserbska po Hervatskoj”, "Srbe o Vrbe", "svrbež", "izmet Hrvatske", "Za Srbe sekiru", "narod hervatski neće terpiti, da ta sužanjska pasmina oskvernjuje svetu zemlju Hervatah".





  • 1880-1890-tih "Udri, udri in der Štat, Srbom štrik za vrat!" (za vreme "mađaronstva" i Hedervarija).




  • 1895, za vreme posete cara pogromi, pustošenja i paljenja srpske imovine i prave hajke na Srbe.




  • 1899, povodom Zmajevog jubileja, antisrpske demonstracije i razbijanje izloga srpskih dućana.




  • 1900. rušilačke antisrpske demonstracije zbog rasprave u Saboru o srpskim zahtevima.




  • 1901. U pismu Dragutina Jagića iz 1901, povodom smrti i sahrane kralja Milana u manastiru Krušedol: -"Da je na naše bilo, mi bi bili Milana dali mrtva 'per šub' ekspedirati još dalje od Biograda, jer i mrtvi Srbi još nam čine u Hrvatskoj smetnju i svađu."




  • 1902. Kristalna noć u Zagrebu - polomljeni izlozi svih srpskih dućana u Zagrebu. Mnogi zagrebački Srbi postaju Hrvati. Raspravištarac Lesandar pronašao na Google books svedočanstvo jedne Srpkinje iz Zagreba o tom događaju, napisano na koricama knjige. Govori i o zapaljenim srpskim vinogradima oko Zagreba. "Te 1902. tri dana rulja je razarala srpske stanove, dućane, ustanove - ranjeno je stotinak lica, tih "vartolomejskih" dana i noći."





  • 1908/1909. Veleizdajnički proces protiv pedesettrojice viđenih Srba iz Trojednice u Zagrebu. Hrvatski kulturni i javni radnik Isidor Kršnjavi zapisao je i ove riječi: "Bilo je vrijeme kada se pisalo da sve Srbe treba sjekirom utući. Ova misao imade nešto za sebe i to nešto vrlo važno, ona, naime, izriče otvoreno i dosljedno jedini način kojim bi se dala provesti hrvatska misao."




  • 1908. antisrpske demonstracije u Zagrebu i neredi pred Aneksiju Bosne i Hercegovine.





  • 1908. vođa hrvatske nacionalističke Pravaške stranke Jošua Frank dobio saglasnost od najviših vojnih krugova iz Beča da u slučaju rata između Austro-Ugarske i Srbije, zbog aneksione krize 1908, može organizovati pokolj nad svim Srbima u Hrvatskoj ili ih sve proterati.




  • 1909. antisrpska divljanja i neredi u Zagrebu i posle Aneksije Bosne i Hercegovine.




  • 1914. sve je spremno za istrebljenje i pokolj Srba povodom Sarajevskog atentata.



  • 1914. "Slava hrvatskog oduševljenja" povodom austrijskog osvajanja Beograda u decembru 1914.



  • 1914-1915. bestijalni masakri srpskih civila od strane hrvatskih vojnika u Austro-Ugarskoj vosjci




  • 1918. Nezadovoljsto hrvatskoga pučanstva ujedinjenjem izražavalo se u mnogim mjestima, uznemireno stanovništvo i naoružani vojnici manifestirali su za Republiku.[SUP][1][/SUP] Kada je u Zagreb 2. prosinca 1918. godine, na večer, stigla vijest o proglašenju Kraljevine SHS malobrojan svijet koji je bio uz Svetozara Pribićevića i za ujedinjenje počinje manifestirati za novostvorenu kraljevinu. To se ponavljalo i narednih dana. Pravaši objavljuju u glasilu Hrvatska, br. 2207., od 3. prosinca, proglas: "Hrvatskom narodu": "Oduzeše Tebi hrvatski narode Tvoju suverenost i prenesoše vladarsku vlast nad hrvatskim narodom na N. V. srpskoga kralja Petra I (...) za Tvoju odluku u tom važnom času nitko Te nije pitao (...)".[SUP][1][/SUP] "Uz to se putem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima: "Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!" Isto tako se klicalo slobodnoj Hrvatskoj, Stjepanu Radiću i hrvatskoj republici.[SUP][4][/SUP]


Ovde nije reč o žrtvama nego o ideologiji koja je u njih uperila prstom. O žrtvama kasnije.
 
st_zps90743371-1.jpg

Ante Starčević - Pasmina Slavoserbska po Hervatskoj, Zagreb, 1876, str.29.
Имаш ли неке његове кнјиге да окачиш овде?
- - - - - - - - - -
Što se tiče Ante Starčevića, možda on i ne bi razvio onakvu otrovnu ideologiju da su mu Srbi uslišili molbe. On je odmah po završenim studijama podneo molbu zagrebačkoj pravoslovnoj akademiji da ga angažuje za nastavnika. („Hrv. List" od 8. VIII. 1939.). Kad tu nije primljen, obratio se 20. avgusta 1851. godine „Visokokneževskom popečiteljstvu“ u Beogradu sa molbom da ga primi za katedru matematike na beogradskoj visokoj školi. U toj svojoj molbi Starčević ne kaže da je Hrvat, već doslovice veli: „…držim dosta napomenuti samo to, da sam rodom Ličanin“. Na kraju molbe, koja je primljena pod brojem P. 981 od 30. VIII. 1851. godine u Beogradu, Starčević uverava srpsku vladu, da će „riječju i činom“ odgovoriti očekivanju visokog popečiteljstva, pa završava: „Visokog popečiteljstva ponizan sluga Antun Starčević doktor iz mudroslovlja."

Ако се не варам, прво је послао молбу у Београду па тек онда у Загребу?
Свакако да је и то утицало на његов шовинистички однос према Србима.
 

Već 1608. godine hrvatski sabor donosi zakon, do kojega je naročito stalo zagrebačkim biskupima, koji u Hrvatskoj javna prava priznaje samo katolicima, držeći se gesla: čija zemlja onoga i vera.
Upravnik zagrebačke biskupije Ambroz Kuzmić, kivan što pravoslavni Srbi nisu dužni da plaćaju katoličkoj crkvi razne dažbine, u izveštaju od 13. novembra 1700, piše da bi bilo bolje "Vlahe vse poklati nego ztaniti", tj. nastanjivati - poklati pravoslavne Srbe zato što nisu bili katolici i kmetovi.

Prema Vasilije Krestić "Genocidom do velike Hrvatske"

- - - - - - - - - -

Mi, dakle, imamo od 17. veka do danas, tokom 417 godina pujdanje rimokatoličkog naroda od njihovog klera na klanje. 417 godina stoji jedna ista reč u srži te ideologije.
- - - - - - - - -

То је став католичке цркве и врло је логичан ако знамо њихову методологију деловања.
Међутим, нисмо имали примере практичног спровођења у дело таквих наума све негде до Франка. Па чак и за време њега је то била само вербална реторика.
 
Имаш ли неке његове кнјиге да окачиш овде?
- - - - - - - - - -


Ако се не варам, прво је послао молбу у Београду па тек онда у Загребу?
Свакако да је и то утицало на његов шовинистички однос према Србима.

Nemam Starčevićeve umotvorine, ali sam siguran da ih je moguće pronaći na internetu.

Ovo je citat iz Psunjskog.

Meni je Imidž Šek pojeo sve što sam kačio tokom osam godina, tako da nemam te skenirane jednostrane citate pri ruci.
 
Evo u danasnjoj Politici vidim tekst koji se dotice ove teme

Још 1869. године Еуген Кватерник, уз Анту Старчевића кључни човек Странке права, написао је дон Миховилу Павлиновићу да, ако се буде следила политика те странке, ако се буде поштовало хрватско државно и историјско право, тј. ако се буде уништавао „накот вере православне”, онда „не од Драве до мора, него од салцбургтиролских алпах до Косова и Албаније вијати ће се доскора застава чисте неоскверњене Херватске.”
„Хрватска академичка младеж”, иза које је стајао отац домовине Анте Старчевић, у писму од 25. јануара 1877. упућеном руском универзитетском професору Аполону Александровичу Мајкову написала је да нису само Босна и Херцеговина, „него и сва Арбанашка, и сва Рашија, и сва горња Мизија или данашња Србија, Хрватске земље.”

Познати хрватски књижевник и публициста Ђуро Дежелић, следбеник Старчевићеве Странке права, објавио је 1879. књигу Хрватска народност илити душа хрватског народа, у којој је написао да су Хрватима насељене и да су „стога хрватске покрајине: сва данашња Далмација с Боком которском, вилает Босна тј. Босна с Турском Хрватском, и новопазарским пашалуком (Расција), данашња Херцеговина, која се је све до извора Неретве /.../ звала турска Далмација, напокон и Црна Гора са сјеверном Арбанаском.”


http://www.politika.rs/scc/clanak/372337/Pogledi/Predsednica-Hrvatske-ne-govori-istinu
 
Koja je veza izmedju teme (Ante Starčević na novčanici) i samog cilja teme? . Da li je cilj da se objasni zašto je njemu mjesto tu ili možda da li je i ovo jedna od provokacija s Hrvatske strane prema Srbima i Srbiji? Nije mi jasno u kom pravcu ova tema ide osim očigledne diskusije o njegovom porijeku, što iz današnje (a realno i iz tadašnje) perspektive ne znači ama baš ništa.
 
Koja je veza izmedju teme (Ante Starčević na novčanici) i samog cilja teme? . Da li je cilj da se objasni zašto je njemu mjesto tu ili možda da li je i ovo jedna od provokacija s Hrvatske strane prema Srbima i Srbiji? Nije mi jasno u kom pravcu ova tema ide osim očigledne diskusije o njegovom porijeku, što iz današnje (a realno i iz tadašnje) perspektive ne znači ama baš ništa.

Ma daj, kako nije bitno poreklo oca nacije? To je vanvremenska činjenica sa vanvremenskim reperkusijama.
 

Back
Top