комшија
Stara legenda
- Poruka
- 90.979
Traži se pomoć za 'vojnu tajnu' od suđenja u Srbiji
23. septembar/rujan, 2016.
Petar Komnenić
http://www.slobodnaevropa.org/a/vlajkovic-sudjenje-vojna-tajna/28008832.html
Da li se i Crnoj Gori spremao ratni scenario krajem devedesetih: Kolona prognanih Albanaca na Kosovu 1999. godine
Vladan Vlajković, bivši pripadnik Vojske Jugoslavije koji je krajem devedesetih crnogorskim vlastima dostavljao obavještajne podatke o ratnom scenariju koji se spremao za Crnu Goru, obratio se nedavno pismom crnogorskim vlastima tražeći, kako tvrdi, obećanu pomoć u procesu koji se protiv njega u Srbiji vodi zbog navodnog odavanja vojne tajne.
Vladan Vlajković, koji je aktivnu vojnu službu napustio još 1993. godine, kaže da je krajem devedesetih, a posebno u periodu NATO intervencije, uz pomoć ljudi koji su radili u Generalštabu, crnogorskim vlastima dostavljao stenograme i podatke uz pomoć kojih je zvanična Podgorica izbjegla zlokobne planove da postane još jedno od jugoslovenskih ratnih žarišta.
U ispovjesti za Radio Slobodna Evropa Vlajković kaže da je i sam kao aktivni vojnik prošao ratnu golgotu i da je nakon što je došao u posjed informacija da se novi sukob sprema na crnogorskoj teritoriji odlučio da učini sve kako do toga ne bi došlo.
„Mi smo imali informacije šta se sprema od strane vojnog vrha. Da je poslije 1999. bilo potrebno otvoriti neko novo žarište kako bi se skrenula pažnja sa ekonomske krize koja je nastupila poslije bombardovanja SRJ. Tako da smo bili u poziciji ili da ćutimo i da, vjerovatno, jednog dana doživimo Siriju na teritoriji Crne Gore, ili da o tome obavijestimo nadležne u Crnoj Gori koji su isto tako imali saznanja, ali je ovo bilo eksplicitno sa dokazima, da bi mogli da praktično prave slalom u svim tim problemima.“
Atentat na Draškovića, izborne krađe...
U vrijeme i nakon NATO intervencije u SRJ, civilna vlast u Podgorici bila je u veoma zategnutim odnosima sa Miloševićevom vlašću i vojskom koja je na crnogorskoj teritoriji demonstrirala silu i bila na ivici okršaja sa policijom lojalnom premijeru Milu Đukanoviću. Vlajković kaže da je vlast u Podgorici bila svjesna rizika, ali da su informacije koje su on i grupa savjesnih vojnih lica proslijedili pomogle da se ta slika upotpuni.
[„Pa, recimo, formiranje Sedmog bataljona, kako je oformljen, kakva je namjera, od kojih je pripadnika oformljen, koja su njegova ovlašćenja. Zatim smo imali saznanja o atentatu na Vuka Draškovića u Budvi, saznanja oko izbornih krađa od strane Miloševićevog režima na toj teritoriji 2000. godine, o namjerama Sedmog bataljona da destabilizuje situaciju u Crnoj Gori pred svake izbore. Znate, kad imate usijanu atmosferu, onda jedna mali pikavac može da izazove požar“
Na pitanje da li je djelovao isključivo kao savjestan građanin, ili je od ovih obavještajnih usluga imao i druge koristi, Vladan Vlajković koji je nedavno od premijera Mila Đukanovića i potpredsjednika Vlade Duška Markovića zatražio obećanu pomoć u procesu koji se protiv njega i drugih pripadnika vojske u Srbiji vodi zbog navodnog odavanja vojne tajne, ovako odgovara:
„Ne, ne, ne... da sam to tada radio ne bih sad imao obraza da bilo koga pogledam i da bilo koga šta pitam. Lični moj motiv je inspirisan iskustvom i činjenicom da sam imao dvoje djece koja su živjela na prostoru SRJ. Prosto, kada imate saznanje da će doći do neke nesreće prvo imate zakonsku obavezu da reagujete, a onda i moralnu obavezu koja je iznad ličnog interesa“.
Zaplijenjena knjiga
Vlajković kaže da je podatke proslijeđivao šefu crnogorske tajne policije Vukašinu Marašu, a da su za njega znala samo četvorica ljudi u Crnoj Gori. Nakon pada Slobodana Miloševića svoju priču i prikupljene podatke Vlajković je objavio u knjizi „Vojna tajna“. Knjiga je zaplijenjena, a autor je 2003. uhapšen pod optužbom za špijunažu.
„Operacija je prikazana spektakularno, navodno špijuniranje. Ne možete imati špijuniranje unutar zemlje kada sopstvenoj Vladi dajete podatke, to je apsurd svoje vrste. Onda su me stavili u samicu 32 dana kada je Vukašin Maraš bio koordinator ministra odbrane koji je mojoj supruzi rekao da ne može ništa da uradi jer Boris Tadić, koga je kontrolisao Branko Krga ne dozvoljava da budem pušten. Moja jedina odbrana je bila stepen javnosti, to jest da objavim te knjige,što sam i uradio."
Sudski postupak protiv Vlajkovića i njegovih kolega još uvijek je u toku. U pismu kojim se nedavno obratio zvaničnicima u Podgorici podsjeća da su ga premijer Đukanović i potpredsjednik Vlade Duško Marković ne tako davno primili, da mu je dodijeljeno crnogorsko državljanstvo, i obećana pomoć – koja mu je sada, kaže, neophodna.
„Crna Gora kao, da tako kažem, preživjeli sagovornik treba da izađe i da kaže istinu. Samo da kaže istinu i ništa drugo. Da izađu i kažu, to je bilo to, radili su to tako i tako, tražili su nešto od nas ili nisu ništa tražili do nas. Evo ja ih i sada pozivam da istupe i kažu kako je bilo“.
23. septembar/rujan, 2016.
Petar Komnenić
http://www.slobodnaevropa.org/a/vlajkovic-sudjenje-vojna-tajna/28008832.html
Da li se i Crnoj Gori spremao ratni scenario krajem devedesetih: Kolona prognanih Albanaca na Kosovu 1999. godine
Vladan Vlajković, bivši pripadnik Vojske Jugoslavije koji je krajem devedesetih crnogorskim vlastima dostavljao obavještajne podatke o ratnom scenariju koji se spremao za Crnu Goru, obratio se nedavno pismom crnogorskim vlastima tražeći, kako tvrdi, obećanu pomoć u procesu koji se protiv njega u Srbiji vodi zbog navodnog odavanja vojne tajne.
Vladan Vlajković, koji je aktivnu vojnu službu napustio još 1993. godine, kaže da je krajem devedesetih, a posebno u periodu NATO intervencije, uz pomoć ljudi koji su radili u Generalštabu, crnogorskim vlastima dostavljao stenograme i podatke uz pomoć kojih je zvanična Podgorica izbjegla zlokobne planove da postane još jedno od jugoslovenskih ratnih žarišta.
U ispovjesti za Radio Slobodna Evropa Vlajković kaže da je i sam kao aktivni vojnik prošao ratnu golgotu i da je nakon što je došao u posjed informacija da se novi sukob sprema na crnogorskoj teritoriji odlučio da učini sve kako do toga ne bi došlo.
„Mi smo imali informacije šta se sprema od strane vojnog vrha. Da je poslije 1999. bilo potrebno otvoriti neko novo žarište kako bi se skrenula pažnja sa ekonomske krize koja je nastupila poslije bombardovanja SRJ. Tako da smo bili u poziciji ili da ćutimo i da, vjerovatno, jednog dana doživimo Siriju na teritoriji Crne Gore, ili da o tome obavijestimo nadležne u Crnoj Gori koji su isto tako imali saznanja, ali je ovo bilo eksplicitno sa dokazima, da bi mogli da praktično prave slalom u svim tim problemima.“
Atentat na Draškovića, izborne krađe...
U vrijeme i nakon NATO intervencije u SRJ, civilna vlast u Podgorici bila je u veoma zategnutim odnosima sa Miloševićevom vlašću i vojskom koja je na crnogorskoj teritoriji demonstrirala silu i bila na ivici okršaja sa policijom lojalnom premijeru Milu Đukanoviću. Vlajković kaže da je vlast u Podgorici bila svjesna rizika, ali da su informacije koje su on i grupa savjesnih vojnih lica proslijedili pomogle da se ta slika upotpuni.
[„Pa, recimo, formiranje Sedmog bataljona, kako je oformljen, kakva je namjera, od kojih je pripadnika oformljen, koja su njegova ovlašćenja. Zatim smo imali saznanja o atentatu na Vuka Draškovića u Budvi, saznanja oko izbornih krađa od strane Miloševićevog režima na toj teritoriji 2000. godine, o namjerama Sedmog bataljona da destabilizuje situaciju u Crnoj Gori pred svake izbore. Znate, kad imate usijanu atmosferu, onda jedna mali pikavac može da izazove požar“
Na pitanje da li je djelovao isključivo kao savjestan građanin, ili je od ovih obavještajnih usluga imao i druge koristi, Vladan Vlajković koji je nedavno od premijera Mila Đukanovića i potpredsjednika Vlade Duška Markovića zatražio obećanu pomoć u procesu koji se protiv njega i drugih pripadnika vojske u Srbiji vodi zbog navodnog odavanja vojne tajne, ovako odgovara:
„Ne, ne, ne... da sam to tada radio ne bih sad imao obraza da bilo koga pogledam i da bilo koga šta pitam. Lični moj motiv je inspirisan iskustvom i činjenicom da sam imao dvoje djece koja su živjela na prostoru SRJ. Prosto, kada imate saznanje da će doći do neke nesreće prvo imate zakonsku obavezu da reagujete, a onda i moralnu obavezu koja je iznad ličnog interesa“.
Zaplijenjena knjiga
Vlajković kaže da je podatke proslijeđivao šefu crnogorske tajne policije Vukašinu Marašu, a da su za njega znala samo četvorica ljudi u Crnoj Gori. Nakon pada Slobodana Miloševića svoju priču i prikupljene podatke Vlajković je objavio u knjizi „Vojna tajna“. Knjiga je zaplijenjena, a autor je 2003. uhapšen pod optužbom za špijunažu.
„Operacija je prikazana spektakularno, navodno špijuniranje. Ne možete imati špijuniranje unutar zemlje kada sopstvenoj Vladi dajete podatke, to je apsurd svoje vrste. Onda su me stavili u samicu 32 dana kada je Vukašin Maraš bio koordinator ministra odbrane koji je mojoj supruzi rekao da ne može ništa da uradi jer Boris Tadić, koga je kontrolisao Branko Krga ne dozvoljava da budem pušten. Moja jedina odbrana je bila stepen javnosti, to jest da objavim te knjige,što sam i uradio."
Sudski postupak protiv Vlajkovića i njegovih kolega još uvijek je u toku. U pismu kojim se nedavno obratio zvaničnicima u Podgorici podsjeća da su ga premijer Đukanović i potpredsjednik Vlade Duško Marković ne tako davno primili, da mu je dodijeljeno crnogorsko državljanstvo, i obećana pomoć – koja mu je sada, kaže, neophodna.
„Crna Gora kao, da tako kažem, preživjeli sagovornik treba da izađe i da kaže istinu. Samo da kaže istinu i ništa drugo. Da izađu i kažu, to je bilo to, radili su to tako i tako, tražili su nešto od nas ili nisu ništa tražili do nas. Evo ja ih i sada pozivam da istupe i kažu kako je bilo“.
