Sta je to(najlepshe) zbog cega ne mozete zaboravitePristinu

Prvo jedan veliki pozdrav za sve Prištevke i Prištince! A što se tiče Petrita i njegovog pitanja u vezi Grmije , ja ne znam odakle da počnem jer sam živeo na lokaciji koja gravitira prema Grmiji.(Taslidže,II st. blok). Znači od malena pa sve dok sam bio tamo tačnije do 99-te uvek sam bio vezan za prelepu Grmiju.Od djačkih izleta pa sve do bombi koje su padale po njoj i po nama.....
 
Na danasnji dan rano ujutro stvori se velika kolona ljudi koji masovno odlaze u Tauk-bastu ili u Grmiju , to su oni koji su uporniji i koji zele da se bas opuste i uzivaju....

Ulica Miladina Popovica postane uska i krcata a Grmija prepuna ljudi ( u toj ulici sam rodjen a detinjstvo proveo u Tauk - basti...i Grmiji .......ehhhh)

I stvarno bili smo svi zajedno i jedni i drugi a na danasnji dan uvek bi smo "drugima" predavali lekcije iz basketa na "Ploci" u Grmiji, a oni nama ne retko u fudbalu i "hrkljusu":lol:

da, da.......

Srecan 1. maj, medjunarodni praznik rada - NERADNICI!
 
Voleo sam ranije da često odem do Prištine, da sa devojkom, popijem kaficu u nekom od brojnih kafića, pa da onda zagrljeni prošetamo gradom. . .Fali mi Marija. . .Da sa ortacima nedeljom odem na gradski stadion i odgledam utakmicu, tada prvoligaša Prištine. Seća li se neko kakva je to ekipa bila? Filip Trivan, Ljubiša Ivić, Nemanja Dančetović. . .
Odem ja i sada do Prištine, ali to više nije onaj stari grad koji sam voleo. Ljudi su sada drugi. . .meni strani.Reče mi jednom prilikom jedan albanac, starosedelac, da posle 20h, kada padne mrak,izbegava da izlazi iz stana, jer Priština više nije slobodan grad od kada su se doselili neki novi stanovnici koji su ubili dušu Prištine. . .
 
Mnogo toga je ostalo urezano u mom sećanju i mogla bih o tome da pišem i pričam danima.Ne znam kako ovih dana izgleda Priština,ali ako se vratim 10 godina unazad to bi izgledalo ovako:Maj mesec je najlepsi u tom gradu.Ja i moja najbolja drugarica krenemo do centra i usput neodoljivi miris bagrema,ljudi koje sretnemo i koji ti se jave na neobično kulturan i ljudski način,centar uvek prepun šetača i onda osetiš takvu milinu i lepotu življenja u tom mom gradu. Pa onda redom obidjemo aktuelne kafiće, a ako je vikend onda podjemo na muziku do kasnih sati.Sa društvom koje je zaista bilo iskreno, e to više nikada neću naći ,danas se uglavnom prijateljstva sklapaju iz interesa.Pa dok je interes u pitanju svi se slažu,čim nema interesa-prijateljstvu dodje kraj.Roditelji i rodjaci su mi bili blizu,nisam ih bila željna, a danas jesam i nedostaju mi i nema dana da ne plačem za mojom Prištinom . I ta rana boli, ne prestaje a onda se nadju pametni koji to ne razumeju,kažu nešto što zaboli i povrede tu ranu milioniti put.A ja na sve to kažem :ostavite nas na miru da u tišini ne ometajući nIkoga svojim bolom pamtimo i volimo NAŠE KOSOVO I NAŠU PRIŠTINU.
 

Back
Top