Erotska poezija

iris

Početnik
Poruka
28
Citate li erotsku poeziju?Sta citate, ako citate na tu temu?
Kako vam se dopada nasa erotska pesnikinja Gordana Stosic?

Evo jedne njene pesme:

OVCIJA KOZA

Danima je zivim bojama
slikala moje poprsje
i poklanjala mi zute ruze.
Oci joj imale boju
topljenog zlata.
Cutasmo.
Ispred platna podom
razapeta ovcija koza.
Protezah se umorna.
Ljubila mi potiljak i kosu.
Zasrkah drhtaj zezenog zlata.
Neko je u ovcijoj kozi
ostavio miris zrele trave.
Vijorio do mojih nozdrva.
Legoh.
Ona pored mene.
Grlismo se.
Krepke brodolomnice djavoljeg trougla.
Muskarac utvara bio je u nama.
Jezici nam svirali
balalajke i tokata.
Moja bedra zagrmese
grmovima zutih poklonjenih ruza.
Bradavice zazujase.
Ona bi matica.
Rominjave macuhice
punile se mlecom.
Covek sam, uzvracah
bez stida.
Sve razumeh.
Samo zasto je neznani
miris zrele trave
ostavio
u ovcijoj kozi!
 
Izgleda da erotika nekako ne moze da se prikladno "spakuje " u stih. Erika Jong je pocela svoju karijeru pisca upravo erotskom poezijom, podobijala nagrade kritike, ali , avaj! Citaoci nisu bili zainteresovani. No kad je tu istu erotiku prepakovala u prozu / Strah od letenje, Kako spasti sopsveni zivot/, stamparije nisu mogle da ohlade masine koliko se brzo prodavao tiraz.

No ima, ima... Recimo, Garsija Lorka sa svojom "Nevernom zenom" .
 
.. rakićeva iskrena pesma je .. remek delo ..
.. samo što ne znam može li se nazvati ljupkom ..

Istina, ona ima dosta od erotskog naboja, prava muška...

''Ljupka'' mi treba u smislu da je natopljena ljubavlju, čežnjom, željom, a opet da izlazi iz čisto ljubavnog osećaja, da ide ka čulnosti...

Ili opis vođenja ljubavi iz nekog dela... i to dolazi u obzir...
 
da, ta kišova zbirka je odlična.

kod nas su ovu knjigu dočekali u najmanju ruku zbunjeno, jer nam je Kiš prvi pokazao kako su i veliki francuski pesnici pisali ono što se u malograđanskom svetu moglo proglasiti skarednim.

Kleman Maro (1496 - 1544)

Privukao Roben jednom Margo k sebi,
Pokazav joj alat malo ga zaklati,
I namah on htede da ga upotrebi,
Ali Margo reče: "To će me zaklati.
Suviše je golem i dugačak da bi..."
"Dobro, reče Roben, da ne bude bola
Neću stavit celog"; a onda je zgrabi
I gurnu joj alat, al samo do pola.
"Jaoj, reče Margo, ja sam vaša žrtva,
Stavite ga celog, i tako sam mrtva."

ta se zbirka mogla naći u knjižari 'prosveta' u knez mihailovoj dok nisu stupili u štrajk (cena je bila smešna, čini mi se oko 50 din. interesantne su i ilustracije aubreya beardsleya.)

581px-Der_Puderquast.jpg


ima tu još mnogo pesama, podataka koje je kiš dodao, doduše to nisu tipični šturi podaci biografija pisaca (kao onaj o marou, da je kažnjen jer je jeo slaninu u vreme posta).
 
lijepi li su mostarski dućani
još su ljepši mladi bazerdžani
a najljepši bazerdžan mustafa

aj, poranila, suljagina fata
(tanananana)
aj, poranila, do mostara grada
(tanananana)
luta fata po mostaru sama,
haj ona traži muju bazerdžana,
našla ga je u trećem sokaku,
aj, bolan, mujo, daj mi oku zlata.

aj, nemam, nemam, suljagina fato,
(tanananana)
hej, danas, fato, ja ne mjerim zlato -
(tanananana)
tereziju nosili jarani,
haj, pa se nešto, terezija kvari,
već ti dođi, magaza ovamo,
haj, daću zlata koliko ti drago.

aj, prevari se suljagina fata
(tanananana),
aj, prevari se, kukala joj majka
(tanananana)
uđe sama u magazu fata,
haj, za njom mujo, zamandali vrata,
haj -
za
njom
mujo
...
...
zamandali vrata.
.. evo .. ovde nema ništa konkretno .. a čista erotska pesma ..

.. ima i ova sa implicitnom erotskom porukom ..:

sarajčice hajdemo, bona, hajdemo,
mome selu zajedno, zajedno.
konja ću ti osedlati,
aman, pa ćemo bježati.

imam šumu golemu,bona golemu,
i baščicu šarenu, šarenu,
na sred bašče trešnja zrela
aman, slađa od šećera.

blago tebi momčiću, bolan, momčiću,
kad jašeš na konjčiću, aman, konjčiću,
zlatan dizgin i uzice, aman, mame djevojčice.

sarajčice ne luduj, bona, ne luduj,
nikom ništa ne kazuj, ne kazuj,
vodiću te, zlato moje, aman, gdje slavuji poje.

šumica je golema, bolan, golema,
a ja cura malena, malena,
mogla bi me ujest guja, aman, slušajuć slavuja
 
hehe pa, recimo kad miljkovic kaze - noc to su zvezde - isto sareno laze :) ali je lepse nego da je rekao noc je kad sunce zadje i onda izlaze zvezde :)
.. ne laže šareno .. nego piše slikovito ..
.. pa .. i rakić je pisao slikovito ..
.. i slikovito može biti konkretno ..
.. ponudio je stvaran osećaj ..

.. jednom sam pročitala neku eroCku pesmu .. bio stih ..
.. slatki malj puni telo i gura ga u dalj ..
.. vidiš .. slikovito .. a konkretno ..

.. šarena laža je kad nešto što nije pokušavaš podmetnuti kao ono što jeste .. to nema veze sa stilom ..
 
Poslednja izmena:
nije mi baš najjasnije šta je sokolica napisala. u kom smislu 'konkretno' ?

.. suviše govori o pravom stanju stvari .. umesto da pravo stanje stvari umotava u šarene laže ..?

>> ... Hojzinga takodje smatra da je nepristojnost, isto kao i ugladjenost, samo romanticna fikcija. Erotska fikcija, da bi dosegla do kulturne vrednosti, mora da predstavlja celokupnu realnost, u jednoj uproscenoj formi, pa stoga sve ono sto sacinjava nepristojnost (fantasticne pesnicke slobode, preziranje svih prirodnih i drustvenih medja u ljubavi), kao i vizija beskrajnog zadovoljstva, samo su neka vrsta stilizacije, i postoje jedino zato da bi se stvarnost zamenila snom o jednom srecnijem zivotu. Erotika je, u teznji da bude kultura, morala da potrazi posto-poto neki oblik koji bi je drzao na uzdi, neki izraz koji bi je prikrio. Ona je i ne hoteci ostala jos uvek stilizovana, cak i tamo gde je takav oblik prezrela i spustila se od sablaznjive alegorije do neposrednog i neprikrivenog opisivanja spolnog. Sav taj zanr, sto ce ga surov duh rado oceniti kao erotican naturalizam, zanr u kojem muskarci nikad ne malaksavaju a zene su uvek podatne, isto je tako dakle romanticna fikcija kao i najplemenitija dvorska pesma. Sta je drugo nego romantika kad se kukavicki stavljaju na stranu svi prirodni i drustveni zapleti ljubavi i kad se lepom prividnoscu nepomucenog zadovoljstva maskira sve sto je u spolnom zivotu lazno, sebicno i tragicno? I tu vlada velika teznja za kulturom: ceznja za lepim zivotom, potreba da se zivot vidi lepsim nego sto se ispoljava u stvarnosti. Otuda i sputavanje ljubavnog zivota u obliku fantasticne zelje, ovoga puta u ekscesu u animalnom smislu. Ali i to je neki zivotni ideal: ideal necednosti. ... <<

(iz Kišovog predgovora)

* * *

Žan de Lafonten
- EPIGRAM -

Volimo, jebimo, to dvoje
Ne treba nikad da se razdvaja;
Naslada i žud, pa to je
Ono što duša najređe spaja.
*****, pica i dva srca mlada
Rađaju slogu punu sklada,
Koju licemer zaludu napada.
Amarilis, zapamtite sada:
Voleti bez jeba ako vredi išta,
Jebati bez ljubavi - to je ništa.

* * *

mada nije nešto 'ljupko'.
iskreno, ništa 'ljupko' mi i ne pada na pamet za sad.
 
Žan de Lafonten
- EPIGRAM -

Volimo, jebimo, to dvoje
Ne treba nikad da se razdvaja;
Naslada i žud, pa to je
Ono što duša najređe spaja.
*****, pica i dva srca mlada
Rađaju slogu punu sklada,
Koju licemer zaludu napada.
Amarilis, zapamtite sada:
Voleti bez jeba ako vredi išta,
Jebati bez ljubavi - to je ništa.
.. rakić bogami to gleda drugačije od lafontena ..
.. a čo'ek bio iskren ..

ISKRENA PESMA

O sklopi usne, ne govori, ćuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I reč nek tvoja ničim ne pomuti
Bezmerno silne osećaje moje.

Ćuti, i pusti da sad žile moje
Zabrekću novim, zanosnim životom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred veličinom prirode; a potom,

Kad prođe sve, i malaksalo telo
Ponovo padne u običnu čamu,
I život nov i nadahnuće celo
Nečujno, tiho potone u tamu,

Ja ću ti draga, opet reći tada
Otužnu pesmu o ljubavi, kako
Čeznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osećam tako.

I ti ćeš, bedna ženo, kao vazda
Slušati radom ove reči lažne,
I zahvalićeš Bogu što te sazda,
I oči će ti biti suzom vlažne.

I gledajući vrh zaspalih njiva
Kako se spušta nema polutama,
Ti nećeš znati šta u meni biva
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki živac rastrese i nadme,
I osećaji navale ko plima!

Za taj trenutak života i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, ne volim te, draga!

I zato ću ti uvek reći: ćuti,
Ostavi dušu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lišće na drvetu žuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.
 

Back
Top