ALKOHOLI:AR????

lindalo

Početnik
Poruka
13
U vezi sam sa čovekom 10 godina starijim (ja imam 30) koji je pametan, obrazovan, kulturan, uspešan, veoma pažljiv, nežan i volimo se.
Problem je što ozbiljno sumnjam da je alkoholičar (što on, naravno, poriče), ali pošto ja nemam nikakvih iskustava po pitanju alkohola, zaista ne znam šta da mislim.
Naime, sve je počelo od telefonskog poziva njegove bivše devojke koja se lepo i kulturno predstavila i obavila sa mnom zaista pristojan razgovor tvrdeći kako je on hronični alkoholičar i apelujući na mene da nađem način da ga privolim na lečenje. Pošto sam bila zgranuta (i razoružana krajnje pristojnim nastupom), pitala sam je koji motiv ima za to i dobila sam odgovor da joj je stalo do njegovog dobra. Budući da se bavi vrlo odgovornim poslom, da je u kontaktu sa velikim brojem ljudi, da njegovo ponašanje ne liči ni na šta nenormalno – mislila sam da je to neka njena igra i ispričala mu za razgovor. On se nasmejao na ideju da je alkoholičar i najnormalnije rekao: „Mogla je da smisli i nešto pametnije“, tako da sam odbacila sumnje.
Međutim, pošto smo sad već dosta dugo zajedno, planiramo neki normalan zajednički život, ja sam poslom (za sad) vezana za drugi grad i viđamo se 3-4 dana u nedelji, primećujem, ipak, neke promene u njegovom ponašanju. Nekad je jako crven u licu, nekad, kad se čujemo telefonom, govori „kao iz bunara“ (i uvek kaže kako je prehlađen), nekad (istina vrlo retko) imam osećaj da ima zaostali alkoholisan zadah (na pitanje: „Šta si pio?“, obično se ili nasmeje ili naljuti, obavezno iznenadi i odgovor je uvek: „Ništa“.
Kada smo zajedno tri ili četiri dana, pijemo najčešće vino ili pivo uz jelo, ali ne u nekim nenormalnim količinama. Voli da popije i čašicu domaće rakije, ali niti je uvek imamo, niti to spada pod „obavezno“. I uvek je to neka umerena količiba.
Ono što me zbunjuje i plaši to je da je neki alkohol uvek prisutan, a primetila sam i da mu po nekad drhte ruke. On je vrlo pametan i intiligentan, te sve to vrlo dobro prikriva, a svaki razgovor koji pokušam da vodim na tu temu, prekine tako što se ljuti i prebacuje mi kako više verujem njegovoj bivšoj devojci (za koju tvrdi da su se razišli zbog njene ljubomore, ja je, inače, ne poznajem) nego njemu.
Moje pitanje je da li neko od ovde prisutnih ima bilo kakve veze sa alkoholizmom i mogu li se simptomi prepoznati?
Drugo, ako on jeste zavisnik od alkohola, kako to da mu „dokažem“ i, suočimo se sa problemom?
Ne želim ni da ga ostavim, ni da ga ucenjujem da ću to uraditi, jer je zaista izuzetna osoba i mimo ovoga (ili čak i pored toga) naš odnos je nešto najlepše što mi se u životu desilo. Pred stvaranjem porodice smo, a naravno da ne želim ni da živim pored alkoholičara, a ponajmanje da se njemu desi bilo šta loše. Alkoholizam je bolest i ako je prisutna, moramo naći način da je lečimo... Pitanje je kako?
Hvala svima na razumevanju.
 
Po meni se svaka veza zasniva na poverenju. Ako ti nisi spremna da mu veruješ, onda tu nešto zapinje.
Što se tiče samog pitanja, mislim da niko nije sposoban da par dana bude normalan, a par dana alkos i da još pride radi ozbiljan posao!
Pozdrav i puno sreće!
 
Hehe... "Po meni..." Pa nije valjda, ovo sto si napisala, Jevandjelje, pa da bude po tebi? Mislim, taj izraz se ne koristi tako... Narocito, kad dajes uopstene savete. Znam da nisi mislila nista lose, nemoj da skaces odmah. Nego... tema je vrlo ozbiljna, pa bih devojci preporucio da saceka da se Vidrounvoter vrati iz Merkatora. Ona ce najbolje odgovoriti.... Bolje da se mi ne mesamo.
 
mojickamala:
Po meni se svaka veza zasniva na poverenju. Ako ti nisi spremna da mu veruješ, onda tu nešto zapinje.
Što se tiče samog pitanja, mislim da niko nije sposoban da par dana bude normalan, a par dana alkos i da još pride radi ozbiljan posao!
Pozdrav i puno sreće!
Ovde se ne radi o poverenju. Devojka je u pravu kada kaze da je alkoholizam bolest. Nemam ni ja mnogo iskustva sa tim, ali znam da se alkoholicari jako dobro skrivaju i savrseno layu. Nadajmo se da se ovde radi o zabludi.
 
Ja sam bila u pocetku moje veze sa tim covek vise nego zadovoljna.....kada smo izlazili pio se caj, topla cokolada, coca-cola.....elem onog dana kada me je zaprosio....pocinje sve da ide loseim putem...saznajem i osetim da pije......i tamo 3 meseca dok ga jednom nisam sacekala i pitala otvoreno...samo je sagao glavu i rekao....da pije i sta.....jel te diram, maltretiram....pa sto mi to radite.....umoran sam i samo zelim da se odmorim i opustim..naravno sve je prekinutno i veridba......a pre neki dan sam od njegovog kuma licno cula da on bez 3 do 4 l piva ne dolazi kuci svaki dan..a ista je bila prica...dolazila sam kod njega nekoliko dana u nedelji......a sta je on u medjuvremenu radio ne znam.....znam samo da je latentni alkoholicar......a onda saznajem da mu pije i otac.....
 
itekako mogu savrseno da se skrivaju i lazu, cak i ako zive sa supruznikom u istom stanu. sakrivanje napola popijenih casa u kuhinjske ormarice, pljoskice u pregradi automobila, poslovni ruckovi i vecere.... i sveukupno socijalno opravdanje pijenja kao pojave. dakle, veoma ih je tesko "upratiti", a pogotovo ako su inteligentni ljudi. cesto se "otkriju" tek kada vise ne mogu da ispunjavaju svoje obaveze, a za to trebaju godine i godine pijenja.
koliko ja znam, nema pravog nacina da se alkoholicaru "dokaze" da je alkoholicar. ono sto sam cula milion puta je - da doticni ne pije, ili - jos lepse - da moze da popije koliko hoce, ali da ga "ne hvata", i sve tako slicno... mislim da oni nemaju uvid u to koliko ih alkohol menja.

da sam na tvom mestu.... iz ove pameti bih, verovatno, pobegla glavom bez obzira, jer "druzenje", veza ili brak sa alkoholicarem cesto imaju vrlo dalekosezne posledice na "spasioca", pa je cesto i tim zenama potrebno lecenje (ne kao alkoholicarima, nego psihoterapija - poseban entitet je "zena alkoholicara", duga prica).
no, kao rodjeni optimista, koji veruje u ljubav i ta s..., izvini na izrazu, moguce je da bih pokusala (da sam upola mladja) da se obavestim sto bolje o alkoholizmu, lecenju i slicnom, i da sednem s njim i predlozim mu lecenje, i podrsku. ali - sa poverenjem na odredjeni rok (to mu ne bih rekla), jer nijedno zivo bice ne treba da spasava drugo narednih 20 ili 50 godina.... daj sebi pravo da odustanes, a da ne osecas krivicu.
ako to mozes, onda dobro... ako ne, uvek ti ostaje prva varijanta: gas do daske, a u suprotnom pravcu.
no, sada ce doci i WW (neuropsihijatar), koja takve vidja svaki dan, pa ces cuti sve sto te zanima.

sve najbolje.

 
Samo da dodam : alkoholicar nikada nece priznati da je alkoholicar.
Ja mislim da je tvoj partner odavno prosao * trening fazu *...tako mi deluje, iz price.

Ne znam...moj je utisak da ti njega ( nazalost ) dovoljno ne poznajes. :(
Ono sto si ti opisala - ukazuje na to da se zaista radi o alkoholizmu.

WW ce ti svakako dati strucnije misljenje.

Pozdrav i sve najbolje
 
pikax:
Samo da dodam : alkoholicar nikada nece priznati da je alkoholicar.
Ja mislim da je tvoj partner odavno prosao * trening fazu *...tako mi deluje, iz price.

Ne znam...moj je utisak da ti njega ( nazalost ) dovoljno ne poznajes. :(
Ono sto si ti opisala - ukazuje na to da se zaista radi o alkoholizmu.

WW ce ti svakako dati strucnije misljenje.

Pozdrav i sve najbolje

pikax,
sta je "trening faza"?

EDIT: kako god, i ja mislim da ga ne poznaje dobro...:(
 
indigo:
pikax,
sta je "trening faza"?

EDIT: kako god, i ja mislim da ga ne poznaje dobro...:(

1. faza - umereno pijenje ( svi ljudi koji konzumiraju alkohol, postoji rizik za nastanak alkoholizma, nema zavisnosti )

2. faza - trening ( prelaz izmedju prve faze i zavisnosti,osoba pije umereno - ali se povremeno i napije u nekoj situaciji, nema zavisnosti )

3. pretoksikomanska ( povecanje tolerancije i psihicka zavisnost, osoba sa razvijenom povisenom tolerancijom subjektivno nema osecaj pijanstva i kada popije vece kolicine alkohola )

4. toksikomanska faza ( kompletna zavisnost od alkohola, gubitak kontrole, alkoholna amnezija, nemogucnost apstinencije, pad tolerancije )

To je u okvirnim crtama, pozdrav !
 
lindalo:
nekad (istina vrlo retko) imam osećaj da ima zaostali alkoholisan zadah (na pitanje: „Šta si pio?“, obično se ili nasmeje ili naljuti, obavezno iznenadi i odgovor je uvek: „Ništa“.
Meni je ovo sumnjivo. Alkoholicari nikada ne priznaju da su pili. "Normalni" covek uvek kaze npr "da, popio sam casicu rakije sa drustvom"
Znam po mom dedi, on je alkoholicar. Secam se dok sam bila mala kako je nekada dolazio kuci pijan ili se osecao na alkohol da nikada nije hteo da prizna da je pio. :roll:
 
Lindalo,
informacije sam ti poslala na PP o alkoholizmu, ne znam koliko dugo ste ti i tvoj partner u vezi, i obzirom na nacin zivota i posla - koliko se zaista dovoljno vidjate ili ne vidjate da bi ti mogla primetiti ili ne primetiti problem. Alkoholizam se definise kao ponavljana upotreba alkohola koja izaziva poremecaj radnog i socijalnog funkcionisanja, podrazumeva postojanje zelje, odnosno ceznje za unosenjem alkohola, koja ne moze biti sputana, i krizom koja se javlja pri neunosenju alkohola (apstinencijalnim simptomima koji ne moraju uvek biti dramaticni niti naglaseni - dakle moze se raditi prosto o velikoj iritaciji ili nervozi bez drugih propratnih simptoma). Sve ovo na dugacko pise i objasnjeno je u tekstu koji sam napisala na PP pa se necu ponavljati.
Malo mi je zaista cudno odakle njegovoj bivsoj devojci tvoj broj i sta nju briga za njegovo pijenje kad mu vise nije devojka (a da mu je prijateljica ti bi to, zar ne, morala znati ako ste dugo zajedno; a ako nisu prijatelji - sta je ona, altruisticki nastrojena) tako da je i ova prica cudna. Iz tvog posta zaista je bilo sta tesko i naslutiti a pogotovu sa sigurnoscu reci o tome da li je tvoj partner ugrozen ili nije alkoholzimom - podatci koje si dala su za mene skroz irelevantni kao za psihijatra: ne znam ni koliko ste zajedno, ni da li u porodici tog muskarca postoji istorija alkoholizma, niti kakva je on licnost, ni kojim se poslom bavi (kao sto ces procitati u PPu sve su to vrlo bitni podatci za njegov eventualni poremecaj), ne pises nista ni o tome kakva je vasa komunikacija na druge osetljive teme, itd. Cinjenica da si ga suocila sa pozivom bivse devojke i svojom sumnjom da pije mogla je da ima dva efekta: ako ne pije, iritaciju, osecaj da ga proveravas i da mu ne verujes, i strah da ako na sastanku popije viski a ti ga pitas sta je pio i on kaze - istinom moze samo da potvrdi tvoje sumnje i ude u konflikt i tvoje zvocanje i bdenje nad svakim njegovim pokretom; ili, ako zaista pije - pokusaj da to stvarno i sto bolje prikrije iz straha da ce te izgubiti......
Ako ste vi 4 dana nedeljno zajedno, i dugo ste zajedno, i dobro se poznajete - malo je verovatno da neces primetiti da se nesto sa njim desava (da su mu oci 'mutnbe', da zaudara na alkohol i dim eventualno, da je dekoncentrisan ili nervozan, iritavilan ili promenjljivog raspolozenja). A opet, ako je u ranoj fazi pijenja, nemoras nista od ovoga primetiti.
Nema nacina da otkrijes, drugim recima, ali ima nacina da otkrijes u buducnosti - suoci ga sa svojim strahom od alkohola i alkoholizma i zatrazi od njega da NE PIJE UOPSTE. Nemoj ni ti piti. Pusti neka prodje neko vreme. Posmatraj sta ce se dogoditi. Ako ne zeli da to ucini za tebe, probaj da saznas razgovorom zasto nece....
ako je tvoj partner alkoholicar tesko da ces uspeti da ga privolis da se sa time suoci i da se leci - retki su se alkoholicari na to sami odlucili; manjak uvida i potpuno odsustvo kriticnosti te potpuno poricanje da postoji problem karakteristika je ovog poremecaja i u skladu je sa bolescu. U najvecem broju alkoholicara koje sam vidjala, oni dospevaju na lecenje najcesce tako sto im partner pripreti odlaskom ili razvodom ili cak to i ucini, a jos daleko cesce tako sto ih na to prisili firma pretnjom otkazom ili otkazom, te tako sto ih privodi policija posle izgreda ili dolaze na obaveznu meru lecenja nakon sudske odluke.

Dok ne budes definitivno znala da li pije - odnosno da li te laze kad kaze da ne pije, tesko da mozemo o necemu i da pricamo. Tek kad budes sigurna da pije, moze se pricati o tome da li tvoj partner socijalno konzumira alkohol (casa vina za rucak, na slavi, na rodjendanu, bez napijanja i prisile za pijenjem), ili zaista ima problem sa alkoholom. I za jedno i za drugo imamo premalo podataka ovde da bi o tome uopste mogli i diskutovati.
Pozdrav
 
WW,
jel' mozes da mi kazes par reci o zenama - alkoholicarima?
ja sam jednom davno slusala neka predavanja na tu temu (pok. dr vuckovic), ali se ne secam bog zna cega... osim da zene odreda kriju, i od porodice i okoline, i da sve izadje na videlo tek kad se ono vec... zapuste. da li je tacno da organizam zene losije tolerise pice, dugorocno gledano, da su veca organska ostecenja?

fala :)
 
lindalo:
Međutim, pošto smo sad već dosta dugo zajedno, planiramo neki normalan zajednički život, ja sam poslom (za sad) vezana za drugi grad i viđamo se 3-4 dana u nedelji, primećujem, ipak, neke promene u njegovom ponašanju. Nekad je jako crven u licu, nekad, kad se čujemo telefonom, govori „kao iz bunara“ (i uvek kaže kako je prehlađen), nekad (istina vrlo retko) imam osećaj da ima zaostali alkoholisan zadah (na pitanje: „Šta si pio?“, obično se ili nasmeje ili naljuti, obavezno iznenadi i odgovor je uvek: „Ništa“.

Ukratko - ti tog čoveka očigledno ne poznaješ. A sa nekim koga ne poznaješ ne treba počinjati zajednički život.
Ja iz cele tvoje priče mislim da on jeste alkoholičar. (Možda zbog one narodne ko se od mleka opeče, i u jogurt duva). Imala sam dečka koji je bio alkoholičar u razvoju.
Isto nisam imala pojma šta je to.
Sada kad imam pojma, vrlo umem to da prepoznam... i da izbegavam. Nikada ne bih pokušavala utopističke misije lečenja i ubeđivanja alkoholičara. Toliko.
 
indigo:
WW,
jel' mozes da mi kazes par reci o zenama - alkoholicarima?
ja sam jednom davno slusala neka predavanja na tu temu (pok. dr vuckovic), ali se ne secam bog zna cega... osim da zene odreda kriju, i od porodice i okoline, i da sve izadje na videlo tek kad se ono vec... zapuste. da li je tacno da organizam zene losije tolerise pice, dugorocno gledano, da su veca organska ostecenja?

fala :)

Indigo: nema mnogo razlike u sustini 'zenskog' i 'muskog' alkoholizma sem sto je tacno da je musko pijenje socijalno prihvatljivije nago zensko, pa se tim vise zene kriju nego muskarci. Tacno je da zenski organizam teze preradjuje alkohol. Zene se brze napijaju zbog metabolizma alkoholo.
Alkohol se resorbuje najvecim delom preko tankog creva (90%) a manjim delom preko sluzokoze zeluca (10%), najveci nivo u krvi dostize u okviru 30-90 minuta u zavisnosti kojom se brzinom unese (u kratkom vremenu unet alkohol brze dostize najveci nivo u krvi u odnosu na sporo unet alkohol), takodje zavisi da li je alkohol unet na prazan zeludac (sto povecava brzinu resorpcije), ili sa hranom, sto odlaze resorpciju. Najbrze se resorbuju 15-30% alkoholna ****. Organizam se stiti protiv ekcesivnog alkoholnog preplavljivanja: ako je koncentracija alkohola u zelucu previsoka, sekretuje se mukus, piloricna valvula se zatvara. Ova akcija usporava resorbciju jer sprecava da alkohol prodje u tanko crevo odakle se skoro bez ikakve prepreke resorbuje direktno u krv. Osim toga, pilorospazam najcesce rezultira u mucnini i povracanju pa se visak alkohola tako izbacuje iz organizma. Velike kolicine alkohola mogu da ostanu neresorbovane iz zeluca satima. Kada se alkohol resorbuje u krv, on se distribuira po svim telesnim tkivima. Zbog cinjenice da se alkohol ujednaceno rastvara u telesnoj vodi, tkiva bogata vodom primaju visoke koncentracije alkohola (Melanbi efekat). Iz ovog razloga brzina resorbcije utice direktno na odgovor intoksikacijom.
Oko 90% alkohola se metabolise oksidacijom u jetri, ostalih 10% ekskretuje se nepromenjeno kroz bubrege i pluca. Telo je sposobno da metabolise oko 15mg/dl. Alkohol se metabolise pomocu dva enzima – ADH (alkohol dehidrogenaze) i aldehid dehidrogenaze. ADH katalise pretvaranje alkohola u toksicni acetaldehid, a aldehid dehidrogenaza pretvara acetaldehid u acetatnu kiselinu (sircetnu kiselinu). Aldehid dehidrogenaza se moze inhibirati disulfiramom, koji se cesto koristi kod tretiranja alkoholizma. Neke studije su pokazale da zene imaju manju kolicinu ADH u krvi nego muskarci, sto doprinosi tendenciji zena da postaju vise intoksicirane od muskaraca posle konzumacije jednake kolicine alkohola.
Kako zensko telo ima veci procenat vode od muskog i ostecenja su nesto veca, mada ne neznatno. Ostecenja ploda su dramaticna kod trudnica i vode u teske deformacije ploda.
NAdam se da sam zadovoljila tvoju zedj za znanjem?? :):):)
 
Imam i ja pitanje za W.W: Da li se dešava da žene koje pate od fobija (napadi panike u metrou i na ulici kada su same, npr.), posežu za alkoholom kao sredstvom opuštanja? Mislim, koliko je to učestala pojava...?
 
Lindalo, tvoj problem naravno nije usamljen ali ishod takvih prica nije unapred odredjen.
Verujem da se alkoholizam moze izleciti a imam i primera u porodici moga muza.
Ako je on zaista alkoholicar, sto ja ne mogu i ne zelim da zakljucujem onda dalje sto se tebe tice sve zavisi koliko volis tog coveka i koliko si spremna da se za njega zrtvujes a sto se tice njega zavisi isto od toga ali i njegove licne zelje da pobedi tu zavisnost.
Poziv od njegove bivse devojke ne mora unapred da znaci da je htela nesto da vam pokvari, mozda se i ona suocila sa istim problemom i doslo je do prekida veze ali to ne mora da znaci da su prestala i sva osecanja tj. ona ga mozda jos uvek voli pa prema tome i brine za njega. Da li je njen postupak ispravan ne bi da komentarisem.
Znaci alkoholizam se moze izleciti ali od samih ljudi i njihovih shvatanja zavisi na koji ce se nacin ili nacine leciti. To vazi i za neke druge bolesti. Kako god zelim ti da uspesno prevazidjes taj ozbiljan problem i nastavis svoj zivot srecna i zadovoljna.
 
Lindalo, posto imamo osobu koja ipak strucnija u ovim stvarima, da ja ne bih mnogo pametovala, samo mogu da ti pozelim sve najbolje i da ukoliko tvoj dragi jeste alkoholicar, to prizna i to resite...
Svako dobro...


---------------------------------------------------
www.ZenskiKutak.com
 
Nasa drugarica WW je vec odgovorila kako valja, ali ne mogu a da ne dodam i ja nesto, sve zeleci da pomognem "lindalo" da sagleda problem sa sto vise strana. Posto WW i ja imamo neke dodirne tacke, nije na odmet da "udruzenim snagama" pomognemo sto vise mozemo.

Alkoholizam na nasim prostorima dobija sve vise u "zaletu", nazalost. Za to postoji premnogo razloga, od kojih nijedan naravno, ne opravdava osobu koja je od te posasti obolela.
Kod nas se najcesce "prag" koji nekoga oznacava kao alkoholicara, veoma visoko postavlja, pa otud postoji sasvim uvrezeno misljenje, da onaj ko svakodnevno popije po par casa rakoje i koje pivo, uopste nije alkoholicar. Zaboga, "normalno" funkcionise, ne pravi dzumbus i sasvim je "ok covek"....

Veoma, veoma je tesko osobi za koju postoje indicije da je na putu da postane alkoholicar, ili je vec to postala, to "dokazati". Zapravo, ta osoba veoma dobro zna kojim se putem krece i kako stvari stoje, ali alkoholicari imaju veoma jak razvijen mehanizam negiranja pravog stanja.
A mehanizam skrivanja i izbegavanja suocavanja sa problemom je doveden do savrsenstva. Sto je stepen obrazovanja i inteligencije veci, osobe se spretnije "pokrivaju" i mnogo spretno odbijaju i svaku pomisao od strane sagovornika da su potencijalni (ili vec) alkoholicari.

Postoji nacin da se alkoholicar izleci. Ono sto treba znati je da je postupak veoma tezak, bolan za sve i dugotrajan. Rezultati mogu biti razliciti, od toga da prestane da pije na neko vreme pa se vrati, pa do toga da nikada vise i ne posegne za casicom. Pti tome, najcesece, alkoholicar ce morati da svoju licnost "izvrne kao rukavicu" da bi po njoj "cackali" strucni ljudi koji ce mu pomoci. To kod mnogih jeste i najveci problem - videti sebe u pravom svetlu, sa svim problemima, manama i dobrim osobinama "u paketu", a jos to sve izloziti ljudima oko sebe, ma koliko ga oni voleli, to je alkoholicarima jedan od najvecih problema. I priznanje postojanja problema

Samo lecenje podrazumeva obracanje strucnom timu ljudi (mislim da u Pasterovoj ima insititut a i u Institutu za bolesti zavisnosti na Dedinju su to nekada radili) Za ovaj drugi institut znam da jesu, jer sam tamo radio neke programe i dan danas se druzim sa tim ljudima povremeno.
Tok lecenja podrazumeva sudelovanje svih zainteresovanih osoba, pogotovo zene ili bliske osobe. Bez toga se nista ne moze. Sam alkoholicar ne moze "ici na kurseve" pa tako ozdraviti. Potrebna je pomoc cele porodice.
Osim toga, samo lecenje podrazumeva kompletnu "reviziju" zivota, navike, nacin gledanja na svet oko sebe.

Ono sto je veoma znacajno je, da covek shvati i prizna SEBI da je alkoholicar i da uz pomoc strucnih ljudi i onih koji ga vole, ODLUCI da se pokusa otarasiti bede. To i jeste najtezi deo, pocetak bez koga nema napretka.
Dalje, u toku lecenja se prave planovi za kompletnu izmenu zivotnih navika, nacini i vrste druzenja (okoline) i sagledavanje relacije prema osobama koje ga okruzuju. Alkoholicar precesto, priteran u "cosak", reaguje tako sto se vise manje agresivno (ne mislim na fizicku agresivnost), odnosi prema onima koji "cacnu" u njegov problem. Idu cak toliko daleko ponekad, da iz zivota izbace osobe koje mu "smetaju" da se ponasa kako mu "prija" prema alkoholu. To rezultira cesto razvodima, rastancima i svakojakim distanciranjima od okoline koja ga "gnjavi".
Iz tog razloga, mnogo je postignuto, kad alkoholicar prihvati osobe iz blize okoline kao sudionike u resavanju problema.

Lecenje je veomam kompleksno i najmanje se odnosi na fizicku relaciju alkoholicara prema alkoholu. Najvaznije je SVEST alkoholicara dovesti do momenta kada zivot vidi bez ucesca alkohola u njemu, nauciti ga da zivi bez alkohola, navesti ga da okolinu u kojoj zivi sagleda "bistrim" ocima. Na kraju, najvaznije je, napraviti "plan" da alkoholicar nadje "smisao" zivota u kom nema alkohola. Sretao sam ljude, koji svakodnevni zivot kao takav jednostavno ne mogu da zamisle bez alkohola. Tvrde da cak samo tako mogu "ispravno" da funkcionisu, u suprotnom "ne vrede mnogo" u poslu, u porodici, u drustvu. Samo pod dejstvom alkohola, imaju utisak da to sto rade, rade kako valja. Opasna zabluda.

Prvi korak, po meni, trebalo bi uciniti u smislu da svom partneru jasno i nedvosmisleno saopstis da vidis promene i da smatras da su te promene, kako ti vidis, uzrokovane alkoholom. Odmah ces naici na negiranje. Zatim ako si uporna na razgovoru, sledi citav arsenal vestih eskivaza, koje podrazumevaju ovoga puta NAPAD na tebe (ne mislim fizicki), taj napad ce se svesti na optuzivanje tebe da mu ne verujes, da si ovakva onakva, a sve u cilju da te kao sagovornika o toj temi svede na nekoga ko ne poznaje stanje stvari. U daljem toku razgovora, doci ce momenat "gubljenja argumenata" sa njegove strane i pocece neke vrste "cenjkanje" oko kolicine alkohola koju konzumira, u smislu "pa svi pomalo popiju" da se na kraju radnog dana opuste, cak ce navoditi i TEBE kao primer.
Kad se i te faze razgovora prodju, najcesce sledi napustanje "poprista" od strane alkoholicara, sto rezultira da se pri ponovnom vidjenju pokusa praviti da nista nije ni bilo. Potrebno je da ponovo zapocnes razgovor.
U samom razgovoru a alkoholicarem, moras biti smirena, argumentovana i jasno mu predociti posledice i rezultat koji moze uslediti. jasno mu moras dati do znanja da sa alkoholicarem NE zelis da zivis. Ono sto je najvaznije u celoj svari je jasno mu dati do znanja da ZELIS da pomognes i da pokusas da ZAJEDNO resis problem. Tu moze pomoci samo neko ko je strucan i potrebno je takvim ljudima se i obratiti.

Deo posla je uspesno obavljen ako partner prihvati. Nazalost, ne znaci da ce sve biti reseno, ali prvi korak je napravljen.
U toku lecenja, izuzetno je vazno da alkoholicar funkcionise u svim sferama normalno, a elementi koji mogu dovesti do "popustanja" budu svedeni na najmanju mogucu meru. To podrazumeva drustvo, situacije u kojima se obicno pilo, navike koje mogu dovesti do pijenja, obrasci ponasanja koji dovode do kontakta sa alkoholom. To menjanje moze ici cak dotle, da se izmene pravci kojim ide na posao, ma kako to neobicno i besmisleno zvucalo! Tvoja podrska i otovrenost oboje je od najveceg znacaja. Treba se suociti sa problemom u njegovom jasirem znacenju, bez ostavljanja i najmanje sumnje sta se desava i sta zelite kao rezultat.
Najvaznije je uociti sve tacke zivotnog okruzenja, koje su mogle biti "okidac" za alkoholizam (pocev od porodice, posla, vase veze itd...) Mnogo faktora je u igri.

Siroka je to tema, tako da se izvinjavam na duzini. Problem koji je ovde naznacen, je nazalost ponajman je "fizicki", najveci uticaj ima na vase zivote i zivote svih koji dolaze u kontakt sa alkoholicarem. Ali, onog momenta kada takva osoba prizna sebi i tebi da jeste alkoholicar, dakle ima veliki problem sa alkoholom, mozes se nadati da ce velikim pozrtvovanjem sa tvoje strane i ogromnim trudom i zalaganjem a njegove, problem tek mozda (nazalost, moze se reci samo mozda), resen.

I ne zaboravi, nije dovoljno, ni blizu, nekoliko seansi sa strucnim ljudima pa da je sve ok. Alkoholicar mora da menja zivot i uoci momente koji mogu bit problem za njega. Mora imati tvoju pomoc u svakom momentu, njemu treba pomoc, to je bolest. Niko nikada nije postao izleceni alkoholicar, tek tako sto je sam odlucio i nikada vise nije posegao za casicom. Tvoja uloga je tu izuzetno vazna, nista manja nego njegova zelja da prestane sa alkoholom i resenost da se izleci. Taj tandem ti i on, je moguca dobitna kombinacija.

Obecanje da vise nece piti "evo, koliko od danas.." baci u vodu - nikad nece ispuniti. Ako ti je stalo, ulozi svu snagu da mu pomognes, i sebi i njemu. Ako uporno bude odbijao i samu pomisao na lecenje, bezi, glavom bez obzira. Zar bi zelela decu ciji je tata alkoholicar, na koga ne mogu da se oslone, od kojeg nikad nece znati da li da ocekuju osmeh ili samar?

Zelim ti svu srecu u zivotu i cuvaj se.
 
Na snovu iskustva iz blizeg okruženja, pobegla bih glavom bez obzira na najmanji znak alkoholizma kod mog budućeg muža. Tvoj momak verovatno dobro podnosi alkohol i možda je intelektualac, jer njegovo ponašanje to govori. Stvar nije nimalo naivna, trebace ti puno strpljenja, ljubavi, vremena, suza čak i kad bi se odlučio na lečenje. Shvatam ljude koji u porodici nisu imali alkoholičare, pa ne ynaju kako je to i kakav je život sa njima, zato porucujem da je ta situacija STRAHOVITO teška i ja u svom braku s tim problemom ne bih mogla da se borim. Život je jedan, svako ima pravo da ga proživi kako hoće, al niko nema prava da uništava život nekom drugom. Pozdrav
 
Znaš šta ... da ti iskreno priznam ... sa njima života NEMA! To je surova istina, ali je tako.
Moj otac je bio težak alkoholičar (inače, bio je sjajan - pametan, obrazovan, načitan, svestran, tolerantan, darežljiv) i malo, pomalo ... sve je to polako nestajalo i on se pretvarao u pravu ZVER koja je meni napravila haos u životu da bih ja na kraju bila primorana da spašavam živu glavu, i mami i meni. Tako je i bilo, ali i dan-danas osećam posledice tog njegovog iživljavanja nad mojim životom. Čini mi se da se nikad neću oporaviti. Poznajem dosta bračnih drugova, tipični alkosi, i vidim šta sve njihove žene trpe, a ne mogu da ih napuste (ili neće, kao, izleći će se on, proći će ga, itd.). Budi pametna, dobro razmisli, znam da nije lako, posebno posle 10 godina veze, ali ... Ja sam mom suprugu rekla (a on sve zna o mom životu i mom ocu) da, bude li se uhvatio flaše, može samo da prodje kroz vrata i da se više ne vrati.
Želim ti sve najbolje!
 

Back
Top