Filmska kritika

American Made(2017)
Režija: Doug Liman
Scenario: Gary Spineli
Uloge: Tom Cruise,Domnhall Gleeson,Sarah Wright,Caleb Landry Jones,Jayma Mayes,Alejndro Edda,Maurico Meija,Jesse Plemons,Lola Kirke
americanmade-movie.jpg

Tom Cruise nikada nije bio moj glumac.Kapa dole za fantastičan performans u filmu “Mangolia”.U filmu “Collateral” mi je isto sjajan ali što se tiče ostalih uloga, nije baš da sam oduševljen, a pogotovo nisam oduševljen time što bi vrlo moguće mogao biti zvezda akcionih filmova do kraja karijere.Ulogom u već pomenutom filmu Paula Thomasa Andersona, Cruise je dokazao da je glumac koji ima potencijala ali ****** zaglavio se u istom tipu uloga i fura taj frajerski akcioni stil dobar deo svoj karijere.

Da se ovo nebi pretvorilo u analizu Cruiseve karijere, bolje bilo da pređem na film.Protagonista priče je Barry Seal(T.Cruise) pilot koji živi sa jako lepom suprugom Lucy(S.Wright) i decom.Barry švercuje kubanske cigarete kako bi zaradio koji dolar više a to primećuje CIA agent Monty Schafer(D.Gleeson) koji ga angažuje da radi za njih.Barrya to uvede u niz komplikovanih situacija u životu a povezivanje sa narko kartelom u Kolumbiji mu zakomplikuje život još više.
thumbnail_26361.jpg

Ako ćemo realno “American Made” je jako gledljiv film.Veoma jednostavan za praćenje a opet dovoljno atraktivan da bi se dopao široj publici, opet nije u pitanju obični blok baster, na kakve smo navikli kada je u pitanju glavni glumac ovoga filma.Doug Liman nam predstavlja svoj proizvodu u maniru klasičnih krimi filmova.Imamo glavnog lika naratora koji u kameru govori šta mu se dešava u životu.Mora se priznati da Liman izvodi kvalitetne režiserske štosove kako bi izbegao klišeje.

Liman je talentovan i vešt režiser to je već dokazao.Izbor Urguvjavca Cesara Champlonea(“City of God”,”The Constant Gardener”) za direktora fotografije je takođe pun pogodak.Champlone još jednom dokazuje koliko vredi u svom poslu.Najveći problem filma je loša razrada likova, neiskusni scenarista Gary Spineli ne uspeva da nam prikaže ostale likove u filmu a da ne budu u pitanju čisti klišeji.Bilo da je u pitanju žena glavnog junaka ili agent službe.Liman kao režiser je učinio šta je mogao ali ipak scenario je poprilično tanak, šteta jer verujem da su Sarah Wright i Domshal Gleeson mogli uz svoju glumačku sposobnost da dosta bolje prođu.
American_Made__Large.jpg.jpeg

Što se tiče glavnog glumca, vidi se da Cruise u potpunosti uživa dok igra Barrya Seala.Odavno ovako nije bio dobar, većina njegovih filmova u zadnjih desetak godina su teško sranje.Cruise je od poprlčno uverljivog glumca postao štancer lako zaboravljivih akcijada u kojima bi on pokazivao svoje kaskaderske kvalitete, uredu to je stvarno za poštovanje ali nismo baš imali priliku uživati u glumačkim sposobnostima.Ovde je Cruise stvarno na visini zadatka, iako sam bio jako skeptičan, Tom Cruise je odličan kao Barry Seal.
AMERICAN-MADE-1081265.jpg

“American Made” je stvarno gledljiv film, utrošeno vreme na njegovo gledanje nije uzaludno.Lepo je gledati filmove u kojima ne moraš puno razmišljati, nego samo pratiti radnju i tu i tamo se nasmejati nekom štosu.”American Made” će se sigurno rado vrteti na televizijama i ljudi će u neki večernjim terminima solidno potrošiti vreme uz lep filmić. Šteta jer je”American Made” mogao biti dosta bolji uz kvalitetniji scenario, bilo bi bolje da je taj posao obavio neko iskusniji ko bi mogao kvalitetnije složiti priču i naravno likove u toj priči, ovako smo dobili film koji ćemo pamtiti po kvalitetnoj intrepretaciji glavnog glumca a fali tu još mnogo toga da bi ovaj film od solidnog filmića postao baš dobar film ali eto nije ni ovo toliko loše ako pogledamo ranije filmove u kojima je igrao Tom Cruise.
150532581459b972f6b90cb_1505325814_3x2_md.jpg
 
Poslednja izmena:
1.The Goodbye Girl-Herbert Ross(1977)
Goodbye_Girl_movie_poster.jpg

Zanimljiv film Herberta Rossa, veoma gledljiva komedija o ljudskim odnosima.Priča o dvoje i ljudi koji su potpuno različiti ali su osuđeni na zajednički život je sjano oslikala ljudsku potrebu za povezanost sa drugom osobom bez obzira na sve razlike.“The Goodbye Girl“ je jedan od onih filmova koji donose topao humor i potrebu za iskrenim osmehom.

2.Sex, Lies and Videotape-Steven Soderbergh(1989)
51N5ajK3Y2L._SX347_BO1,204,203,200_.jpg

Debitantski film Stevena Soderbergha u kojem nam on predstavlja priču o ljudskim odnosima, seksualnim odnosima i seksualnim frustracijama.Priča o četvero ljudi koji su veoma usko povezani tajnama koje nikom nebi donele ništa dobro.Kompleksan film o kompleksnoj temi, vredan svake preporuke.

3.Dead Man-Jim Jarmush(1995)
DeadManPoster.jpg

O Jarmushovim filmovima ne treba puno govoriti, on nam uvek donosi svoj prepoznatiljivi stil.Ovde meša fantaziju i vestern i to deluje odlično, uz to da dodamo fantastičnog Johnnya Deppa u glavnoj ulozi i masu sjajnih epizodista, onda dobijamo veoma čudan, klasičan Jarmushovski film ali veoma dobar, makar za određenu vrstu publike.


4.Closer-Mike Nichols(2004)

Closer_movie_poster.jpg

Još jedan film o ljudskim odnosima.Imamo četvero ljudi koji imaju međusobne bliske odnose.Negde je u pitanju strast, negde ljubav, negde seks a sve to nam donosi ogroman vrtlog emocija koju režiser Mike Nichols znalački prenosi na veliko platno uz pomoć sjajne glumačke ekipe koju čine: Jude Law,Julia Roberts,Natali Portman i Clive Owen.

5.Winter's Bone-Debra Granik(2010)
wMFOth57bjel.jpg

Film koji nam je doneo danas ogromnu glumačku zvezdu Jennifer Lawrence.U pitanju je veoma jeziva priča o devojci koja uporno pokušava da pronađe svoga dok joj se u porodici sve raspada.Veoma hladna atmosfera ovog filma je veoma dobro legla uz radnju a već pomenuta Jennifer Lawrence je odigrala svoju prvu veliku ulogu, veliko glumačko umeće je pokazao i John Hawkes koji briljira kao jezivo čudni stric glavne junakinje.
 
Evo par reči o poslednjih nekoliko filmova koje sam pogledao

Dunkrik-Cristopher Nolan(2017)
fid16738.jpg


Nisam mogao da verujem kako film može da bude savršen a da pratimo samo pokretnu sliku sa jako malo dijaloga.Nolan je ponovo nadmašio samoga sebe.Nije slučajno vodeće ime današnje svetske kinematografiju.Kažu da nije mogoće napraviti ratni film ako u njemu nema makar malo patetike, a Nolan je uspeo da napravi pravi ratni film bez imalo patetike.Lišen pretencioznih ratnih govora, uz fantastičnu kameru Hoyte Van Hoytema koja odlično prati govor tela svakog lika u filmu uz naravno uvek sjajnu muzičku podlogu Hansa Zimmera koja iako (neočekivano za ratni film) je jako utišana, ipak uspeva da pogodi u pravo vreme u centar, Nolan uz pomoć svojih saradnika uspeva još jednom da pokaže svoju genijalnost igrajući na kartu autetičnosti u čemu mu pomaže veliki broj novih mladih glumaca u konbinaciji sa par iskusnih imena.Nolan nije ziceraš ali njegovi riskantni potezi uvek upale a jedan od njih je taj što je glumačkoj mega zvezdi Tomu Hardyu dao ulogu u kojoj mu se lice vidi na samo nekoliko sekundi, ali Hardy svojim glasom uspeva napravi ulogu za pamćenje."Dunkirk" deluje kao da je neko postavio kameru na borbene linije i u tome čuči njegova genijalnost.

The Killing of a Sacred Deer-Yorgos Lanthimos(2017)
WCPO_Killing_Of_Sacred_Deer_Poster_1496232688089_60441931_ver1.0_640_480.jpg


Ono što se vezuje za Yorgosa Lanthimosa je bizarnost u konbinaciji sa crnom komedijom."Lobster" je za mene odličan film i njegovi radovi u rodnoj Grčkoj su mi se jako dopali.Njegov novi film nije ostavio sjajan utisak na mene.Opet imamo gomilu bizarnosti ali ovaj puta taj crni humor ne može da dođe do izražaja, jednostavno prevelika bizarnost ga je ovaj put pojela.U pitanju veoma hladan film, njegova najveća vrlina je svakako besprekorno dobra kamera Thimiosa Bakanisa.Što se tiče najveće mane filma, to je svakako scenario a uz scenario stradaju i glumci koji se uprkos svojim kvalitetima ipak malo, po malo gube u svojim likovima."The Killing of a Sacred Deer" je ambiciozan film o ljudskoj psihologiji ali ipak ono što je Lanthimosu do sada donosilo poene ovaj put ga je skupo koštalo.Preterivanje u bizarnim scenama koje nisu gadljive za gledanje koliko unose unatršnji nemir kod mene kao gledaoca. Ovaj put mi se čini da Lanthimos išao na čistu provokaciju i ništa više.U pitanju je film koji će se svakako dopasti određenom delu publike ali ipak on ima ogromnu prazninu a to nije slučaj sa prijašnjim Lanthimosovim radovima.

Logan Lucky-Steven Soderbergh(2017)
Logan-Lucky-Poster-resized.jpg


Pre svega "Logan Lucky" je ludo dobra zabava, ali naravno ovaj film je mnogo više od toga.Ovo je veliki povratak u filmski svet Stevena Soderberha.Soderbergh nam predstavlja priču o luzerima, ruralnim južnjacima koji očajnički žele da dođu do pristojnog života.Pljačkaški filmovi su uglavnom dobra udica za publiku a ako na to dodamo sjajnu režiju Steve Soderbergha i scenario anonimne Rebece Blunt(Neki kažu da je to imaginarna osoba koju je Soderbergh izimislio i da on stoji iza scenaria) te odličnu i veoma atraktivnu glumu apsolutnio svih glumaca , e onda za prozivod dobijamo "Logan Lucky" svakako jedan od filmova godine. On je lud, brz, zabavan sa istinskim kvalitetom film koji se može dopasti svakom gledaocu, a nikako se ne radi o nekom površnom komercijalnom filmu.
 
Poslednja izmena:
Molly's Game-Aaron Sorkin(2017)
mollys-game-molly_unit_01869r_rgb_wide-9aba754e90866616de0d12b6974337966ec25ac9-s800-c85.jpg

Aaaron Sorkin je jedan od najboljih scenarista današnjice, tu nema nikakve dileme.U zadnjih nekoliko godina se specijalizovao za biografske priče.Još jednom gledamo izuzetno životan i komleksan lik koju Jessica Chainstain bez ikakvih problema živi i daje joj sve moguće osobine koje su gledljive na filmu.Najveći problem filma je režija koju potpisuje upravo Aaron Sorkin(režiserski debi), u nekoliko navrata film gubi tempo, naratorska struktura pomalo postaje iritantna a i bilo bi dobro da je film makar dvadeset minuta kraći.Problem je i sa likom oca, koji jednostavno nije iskoršćen iako je jasno da je on pokretač mnogih stvari u životu glavna junakinje a lik majke skoro pa isečen iz filma.Treba svakako pohvaliti Idrisa Elbu koji osvari sjajnu hemiju sa Jessicom Chainstain, vremenski skromne ali veoma dobro pogođene su glumčke izvedbe Michaela Cere i Chrisa O Dowda. U svakom slučaju „Molly's Game“ je film koji se treba pogledati, zbog zanimljive priče i nestvarno talentovane i lepe Jessice Chainstain.

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri-Martin McDonagh(2017)
08-three-billboards.w710.h473.jpg

Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes i Abbie Cornish kao glumci a Martin McDonagh kao režiser i scenarista, sama zamisao je genijalna a kad se sve to sprovede u delo, onda je to još genijalnije.Teška priča o monstrouznom zločinu i uzalodnom pokušavanju majke da se otkrije istina je ovde upakovana u crni humor.To je veoma riskantan potez Martina McDonagha koji je ispao uspešan, zahvaljujući njegovom ogromnom kako režiserskom a tako i scenarističkom talentu.McDonagh je svaki lik obojio veoma kompleksim bojama a režiserski je sve to lepo ukonponovao.Svi glumci su podjednako dobri a McDormand i Rockwell su pokupili sve moguće nagrade a verovatno im se smeše i zlatni kipići.Ovaj film ima motive nekih filmova od braće Coen pa i Quentina Tarantina ali ipak je originalan, baš onakav kakav McDonaghov talenat može da iznese, on iz filma u film raste kao režiser i scenarista i nadam se da ćemo još dosta uživati u njegovim filmovima.

Darkest Hour-Joe Wright(2017)
1515723171695.jpg

Winston Churchill je jako kompleksna ličnost, a njegov period vladanja za vreme drugog svetskog rata svakako zaslužuje filmsku adaptaciju.Ovaj film nije samo zato značajan, izgleda da će ovo biti ogroman i potpuno zaslužen glumački trijumf legende koja hoda Garya Oldmana.Mene je jako pozitivno iznenadio blagi humor u filmu, a Anthony McCarten je kao scenarista veoma dobro razvio odnose glavnog lika sa ostalim likovima.Joe Wright se već dosta puta dokazao kao vešt režiser zanatlija, on to ponovo dokazuje i igra na kartu šta bi publika želela da vidi ali bez obzira on uspeva da napravi kvalitetan film sa određenom dozom patetike ali opet ne preterane.Treba pohvaliti i kameru Bruna Delbonela i muziku i Daria Marinellia.Što se tiče glume sva svetla su uperena na Garya Oldmana, on kroz masu šminke uspeva da nam ponovo proda svoj bistri pogled i gospodski stav i tako kreira jednu najboljih uloga u karijeri, a konačno izgleda dolazi i taj oskar kao kruna njegove karijere. Jako je dobra i Lilly James kao njegova sekretarica, te Ben Menheldson koji je imao jako težak zadatak kao Kralj George kojeg je pre par godina briljantno odigaro Colin Firth, Menheldson je uspeo da se odmakne od Firthove izvedbe a opet je napravio kvalitetnu kreaciju.“Darkest Hour“ je jedan boljih filmova ove godina, film koji ne izgleda kao klasičan biografski film, ako zanemarimo malo patetike , sve ostalo je na mestu.

Patuljci sa naslovnih strana-Miroslav Milinković(2018)
381755310.jpg

Napraviti film o današnjim dešavanjima na televiziji zvuči genijalno.Priča o čoveku koji je kroz razne rijaliti programe izgubio samog sebe i to zvuči genijalno ali ipak u praksi je drugačije.Milinković jeste napisao zanilmljiv scenario ali je preterao sa karikaturama i jednostavno se podredio najnižem ukusu publike.U par momenata je imao strašno dobre šanse za poentiranje ali Milinković kao da beži od toga i kao režiser i kao scenarista.On nam nudi prosečnu zabavu a većina likova su mu previše karikaturalni, tako da mu se jako dobri glumci poput Gordana Kičića, Ljubomira Bandovića, Borisa Milivojevića i Marka Gvera jednostavno gube u celoj priči i neuspevaju kvalitetno da kreiraju svoje likove.Još gora je situacija kod Tamare Krcunović koja jednostavno nema nikakav prostor da napravi nešto sa svojim likom.“Patuljci sa naslovnih strana“ su jedan potpuno promašen film sa zanimljivom tematikom.Jednostavno ovaj film je poput onog šta prikazuje u filmu, jednostavno on je obična kičerica.

Ne gledaj mi u pijat-Hana Jušić(2016)

phxtc_src857c556597e1c1dca5f246ce9db4afa3_par3cda2afb1d998142b49755b1adcfe812_dat1478163563.jpeg

Ovo je film o jednoj potpuno disfunkcionalnoj porodici.Pratimo glavnu junakinju koja živi sa autoritativnim ocem, bezobrazno i lenjom majkom i retardiranim bratom, ona nikako ne može da dobije svoje parče životnog prostora a kada konačno dobije, mnoge stvari se menjaju.U pitanju fenomenalan film, debitantice Hane Jušić koja je napravila jedan od najboljih debitantskih filmova na ovim prostorima.Provincijska atmosfera, porodična netrpeljivost upakovana u naizgled skladan porodični život, nedostatak ljubavi su ukratko teme ovog filma, možda na prvi pogled izgleda kao klasičan balkanski socijalni film ali „Ne gledaj mi u pijat“ je mnogo više od toga.Jušićka je sve svoje likove napisala tako da ih stvarno možemo zamisliti a svi glumci briljiraju u svojim ulogama.Fotografija Jane Plećaš je perfektna, odlično prikazuej svaku nijansu, ona ne beži od prljavštine i jasno je prikazuje.“Ne gledaj mi u pijat“ nije nikakvo pretenciozno art ostvarenje, on je jednostavno film koji ima ogromnu dozu svih mogućih emocija a iz toga nastaje odlična celina, film koji se mora pogledati.
 
I Tonya-Craig Gilespie(2017)
i_tonya_poster.jpg

Tonya Harding je ženska verzija Johna McEnroea.Ona je bila (anti) heroj klizačkog sporta.Sposobna ali medijski omražena.Tonya se čitav život borila sa raznim problemima agresivnom i previše ambicioznom majkom, odsudstvom očinske figure, nasilnim mužem koji je čas najveća podrška a čas najveća prepreka u karijeri, tu su i problemi sa astmom i mnogo toga.Sve je to prikazano na filmu.Tonya Hardnig je veoma komplikovana ličnost, ona je svesna svojih mana a čini se kao da je čitav život provela kao rob ličnih ambicija i ambicija svoje okoline.Steven Rogers scenarista do sada romantični i porodičnih komedija se ovaj puta uhvatio u koštac sa veoma kompleksom temom.Ovo je još jedan od prikaza da sport nije samo sport a da sportisti istinski vole da rade svoj posao ali da ipak postoje malverzacije na koje oni nekad i moraju da otiču.Tonya se čitav život borila sa sudijama koji je nisu voleli a onda ju jedan poptpuno ne intelegntan potez ljudi oko nje doveo do propasti.Craig Gillespie kao režiser jako dobro radi svoj posao, film izgleda kao konbinacija dokumentarnog i igranog filma sa dodatkom humora.Što se tiče glumaca, Margot Robbie dokazuje da se na nju može računati kao na ozbiljnu karakternu glumicu, ona se poprilično hrabro izborila sa komleksnim likom kao što Tonya Hardnig, Alisson Janney i Sebastian Stan je spretno prate i njih troje su ipak najjači adut filma.“I Tonya“ je jedan sasvim gledljiv film, koji se može dopasti širokim narodnim masama, verujem da će ga ljudi rado gledati na raznim televizijskim kanalima kada do toga dođe.

Battle of the Sexes-Jonathan Dayton,Valerie Faris(2017)
Battle-of-the-Sexes-poster-218x340.jpg

Obožavam tenis i uvek mi je drago kada izađe neki film koji se bavi belim sportom.Jonathan Dayton i Valerie Faris su mi jako dragi režiseri, obožavam oba njihova filma(„Little Miss Sunshine“,“Ruby Sparks“).Znači već u početku je ovo film koji kod mene ima plus.Meč između teniske revolucionarke i feministkinje Billy Jean King i skanadaloznog tada već uveliko penzionsanog Bobby Rigsa je tada davne 1973 privukao dosta pažnje.Što se tiče filma u pitanju je klasična dramedija.Znači puno komičnih ispada sa ozbiljnom pozadinom, a ozbiljna pozadina su borba za ženska prava.Kroz lik Billy Jean King vidimo ženu koja se bori za ravnopravnost polova i veoma je žestoka u tome, ona će čak i riskirati da bi ženski tenis napredovao, ipak u dubini duše ona je nesigurna žena koja još uvek nije do kraja otkrila svoju seksualnost.Njen lik je sjajno napisan a interpretacija Emme Stone je zbilja odlična, ona veoma ozbiljno nosi duboke emocije i nesigurnost svog lika, s druge strane odlično joj parira Steve Carell kao ostareli sportista cirkuzant, on ipak kao iskusan glumac daje ljudskosti svom liku i uzdiže ga na dosta veći stepen.Valerie Faris i Jonathan Dayton su još jednom napravili jako dobar film, priznajem lošiji je od njihova predhodna dva, ali tu se ipak radi od dva filma koji skoro da nemaju greške.“Batle of Sexes“ nema tu jačinu ali je svakako gledljiv sa pozitivnom energijom, ipak smešten je u te sedamedesete godine koje su nekako najfilmičnije od svih perioda

Thank You for Your Service-Jason Hall(2017)
Thank_you_for_your_service.jpg

Noviji američki filmovi o ratu i ratnim traumama nisu po mom ukusu.Nikad neću shvatiti zašto je „American Sniper“ toliko hvaljen od kritike.“Thank You for Your Service“ je ipak drugačiji od Eastwooodovog patriototskog lažnog patetisanja.On ipak ulazi u srž problema, on se ne bavi promovisanjem američkog herojstva nego pokušava da nam pokaže šta se dešava u glavama tih nesrećnih mladića i kako njihove porodice reaguju na njihove traume.Zanimljivo da je Jason Hall režiser i scenarista „Thank You for Your Service“ napisao scenario i za „American Sniper“ ali ipak reč je potpuno drugačijem pristupu, ovaj puta je Hall išao više u detalje i nije se bavio već ižvakanim i previše izklišeriziranim američkim herojskim frazama.Hall se ovde bavi traumama na drugačiji način a dostojnije je prikazao porodični život.Što se tiče glume Miles Teller briljira kao glavni lik, zbilja je uspeo da iznense jedan jako težak karakter.Beluah Koale je uspeo sjajno da odigra njegovog druga koji boluje od ptsp-a a Haley Bennet i Keisha Castle Hughes su odlične kao njihove supruge.Takođe Joe Cole i Amy Schumer su ostvarili veoma dobre epizode.“Thank You for Your Service“ je jedan izuzetno težak film koji uspeva da održi kvalitet koju ova tema zahteva, možda ovaj film neće ući u neke knjige o filmskim remek delima ali svakako zaslužuje pažnju.

Phantom Thread-Paul Thomas Anderson(2017)
Phantom_Thread.png

Sa ogromnim nestrpljenjem sam čekao ovaj film.Paul Thomas Anderson je za mene podcenjeni genije, on nije „Hollywood Director“, u stvari ja ga nebih svrstavao u nikakvu grupu.On je jednostavno Paul Thomas Anderson jedan i poseban, baš kao što je Daniel Day Lewis jedan i poseban.Kad se združe takve dve kreativne energije rezultat mora biti odličan film, to se već jednom desilo sa filmom „There Will be Blood“.Ovaj put nam Anderson donosi priču o dizajneru, surovom profesionalcu koji je apsolutno posvećen svom poslu, kada u njegov život uđe mlada, prostodušna i tvrdoglava devojka, stvari se zakomplikuju u njegovm životu.Ovo je film o odnosu muškarca i žene, on je sklon svojim ritualima i navikao je da bude bog kome je sve u životu podređeno.U njegov život ulazi mlada devojka koja želi da ga volim po svojim pravila, tu dolazi do sudara svetova.Anderson se već dosta puta pokazao kao vešt pisac, čovek koji uvek daje maksimalan prostor svojim likovima da zasijaju u pravom svetlu.Ponovo je uspeo da napravi scenarističku bravuru a pored dva glavna lik odlično je napisao i lik sestre glavnog lika.“Phantom Thread“ je vizuelno raskošan film, kostimografija i scenografija igraju veliku ulogu pri donošenju kvaliteta ovog filma a Anderson je režiserski sve posložio na sebi svojstven način, on nikad ne izdaje sopstevni instikt ali se nikako ne radi o iskomleksiranom umetniku kojeg ne zanima šta publika misli.Rad s glumcima mu takođe ide od ruke, budimo realni svi smo mi znali šta nas očekuje od Daniela Day Lewisa on nam je podario još jednu perfektnu glumačku kreaciju, što se tiče iznenađenja to je svakako Vicky Krieps luksemburžanska glumica sa nemačkom adresom.Moje subjektivno mišljenje je da je Vicky Krieps u nekim scenama čak i nadigrala velikog(možda i najvećeg) Daniela Day Lewisa.Lesley Manville je takođe sjajna kao na prvi pogled hladnokrvna sestra koja sve emocije potiskuje duboko u sebi.“Phantom Thread“ je još jedan Andersonov briljantan pogadak u sredinu mete.

Otadžbina-Oleg Novković(2015)
MV5BYjVmZTc4ODMtNzZjMS00NjAyLTk5OTctMjU5MzA4MWFkNWY4XkEyXkFqcGdeQXVyMjQ3Mzc3ODQ@._V1_UY268_CR4,0.jpg

Oleg Novković uvek radi art filmove, on ne odustaje od svog stila.Moram priznati da mi se „Beli beli svet“ dopao.U njemu su igrali Uliks Fehmiu,Boris Isaković,Nebojša Glogovac, Meto Jovanovski glumci koje jako volim.Jasna Đuričić je već u poznim godinama veoma uspešno uskočila na filmsku scenu(sad je baš dosta ima).Taj film je predstavio i nove glumačke talente Hanu Selimović i Marka Janketić, film jeste bio previše mračan ali je glumački ansambl je ipak uspeo da izvuče film.“Otadžbina“ je isto mračan film ali ovde nema Uliksa Fehmiua da izvuče stvar već glavnu ulogu igra Vuk Kostić i to poprilično neuvreljivo, jednostavno on je glumac koji ne može da prenese teške emocije na veliko platno, Anita Mančić,Nada Šargin i Nebojša Glogovac nekako i guraju svoje likove ali Vuk Kostić potpuno trokira.Film je u suštini veoma mučan, mislim da scenario ne može da istrpi temu i sve deluje veoma bledo.Većina likova su poprilično jednodimenzionalni a već pomenuti glumci uspevaju da urade nešto više samo zahvaljujući svom ogromnom talentu.Oleg Novković ponovo po ko zna koji put pokušava da spoji tragediju i melanholiju i da od toga napravi dobar art film ali ipak konačan rezultat je izuzetno dosadan film koji pokušava da bude veliki i važan jer govori o veoma bitnoj temi a ustvari je je prazan bez pravih emocija.
 
Poslednja izmena:
The Death of Stalin-Armando Ianucci(2017)
image.jpg

Da li postoji bolja reklama od zabrane? Kad nešto zabraniš, onda svi to žele da vide.Rusija i još nekoliko bivših sovjetskih država su zabranili prikazivanje filma „The Death of Stalin“.Ova politička satira govori o ponašanju ljudi iz Staljinovog najbližeg okruženja nakon njegove smrti.Scenaristička ekipa kao i režiser Armando Ianucci su tvorci serije „Veep“ koja je takođe politička satira.Budimo realni politčka satira će uvek biti u modi a oni koji pokušavaju da je cenzurišu nikad neće moći da joj se odupru.Ima nešto u tome kad te neko ismejava, većini ljudi to teže pada od običnog vređanja.Što se tiče ismejavanja tu se „The Death of Stalin“ drži sjajno, on ismeva sve likove u filmu ali apsolutno sve.Neki su ambiciozni spletkaroši, neki su ljigavi podanici, neki su srebroljubci sa iteketom boraca za pravdu, ima tu svega .Poenta priče je kada umre neko koga su se svi bojali, taj strah se prevtara u agresivnu ambiciju za nasleđem.Moram priznati da se odavno nisam ovako lepo smejao gledajući neki film a opet posle filma shvatiš da je ovo univerzalna i veoma realna priča o današnjici, isti su to likovi, svugde na svetu se dešavaju slične stvari, smrt Staljina je uzeta samo kao primer, postoji još gomilu slučajeva na osnovu koje se može kreirati slična priča.Stvarno ne razumem potrebu za zabranom ali šta je tu je, svakako treba da pogledate film pa da procenite da li je zabrana potrebna.“The Death of Stalin“ obiluje veoma oštrim i preciznim humorom, svi likovi su zli i ne mogu da vam budu simpatični ali su veoma zanimljivo napisani tako da pratite svaki njihov potez.U tome pomažu i veoma raspoloženi glumci koji uživaju dok igraju te političke i društvene ljigavce.Svakako bih preporučio ovaj film, reč je vrhunskoj političkoj satiri koja će vas u isto vreme nasmejati ali i naterati da stavite prst na čelo.

Mute-Duncan Jones(2018)
Mute-Movie-2018-Reviews-Netflix.jpg

Uvek mi je žao kada neki talentovan režiser krene niz stranputicu.Duncan Jones je sjajno debitovao sa filmom „Moon“ a zatim je usledio „Source Code“ a onda ambiciozni promašaj „Warcraft“.“Mute“ je film koji je mnogo obećavao, radnja smeštena u futuristički Berlin, nemi čovek koji se bori protiv krupnih zverki, šteta što konačan prozivod nije dao rezultat koji sam očekivao.Priča jeste zanimljiva i likovi su na prvi pogled zanimljivi ali jednostavno filmu fali dinamike, čak i ti ključni momenti u filmu nemaju dovoljno jaku težinu kakvu takva priča zahteva.Što se tiče zanatskog dela posla Jones je dobro uradio svoj posao, isto važi i za fotogafiju Garya Shawa i montažu Laure Jennings i Baretta Heathcotea.Vizuelno film izgleda jako dobro ali priču koči scenario koji nije na nivou vizeulnog aspekta filma.Što se tiče glume Alexander Skarsgard jednostavno nema snagu da iznese glavnu ulogu, gluma bez teksta ne ide Skarsgardu koji nije glumac bez talenta, ovaj put jednostavno nije dorastao zadatku. Justin Theourux je poprilično prazan u ulozi koja je mogla da bude jak adut filma ali Theuorux ne uspeva da se izbori sa svojim likom.Najbolje je prošao Paul Rudd koji igra jedan potpuno agresivan lik, Rudd se u dosadašnjoj karijeri nije sretao sa ovakvom vrstom uloge ali uspeva da vrlo dobro predstavi verovatno najkompleksniji lik u priči.Zanimljiv podatak da se u cameo ulozi pojavljuje Sam Rockwell(Igra lik iz filma „Moon“) ali i to je moglo da se uradi efektnije, jednostavno Jones je podbacio na previše frontova, što „Mute“ čini neuspešnim filmom sa dobrom idejom.


The Disaster Artist-James Franco(2017)

12globes-franco-master768.jpg

James Franco je najveći radoholičar u američkoj filmskoj industriji.On je glumac, režiser, scenarista i producent.Čovek koji svake godine na svojim plećima iznese nekoliko projekata iz sopstvene produkcije i još stiže da igra u tuđim filmovima, čoveku se mora da odati priznanje za marljivost ali to ne znači da tu ima puno kvaliteta.Ovaj puta Franco donosi priču o Tommyu Wisseu čoveku bez trunke talenta koji uporno veruje u svoj glumački „talenat“.Priča je veoma zanimljiva, glavnom liku se mora odati priznanje da je uporan iako to što radi je potpuno pogrešno, usput on iskorištava sve ljude oko sebe i ne mari za tuđe osećaje.Nema nikakve sumnje, Tommy je jedna užasna osoba ali Franco igra na kartu njegove lude i komične upornosti koja je unapred osuđena na propast ali opet omugućava gledaocu da ima neku empatiju prema tom tipu.Franco kao režiser, scenarista i glavni glumac svakako brani glavni lik ali ne beži od njegovih mana, on želi da ispriča jednu komičnu ali i surovu priču u kojoj glavni lik ima istinsku ambicioznu energiju koja donosi štetu ali ipak mora mu se priznati upornost i to je na neki način njegova vrlina.Sve to donosi jedan zanimljiv film o čoveku bez talenta i bez šansi za uspeh u filmskom svetu a Franco i njegova ekipa maksimalno uživaju dok nam pričaju ovu priču što je najveća kvaliteta ovog filma.

Ederlezi Rising-Lazar Bodroža(2018)i
1461308479664_0570x0400_1461308538040.jpg

Naučna fantastika u Srbiji? Napraviti takvo nešto je stvarno podvig. Priča je smeštena u 2141 godinu.Čudna priča o kosmounatu i ženskom androidu.Reč je o jako dobrom filmu na planu vizuelnog dela filma.Režija, fotografija, specijalni efekti sve je vrhunski urađeno.Prosto ne možete da verujete da gledate film koji su radili naši ljudi, ovo je zbilja veliki podvig u našoj kinematografiji.Što se tiče scenaria likovi su dobro napisani, oba lika su veoma intersantni za proučavenje.Usamljeni astranaut koji ne veruje ljudima a igrom slučaje se zbliži sa androidom i postaje zavistan od njega.Nešto slično smo videli u filmu Spike Joneza „Her“, s tim da ovde imamo Dimitrija Vojnova kao scenaristu, kojem je ovo najozbiljniji scenario do sada ali ipak tu ima nekoliko propusta.Sam odnos dvoje glavnih likova je morao bolje biti razrađen, nekako sve izgleda ubrzano, odnos glavnih likova ne doživljava vrhunac na pravi način, obično se žalim na filmove da predugo traju a ovde bi još nekih petnaestak minutaa baš dobro došlo.Njihov je mogao još bolje da se napiše, tako bi finiš filma bio još efektiniji.Režiser debitant Lazar Bodroža je napravio veoma zanimljiv kasting.Za mušku ulogu je izabrao najpopularnijeg slovenačkog glumca Sebastian Cavazzu a za žensku američku(srpskog porekla) porno glumicu Jessicu Stoyadinovich Stoyu.Cavazza i Stoya su razvili jako dobro hemiju i oboje su sjajni u svojim ulogama koje su veoma komplikovane, gluma u ovom filmu je jak adut.Na kraju moram zaključiti da je „Ederlezi Rising“ veliki iskorak u domaćem filmu, on ne izgleda kao klasičan domaći film, on je potpuno drugačiji a ima kvalitet, vizuelno je sjajno osmišljen i urađen, režija veoma dobro funcioniše, gluma je sjajna, bilo bi bolje da je scenario efektiniji ali opet ovaj film je veoma značajan za domaću kinematografiju.

Sve najbolje-Snježana Tribuson(2016)
c2bf707f-a602-4b10-a409-47fa473390e3.jpg

Snježana Tribuson je tvorac jedne od mojih omiljenih serija „Odmori se zaslužio si“, reč je o porodičnoj komediji o nezadovoljnom ocu kojem su na grbači troje dece na pragu svojih četrdesetih.Tribusonka se u svojoj karijeri bavila sa dve teme, sa porodicom i odnosima unutar nje i ženama koje su željne ljubavi, ovaj put u se bavi ovom drugom temom.U pitanju božićna komedija sa dosta humora kao u kvalitetnim britanskim filmovima po scenariu Richarda Curtisa.Glavni akteri priče su usamljena simptačna radnica u poslastičarnci hotela i operska pevačica koju je upravo ostavio njen dečko nadmeni hercegovac, u priči su još frajerski nastrojen moler zavodnik, otac od operske pevačice, dve medicinske sestre,operski pevač i mnogi drugi.Kao što rekoh reč je filmu koji se dešava u božićnom periodu, tako je da je dobra atmosfera u filmu zagarantovana, što je verovatno i najjači adut filma.Nekako osećate se dobro dok ga gledate.Snježana Tribuson je odlučila da nasmeje publiku i to joj je uspelo, film svakako nije remek delo ali opet nije prepun ni ziheraškog humora kakav je uobičajan za ovakvu vrstu filma.Kasting u filmu je savršen Ksenija Marinković Briljira kao usamljena i dobrodušna žena, Renata Pokupić operska pevačica u svom glumačkom debiju je potpuno prirodna, Goran Navojec je urenebesan kao moler zavodnik, isto važi i za Bogdana Diklića, Gorana Bogdana, Doru Fišter, Kseniju Pajić, Ozrena Grabarića i ostatak glumačke ekipe.“Sve Najbolje“ nije frhunski film, nije nešto što će se pominjati kao filmsko remek delo, nije ni previše originalan, ima on mana ali je svakako film koji će vas oraspoložiti, a i to je nešto.
 
Poslednja izmena:
Žaba-Elmir Jukić(2017)
5981b17f-7d8c-4389-83a0-1fff0a0a0a66-zaba-preview.jpg

Istina je da bosanski režiseri nisu baš inovatnvni, posledice rata su ključna tema preko dvadeset godina.“Žaba“ je samo još jedan film u nizu, on se bavi istom temom kao i većina filmova u Bosni i Hercegovini.Nema tu ništa inovativno a to što je nastao po jednoj od najpopularnijih pozorišnih predstava u reigionu, ovom filmu ne donosi nikakav plus, jer iskreno ovaj film izgleda kao da je neko snimio tu pozorišnu predstavu.Jukić kao režiser onda ovde ispada poptuno ne potreban, jer Emir Hadžihafizbegović, Mirsad Tuka i Aleksandar Seksan svoje uloge igraju preko deset godina, jako dobro poznaju svoje likove, nije ni čudno što je gluma glavni adut filma, zbilja pristvujemo pravim glumačkim bravurama ali bez obzira na sve ipak mi nije jasno zašto je ovaj film uopšte snimljen.Neke pozorišne predstave su uspele da postanu odlični filmovi, „Hadersfild“ recimo ali „Žaba“ koliko god njena priča imala težinu, jako dobre dijaloge napisane od strane Pjera Žalice i Dubravka Mihanovića, jako nadahnute glumce koji ulažu čitavu svoju dušu u svoje likove, opet nije dovoljno da „Žaba“ bude dobar film, više izgleda kao neka scenska vežba glumaca koji ulažu sve svoje napore da iznesu svoe likove i naravno uspevaju u tome ali ipak ostaje utisak da je ovaj film promašaj.

Biser Bojane-Milan Karadžić(2017)
biser-bojane-jpg_660x330.jpg

Iskreno Mima Karadžić je za mene sasvim prosečan glumac, ima talenta za komediju ali ambicija njega i njegovog burazera režisera Milana Karadžića da od njega naprave glumca sa frajerskim imidžom je čist promašaj.Niz televizijskih i filmskih projekata braće Karadžić nikad nisu bili po mom ukusu, ima tu humora da se ne lažemo ali opet nema tu pravog kvaliteta.Slična je stvar i sa filmom „Biser Bojane“.U pitanju je komedija, kojoj je u prvom planu crno mentalitet ali nije to u stilu legendarnog Živka Nikolića, legendi sa Cetinja „The Books of Knjige“ ili mladog Ivana Marinković.Kod braće Karadžić sve to izgleda diletantski, vizuelno primamljivo ali bez prave emocije, potpuno prazno sa jasnim ciljom da njihova plitka komedija privuče što više ljudi.Crna Gora jeste primamljiva za snimanje, može se lepo vizuelno postaviti priča ali nije to dovoljno a kod Karadžića se uvek provlače jedni te isti izlizani likovi, nema tu ničega zanimljivog, prazna priča sa Mimom Karadžićem kao alfa mužijakom u pokušaju.“Biser Bojane“ je još jedan promašen projekat porodice Karadžić, laka komedija sa providnim humorom i ništa više od toga.

Agape-Brano Schmidt(2017)
fj2fzyyg8d1i7a5uduz6nl3a4qm.jpg

„Agape“ je film o jako mučnoj temi.Pedofilija je sve prisutna u crkvi, a do sada se nije pričalo o tome na filmskom platnu.Glavni lik je Miran mladi katolički sveštenik, omiljen u svojoj crkvi, vernici ga vole, on brine o svim ljudima koji dolaze u crkvu, on je na prvi pogled pravi pastir svoga stada.On nije tipičan lik, on vozi motor, obožava da pije pivo, igra igrice, vežba u teretani i poprilično je moderan.Problem nastaje kada se polako počinju otkrivati njegove tajne sklonosti, tu su dva tinejdžera, jedan je zaljubljen u njega a u drugog je zaljubljen on, tu već nastaju problemi.“Agape“ priča o kontrovernzoj temi, on nema ekscipltne scene ali sama mučna tema može da vam stvori muku u želudcu.On govori i o regaovonju okoline i crkve na sličnu temu, Schimdt nije previše direktan kao režiser nego nam sva ta reagovanja prenosi kratko u crticama.Ono što Schmidtu ne ide od ruke je prikazivanje sestre glavnog junaka, on nam je tri puta prikazuje u liftu kako gleda u prazno, više puta kako sama sedi u stanu, taj lik je jednostavno štaka glavnom junaku i nekako najslabije funkcioniše u celoj priči.Lik upravnika doma takođe nije dobio dovoljna prostora, vidimo da je vrlo verovatno alkoholičar ali ipak o njemu ništa ne znamo.Film ima čak četiri scenarista Branko Schmidt,Ivo Balenović(stalni saradnik),Zrinka Matijević i Sandra Antolić su tvorci scenaria, navodni je scenario imao dosta verzija i prošao kroz dosta promena, scenario jeste dinamičan a opet ne otkriva puno, najveći je problem što većina likova nisu dovoljno razvijeni.Još jedna mana filma je nedostatak bilo kakve muzičke podloge, dostojna muzička podloga svakako bi bolje dočarala neke scene.Sve pohvale treba dodeliti direktoru fotografije Draganu Ruljančiću pogotovo zbog impresivne poslednje scene.Što se tiče glume Goran Bogdan još jednom pokazuje svoj kvalitet i svom snagom nosi duhovnu izgubljenost glavnog lika, Denis Murić ga u stopu prati kao dečak koji je zaljubljen u njega a dok Pavle Čemerekić nije dovoljno uverljiv kao predmet sveštenikove žudnje.Dražen Šivak kao upravnik doma i Emir Hadžihafizbegović kao lokalni političar uprkos manjkavosti svojih likova uspevaju da izvuku maksimum, dok recimo Daria Lorenci kao sestra glavnog lika i Ivo Gregurević kao biskup nisu uspeli da se izvuku svoje ne baš najbolje napisane likove.“Agape“ je film koji zaslužuje pažnju uprkos mnogim manama, govori o veoma bitnoj temi za čitavo društvo, ona je teška i mučna ali mora da se progovori o njoj, uprkos mnogim greškama, film nosi istinsku bol i pokušava da prodre u samu srž bolne teme, rezultat nije skroz povoljan ali ipak film ima kvalitet i zaslužuje pozornost.

Comic Sans-Nevio Marasović(2018)
ef0145f2-c558-45f8-b7c2-e50885.jpg

Alan Despot je poznati grafički dizajner, puno radi i veoma je uspešan ali njegov privatni život se raspada što veoma utiče na par loših poteza koje će dovesti i njegov posao u pitanje.Potpuno uništen i pshički i fizički, on odlazi sa ocem na vis kako bi malo odmorio ali i tamo ga čekaju razna iskušenja.Nevio Marasović je jako talentovan režiser, njegov prošli film „Goran“ je bio jedan bizaran triler, gledljiv film ali Marasavović je preterao sa šokovima , tako da rezultat nije bio baš kakav je mogao biti.“Comic Sans“ je druga priča, pre sve ga Marasović je napisao fantastičan scenario, tempo filma je jako brz, humor fantastičan, Marasovićeva režija nikad bolja, ovo je stvarno film iz kojeg je on izvukao najbolje iz sebe.Sjajno je postavio likove, jer ipak ovo je film odnosima bliskih ljudi, a Marasović stvarno briljira, likovi su životni i autetnitčni, sve funkcioniše fantastično.Dobar deo filma je sniman na Visu, što je doprinelo vizuelnom izgledu filma, tu treba pohvaliti direktora fotografije Damira Kudina koji sjajno iskorstio odličnu lokaciju.Muzika u filmu je retro, znači Mišo Kovač,Vice Vukov,Nino Robić i Grupa 220, apsolutno sve numere u filmu su fantastično legle, što poboljšava kvalitet filma.Gluma je takođe fantastična.Janko Popović Volarić još jednom dokazuje koliko filmski režiseri greše što beže od njega kao đavo od krsta, jedan od najaktivnijih glumaca u hrvatskim sapunicama je fantastičan glumac koji zaslužuje mnogo više.Zlatko Burić čuveni danski glumac je fantastičan u ulozi harizmatičnog oca, Alma Prica bez greške koristi svoj mali prostor kako bi odigrala brižnu majku.Naš glumac Miloš Timotijević je napravio još jednu sjajnu ulogu kao Alanov šef.Treba pomenuti i Damira Poljičaka kao vlasnika lokalnog restorana na Visu, Elvisa Bošnjaka kao dilera kokaina, Natašu Janjić kao bivšu devojku koja vrti glavnog junaka oko malog prsta, naravno da ne zaboravim, tu je perspektivna danska glumica Sara Hjort Ditlevsen kao vesela turistkinja koja zapne za oko glavnom junaku.“Comic Sans“ je film koji zaslužuje apsolutnu pažnju, u pitanju je izuzetno gledljiva komedija koja proučava ljudske odnose na veoma zabavan način, to jedan od onih filmova zbog kojih za vreme gledanja ne skidate osmeh sa lica, izuzetno lepa atmosfera i zdrav humor o ne baš zdravom životu, rezultat je fantastičan film.

Ezgorcizam-Dalibor Matanić(2017)
egz9+.jpg

Jako cenim rad Dalibor Matanića, svrstao bih ga među deset evropskih režisera današnjice, stvarno ogroman talenat, njegovi filmovi su uvek hrabri a on se uvek trudi da bude drugačiji.Horor kao žanr nije nešto novo za Matanića, već je radio film „Ćaća“, doduše triler sa elementima horora.“Ezgorcizam“ je je zaista surova i mučna priča a podatak da je temeljena na istinitom događaju tu priču čine još surovijom i još mučnijom.Priča je o mladoj devojci opsednutoj demonima, a pored nje tu su još samo nekoliko likova, njena autoritativna starija sestra, mlada ambiciozna i drska novinarka, sveštenik koji je previše grešan za svoje zanimanje, psihjatrica sa čudnom prošlošću i mladi kamerman koji je skoro čitavo vreme mirni posmatrač radnje.Matanić gradi priču sa dosta flešbekova, koji nam dosta toga govore o likovima u priči, može se reći da su flešbekovi glavna Matanićeva „štaka“ kako bi uspeo kvalitetno da uklopi priču.Film jeste poprično šokantan, poslednjih dvadeset minuta filma su poprično efektni, ponajviše zahvaljući mladoj glumici Niki Ivančić koja u svoj debitatnskoj ulozi pokazuje izvardan talenat, spretno je prati Helena Minić koja nosi ogromnu dozu jezivosti kao autoritativna sestra, slično važi i za Janka Popovića Volarića koji jako dobro iznosi lik koji očito ima grižnju savest.Ostatak ekipe je solidan ali ništa više od toga.Opet moram priznati da mi je film u nekim momentima previše predvidljiv, imao sam osećaj kao da znam šta će se desiti.Možda grešim horori nisu nikada bili moj žanr, ovaj film sam isključivo pogledao zbog Dalibora Matanića.Također kraj filma mi nikako nije jasan, mislim da je moglo svakako drugačije, jer kao što rekoh poslednjih dvadeset minuta su izuzetno efektni ali sam kraj mi je potpuna enigma.Ljubitelji horor žanra bi mogli uživati u ovom filmu, jer ima sve kao i većina filmova tog žanra.Jeza i napetost su sve pristuni uz muziku koja je standardna za taj žanr.Meni je sama priča veoma intersantna, neki režiserski potezi Matanića veoma impresivni, gluma mi je takođe na nivou ali ipak nisam previše oduševljen ovim filmom, nekako mi ostaje nedorečen.Opet da ponovim, možda grešim jer nisam baš prevelik fan ovog žanra.
 
Dunkirk (2017)

MV5BN2YyZjQ0NTEtNzU5MS00NGZkLTg0MTEtYzJmMWY3MWRhZjM2XkEyXkFqcGdeQXVyMDA4NzMyOA@@._V1_SY1000_CR0,.jpg


1. Zašto sad ova tematika (BREXIT, novi konzervativizam, buđenje nacionalnog ponosa..)

Britanija je trenutno u krizi, djelomično zbog izlaska iz EU. Istvovremneo treba prebroditi krizu i ponovno pobuditi nacionalne osjećaje, ponos - razlog zašto je bolje biti sam nego u EU. Križanac te dvije tendencije je Dunkirk. Mogli su Britanci nacionalni ponos buditi i Bitkom za Britaniju (koja se odvijala odmah nakon ovog Dunkirka), no ta je bitka dobivena. Nasuprot tome Dunkirk je film isključivo o teškoćama, baš o onom kroz što Britanija sad prolazi, a pobjede se, i trenutno i u filmu, očekuju kasnije.

U filmu se snažno bude nacionalni osjećaji Engleza, napušta se tlo Francuske, Francuze (koji u filmu djeluju čudno i govore nerazumljivo) se ne pušta na mol i brodove prema Engleskoj, a nemojmo zaboraviti da je nevidljivi neprijatelj kojeg u filmu najbolje prikazuju Me 109 i Heinkel 111 - njemačke nacionalnosti... Njemci su u filmu potpuno depersonificirani, dehmanizirani, svedeni su na "pojavu" i "intrinsično zlo" (princip poznat iz horror-filmova sa strahom od nevidljivog).

2. Patetika, patetika, patetika...

Potreba buđenja nacionalnog ponosa kod gledatelja na temama povijesti često dovodi do patetike. Ovaj film je vrlo čudna mješavina hiperrealizma i holivudske patetike, čas je jedno, čas je drugo. Najgore stvari po pitanju patetike i nerealnosti u ovom filmu su:

- engleski mornarički zapovjednik (koji je prekrasan, brižljiv, ostaje na kraju na molu, nježno s humorom budi jednog jedinog usnulog (!!!) vojnika...),
- stariji vlasnik malog brodića (koji sve zna, beskrajno je domoljuban i rodoljuban, žrtvuje se, a njegova objšnjavanja tog rodoljublja i domoljublja sinu na razini su jugoslavenskih socrealističkih filmova iz 50-tih
- umirući dječak u brodiću, posebno njegove zadnje izjave, također spada u jugoslavenski socrealizam 50-tih
- glorifikacija Spitfirea - nije slučajno da je taj avion preuzeo jednu od glumačkih uloga u ovom filmu, on se prikazuje jako često per se, i bez obzira na samu radnju (npr. izuzetno dugo sletanje bez goriva na kraju). Spitfire je jedan od engleskih nacionalnih simbola, ponos nacije, on i danas treba poslužiti kao jedan od povijesnih simbola za nacionalnu homogenizaciju. Upravo zato u filmu nije korišten Hurricane koji bi puno više povijesno odgovarao događajima iz filma.

3. Nerealno, nerealno, nerealno...

- scena završng napada njemačke Stuke, koja je već u obrušavanju na mol, a negdje ju u međuvremenu skine Spitfire koji leti bez goriva... ajme majko... Nema smisla objašnjavati da takva scena ne spada ni u crtić...
- čitava ideja s vojnicima zarobljenima u brodiću, s onim rupama i metcima koje netko upućuje ispod površine vode, ne pije vodu realnosti...
- redatelj je jako dobro svladao realnost sadržaja goriva u avionu, no čini mi se da nije svladao količinu metaka...
- letačke scene su laiku možda zgodne, ali su zapravo nerealne. Zvuk motora u stvarnosti je znatno glasniji, trojke koje presreću jednog Heikela s pratnjom od dva Me 109 nisu realne, a kompjutorsko tripliciranje zapravo jednog realnog Spitfirea koji je glumio u filmu loše je odrađeno (trojka u letu zaista izgleda kao copy-paste, lete istom putanjom, a molgli su kompjutorski dodati i različita slova na svakog, da djeluju bar malo različito). Ako se snimao visokobudžetni blockbuster, a Spitfire im je jedan od motiva filma, nejasno je zašto nisu uložili malo više novca u više primjeraka. U Engleskoj trenutno imaju čitav niz letno sposobnih Spitfirea.

4. Realno, realno, realno...

Neke od scena djeluju fantastično, hiperrealistično. Jedan dobar dio filma, recimo 1/2 ukupnog filma, za mene je remek-djelo. Slično pojedinim scenama iz Tanke crvene linije i uvodnoj sceni iz Spašavanja vojnika Ryana, redatelj je postigao da se osjećamo kao da smo tamo i, za razliku od romantizirane slike rata u većini filmova, da osjetimo potpunu nemoć i klaustrofobiju rata. Taj mučan osjećaj koji se provlači čitavim filmom, možda i najveća kvaliteta filma, to je ta realnost rata. Bez obzira na sve mane, ovaj film se isplati pogledati samo zbog tih 50% općeg prikaza rata, i nama koji nismo Englezi i ne trebamo onih drugih 50% filma s patetičnim porukama i nacionalnim ponosom (taj dio je namijenjen engleskim gledateljima)

5. Priča, kompozicija

Priča je dobro složena. Gledatelji unaprijed znaju osnovni događaj koji se obrađuje, pa slično kao i u Titaniku, tražimo što je zapravo priča koja se unutar toga odvija. Nekoliko paralelnih mini-priča dobro je odabrano, s tim da je meni ona osnovna malo preholivudska
Kompozicijski izbor nelinearne radnje i "stajanja vremena" je za mene jako dobar izbor, no čini mi se da bi mnogi gledatelji mogli imati problema sa shvaćanjem da se radi o nelinearnoj priči i ponavljanjima trenutaka. Svi prije ili kasnije shvatimo da je to tako, ali je šteta ako nekome prođe pola filma prije nego što to shvati, može mu smetati u shvaćanju događaja.

6. Likovi, glumci...

Glumci su dobro odabrani. Obične svakodnevne face, nama uglavnom nepoznate a međusobno slične, ukazuju na poziciju izgubljenosti običnog čovjeka u tom metežu. Čak i prije spomenuti nositelji patetičnih likova (mornarički zapovjednik, vlasnik malog brodića, umirući dječak) na razini izgleda i ekspresije izvrsno su odlumili to što im je bilo zadano.

Glumci su zanimljivo odabrani i s "rasne" strane. Ne znam je li autor filma to želio predstaviti kao tadašnju realnost, ili pak možda ima afirmativan stav prema tome (danas, kad se Britanija mora odmaknuti od ostatka, pa i istočnjaka, a Engleska pokazati ostalima u Britaniji gdje su). Naime, više klase Britanaca u filmu, "lordovska elita" (mornarički zapovjednik, piloti RAF-a, divan sin vlasnika malog brodića-brat pilota RAF-a..) svjetlokosi su i plavooki. S druge strane, apsolutno svi obični vojnici (uključujući zlog spašenog vojnika na brodiću) i apsolutno svi Francuzi predstavljeni su "tamnim" glumcima. Može se činiti slučajno, ali je teško da je autor filma slučajno čak i za čitavu regimentu Škota izabrao sve tamnokose glumce "talijanskog" izgleda...

Zaključno

Sve u svemu, jedan miš-maš između hiperrealističnog dosadnog promašaja i patetičnog socrealističkog filma, pri čemu se te dvije komponente svako malo izmjenjuju. Ne isplati se dati novac za kartu.
 
Poslednja izmena:
Evo par preporuka za gledanje.

The Motorcycle Diaries-Walter Salles(2004)
41FG6R9JJGL.jpg

Svi smo navikli na neustrašivog Che Guevaru, ovaj film se odmiče od toga.Govori o njegovoj mladosti, o njegovim strahovima, najdubljim osećanjima i snovima.Walter Salles nam predstavlja priču o mladom studentu medicine koji je željan avanturizma.Film prikazuje slavnog Chea kao mladog čoveka koji još nije dovoljno siguran u sebe i konstantno pokušava da pobedi sve prepreke u svom životu.Kroz putovanje sa svojim najboljim prijateljem upoznajemo budućeg revulicionara u potpuno drugačijem izdanju, pratimo njegovu borbu sa astmom, sitne mladalačke nestašluke ali i krah njegove prve velike ljubavi.Gael Garcia Bernal briljira u glavnoj ulozi, odlično prikazuje mladog i još neiživljenog čoveka željnog pustolovina.Ovo je jedan predivan film ceste koji zrači iskrenom energijom.

Candy-Neil Armfield(2006)
51rtRAH5LAL._SY445_.jpg

Pre svega ovo je jako tužan film ali nije u pitanju dosadna tugaljiva priča koja pomoću patetike pokušava da dođe do publike.Neil Armifield je uspeo jako dobro da postavi priču, da je podeli na tri dela u kojem prikazuje heroinski put mladog para.Film je u isto vreme topao i iskren ali žestok i nemilosrdan.Heath Ledger vlada svakim svojim kadrom, odlično prikazuje talentovanog ali poročnog mladog čoveka, kome heroinska zavisnost polako uzima sve što ima.Abbie Cornish u svakoj sceni donosi nekako tužnu lepotu, a uz sve to pokazuje i da je jako talentovana glumica koja zaslužije više pažnje na filmu. Njih dvoje u svakoj minuti filma imaju nevorovatnu hemiju i funkcionišu fenomenalno što je najznačajnije za ovakvu vrstu filma.“Candy“ je odličan film o teškoj temi a opet lako ga je gledati iako svo vreme direktno gađa u centar problema.

Dogtooth-Yorgos Lanthimos(2009)
51qErObCk1L.jpg

Bizarna priča o disfunkcionalnoj porodici je vinula Yorgosa Lanthimosa u sam vrh evropskih stvaralaca.Lanthimos se ovim filmom nametnuo svojim čudnim stilom u kojim nam bizarne situacije predstavlja uz sjajnu preicznu fotografiju stalnog saradnika Thimiosa Bakatisa koji uvek sjajno vizuelno predstavlja svaku scenu Lanthimosovim filmovima.“Dogtooth“ je film veoma strašnoj i bizarnoj temi, realno teško je zamisliti takvu situaciju ali Lanthimos je uspeo da je napravi stvarnom uz sjajno napisane likove sa kojima Lanthimos i još jedan njegov stalni saradnik Eftymis Filippou stvaraju zanimljivu i uvrnutu radnju uz dodatak veoma mučne triler atmosfere koja je zaštitni znak Lanthimosovih filmova.

Vis-a-Vis-Nevio Marasović(2013)
MV5BZmI5ZjhjZjUtYmFlOC00MTIxLTliYjUtZGFjYjYyMGUwZjRhXkEyXkFqcGdeQXVyMzU4NzU3Nw@@._V1_UY268_CR3,0.jpg

Nevio Marasović je veoma vredan hrvatski režiser, već dve godine zaredom gledamo njegove filmove na festu a pre pet godina je publici predstavio jedan polu eksperimentalni film inspirisan stvarnim događajima.Film govori o odnosu režisera i glumca koji pokušavaju da preprave scenario koji treba predaju na konkurs koji je raspisao filmski centar.Janko Popović Volarić igra sebe dok Nevia Marasovića igra Rakan Rushaidat.Reč je o film u kojem dva totalna stranca prolaze kroz lične i profesionalne krize i kroz upoznavanje i sprijateljavanje pokušavju da se uzdingu.Film je jako duhovit, pun je spontanog humora i jako lepih scena.Marsaović je već pre toga dokazao da je majstor za no budžet filmove a sa „Vis-a-Vis“ je već stekao status odličnog filmskog stvaraoca.

Disorder-Alice Winocour(2015)
91tcVQldMZL._SY445_.jpg

Za mene je Alice Winocour najperspektivnija scenristkinja i režiserka na svetu.Reč je o ženi koja veoma dobro razumije film.Režiseri je često uzimaju za saradnika na scenariu a ona uvek opravda njihovo poverenje.“Disorder“ je jedan veoma zanimljiv triler, priča o dvoje na prvi pogled veoma različitih ljudi koji su klasno veoma različiti ali ipak otuđeni i nesrećni.Winocur odlično konbinuje napetu atmosferu i ljudsku potrebu za nežnost i ljubav.Matthias Schoenaerts i Diane Kruger sjajno su se uklopili u radnju filmu, odlično tumače svoje likove i ostvaraju sjajnu hemiju na velikom platnu.“Disorder“ je film koji može da se dopadne svakom gledaocu ali nikako se ne radi o štancerskom trileru kojem je svrha samo što veća zarada u bioskopima, naprotiv reč je veoma dojmljivom filmu koji zrači jezivom ali i toplom atmosferom, a uz sve to je jako dobro stilski urađen film.
 
Poslednja izmena:
Talk to Her-Pedro Almodovar(2002)
51549AE4TVL._SY445_.jpg

Nisam nikad bio preveliki fan rada Pedra Almodovara ali mora mu se priznati talenat, istrajnost u kreiranju sopstevnog umetničkog stila i veoma dobar osećaj za postavljanje likova i njihovih odnosa u radnji.“Talk to Her“ je po mnogima Almadovarov najzreliji film koji najdublje ulazi u ljudsku psihu, propituje osećaje, nagone i poteze ljudi.Pored jako precizne režije, veoma kompleksnog i dobro razrađenog scenraija, precizne glume, treba izdvojiti rad direktora fotografije Javiera Aguirresarobea i kompozitora Alberta Iglesiasa.“Talk to Her“ je verovatno i najbolji Almodovorov film, film koji ga je promovisao u jednog od vodećih evropskih filmski stvaralaca.

Pusher III „I'm the Angel of Death“-Nicolas Widing Refn(2005)
220px-Pusher_3.jpg

Možemo svašta reći za Nicolasa Widinga Refna.Jedni kažu da je samo bleda i manje kreativnija evropska kopija Quentina Tarantina a ima i onih koji tvrde da majstor za mračne brutalne trilere.Za mene je Refn veoma zanimljiv stvaraoc ne spornih kvaliteta koji ima problem da uskladi tempo u svojim filmovima a scenario mu je najveća mana u svakom film.“Pusher“ triologija je ipak nešto drugo a treći deo triologije je poprilično brutalan.Film o već vremešnom srpskom šefu mafije u Kopenhagenu nije doživo dosa pozitivnih kritika ali meni je film veoma drag.Refn je uspeo da nam dočara jedan dan u život kriminalca koji polako gubi konce u svojim rukama.Film je veoma haotičan a poslednja njegova etapa je krvava do kolena.Svakako nije u pitanju film za širu publiku ali za sve one sa jačim želudcem treći deo ove popularne triologije je prava poslatica a i lepo je videti kako je Zlatko Burić glumački zaokružio svoju priču, od brutalnog i nemilosrdnog tipa iz prvog dela pa do još uvek opasnog ali opet dosta ne sigurnijeg prepredenog krimosa koji po svaku cenu želi da ostane u igri.

Sin Nombre-Cary Joji Fukunaga(2009)
o0300045010698695134.jpg

Cary Joji Fukunaga je veoma zanimljiv režiser, veoma pažljivo priprema projekte, nekoliko godina istražuje teme koje žele da prenese na platno.“Sin Nombre“ je upravo rezulat njegovog temeljnog istraživanja teme, tako je Fukunaga u svm debiju uspeo da zaintrigira publiku, zbog realističnog prikazivanja života na ulici i migracije.U devedeset minuta je predstavio veoma komleksnu temu, uspeo da napravi veoma gledljiv film, zahvaljući odličnoj režiji i podjednako odličnom scenariu.Svi likovi u filmu su jako dobro napisani, ništa u ovom filmu nije crno belo, u pitanju je prikaz ljudi sa margine koji su svesni svoje situaciji ali i toga da su vrlo teško mogu izvući iz nje.Još Fukunagin odličan potez je izbor nepoznatih koji su odlično izneli priču što tiče glumačkog dela posla.“Sin Nombre“ je nažalost film o kome se malo priča, svakako zaslužuje mnogo više, jer je reč o perfektnom prikazu veom teške i bolne stvarnosti.

Starlet-Sean Baker(2012)
starlet_dree_hemingway_poster_a_p.jpg

Sean Baker je veoma talentovan stvaralac, u pitanju je čovek koji uvek bira životne teme, uzima manje afirmisane glumce ili totalne naturščike daje im da savladaju veoma komleksne karaktere i na kraju i Baker i glumačka ekipa uspevaju da preskoče prepreku i naprave dobar film.Baker nikad ne deluje kao filozof nego kao čovek koji dobro poznaje svoje likove i samo želi da ih prikaže onakve kakvi jesu.“Starlet“ je još jedna takva priča.Priča o čudnom prijateljstvu mlade devojke i starice.Baker ovde jasno prikazuje dve osobe koje na početku priče deluju kao osobe koje su se apsolutno pomirile sa svojojom sudbinom, kako priče odmiče vidimo različite zanimljive životne situacije u kojima Bakerove junakinje dolaze do raznih spoznaja u svojim životima.Blago ovoga filma kao i svih Bakerovih filmova su glumci.Dree Hemingvay(praunuka slavnog pisca) sa lakoćom iznosi lik mlade, dobroćudne ali još neostvarene devojke koja kroz prijateljstvo sa starijom ženom, otkriva mnoge stvari i o sebi samoj a i dolazi do spoznaje da treba ceniti prijatelja.Besedka Johnson je na ovom filmu debitovala u devetoj deceniji života, bez ikakvog prijašnjeg glumačkog isksutva, ona uspeva da nam na pravi način dočara drčnu i nepoverljvu staricu koja zahvaljući prijateljstvu sa mladom devojkom, ima priliku da seti nekih stvari koje je radila i koje je trebala uraditi.“Starlet“ je odličan film, baš tako treba da izgleda odličan film nezavisne produkcije.Baker uvek prenese pravu priču o ljudima koje svi vrlo dobro poznajemo i ne stidi se da nam kaže da je i on deo njih, baš zato njegovi filmovi imaju veliku vrednost.


Durak-Yuriy Bykov(2014)

3560686.jpg

Mi smo kao narod fascinirani Rusijom, tačnije njihovim liderima.Ovo je drugačija priča, priča koja se može dogodi bilo gde na našim prostorima.Korupcija, igre vlasti i mali čovek koji misli da je poštenje najbitnija ljudska osobina, a onda ga ljudi oko njega nazivaju budalom.“Durak“ je surova priča o današnjem vremenu.Yuriy Bykov nam je servira drito u vugla, bez ikakvog ulepšavanja.U prilici smo da u uživo gledamo kako sistem zapravo funkcioniše i kako mali uvek ostanu dole a veliki uvek ostanu gore.Bykov je za protagonistu postavio mladog i poštenog čoveka koji iako živi jako težak život, opet želi da bude takav kakav jeste i da poštenjem dođe do cilja, sve to naravno lepo izgleda ali u praksi je potpuno drugačije.“Durak“ je potresan film o stvarnosti, nije bitno gde živite, ovakvi događi su konstantni svugde na svetu.Ova teška priča će vam se lako podvući pod kožu, sigurno će te razmišljati o njoj i zapitati se kuda ide ovaj svet?
 
Poslednja izmena:
Lady Bird-Greta Gerwing(2017)
51oeici1uKL._SY445_.jpg

Greta Gerwing je trenutno jedna od zanimljivijih umetnika, što se tiče američke nezavisne filmske scene.Glumica, scenaristkinja a sada i režiserka koja je odlučila da debituje sa „Comming Age“ filmom.Svake godine dobijemo bar jedan kvalitetan američki „Commig Age“ indi film, prošle godine smo imali „Edge of Seventeen“ sa briljantnom Hailee Steinfeld a sada imamo „Lady Bird“ sa ništa manje birljantom Saorise Ronan.Ono što je super u ovom filmi je to što svaka scena deluje apsoultno prirodno, glavna junakinja je buntovna tinejdžerica, to nije baš inovacija na filmu ali Greta nam plasira priču na prelep način, tako da svaka situacija u filmu mora da izazove određenu emociju kod vas.Greta Gerwing je već potvrđena scenaristkinja sa epitetom ženskog Woodya Allena a u svom režiserkom debiju vidimo da ima ogroman talenat i precizan osećaj za režiju.Nema tu preterivanja sa karikaturlnim gestovima koji su poprilčno česta pojava kada je u pitanju tinejdžerski film.Ovde vidimo jasnu viziju režiserke da nam u devedeset minuta predstavi priču u kojoj se se sudaraju svi tinedjžerski nagoni.“Lady Bird“ je film vredan svake preporuke, film koji koji je pun iskrenih emocija koja je autorka lepo uspela da sklopi u celinu.

The Florida Project-Sean Baker(2017)
fid17961.jpg

Režiseri vole komleksne priče, često imamo priliku da gledamo filmove o nekim teškim temama, obično u pokušavanju da iskažu svu kompleksnost teme se izgube u priči. Sean Baker nikad nije imao takvih problema, on jednostavno razume svoje likove kao da živi njihove živote.Svi njegovi filmovi su odlično ispračane priče o običnim ljudima a „The Florida Project“ nastavlja tu priču, i dokazuje da je Sean Baker jedan od vodećih režisera današnjice.“Florida Project“ je film koji će vas nasmejati, rastužiti i naterati da se zapitata ali na fin suptilan način bez filozofiranja.Jednostavno će te imati osećaj da gledate ljude koje poznajte. Oni se bore sa teškim problemima, često na ivici egzistencije ali opet empatija prema tim likovima neće doći iz sažaljenja.Nažalost američka filmska akademija nije prepoznala kvalitet ovog filma, nominaciju je dobio samo Williem Dafoe(Potpuno zasluženo) za sporednog glumca.Treba istaknuti svakako devojčicu Brooklyn Price i mladu Briu Vinaite koje obe bez ikakvog glumačkog iskustva žive svoje likove i odlično dočaravaju odnos ne baš tipične majke i ćerke.Mislim da ovaj film obavezno morate pogledati, reč je o brilijantu nezavisne kinematografije.

The Snowman-Tomas Alfredson(2017)
3548d777ddab62358dab9adfa76f814e.jpg

„The Snowman“ je imao sve uslove da bude jedan od filmova godine.Veoma talentovan režiser Tomas Alfredson koji pažljivo bira filmove, isto tako talentovani scenaristi Hosseni Amini(„Drive“),Peter Straughan(„Tinker Tailer Soldier Spy“,“Frank“),Soren Sveistrup(poznate danske serije „Killing“ i „Taxa“).Što se tiče glumačke ekipe tu tek ovaj film ima šta da ponudi na čelu sa jednom najvećih zvezda današnjice Michaelom Fasabenderom, tu je i jedan od najboljih američkih karakternih glumaca J.K Simons, te jedna od najperspektivnijih evropskih glumica u usponu Rebeca Ferguson, te već velika zvezda evropskog filma Charlotte Gainsbourg, tu je i nekada velika zvezda Val Kilmer, te Toby Jones,Chloe Sevigny,Jamed D'Arcy i David Dancik.Još treba pomenuti da je film snimljen po romanu čuvenog pisca Joa Nesboa.Prosto sve na papiru je sjajno a na ekranu toliko grozno da je u nekim momentima ne gledljivo.Teško je poverovati da je ekipa toliko kvalitetnih ljudi mogla da napravi ovako loš film.Film je jednostavno pun šablonskih i hiljadu puta viđenih stvari koje su jako loše sklopljene u celinu, sve je to ispalo jako loše, čak napetost u radnji nema efekta a to bi trebao biti as iz rukava za ovakvu vrstu filmova.Žao mi je što „Snowman“ loš film, jer očekivao sam dosta više.

You Were Never Really Here-Lynne Ramsay(2017)
you-were-never-really-here.20171026105744.jpg

Joaquin Phoenix je legenda koja hoda.Glumac koji živi svoje likove, za mene je već besmrtan jer je igrao meni omiljenog Johnnya Casha ali svaka njegova glumačka kreacija je dostojna divljenja.“Yo Were Never Really Here“ je još jedan dokaz koliko je on genijalan glumac ali nije samo dokaz da je ovo jedan odličan film.Lynne Ramsay pažljivo bira svoje projekte, zna proći i devet godina da bi ona izbacila novi film a više njih je i odbila, „Jane Got a Gun“ je napustila nakon prvog dana snimanja.Što se tiče ovog filma mnogi ga porede sa legendarnim klasikom Scocesesa „Taxi Driver“ i moram reći da ne greše puno.U nekim momentima ovaj film podseća i na radove Nicolasa Widinga Refna ali ipak je Lynne Ramsay dosta sposobnija, kreativnija i efektivnija od svog danskog kolege ali i dalje stoji ta sporija radnja, izuzetna vizuelnost i ponašanje glavnog lika koji je vulkan koji samo što nije eksplodirao.Lynne Ramsay jako dobro prenosi nasilje na veliki ekran kroz razne trikove tako da sve to izgleda dosta suptilnije od već pomenutog Refna koji uvek ide drito u glavu.Najveća vrednost ove režiserke je to što jako dobro sklapa scene bez puno dijaloga u čemu joj sjajno pomažu fotografija Thomasa Towneda, montaža Joea Binia i muzika Johnnya Greenwooda a već pomenuti Joaquin Phoenix toliko snažno nosi lik kroz mimiku da se nedostatak dijaloga ni ne oseti.Od ostalih glumaca treba istaknuti devojčicu Ekaterinu Samsonov koja se fantastično vizuelno uklopila u svaku scenu iako ima samo nekoliko rečenicu u celom filmu Ekaterina Samsonov odlično dočarava lik preplašene i izgubljene devojčice.“You Were Never Really Here“ možda nije film za širu publiku ali ima veliku vrednost i rezultat je odličnog rada svih ljudi koji su radili na njemu.

Hostlies-Scott Cooper(2017)
Hostiles_film_poster.jpg

Veliki sam fan vesterna, jednostavno teško je napraviti loš vestern, to jednostavno zanimljiv i dinamičan žanr.Ovde je u pitanju veoma zanimljiv film o ljudskim strahovima i traumama pretočen krvav žanrovski film.Scott Cooper je režiser koji uporno pokušava da ne uđe u kalup, konstanto menja žanrove, radio je je film o ostarelom kantri pevaču(Crazy Heart), zatim je punokrvan osvetnički triler(Out of Furance) a onda biografsku priču o okrutnom mafijašu(Black Mass) a sada je na red došao vestern.Cooper je napisao zanimljiv scenario sa dva veoma dobro izražena lika a njih fenomenalno tumače Christian Bale i Rosamund Pike u glavnim ulogama, s druge strane koliko god film bio zanimljiv, on ima svojih rupa a to je ipak ne baš najbolje razrađen međusobni odnos likova a i sporedni likovi nisu baš najbolje razrađeni, tako da i glumci tu ostaju zaglavljeni, jedino je Ben Foster uspeo da nam predstavi jako dobru glumačku minijaturu.Što se tiče režije Cooper je tu dosta bolji, pucačke scene su fantastične a scene u kojima su izražene emocije likova su dobro izražene iako dijalozi nisu baš najprecizniji.Tu mu dosta pomaže i jako dobra fotografija Masanobua Takayanogia koji precizno hvata svaki kadar.Na stranu sve mane filma, „Hostiles“ je ipak film koji treba pogledati, lepo je pogledati solidan vestern u današnjem vremenu.
 
Poslednja izmena:
Le Redoutable-Michel Hazanavicius(2017)
Godard-Mon-Amour-1-620x336.jpg

Iskreno, Michel Hazanvicius je za mene jedan precenjen režiser sa potpuno ne zasluženim oskarom i epitetom iskonskog umetnika.“The Artist“ mi je neobičan ali poprilično dosadan film koji jedan od najvećih promašaja kad su u pitanju filmovi koji su nagrađeni od američke filmske akademije, sledeći film „Search“ je film veoma intersante teme koji je nažalost pretvoren 135 minuta dosadnjikavog i patetičnog hoda u prazno.Njegov poslednji film „Le Redoutable“ je film o jednom od najčuvenijih filmskih režisera, reč je o Jean Luc Godardu čoveku koji je pored filma ima ogromno zanimanje za političke i društvene situacije.Reč je o jednom sasvim gledljivom i vizuelno veoma lepom film, ponajviše zahvaljujući fotografiji Guillamea Schiffmana.Što se tiče Hazanaviciusove režije i scenaria, vidljiv je napredak kod njega ali Hazanavicius ne uspeva da nam da ništa više od gledljivog I simpatičnog filma.Priča o Godardu nikako nije potpuna, ne dobijamo baš previše od njega, a odnos sa Anne Wiazemsky koliko god se Hazanivicus trudio nema tu jačinu kakvu bi morao da ima.Na stranu što Louis Garrel fenomenalno igra Godarda a prelepa Stacy Martin izgleda tako ljupko, nevino ali i suptilno seksi u svakom svom kadru, opet ovaj film ostaje samo simpatičan i gledljiv film, sa talentovanijim režiserom i scenaristom svakako bi ovaj film mogao biti biti remek delo modernog francuskog filma i verna i fantastična posveta fantastičnom stvaraocu kao što je Godard.

Three Seconds-Anton Megerdichev(2017)
454163.700xp.jpg

Ljubitelj sam sporta, bivši košarkaš bez talenta doduše i uvek volim da pogledam dobar film o košarci.Ovde imamo priliku da pogledamo film o legendarnoj reprezentaciji Sovjetskog Saveza, šampionu olimpijskih igara koji su u finalu pokorili moćnu američku reprezentaciju.”Three” Seconds” je veoma ambiciozan isočnjački blokbaster.Producent filma je Nikita Mihalkov što je ovom filmu dalo dodatno težinu, svakako je reč o gledljivom filmu koji je tematski veoma zanimljiv ali u pitanju je klasičan “zicer” film koji igra na emociju širokih narodnih masa.Nemam ništa protiv takvog pristupa filmu, to je sasvim legitimno ali tako nešto jednostavno nije moja šoljica čaja.”Three Seconds” je nešto poput Bjelogrlićevog Montevideo serijala, vizuelno bogat film, školski dobro odrađen u svim aspektima ali ipak u nekim momentima patetičan.Inače ovaj film su pratile mnoge kontroverze zbog falsifikovanja istorije, mnogi članovi porodica su se bunili kako su njihovi bližnji prikazani.Pošto je u pitanju ipak tako nešto treba zanemariti, bez obzira na sve Nikolay Kulikov i Andrey Kurechik imaju pravo da kao scenaristi prikažu radnju na svoj način.Anton Megerdichev je režiserski uradio jako dobar posao ali bez ikakavih inovacija, sve smo to već viđali u brojnim sportskim filmovima ali svakako Megerdichev nije podbacio kao režiser jer je film ipak zanimljiv.”Three Seconds” je film koji bi se mogao dopasti većini gledalaca ali opet će ostati klasičan ziceraški proizvod po princip: “Daj publici ono što voli.”

Terminal-Vaughn Stein(2018)
terminal-photo019-1525876492192_1280w.jpg

Iskreno, jedva sam čekao da pogledam ovaj film.Još uvek sam pod veliki utiskom odlične glume Margot Robbie u filmu “I Tonya” a “Noir” mi je uvek bio drag i jedva sam čekao da vidim Margot Robbie u takvoj vrsti filma.Režiser i scenarista Vaughn Stein je imao veoma zanimljivu ideju ali kako film odmiče Stein se sviše zapliće o sopstvenu ambiciju.Jednostavno ne uspeva da održi tempo iako je konbinacija ironije I bizarnosti sasvim prihvatljiva I lepo štima.Problem je što drugi deo filma koji je trebao da bude dosta efektniji jednostavno ne ostavlja dovoljno jak utisak na mene, a svakako je trebao.Treba pohvalit kameru Cristophera Rossa te naravno čitavu ekipu koja je radila na vizuelnim efektima.Glumci su takođe na nivou zadatka, Margot Robbie briljira i ponovo dokazuje koliko je veliki talenat spretno je prati Simon Pegg a ostatak ekipe je sasvim solidan. “Terminal” će se svakako dopasti određenom delu publike, mislim na one koji vole da uživaju u lepo uređenim vizuelnim efektima ali ako se malo dublje zamislimo “Terminal” je samo zanatski jako dobro urađen film ali bez ikakave značajne težine filma koji će ostati u vašim mislima.

Muškarci ne plaču-Alen Drljević(2017)
2018-04-26-vsi-smo-sinovi-karla-jaspersa-86360.jpg

Rat i ratne posledice su najčešće teme u regionalnoj kinematografiji.Bio sam veoma skeptičan kada je u pitanju ovaj film ali Alen Drljević je dokazao da sam u krivu.Očekivao sam neku patetičnu priču a pogledao film sa iskonskom emocijom i suptilnim humorom.Tema je veoma škakljiva ali Drljević veoma dobro pristupio istoj.Svaki akter filma ima svoju tešku priču, sjebanu prošlost, klizavu sadašnjost i nepredvidivu budućnost.Drljevićev odličan potez je i kasting, Boris Isaković,Leon Lučev,Emir Hadžihafizbegović,Boris Ler,Ermin Bravo,Ivo Gregurević i Sebastian Cavazza su zbilja fenomalni, svaki od njih briljira i daje svoj maksimum, to je i za očekivati u pitanju su jako dobri i već ostvarni glumci.Naravno film ima neke mane, recimo lik Sebastiana Cavazze ima neke rupe, pogotovo u finišu ali Cavazza svojom glumom to izvlači.Nije mi jasan Drljevićev potez da angažuje fantastičnu glumicu Jasnu Đuričić za ulogu koju može da odigra statista.Drljević je dosta pažnje posvetio odnosima među likovima i to odlično doprinosi dinamici filma a i kristalizuje karatker svakog aktera filma.Svi Drljevićevi likovi su ljudi od krvi I mesa, poznajete takve ljude sigurno i to daje na autetičnosti filma i naravno na njegovoj kvaliteti.”Muškarci ne plaču” je film za preporuku, jedan od boljih filmova iz regiona u poslednjih nekoliko godina, pored sitnih mana, reč je o snažnom filmu koji govori o ljudskim traumama na iskren, hrabar i direktan način.

Izgrednici-Dejan Zečević(2018)
Izgrednici-2.jpg

Poštujem Dejana Zečevića zbog fantastičnog trilera “Neprijatelj” i jako duhovite treš komedije “Mala noćna muzika”, ostatak Zečevićevog rada mi nije baš po ukusu.Ovde Zečević postavlja priču o troje mladih ljudi koji ulazi u upitan eksperiment.Moram priznati da mi je film od početka pa do kraja konfuzan, bez jasne ideje i sa veoma klimavim zapletom te veoma karikaturalnim likovima.Iskusni scenarista Đorđe Milosavljević je ovaj puta baš podbacio i kao da je napravio scenario po klasičnom holivudskom receptu, napiši po uputama i uzmi novac za to.Volim crno belu fotografiju ali inače veoma pouzdani Miladin Čolaković u ovom filmu crno belom fotografijom nije postigao ništa, šta više još je više uneo pometnju u veoma klimav sklop filma.Slična je stvar i sa Zečevićevom režijom, sve jednostavno bez ikakve ideje i kao da ima cilj samo unese određenu provokaciju koja zapravo nema nikakvog smisla.Glumci nisu imali šta da urade sa veoma loše napianim likovima, ni iskusni i uvek dobri Svetozar Cvetković, ni veoma perspektivna Marta Bjelica, ni glumci solidnog kvaliteta kao što su Mladen Sovilj i Radovan Vujović.Jednostavno “Izgrednici” su nedorečen film koji ne nudi ništa i ako ga preskočite, nećete izgubiti ništa
 

Back
Top