Nece to nikada skroz sve proci, ni pre ni posle operacije. Ako mislis da odes na operaciju, a da totalno ne promenis nacin zivota i prilagodis ga diskus herniji, onda ces biti redovan gost Savica i Minica
Donekle si u pravu, ali ne treba ni preterivati.
Postoje rizici operacije, ali ako se sve radi kvalitetno realno su minimalni. Ja sam se za operaciju odlucio jer smatram da mi je manji rizik kvalitetan hirurg nego vise meseci/godina maltretiranja sa bolovima, niskim kvalitetom zivota i NSAIL lekovima koji su daleko od bezopasnih. Bukvalno, mislim da je pasnije po dugorocno zdravlje piti diklofene godinama.
Moje iIskustvo sa operacijom, evo sada je proslo nekih 45 dana govori tome u prilog.
Osnovna nepodnosljiva bol je nestala odmah, kada sam ustao to vece nakon operacije do toaleta vec tada nije bolelo ni 50% kao sto je umelo. Nekih 5-6 dana me jos znacajno bolelo, tada su jos uvek prepisani brufeni/diklofeni (7 dana) a sada kako vreme prolazi imam neku laganu upalu i bol u gluteusu (gde me najvise bolelo kada je bolelo) ali je to na nivou potpune podnosljivosti. Rang lagane upale misica posle fizicke aktivnosti. Podvlacim lagane, dakle imam 100% pokretljivost i ni jedan pokretn ne pojacava bol. Ja da se pitam, posle onih bolova, pristajem na ove do kraja zivota, da ne bude gore od ovoga.
Ne pijem nikakve lekove, zivim apsolutno jednako dobro kao i pre cele ove zajebancije izuzev sto se ne izlazem nikakvim fizickim naporima (nije mi potrebno, nije bilo ni ranije, ne bavim se takvim poslom) a jos uvek mi nije dozvoljeno ni vezbanje/sport. Idem na kontrolu za koji dan pa bi trebao i to da mi odobre. Ovim tempom potpuno je realno da se vratim 100% zivotu za mesec ili dva u smislu da mogu samostalno da obavljam sve sto mi je potrebno. Naravno, ne planiram nikakvu fizikaliju niti da se izlazem nepotrebnim rizicima. Sta ce biti posle ne znam, naravno, ali ocekujem i nadam se da da uz povecanje paznje na pokrete i kako se postavlam pred fizicki zahtevne poslove nemam ovakve probleme vise u zivotu.
- - - - - - - - - -
ja pisem iskljucivo o uklanjanju skota koji mi pritiska nerv.
ne ocekujem da cu posle operacije ponovo moci da dizem gomilu KG iz mrtvog dizanja itd itd
svestan sam da cu uvek morati da vodim racuna o stavkama koje si naveo...
kada sam napisao 'da prodje', podrazumevao sam odsustvo ovih retkih 'bolnih bockanja' u levom gluteusu - koji su iz dana u dan sve slabiji i neprimetniji.
Svako percepira bol drugacije, ali ako ti to nazivas bolno bockanje, ili bilo sta slicno onda ti nisi za operaciju. Sigurno je i bolje da nisi. Ako bol nije takva da te onesposobljava onda se meni cini da to nije "prava stvar".
Meni su bolovi bili takvi da ne mogu da hodam nakon 15 koraka, a kada me "bocne" bol je takva da se ukocim i padnem na zemlju, pbolje na zemlji nego da napravm jos neki bolan pokret. Pri tome izgradis strah od kijanja i kasljanja jer posebno kijanje boli neopisivo.
Glupo je pricati kako se osecas u tom trenutku i koliko ti pada "imunitet" protiv depresije te nekvalitet zivota kada ti je jedini izbor da pijes lekove i lezis. A moze i gore, ja nisam stigao da mi padne stopalo ili otkaze sfinkter, to mi je nezamislivo.