Teorija velikog praska je teistička?

punglave

Početnik
Banovan
Poruka
17
Kad se priča o determinaciji, ono što determiniše može to raditi posredno ili neposredno, ali prvi uzrok, ono što je glavno za determinaciju, to ćemo zvati determinišućim. Što je determinisalo kada će doći do velikog praska, nešto materijalno, ili nematerijalno, duhovno, čudno, okultno, paranormalno, natprirodno, neovosvjetovno?

Pošto će i sami pristalice teorije velikog praska (ja to nisam) reći da je to determinisalo nešto nematerijalno, a pošto je za njih to nešto stvoritelj svega, priznaće da su teisti? Ja sam ateista.
 
Kad se priča o determinaciji, ono što determiniše može to raditi posredno ili neposredno, ali prvi uzrok, ono što je glavno za determinaciju, to ćemo zvati determinišućim. Što je determinisalo kada će doći do velikog praska, nešto materijalno, ili nematerijalno, duhovno, čudno, okultno, paranormalno, natprirodno, neovosvjetovno?

Pošto će i sami pristalice teorije velikog praska (ja to nisam) reći da je to determinisalo nešto nematerijalno, a pošto je za njih to nešto stvoritelj svega, priznaće da su teisti? Ja sam ateista.

Svaka eksplozija Supernove je ustvari lokalni Veliki Prasak iz kojega nastaju nove zvezde i planete...
Naravno da postoji hrpa faktora koji su definirali kada će doći do eksplozije,
nema tu nista bla, bla..... sve je ćista fizika....:hvala:

Osim toga, pitanje je i sudbina Crnih Rupa?
Sve više materije i energije na 'malom' prostoru.
Može li to tako do beskonačnosti?
Onda bi jednog dana celi Kosmos završio u velikoj rupi?
Ili ponekad i one eksplodiraju?
 
Vreme je počelo u trenutku singulariteta i to se verovatno desilo samo jednom, rekao je Hoking.
Starost svemira, za koji se veruje da ima 13,8 milijardi godina, uklapa se u taj model.
On je zatvorio predavanje podsećajući na “M-teoriju” čije je osnove pre više godina postavio čuveni fizičar Ričard Fejman. Hoking tu teoriju smatra jedinom velikom idejom koja zaista objašnjava nastanak univerzuma.
M-teorija pretpostavlja da se višestruki univerzumi stvaraju ni iz čega, objasnio je on, pa tako postoji mnogo mogućih istorija i mnogo mogućih stanja postojanja. Samo neka od njih omogućavaju život, dok u još manje njih može da postoji nešto slično čovečanstvu.
.......................................................................

Pijanci ispred samoposluge imaju više mašte.
 
Vreme je počelo u trenutku singulariteta ...

ZABLUDA #2: Ako se Veliki prasak odigrao pre konačnog vremena, to znači da je postojalo nešto pre nastanka svemira.

Ovo je jedna od najstarijih grešaka u istoriji kosmologije - u gotovo savremenom obliku i problem i rešenje potiču od svetog Aurelija Avgustina, hrišćanskog biskupa Hipona u severnoj Africi (današnji Tunis), i jednog od najvećih filozofa ranohrišćanske epohe (III vek n. e.). Sv. Avgustin, koji je relativno kasno u životu prešao u hrišćanstvo, priča u svojim "Ispovestima" kako su ga njegovi prijatelji, paganski filozofi koji su tradicionalno verovali u večno postojanje svemira, često mučili sledećim problemom. Ako je doista, govorili su oni, taj vaš Gospod Bog stvorio svet kao što je opisano u biblijskoj knjizi Postanja, šta je radio pre nego što je stvorio svet? I kako se manifestovalo njegovo sveznanje i svemoć u (beskonačnom!) vremenu pre nego što je stvorio svet? Avgustin je, nakon dugačkog razmišljanja, napokon došao do odgovora na ovaj problem, što je, slučajno ili ne, suštinski isto što nam govori i savremena kosmologija. Naime, pojmovi "pre" i "posle" podrazumevaju postojanje vremena; sa druge strane, argumentovao je Avgustin, pozivajući se na sličnu ideju iz Platonovog "Timaja", postojanje vremena podrazumeva postojanje materijalnog sveta. Ukoliko nema materijalnog sveta, nema ni vremena. Nastanak sveta jeste u isti mah i nastanak vremena. O vremenu, pa dakle i o tome da je nešto pre nečeg drugog, može se smisleno govoriti samo u materijalnom svetu. Pre nastanka materijalnog sveta pitanja o "pre" ili "kasnije" su jednostavno lišena smisla.

O ovome se može razmišljati i kao o vidu konvencije. Pitati šta se dešavalo pre Velikog praska (u savremenoj verziji Avgustinovog problema) je podjednako besmisleno kao i pitati šta se nalazi na 95. stepenu severne geografske širine. To može biti gramatički ispravno pitanje, ali je lišeno smisla, jer kao što je geografska širina definisana tako da ima najviše 90 stepeni, tako je i vreme definisano tako da se o njemu i temporalnim odnosima pre/kasnije može govoriti samo nakon početka materijalnog sveta (i pre eventualnog njegovog kraja).

Zašto je ovo tako teško intuitivno prihvatiti? Problem je pre svega u tome da naše mišljenje intuitivno i nekritički prihvata klasične Njutnove ideje o apsolutnom prostoru i vremenu koji ne zavisi ni od čega u svetu, već su uvek jednaki, nepromenljivi i postojani. Kad se jednom u potpunosti emancipujemo od slike koju nam nudi klasična fizika, onda se i besmisao pitanja o događajima pre Velikog praska daleko lakše prihvata. U suštini, to nije nimalo čudnije niti manje intuitivno od drugih primera relativnosti vremena, recimo usporavanju starenja blizanca koji putuje relativističkom raketom u odnosu na onoga ko je ostao na Zemlji.

Da li je zabluda ili ne, procenite sami.
 
Poslednja izmena:
Vreme je počelo u trenutku singulariteta i to se verovatno desilo samo jednom, rekao je Hoking.
Starost svemira, za koji se veruje da ima 13,8 milijardi godina, uklapa se u taj model.
On je zatvorio predavanje podsećajući na “M-teoriju” čije je osnove pre više godina postavio čuveni fizičar Ričard Fejman. Hoking tu teoriju smatra jedinom velikom idejom koja zaista objašnjava nastanak univerzuma.
M-teorija pretpostavlja da se višestruki univerzumi stvaraju ni iz čega, objasnio je on, pa tako postoji mnogo mogućih istorija i mnogo mogućih stanja postojanja. Samo neka od njih omogućavaju život, dok u još manje njih može da postoji nešto slično čovečanstvu.
.......................................................................

Pijanci ispred samoposluge imaju više mašte.

Tako je!
1) Starost Svemira se procenjuje na osnovu vidljivog dela, a zaboravlja se Crveni Pomak!
Prema tome, Svemir je velik barem 100 milijardi godina.

2) Mnogo istorija, mnogo mogućnosti i mnogo budućnosti postoji i bez višestrukih univerzuma....
 
ZABLUDA #2: Ako se Veliki prasak odigrao pre konačnog vremena, to znači da je postojalo nešto pre nastanka svemira.

Ovo je jedna od najstarijih grešaka u istoriji kosmologije - u gotovo savremenom obliku i problem i rešenje potiču od svetog Aurelija Avgustina, hrišćanskog biskupa Hipona u severnoj Africi (današnji Tunis), i jednog od najvećih filozofa ranohrišćanske epohe (III vek n. e.). Sv. Avgustin, koji je relativno kasno u životu prešao u hrišćanstvo, priča u svojim "Ispovestima" kako su ga njegovi prijatelji, paganski filozofi koji su tradicionalno verovali u večno postojanje svemira, često mučili sledećim problemom. Ako je doista, govorili su oni, taj vaš Gospod Bog stvorio svet kao što je opisano u biblijskoj knjizi Postanja, šta je radio pre nego što je stvorio svet? I kako se manifestovalo njegovo sveznanje i svemoć u (beskonačnom!) vremenu pre nego što je stvorio svet? Avgustin je, nakon dugačkog razmišljanja, napokon došao do odgovora na ovaj problem, što je, slučajno ili ne, suštinski isto što nam govori i savremena kosmologija. Naime, pojmovi "pre" i "posle" podrazumevaju postojanje vremena; sa druge strane, argumentovao je Avgustin, pozivajući se na sličnu ideju iz Platonovog "Timaja", postojanje vremena podrazumeva postojanje materijalnog sveta. Ukoliko nema materijalnog sveta, nema ni vremena. Nastanak sveta jeste u isti mah i nastanak vremena. O vremenu, pa dakle i o tome da je nešto pre nečeg drugog, može se smisleno govoriti samo u materijalnom svetu. Pre nastanka materijalnog sveta pitanja o "pre" ili "kasnije" su jednostavno lišena smisla.

O ovome se može razmišljati i kao o vidu konvencije. Pitati šta se dešavalo pre Velikog praska (u savremenoj verziji Avgustinovog problema) je podjednako besmisleno kao i pitati šta se nalazi na 95. stepenu severne geografske širine. To može biti gramatički ispravno pitanje, ali je lišeno smisla, jer kao što je geografska širina definisana tako da ima najviše 90 stepeni, tako je i vreme definisano tako da se o njemu i temporalnim odnosima pre/kasnije može govoriti samo nakon početka materijalnog sveta (i pre eventualnog njegovog kraja).

Zašto je ovo tako teško intuitivno prihvatiti? Problem je pre svega u tome da naše mišljenje intuitivno i nekritički prihvata klasične Njutnove ideje o apsolutnom prostoru i vremenu koji ne zavisi ni od čega u svetu, već su uvek jednaki, nepromenljivi i postojani. Kad se jednom u potpunosti emancipujemo od slike koju nam nudi klasična fizika, onda se i besmisao pitanja o događajima pre Velikog praska daleko lakše prihvata. U suštini, to nije nimalo čudnije niti manje intuitivno od drugih primera relativnosti vremena, recimo usporavanju starenja blizanca koji putuje relativističkom raketom u odnosu na onoga ko je ostao na Zemlji.

Da li je zabluda ili ne, procenite sami.

Ajmo okrenuti temu:
Kada bi neko nekako UNIŠTIO sve materijalno u svemiru, da li bi stalo/nestalo i vreme?
PS: Ako je materija mogla nastati iz ničega, teoretski se može i pretvoriti u ništa!?:whistling:
 
drzite se teme. Ako neko umislja da je nesto matematicko nesto materijalno odredilo kad ce da prasne prrasak neka kaze sta je to, a ne da lupa

Po BBB ( Big Bang Bedastoći!:super:) pre njega nije bilo materijalno, nije bilo matematike, nije bilo ničega!:klap:

- - - - - - - - - -

Osim u slucaju da nije. :hvala:

Zašto ti je verovatnije da se pre Big Banga 'nešto' nalazilo u beskonačno malom prostoru,
nego da je svemir beskonačan i trajan?

dopuna: ne 'nešto' nego sve ovo što imamo oko nas!:super:
 
Poslednja izmena:
Kad se priča o determinaciji, ono što determiniše može to raditi posredno ili neposredno, ali prvi uzrok, ono što je glavno za determinaciju, to ćemo zvati determinišućim. Što je determinisalo kada će doći do velikog praska, nešto materijalno, ili nematerijalno, duhovno, čudno, okultno, paranormalno, natprirodno, neovosvjetovno?

Pošto će i sami pristalice teorije velikog praska (ja to nisam) reći da je to determinisalo nešto nematerijalno, a pošto je za njih to nešto stvoritelj svega, priznaće da su teisti? Ja sam ateista.

Детерминисаност радије замењујем са предодређеност. Предодређеност подразумева узрочно последичну повезаност.

Ако пре велоког праска није било ничег, онда непостојање узрока не може довести до последица.

Старост свемира од 14 милијарди година је субјективно опажање из нашег времена-простора.

Ако би се вратили 10 милијарди година уназад, из тог времена-простора закључили би да је свемир стар око 12 милијарди година, а не 4 како би се очекивало.

Тако, идуће уназад кроз време и велики прасак би измицао у прошчост, и никада не би смо стигли у време самог великог праска.

Време је апстрактна физичка величина за разлику од других. Оно је само релативна мера учесталости периодичних догађаја у односу на неке друге периодичне догађаје. Ако нема материје и енергије, онда нема ни времена, јер нема референтног периодичног догађаја.

Када физичари буду били способни да напишу формуле у којима не фигурише време, онда ће оне бити опис васионе, овако оне само описују наш субјективни свет.
 
Poslednja izmena:
Vreme je ideja, prostor je ideja, prasak je ideja.
Ideja je proizvod svesti.
"U početku beše reč." I reč je proizvod svesti.
Dakle, svet nije nastao od praska, nego od svesti, od ideje. On je i danas ono od čega je nastao, svest i ideja.

http://forum.krstarica.com/entry.php/44452-Bajka-o-prasetu-Prasku
Pa nije ideja to što ti u različitim referentnim sistemima imaš drugačiju fazu raspada, to je činjenica. Činjenica koju moraš da objasniš. Kakva agregacija (potencijal) stoji iza toga. Dobro, znamo da gravitacija tu takođe bitno menja fazu raspada, ali to se dešava i u različitim referentnim sistemina. Eto, kako atom određuje (zna) da je on u drugačijem referentnom sistemu u odnosu na drugi atom. Kakva je to navigacija...
 
Nije um stvorio misao.
Misao je ta koja stvara.
Misao je stvorila um.
A nećeš nas valjda hakime da ovde sad nešto moramo da matriksujemo ili Bergsonujemo[emoji53]
Rasprava o vremenu je elementarna!
Daklen, što vibracija atoma od devet milijardi puta u sekundi nije svuda ista u različitim referentnim sistemima!

Vidiš, Ajnštajn Bergsonu nije mogao da ukaže na tu činjenicu, ali danas je to evidentno i nema razloga za filozofiranjem po tom osnovu.
A i kako sam ja nabasao na osnove pomirenja između OTR i kvantne fizike, pa tako da ni matriksovanje neće moći da ima svoju zastupljenost:manikir:
 
Da, ovo je pdf prirodne nauke, preterao sam, slazem se.
Ipak ne mogu da prihvatim da materija moze da postoji nezavisno od vremena i od energije. A fizicari ih upravo razdvojene istrazuju i objasnjavaju, svaku ponaosob.
I ne uspevaju da stvore konsenzus teorija koji ce potrajati makar godinu-dve.

Materija je prostor. Kada bi jezgro atoma bilo velicine fudbalske lopte na centru, elektronske orbitale bi bile iza atletske staze. Sve izmedju je praznina, rekli bi neki,
ali prostor nije praznina nego entitet.
Plankova duzina je mozda fizicka granica, ali nije granica svesti.
I kada bi zasli dublje u jezgro atoma, videli bismo jos vece praznine nego u primeru atoma.
To ukazuje da je prazan prostor materijalan. On postoji. Nije nesto sto "ne postoji" praznina koja se puni materijom. On postoji i njegova promena stvara materiju.
Postojanje materije, prostora, uslovljeno je vremenom (o kome se tek treba pricati), i bez njega ne moze postojati.
I materija i vreme u sebi sadrze energiju, neodvojivi su.

Zbog ovih cvrstih veza tri entiteta: prostora, vremena i energije, nemoguce je izucavanje jedne bez druge dve.
Oni su celina, nerazdvojna celina, jedno sa tri lica.
Kada vreme ili energija uticu na prostor stvara se materija. I obrnuto, u sva tri slucaja. Prostor i energija stvaraju vreme. Vreme i prostor stvaraju energiju.
Ne mogu postojati nezavisno, uvek iz sebe stvaraju nedostajuce delove.
Zato prasak nije stvorio materiju, nego slozenu supstanciju sa tri lica.
Ezoterici je zovu svest, ideja. Naziv jeste nepotpun i nedovoljan, ali mozda najpriblizniji nasem shvatanju.

Ajnstajnu zameraju da je vise precutao nego sto je rekao. Poslednju deceniju zivota je, ismejan i izbacen iz drustva naucnika (jer je pokusao da uvede boga u nauku), proveo u bolnickoj sobi. Neprestano je pricao, punu deceniju, ali ga sobarice i medicinsko osoblje koje ga je do smrti ispratilo nije nista razumelo, jer nisu znali ni rec nemackog. E ta barijera je matriks.
 
Referentni sistem naseg sveta ima tri ose: vreme, prostor i energiju. Grubo pojednostavljeno: svest.
U tom sistemu postojimo i saznajemo.

Svest je teisticka odrednica. Hoking pominje "holografski univerzum", "singularitet", a jedino do cega je dopro i cime upravlja, u cemu luta, je svest.

Ja vise volim rec "ideja" od reci "svest".
 
Poslednja izmena:
Kad se priča o determinaciji, ono što determiniše može to raditi posredno ili neposredno, ali prvi uzrok, ono što je glavno za determinaciju, to ćemo zvati determinišućim. Što je determinisalo [I]kada[/I] će doći do velikog praska, nešto materijalno, ili nematerijalno, duhovno, čudno, okultno, paranormalno, natprirodno, neovosvjetovno?

Pošto će i sami pristalice teorije velikog praska (ja to nisam) reći da je to determinisalo nešto nematerijalno, a pošto je za njih to nešto stvoritelj svega, priznaće da su teisti? Ja sam ateista.

Teizam, ateizam....haos... Tvoje pitanje je,grubo rečeno, slicno onome - Sta je determinisalo da se Isus Hrist rodi 1 godine nove ere? Naucnici mogu da procene kada je došlo do pojave Velikog praska, ali ne i šta je determinisalo da se on dogodi baš tada. Postoji suštinska razlika, jer ako koncept vremena razmatraš od pojave praska, onda je besmisleno pričati o vremenu - pre toga. Dakle, moze se proceniti kada je doslo do pojave velikog praska, ali ne i razlog zašto je došlo do toga.Na to pitanje, još uvek nema odgovora. (mada, u ljudskoj prirodi je da trazi i ima odgovore na sva pitanja, pa makar i ti odgovori, bili pogrešni - Priroda je zadovoljena)

Isto tako, još od 6 razreda, na jednom prostom nivou definisano je pojam prirode i materije - materije kao građe prirode a prirode kao sve ono što nas okružuje. I to je toliko jednostavno, da stvarno - prostije od toga ne moze. Tako da pojmovi neprirode, natprirode, nematerije (i sve ostale negacije, uslovno i antimaterije)... i tome slično - jednostavno ne postoje. Kao što i ne postoji ono vreme koje pominješ pre velikog praska. Jednostavno bi bilo u kontradiktornosti sa prvom rečenicom ovog pasusa.
 
Детерминисаност радије замењујем са предодређеност. Предодређеност подразумева узрочно последичну повезаност.

Ако пре велоког праска није било ничег, онда непостојање узрока не може довести до последица.

Старост свемира од 14 милијарди година је субјективно опажање из нашег времена-простора.

Ако би се вратили 10 милијарди година уназад, из тог времена-простора закључили би да је свемир стар око 12 милијарди година, а не 4 како би се очекивало.

Тако, идуће уназад кроз време и велики прасак би измицао у прошчост, и никада не би смо стигли у време самог великог праска.

Време је апстрактна физичка величина за разлику од других. Оно је само релативна мера учесталости периодичних догађаја у односу на неке друге периодичне догађаје. Ако нема материје и енергије, онда нема ни времена, јер нема референтног периодичног догађаја.

Када физичари буду били способни да напишу формуле у којима не фигурише време, онда ће оне бити опис васионе, овако оне само описују наш субјективни свет.

I to prvo boldano vodi prema beskonačnom Svemiru!:hvala:

Ili ipak nije potrebno? Naime, periodički događaji samo nama služe za merenje proticanja vremena?

Treće: Kako ćeš da opišeš elektromagnetski talas bez pojma vremena?:whistling:
 

Back
Top