kako postati svetski... priznati pisac

Jbg to što ovde pišeš da si "predobar" ne znači ništa. Dok ne pokažeš nisi ni predobar ni dobar ni loš, drugim rečima nisi ništa. Isto ti je i sa yebanjem, možeš da pričaš okolo kako si predobar i najbolji, dok stvarno ne uhvatiš pa yebeš neće znati da li jesi. Možeš samo da lažeš sebe.
 
Ne kapiram, čas si predobar čas nisi dobar :roll:

Možda prvo da raščistiš s sobom da li si uopšte pisac ili nisi.

Pisac piše, voli da piše i ne može da zamisli svoj život bez pisanja.

Svetski poznati pisci nisu mogli da zamisle da njihove knjige ne čita ceo svet.

Vidi sa sobom šta je to što ti ne možeš da zamisliš i bez čega ne možeš da živiš. Tu ćeš naći odgovore.
 
Prvo, mi smo saka jada od trzista, mislim na BHS govorno podrucje, da bi se moglo govoriti svetskom znacaju. Ono malo talenta valja potkrepiti znanjem. Pored niza kurseva o kreativnom pisanju, koji ruku na srce prepricavaju tudje price, savetujem ti da potrazis par dobrih knjiga o alatima pisanja koje su objavljene u Hrvatskoj (naslove necu da navodim zbog reklame, ali pogledaj sajt CeKaPe). Takodje na Pinterestu imas dosta tekstova o alatima. Vecinu tih clanaka pise neko poput tebe i mene, ali imas i tekstove koje potpisuju i nama nedostizne velicine. Onda samo rad i rad. Sto vise citanja omiljenih pisaca i onih malo manje. Zapisivati i razradjivati teme. Razradjivati sinopsise i likove. Posmatrati osobe oko sebe (na poslu, u autobusu, restoranu...) i igrati se sa njima. Izmisljati njihove sudbine, razgovore, konflikte... Procitaj fantastican roman Amosa Oza Rimovanje zivota i smrti o toj temi. Treba izbegavati pisanje romana reportaznim stilom o fiktivnim dogadjajima da bi se stekao privid istine (sto sam primetio kod nekih domacih pisaca), otkrivanja istina u koje i sam pocinjes da verujes, patetike... i, naravno, plagiranja i kopiranja. Plagiranje i kopiranje svakako nije ako vec obradjenu temu obradis na sebi svojstven nacin i kroz drugaciji ugao. Treba se igrati. Imas dobre eseje o knjizevnosti od Umberta Eka, poput Isposvesti mladog romanopisca. Evo ti jedne teme. Npr. da li je knez Pavle ubijen u Parizu pola sata pre kralja Aleksandra u Marselju, i na njegovo mesto ubacen dvojnik, agent KGB-a, jer je KGB znao da ce Hitler da ubije Aleksandra, pa je ubacio svog agenta da bi preuzeo kontolu nad blagom koje su Romanovi sakrili u Jugoslaviji. Onda treba izabrati neko strano ime, najbolje jevrejsko ili americko. Cesta praksa domacih autora krimica iz 60-tih godina. I, u konacnici, rad, rad, rad...
 
Poslednja izmena:
Lako je to sve reci, treba postici.
Od posla ne mogu da mrdnem.

Stvarno, mislim da bih bio odlican pisac kada bi se tome najozbiljnije posvetio. Ambiciozan sam i motiviran da uspem. Problem je sledeci, sto u realnoj danasnjici necu steci nista sa objavljivanjem knjige ili knjiga. Danas svako pise knjige, tako da to niko i ne cita, pevaci, glumci, novinari, sterlete i svi ostali.
Trebala bi mi ozbiljna izdavacka kuca da potucem konkurenciju.
Ko zna, mozda bi bilo dosta barem na balkanskom poluostrvu.

U mislima trenutno imam samo posao, ali realno sa tim ubistvom i blagom je jos jedna misterija povezana, a to je tajno oruzije Nikole Tesle, sto se na kraju knjige razotkrije.
 
Trebao bih da provedem sate pisajuci, da se uozbiljim malo. Da sam na nekom mirnom i tihom mestu.
Knjiga bi bila gotova za godinu dana.

Od toga nema nista.
1. posao.
2. finansije...
3. Ne znam zbog cega bi neko meni to platio na lepe oci kad sam nepoznat. To objavljivanje knjige.

Ne bih bio broj jedan u svetu, ostajao bih samo ja, ceo svet bi me citao.
 

Back
Top